Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-545/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IFV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Zagreb, Borongajska cesta 83d, OIB: 994543157441, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Konforti, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-93/2025-30 od 25. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-93/2025-30 od 25. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FAKULTET HRVATSKIH STUDIJA, Zagreb, Borongajska cesta 83 D, OIB: 99454315441 da tužiteljici IFV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.827,63 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
na iznos od 118,26 EUR od dana 16. siječnja 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. veljače 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. ožujka 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. travnja 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. svibnja 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. lipnja 2016. do isplate;
na iznos od 117,35 EUR od dana 16. srpnja 2016. do isplate;
na iznos od 141,39 EUR od dana 16. kolovoza 2016. do isplate;
na iznos od 146,31 EUR od dana 16. rujna 2016. do isplate;
na iznos od 141,39 EUR od dana 16. listopada 2016. do isplate;
na iznos od 141,39 EUR od dana 16. studenog 2016. do isplate;
na iznos od 141,39 EUR od dana 16. prosinca 2016. do isplate;
na iznos od 166,22 EUR od dana 16. siječnja 2017. do isplate;
na iznos od 127,19 EUR od dana 16. veljače 2017. do isplate;
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima za razdoblje do 31. prosinca 2022. koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak postupka u iznosu od eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
Točkom II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška tužiteljici, uključujući trošak žalbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće od 1.827,63 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od sljedećeg dana od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, odnosno od svakog šesnaestog dana u mjesecu počevši od siječnja 2016. do veljače 2017. , izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve na temelju odredaba Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.
5. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:
- da su tužiteljica kao radnica i tuženik kao poslodavac 24. srpnja 2018. sklopili Sporazum o prestanku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (dalje: Sporazum)
- da su stranke odredbom čl. 3. st. 1. Sporazuma utvrdile kako s danom 31. kolovoza 2018. jedna prema drugoj nemaju nikakvih novčanih potraživanja niti drugih obveza po osnovi Ugovora o radu od 1. ožujka 2013., osim neisplaćenih plaća za razdoblje od srpnja i kolovoza 2018., a koji mjeseci nisu obuhvaćeni predmetnim tužbenim zahtjevom
- da se navedena odredba odnosi kako na vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, tako i na vrijeme trajanja ugovora o radu
- da nije sporno da je tužiteljica Sporazum vlastoručno potpisala te da nije sporan sadržaj samog Sporazuma
- da navedeni Sporazum predstavlja sporazum kojim se utvrđuje raskid radnog odnosa tužiteljice kao radnice s danom 31. kolovoza 2018. i kojim tužiteljica izjavljuje kako osim isplate plaće za srpanj i kolovoz 2018. s njezine strane ne postoje druga potraživanja prema tuženiku s osnove Ugovora o radu
- da Sporazum ima značenje ugovora odnosno nagodbe jer su istim određena uzajamna prava i obveze stranaka te da se na isti primjenjuju opće odredbe o dvostranim ugovorima, a isto tako i o pobojnim ugovorima, odnosno odredbe čl. 330. - 335. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO)
- da je odredbom čl. 330. ZOO-a propisano da je ugovor pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ZOO-om ili posebnim propisom određeno, dok prema odredbi čl. 331. st. 1. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može tražiti poništenje ugovora
- da je potpisom predmetnog Sporazuma tužiteljica pristala na potraživanje navedeno u Sporazumu koje je konačno i definitivno te izričito izjavila da nema drugih potraživanja prema tuženiku, a koji Sporazum proizvodi pravne učinke te se ne može naknadno mijenjati
- da je tužiteljica znala za sadržaj izjave koju potpisuje te da tijekom postupka nije tvrdila niti dokazivala da bi istu eventualno potpisala pod kakvom prisilom, kao i da je već u trenutku potpisivanja Sporazuma bila i morala biti svjesna da postoji njezino potraživanje prema tuženiku kao poslodavcu
- da je tužiteljica eventualne nejasnoće, odnosno termine koji joj eventualno nisu bili poznati ili u potpunosti jasni trebala razjasniti s poslodavcem, a ako to nije učinila, nije postupala s pažnjom koja se u prometu zahtijeva od svake prosječne osobe
- da bi tužiteljica u rokovima određenima odredbom čl. 335. ZOO-a, u slučaju postojanja kakvih mana volje prilikom potpisivanja Sporazuma, morala tražiti poništenje istog, ali kako to nije tražila, sud o tome nije mogao odlučivati u ovom postupku, slijedom čega je potraživanje tužiteljice neosnovano u cijelosti.
