Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2548/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Tomislava Aralice kao predsjednice vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MJ, Toranj, Toranj 65, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Miličeviću, odvjetniku u Požegi, Sv. Florijana 8/II, protiv tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Marinku Brajku i Marinu Brajku, odvjetnicima u Đakovu, Stjepana Radića 9/1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pn-139/2023-21 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pn-139/2023-21 od 15. travnja 2025. u točki II izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime naknade štete iznos od 10.951,76 eura sa zateznim kamatama od 12. srpnja 2023. do isplate (točka I izreke) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen (točka II izreke). Nadalje naloženo je tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 3.103,10 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III izreke).

2. Presudu u točki II izreke kojim je odbijen njegov zahtjev pobija tužitelj zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje i zbog povrede prava na čast i ugled te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade, a koju je isti pretrpio u štetnom događaju 1. kolovoza 2020. oko 17,00 sati u [adresa] kada je tuženik fizičkim napadom ozlijedio tužitelja i zadao mu tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Među strankama tijekom postupka nije bio sporan nastanak štetnog događaja, aktivne i pasivna legitimacija stranaka te odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio iz predmetnog štetnog događaja i da je tuženik pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-57/2021-20 od 17. studenog 2021. proglašen krivim što je 1. kolovoza 2020. oko 17,00 sati u [adresa] u ugostiteljskom objektu "[obrt]" u nakani da ovdje tuženiku nanese tešku tjelesnu ozljedu, prvo ga je više puta snažno udario zatvorenom šakom lijeve i desne ruke u predjelu lica, pa kada je isti, zbog zadobivenih udaraca, izgubio ravnotežu i pao na tlo, više puta ga nogama udario u tijelo i predjelu lica uslijed čega je ovdje tuženik zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu višestrukog prijeloma nosne kosti, prijeloma desne jagodične kosti, prijeloma desne sljepoočne kosti i prijeloma kosti lubanje.

7. Pošavši od naprijed navedenih nespornih utvrđenja te od daljnjih utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka iz kojih proizlazi da je tužitelj, kao posljedicu predmetnog ozljeđivanja, trpio bolove jakog intenziteta u trajanju od 4 dana bolove srednjeg intenziteta 25 dana, bolove lakog intenziteta 60 dana s time da je trpio i povremene bolove lakog intenziteta 9 mjeseci 3 – 4 sata dnevno, strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana, a koji je postojao zbog poduzetih operacijskih zahvata kao i zabrinutosti zbog mogućih posljedica ozljeda, te strah slabog intenziteta u trajanju od 40 dana kao i da je kod tužitelja došlo do smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 12% sud prvog stupnja na ime neimovinske štete dosudio je tužitelju iznos od 8.400,00 eura (po kriteriju pretrpljenih bolova 2.900,00 eura, pretrpljenog straha 1.700,00 eura i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti 3.800,00 eura) s time da tužitelju nije, kao poseban vid štete, dosudio neimovinsku štetu zbog povrede časti i ugleda uz obrazloženje da je prilikom odmjeravanja visine neimovinske štete uzeo u obzir način na koji je tužitelj ozlijeđen i to fizičkim napadom od strane tuženika na javnom mjestu u ugostiteljskom objektu pred više osoba radi nanošenja tjelesne ozljede i poniženja, te mu je štetu dosudio u uvećanom iznosu od 10% iznad važećih orijentacijskih kriterija.

8. U žalbi tužitelj pobija prvostupanjsku odluku u dijelu kojim mu nije dosuđena naknada štete zbog povrede časti i ugleda navodeći kako je povreda časti i ugleda zaseban vid štete od povrede prava osobnosti povrede fizičkog i duševnog zdravlja te je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 19. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 u daljnjem tekstu: ZOO-a), na njegovu štetu, kada je povredu časti i ugleda podveo pod naknadu štete zbog povrede fizičkog i duševnog zdravlja.

