Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-499/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Denisu Merczneru, odvjetniku u Samoboru protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta d.o.o., iz Zagreba radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i presude na temelju odricanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-21 od 30. listopada 2023., ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4872/21-23 od 31. listopada 2023. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-28 od 09. lipnja 2025., te dopunskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-27 od 9. lipnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21- 21 od 30. listopada 2023. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-23 od 31. listopada 2023. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-28 od 09. lipnja 2025. pod toč. III., IV. i toč. V. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.853,61 eur sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-21 od 30. listopada 2023. ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-23 od 31. listopada 2023. i rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4872/21-28 od 09. lipnja 2025. pod toč. V. izreke kojom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 115,49 eur sa zateznom kamatom i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija.

III. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4872/21-27 od 9. lipnja 2025.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je, da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Petar Tadić iz Oroslavja, poslovni broj OU-141/05, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika, kojom je ugovoreno da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a koji glasi cit: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća…“(toč.I. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćeni iznos s osnova promjene tečaja zbog CHF valutne klauzule u ukupnom iznosu od 1.181,43 € / 8.901,52 kn sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do isplate, sve kako je to pobliže navedeno pod toč.II. izreke presude. Utvrđeno je, da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke članak 3. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Petar Tadić iz Oroslavja, poslovni broj OU-141/05, sklopljenog između Tužitelja kao korisnika kredita i Tuženika, u dijelu kojim je ugovorena jednokratna naknada, a koji glasi cit: „Naknada 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“(toč.III. izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju s naslova naplaćene naknade na ime jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita iznos od 409,91 € / 3.088,48 kn sa zateznim kamatama tekućim od 05.svibnja 2005. pa do 31. prosinca 2007., po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.IV. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.969,10 € / 14.841,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30.listopada 2023. pa do isplate po stopi pobliže navedenoj u izreci presude (toč.V. izreke).

1.1.Presudom na temelju odricanja odbije je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je ništetan i da ne proizvodi pravne učinke dio članka 2. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] potvrđen i solemniziran po javnom bilježniku Petru Tadiću iz Oroslavja, poslovni broj OU-141/05 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa redovne kamate u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja glasi cit: "Redovita kamata … promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora…"(toč.I. izreke). Konačno, odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži preplatu po kreditu temeljem preplate anuiteta u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu (toč.II. izreke)

2. Protiv presude pod toč. III., IV. i V. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP). Predlaže u tom dijelu presudu preinačiti sukladno navodima žalbe, uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka sa zateznom kamatom.

3. Dopunskom presudom odbijen je zahtjev tuženika od 3. kolovoza 2022. za naknadu troškova postupka u svoti od 1.250,00 kn/165,90 eur kao neosnovan.

4. Protiv navedene dopunske presude žali se tuženik zbog žalbenog razloga iz čl. 353 st. 1. toč. 3. ZPP. Predlaže dopunsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i naložiti tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke, te troškovima žalbenog postupka uvećane za zateznu kamatu od dana donošenja drugostupanjske odluke.

4. Žalba tuženika protiv presude je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika protiv dopunske presude je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 2. svibnja 2005. (dalje: Ugovor u kreditu) i to u dijelu odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope (dio čl. 2. Ugovora o kreditu), odredbe kojima se glavnica i anuiteti vežu uz valutu CHF (dio čl. 7. Ugovora o kreditu), odredbe o ulaznoj naknadi (dio čl. 3. Ugovora), te posljedično navedenom zahtjev za isplatu na temelju tako ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je između tužitelja i tuženika sklopljen Ugovor u kreditu na iznos od 19.647,66 CHF u kunskoj protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 5,60% godišnje u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, na rok od 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se otplaćivao u 84 mjesečna anuiteta. Odredbom čl. 3. Ugovora o kreditu određena je jednokratna naknada koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita u iznosu od 3,30% od iznosa kredita.