6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Neosnovano tužiteljica u žalbi navodi da nije znala niti mogla znati da njeno potraživanje postoji, odnosno da isto u trenutku sklapanja Sporazuma nije bilo ni nastalo jer je tuženik tužiteljičino potraživanje na ime razlike plaće osporavao sve do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020 pa da ga se tako nije mogla ni odreći.
9. Tražbina tužiteljice nije nastala donošenjem odluke VSRH broj Rev-1111/2020 (a koja je donesena u postupku u kojem tužiteljica nije stranka) niti prestankom osporavanja iste od strane tuženika. Predmetna tražbina je nastala još za vrijeme trajanja radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, odnosno ista je dospjela trenutkom dospijeća svakog pojedinog bruto iznosa na ime dijela plaće koji tužiteljici nije isplaćen, a na isplatu kojeg je tužiteljica (eventualno) imala pravo na temelju Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., kako ih je tužiteljica i utužila u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, zahtijevajući zatezne kamate na iste bruto iznose od dospijeća do isplate.
10. Dakle, u ovom se slučaju radi o tražbinama koje proizlaze iz ugovora o radu, odnosno radnog odnosa tužiteljice, a koje su nastale i dospjele u vrijeme sklapanja Sporazuma (nije riječ o budućim potraživanjima iz radnog odnosa) te su strankama bili poznati propisi koji uređuju pitanje obračuna plaće, kao i sam način obračuna iste, pri čemu tužiteljica nije niti pokušala dokazati da je za postojanje sporne tražbine saznala tek nakon sklapanja Sporazuma.
11. Odredbom čl. 203. st. 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje kad vjerovnik izjavi dužniku da neće zahtijevati njezino ispunjenje, a dužnik se s tim suglasi, a prema odredbi čl. 206. ZOO-a opći otpust dugova gasi sve vjerovnikove tražbine prema dužniku, osim onih za koje vjerovnik nije znao da postoje u trenutku otpusta, dok Zakon o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Sporazuma, kao lex specialis ne propisuje zabranu sklapanja takvog sporazuma.
12. Ujedno se ističe da, i ako se tužiteljica propustila informirati o sadržaju navedenih akata i načina obračuna plaće pa zbog toga nije kod raskida ugovora o radu tražila isplatu razlike plaće, to ne može biti dostatnim razlogom za osporavanje valjanosti odredbe Sporazuma kojim je utvrđeno da stranke jedna prema drugoj nemaju nikakvih novčanih potraživanja ni drugih obveza temeljem Ugovora o radu (osim izričito navedenih tražbina na ime neisplaćene plaće, koje nisu predmet ovog postupka). Istovjetno stajalište zauzeo je VSRH u odluci poslovni broj Revd-798/2021 od 23. veljače 2021. te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III- 1247/2024 od 24. travnja 2024.
13. Nije sporno da je tužiteljica predmetni Sporazum potpisala, a zahtjev za poništenje istog sukladno odredbama čl. 330.-335. ZOO-a nije postavila, stoga slijedi da se, imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 3. st. 1. Sporazuma, tužiteljica odrekla svih potraživanja koje je imala prema tuženiku, osim onih na ime neisplaćene plaće za srpanj i kolovoz 2018., pa tako i prava na isplatu sporne tražbine, čime je prestala i obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa s osnove razlike plaće zatraženog postavljenim tužbenim zahtjevom, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.
14. Praksa prvostupanjskih sudova nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu, dok odluka VSRH iz koje slijedi da se radnik ne može odreći tražbine koja još za njega nije nastala, a na koju se poziva tužiteljica u žalbi, nije odlučna s obzirom na gore iznesene okolnosti ovog predmeta.
15. Ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.
16. Slijedom svega iznesenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude.
17. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom nije uspjela pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Jadranka Matić