9. Imajući u vidu da je odredbom čl. 19. st. 1. ZOO propisano da svaka fizička (i pravna) osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom te st. 2. da se pod pravima osobnosti smatraju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. u pravu je tužitelj kada smatra da svaki pojedini oblik povrede prava osobnosti predstavlja osnovu za naknadu neimovinske štete. To iz razloga jer samom povredom prava osobnosti nastaje neimovinska šteta s time da pri tome ZOO ne navodi taksativno prava osobnosti, već se s obzirom na sadržaj odredbe čl. 19., radi o „otvorenom“ broju prava osobnosti. Iz zakonskih definicija ne proizlazi da bi se radilo o jednom pravu osobnosti već o pravima osobnosti u množini, dakle o skupini prava. Stoga je moguće dozvoliti utvrđivanje individualne naknade štete za svako pojedino povrijeđeno pravo osobnosti (istom štetnom radnjom) jer se kriteriji za vrednovanje težine povrede ne moraju podudarati.

10. Dakle kada iz istog štetnog događaja dođe do povrede više prava osobnosti tada oštećenik (u ovom slučaju tužitelj) ima pravo na pravičnu novčanu naknadu za štetu kao posljedicu povrede svakog prava osobnosti (u konkretnom slučaju i na za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na povredu prava na ugled, čast i dostojanstvo. Ali suprotno mišljenju tužitelja, u takvom slučaju, sud u parnici za naknadu takve neimovinske štete dosuđuje jednu jedinstvenu pravičnu novčanu naknadu.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka, vezano za traženje naknade štete s naslova povrijeđenog prava osobnosti na ugled i čast, tužitelj je naveo samo da mu je isto povrijeđeno jer ga je tuženik napao za vrijeme obavljanja njegovog posla pred većim brojem osoba te jer ga je tuženik takvim protupravnim nasilnim napadom doveo u omalovažavajući položaj žrtve ne navodeći niti objašnjavajući, pa čak niti u svom stranačkom iskazu, kako se točno manifestiralo te u kojoj mjeri je zbog predmetnog napada došlo do narušavanja njegovog ugleda, društvenog položaja odnosno njegovog dostojanstva.

12. U smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja. Fizički napad pred više osoba predstavlja uvredljivo i ponižavajuće ponašanje prema tužitelju i u tom pogledu povredu prava osobnosti međutim samo paušalno navođenjem tužitelja da je predmetni napad doveo do njegove značajne društvene stigmatizacije, do stvaranja negativne percepcije u zajednici o njemu te do umanjenja njegovog osobnog i profesionalnog integriteta, o čemu niti u svom stranačkom iskazu (u kojem je opisivao posljedice predmetnog napada) nije apsolutno ništa iskazao tužitelj, po stavu ovog suda, nije dokazao niti kontekst svog društvenog, profesionalnog i osobnog položaja niti kako odnosno u kojoj mjeri bi isti bili značajno narušeni predmetnim događajem, pa posljedično tome nije dokazao niti postojanje okolnosti iz čl. 1100. st. 1. ZOO koje bi, u konkretnom slučaju, opravdavale dosuđenje po toj osnovi pravične novčane naknade. Neosnovano u žalbi tužitelj navodi da je sud prvog stupnja odbio saslušati svjedoke koje je tužitelj predložio na te okolnosti budući iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja (koji tuženik u postupku nije sporio) predložio saslušanje određenih svjedoka dok na okolnost povrede časti i ugleda nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza pa tako niti svjedoka.

13. Stoga, neosnovano tužitelj prigovara visini dosuđene pravične novčane naknade kao preniske, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud tužitelju dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i duševno zdravlje uvećanu za 10% upravo radi toga što je tužitelj u konkretnom slučaju ozlijeđen u fizičkom napadu od strane tuženika koji se desio na javnom mjestu - u ugostiteljskom objektu, pred više osoba kojeg je tuženik izvršio radi nanošenja tjelesne ozljede tužitelju i radi poniženja istog.

14. S obzirom na sve navedeno i pravilnom primjenom materijalno pravo iz čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, čl. 1045. st. 1. ZOO, čl. 1085. ZOO, i čl. 1100. ZOO valjalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko u žalbenoj fazi nespornog iznosa od 10.951,76 eura odnosno odbiti ga za iznos od 4.216,40 eura.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i u odbijajućem dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Tomislav Aralica