8. Sud prvog stupnja, rukovodeći se utvrđenjima iz odluka domaćih sudova donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na koje se pozvao tužitelj u tužbi) te odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ("Narodne novine", broj: 96/03-ZZP/03), te odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO), uz primjenu čl. 502. c ZPP zaključuje da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja, stvorivši neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, ugovaranjem ništetne odredbe o vezivanju otplate kredita uz švicarski franak (jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i jer o parametrima bitnim za donošenje odluke nije obavijestio tužitelja), rukovodeći se i time da je i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao sastavni dio standardnog ugovora o kreditu sastavljenog od banke, odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo (koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi kriterije promjenjivosti), koja je unijeta u ugovor bez utjecaja korisnika kredita na njegov sadržaj, čime je tuženik, kao davatelji kredita, tužitelja, kao korisnika kredita, doveo u situaciju prihvaćanja ili ne prihvaćanja postavljenih uvjeta i tako nametnutom obvezom uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti njihove suradnje te načelu zabrane zlouporabe prava.

9. Nadalje, sud prvog stupnja, cijeneći iskaz tužitelja, kao i da tuženik nije dokazao da se o odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu prema kojoj se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada od 3,30% od iznosa kredita (ulazna naknada) pojedinačno pregovaralo, da se radi o standardnoj odnosno tipskoj ugovornoj odredbi, da je takva ugovorna odredba uzrokovala neravnotežu obveza na štetu potrošača zaključuje da je ugovorena ulazna naknada ništetna ugovorna odredba (čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP/03).

10. Stoga, cijeneći predmetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu kojima i to vezanost iznosa kredita uz valutu CHF, te ulaznu naknadu ništetnima, nalazeći prigovor zastare neosnovanim obvezuje tuženika temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. ZOO na povrat tužitelju neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi koje su utvrđene ništetnima, i to s osnova preplaćenog tečaja CHF valute iznos od 1.181,43 EUr/8.901,52 kn, a s osnova jednokratne naknade za obradu kredita iznos od 409,91 Eur/3.088,48 kn, kako je to utvrđeno financijskim vještačenjem i odlučuje kao pod toč. I., II., III., IV. i V. izreke presude.

11. U preostalom dijelu, presudom na temelju odricanja zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe kojoj je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukama tuženika te povrat s osnova pretplate anuiteta u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, odbija i odlučuje u izreci presude.

12. U žalbenoj fazi i dalje je sporno radi li se o ništetnoj ili pak valjanoj odredbi kojom je ugovorena ulazna naknada i ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 409,91 eur/3.088,48 kn koji je kao ulaznu naknadu tuženik naplatio 5. svibnja 2025. prilikom prvog korištenja kredita. kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare potraživanja.

13. Ispitavši presudu i dopunsku presudu u pobijanom dijelu ovaj sud nalazi da pri njihovom donošenju nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP.

14. U donošenju presuda nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženik ukazuje u žalbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. U tom dijelu razlozi pobijane presude i rješenja su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak i temeljem kojih dokaza je sud prvog stupnja utvrdio postojanje odlučnih činjenica, a ne postoje ni proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

15. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. ZPP jer presuda sadrži sve što propisuje čl. 338. st. 1. do st. 4. ZPP.

16. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 326. a i 186. c. ZPP pogrešno smatrajući da je tužbu trebalo odbaciti jer se tužbenim zahtjevom potražuje isplata nedospjele tražbine s obzirom da zastara još nije počela teći. Kako tužbeni zahtjev nije postavljen u smislu odredbe čl. 186. c. ZPP, a ništetnost djeluje ex tunc, obveza vraćanja iznosa isplaćenih na temelju ništetne odredbe je dospjela u trenutku plaćanja, odnosno najkasnije u trenutku podnošenja tužbe, ovisno o poštenju druge ugovorne strane.

17. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe čl. 8. ZPP i za svoje utvrđenje dao jasne i obrazložene razloge.

