Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2390/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Renate Đaković Vranković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Albinu Hotiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice GE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borivoju Radiću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-692/2022-33 od 22. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-692/2022-33 od 22. veljače 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženici platiti tužiteljici iznos od 71.154.51 eur zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pobliže navedeno u toj točki izreke, te joj je naloženo platiti i parnični trošak u visini 6.653,07 eur s pripadajućim zateznim kamatama.

Pod točkom II. izreke je odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 3.006,65 eura sa pripadajućim zakonskom zateznom kamatom.

Pod točkom III. izreke je odbije tužbeni zahtjev za isplatom zatezne kamate tekuće na iznose pobliže navedene u toj točki izreke.

Pod točkom IV. izreke je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

2. Protiv navedene presude, žali se tuženica zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Žalba tuženice je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa danih na ime zajma, s pripadajućim kamatama te troškovima parnice.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je tužiteljica tuženici kroz duže vremensko razdoblje pozajmljivala novac, nakon čega je tuženica izjavom od 9. lipnja 2018. priznala dugovanje u visini od 300.000 kn, a nakon toga da je i dalje pozajmljivala novčane iznose te da ništa od pozajmljenog iznosa nije vratila tužiteljici kao i da se radi o ukupnom iznosu od 71.154,51 eur.

7. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev tužiteljice osnovan temeljem odredaba čl. 499 st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 135/23 i 155/23 – dalje: ZOO) te nalaže tuženici isplatu iznosa od 71.154,51 eur zajedno za zateznim kamatama po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO s tijekom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa od isplate s pozivom na odredbu čl. 183. st. 1. ZPP.

8. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda koji je na temelju uvida u dokaze dostavljene uz tužbu i iskaze tužiteljice utvrdio sve potrebne činjenice te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu odluku.

9. Tuženica u žalbi na drugačiji način ocjenjuje dokaze te kao i tijekom prvostupanjskog postupka čini upitnom utvrđenu visinu tražbine i svoj potpis na izjavi navodeći da je bilo potrebno provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Također tvrdi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njezinu molbu za odgodu ročišta na kojem je ona trebala biti saslušana kao stranka.

10. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke, budući je ocjena provedenih dokaza pridržana za prvostupanjski sud. Naime, protivno žalbenim navodima tuženice prvostupanjski sud je bitne činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti zahtjeva tužiteljice utvrdio na temelju sveobuhvatne, uvjerljive i logične ocjene dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, detaljno analizirajući sve provedene dokaze i dajući jasne i uvjerljive argumente u prilog zauzetog stava da je tuženica u utuženom iznosu pozajmila novac od tužiteljice koji joj nije vratila. Zato, suprotno žalbenim navodima, nije počinjen žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a na koju tuženica opisno ukazuje u žalbi.

11. Nadalje, sporne se činjenice u parnici mogu dokazivati svim raspoloživim dokaznim sredstvima, a tuženica ničim nije dokazala da bi iznos tražbine bio manji ili da potpis na izjavi nije njezin. Prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima utvrđuju te činjenice. Iz navedenog slijedi da sud nije dužan po službenoj dužnosti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, a tuženica nije predložila provođenje grafološkog vještačenja, već je njen jedini prijedlog bio saslušanje stranaka na okolnost visine duga.

12. I konačno, pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je već jednom uvažavajući zdravstveno stanje tuženice odgodio ročište radi saslušanja, odbio ponovno odgoditi ročište radi saslušanja tuženice, pravilno ocijenivši da za novu odgodu nije bilo opravdanog razloga Kao prvo valja reći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika koji upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP utemeljeni na tvrdnji da je prvostupanjski sud održao ročište dana 4. svibnja 2016. iako je tražio odgodu zbog spriječenosti, te ističe da nije obaviješten ni o ročištu za objavu presude. Naime, odredbom čl. 116. st. 1. ZPP je propisano da sud može odgoditi ročište kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Dakle, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZPP je prvostupanjski sud ovlašten, s obzirom na konkretne uvjete u parničnom postupku kojeg provodi, ocijeniti postoje li opravdani razlozi za odgodu ročišta. Kako, je prvostupanjski sud odbio odgoditi to ročište određeno radi saslušanja stranaka dana 17. siječnja 2024. te na kojem je saslušao samo tužiteljicu, to nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP na koji sadržajno upućuje žalba.

13. Također, i odluka o troškovima parničnog postupka zakonita je kako po osnovi, tako i po visini odmjerenog troška (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a).

14. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sandra Artuković Kunšt, univ. spec. iur.