18. Odluka suda prvog stupnja, osim u dijelu odluke o parničnim troškovima pravilna je i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

19. Imajući u vidu predmet spora, valja navesti da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio na snazi ZZP/03, koji je čl. 81. st. 1. propisivao da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je čl. 84. bilo propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

20. Međutim, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovdje valja navesti da se temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje u tekstu: ZOO/05) u konkretnom slučaju primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje u tekstu: ZOO/91) obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen između stranaka 2. svibnja 2005. Međutim, kako su primijenjene odredbe ranije važećeg ZOO/91 koji je mjerodavan u ovoj pravnoj stvari u bitnome identične odredbama važećeg ZOO/05, navedeni propust suda prvog stupnja koji pobijanu presudu temelji na odredbama iz ZOO/05 nije imao nikakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer je i uz pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

21. U konkretnom slučaju, a kako je to vidljivo iz samog Ugovora o kreditu, Ugovor o kreditu sastavljen je kao standardni ugovor tuženika. Nadalje, u čl. 3. Ugovora o kreditu nije navedeno na što se navedena naknada odnosi, a tuženik u ovom postupku nije dokazao (niti obrazložio) koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s Ugovorom o kreditu.

22. Tome valja dodati da iz iskaza tužitelja proizlazi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije imao kontakte sa djelatnicima tuženika, da je isti Ugovor sklopio u auto- kući u kojoj je kupio osobno vozilo, da mu je jedino ponuđen kredit u CHF, da mu je zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu rata kredita sa 1.350,00 kuna porasla na 1.900,00 kuna, da se o pojedinim odredbama Ugovora nije pregovaralo, da je Ugovor pročitao i razumio u granicama svojih mogućnosti (kao laik).

23. Tuženik u predmetnoj parnici na pravno relevantan način nije kompromitirao činjenicu da je predmetni Ugovor o kreditu unaprijed formuliran i da predstavlja standardni ugovor, da je tužitelju predan u auto kući i da tužitelj na bilo koji način nije mogao utjecati na njegov sadržaj.

24. Iz navedenog proizlazi da tuženik nije ponudio tužitelju sve potrebne informacije kako bi mogao donijeti informiranu odluku u pogled zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga suprotne žalbeni navode da sud nije cijenio provedene dokaze predložene po tuženiku kao i materijalnu dokumentaciju nije moguće prihvatiti.

25. Za ocjenjivanje je li takva ugovorna odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana međutim nije bitan samo kvantitativan odnos između iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade, već treba ocijeniti i bi li neprihvaćanjem te odredbe tužitelj kao potrošač bio ograničen u ostvarivanju prava na kredit a iz iskaza tužitelja i svih drugih okolnosti slučaja jasno proizlazi kako bez te naknade nije bilo moguće dobiti odobrenje za sklapanje Ugovora o kreditu.

26. Tužitelj je doduše bio informiran o obvezi plaćanja naknade i koliko ona iznosi (3,30% od vrijednosti kredita), ali ne i razlozima koji opravdavaju njezino plaćanje odnosno koje usluge i koji troškovi ulaze u tu naknadu i u kojoj visini pa se zbog toga ne može smatrati da je ta odredba jasna i lako razumljiva i da ne bi bilo dopušteno ocjenjivati je li ta odredba poštena (čl. 81. ZZP/07).

27. Iz navedenog proizlazi da se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je zbog toga ništetna prema čl. 87. st. 1. ZZP/03, a posljedica je ništetnosti vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetnih odredaba 104. st. 1. ZOO/91

28. Valja ukazati da je Sud Europske unije u spojenim predmetima C-224/19 i C- 259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: "3. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti za zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovora stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri"

29. Primjenjujući navedeno na konkretan slučaj u kojem tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnim i tu ugovornu odredbu i obvezao tuženika vratiti tužitelju plaćeni iznos po tom osnovu u iznosu od 419,79 Eur/3.162,93 kn temeljem čl. 104. st. 1. ZOO/91 u vezi čl. 210. ZOO91 sa zateznom kamatom tekućom od 5 svibnja 2025. primjenom čl. 214. ZOO/91, jer je tuženik nepošten stjecatelj novčanog iznosa koji je primio temeljem nepoštene odredbe koju je u svoju korist uvrstio u Ugovor o kreditu.

30. U vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi o ulaznoj naknadi izjasnila se i odjelna sjednica Građanskog odjela ovog suda od 30. siječnja 2020. izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je u konkretnom slučaju ništetnost utvrđena pobijanom presudom, u ovom slučaju nije ni moglo doći do zastare tražbine tužitelja, kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

31. Također, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da tužitelju osim dosuđenog iznosa koje je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe o ulaznoj naknadi (čl. 104. st. 1. ZOO/91) pripada pravo i na isplatu zateznih kamata od kada je tuženik primio novac za ulaznu naknadu jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nesavjesni stjecatelj koji je kriv za sklapanje Ugovora o kreditu s ništetnom odredbom, a sve u skladu sa odredbom čl. 214. ZOO/91

32. Tome valja dodati da je, kako to proizlazi iz sadržaja spisa, tužitelj u tužbi zatražio isplatu s osnova naplaćene ulazne naknade sa zateznom kamatom koje teče od dana plaćanja tj. od dana 5. svibnja 2005. do isplate, a ne od 18. studenog 2004., kako je to sud prvog stupnja očitom greškom u pisanju naveo u obrazloženu odluke (toč. 71.). Navedeno je sud prvog stupnja ispravio rješenjem od 9. lipnja 2025., protiv kojeg rješenje tuženik nije podnio žalbu.

33. U odnosu na odluku od troškovima postupka, ispravljenu rješenjem od 31. listopada 2023.

34. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, jer je i prema shvaćanju ovog suda sud prvog stupnja pravilno, prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška tužitelja primijenio Tarifu ("Narodne novine", broj: 126/22) koja je stupila na snagu 1. studenog 2022., a kojom je utvrđena vrijednost jednog boda u iznosu od 1,99 eur, za sve poduzete parnične radnje u postupku.

34.1. Odredbom čl. 48. st. 3. Tarife/22 propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je dakle pobijana presuda donesena 30. listopada 2023. kada je već stupila na snagu i bila u primjena Tarifa ("Narodne novine", broj: 126/22) sud je pravilno za sve poduzete radnje u postupku tužitelju priznao nagradu primjenom te Tarife, odnosno prema vrijednosti jednog boda u iznosu od 1,99 eur.

35. Suprotno žalbenim navodima i prema stavu ovoga suda tužitelju pripadaju troškovi pristupa tužiteljevog punomoćnika na ročište za objavu presude. Tužitelj ima pravo na nagradu za pristup ročištu za objavu presude, jer se radi o radnji koja je bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP s obzirom da se na tom ročištu stranci uručuje pisani otpravak presude, a od toga dana teče i rok za izjavljivanje žalbe. Pri tom valja dodati da objava presude na internetskim stranicama e-oglasne ploče ne supstituira pravo stranke na pristup ročištu za objavu presude i s tim u vezi njezino pravo na nadoknadu troška koji se odnosi na nagradu odvjetnika koji je bio nazočan na tom ročištu. Prema stanju u spisu tužiteljev punomoćnik je pristupio na ročište za objavu presude. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-832/2022-2 od 22. ožujka 2023.

36. Međutim sud je djelomično pogrešno primijenio odredbe Tarife u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP u dijelu u kojem je tužitelju priznao trošak za sastav podneska od 4. svibnja 2022. jer se tim podneskom obavještava sud da je plaćen predujam za vještačenje, pa se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka. Jednako tako, pogrešno je postupio kada je tužitelju dosudio trošak sudske pristojbe na presudu obzirom da iz sadržaja spisa proizlazi da sud tužitelja nije niti pozvao na plaćanje iste niti ju je tužitelj platio.

37. Osim toga, točni su navodi tuženika da su temeljem čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'', broj 118/18 i 51/23 - dalje:ZSP) oslobođeni od plaćanja sudskih pristojbi, potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje tužitelj.

38. Iz svega navedenog slijedi da je tužitelju osnovano priznat trošak postupka u iznosu od 1.853,61 eur, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 115,49 eura zahtjev tužitelja za naknadu troškova valjalo odbiti.

39. U odnosu na dopunsku presudu od 9. lipnja 2025.

40. Polazeći od utvrđenja da su tužitelj odrekao dijela tužbenog zahtjeva na ročištu održanom dana 3. svibnja 2022., da je tuženik s tim u vezi zatražio naknadu troškova postupka, da bi tuženiku pripadao pravo na trošak primjenom odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, no kako je tužitelj potrošač, sud prvog stupnja primjenjujući praksu suda EU u spojenim predmetnima C-221/19 i C-259/19 zaključuje da tuženiku ne pripada pravo na naknadu zatraženih troškova u odnosu na dio zahtjeva kojeg se tužitelj odrekao.

41. U konkretnom slučaju, o prijedlog tuženika valjalo je odlučiti dopunskim rješenjem, a ne dopunskom presudom, no to nije utjecalo na pravilnost pobijane odluke.

42. Tužitelj je u konačnici uspio u parnici sa zahtjevom na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu i to odredbe kojima se glavnica i anuiteti vežu uz valutu CHF (dio čl. 7. Ugovora o kreditu), odredbe o ulaznoj naknadi (dio čl. 3. Ugovora), te restitucijskim zahtjevom za isplatu na temelju tako ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. Zbog činjenice da se tužitelj na pripremnom ročištu održanom dana 3. svibnja 2022. odrekao dijela zahtjeva (kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, dio čl. 2. Ugovora o kreditu) i restitucijskog zahtjeva za isplatu o tom dijelu zahtjeva se i nije raspravljalo, radi čega tuženik u odnosu na dio zahtjeva i nije imao posebnih troškova, radi čega je dužan naknaditi tužitelju troškove postupka i sam snositi svoje troškove, kako je to pravilno i odlučio sud provod stupnja u presudi poslovni broj P-4872/2021-21 od 30. listopada 2023.

43. Svaka drugačija odluka o troškovima postupka nepoštenog trgovca na teret potrošača, što je slučaj u predmetnom postupku, ne samo da nije u skladu sa principima koji se moraju uzeti u obzir u pronalaženju rješenja o troškovima, neovisno kako pravila o troškovima glase, već rezultira i ograničenjem koje umanjuje samu bit tužiteljevog (potrošačevog) prava na pristup sudu i odvraćanjem potrošača od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor nepoštenosti ugovornih odredbi (Odluke Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19, C-259/19, presuda po zahtjevu broj 72152/13 od 16. rujna 2016.).

44. Stoga, nije u pravu tuženik kada tvrdi da je o parničnom trošku sud trebalo odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP jer da on nije dužan snositi troškove izazvane neosnovanim postavljenjem zahtjeva (koji je bio u zastari).

45. Zbog svega navedenog, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod toč. I. i III. izreke ove presude, a djelomično je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod toč. II. izreke ove presude.

46. S obzirom da je tuženik uspio djelomično uspio sa žalbom protiv presude i to samo glede odluke o troškovima postupka, pri čemu parnični trošak kao sporedna tražbina, ako ne čini glavni zahtjev, nije mjerodavan za ocjenu uspjeha u žalbenom postupku u smislu čl. 35. st. 2. ZPP, a nije uspio sa žalbom protiv dopunske presude to je zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo odbiti (čl. 166. st. 1. ZPP u svezi čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović