Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3090/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, mr.sc.Iris Gović Penić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Ines Kovačević kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Delipetru, odvjetniku u Imotskom, protiv 1. Tuženika CESTARA d.o.o. SPLIT, OIB: 27471262195, Tršćanska 1, zastupanog po punomoćniku Tihomiru Luetiću, odvjetniku u Splitu, i t. tuženika GRADA SOLINA, OIB: 40642464411, [adresa], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sesartiću, odvjetniku u Solinu, radi činjenja, odlučujući o žalbama 1. i 2. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2427/09 od 2. ožujka 2023., i o žalbi tužitelja protiv rješenja istog suda poslovni broj P-2427/2009 od 14. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2427/2009 od 2. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 1. i 2. tuženika i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2427/2009 od 2. ožujka 2023. u točki II izreke.

II Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2427/2009 od 14. svibnja 2018.

III Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi 1. i 2. tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude i rješenja od 2. ožujka 2023. glase:

-presuda

"Nalaže se tuženiku pod 1) Cestaru d.d. Split, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženiku pod 2) Gradu Solinu, OIB: 40642464411, solidarno i u roku od 30 dana izvesti radove u [adresa] u [adresa], predio [adresa], na način da će tim radovima izvesti oborinsku kanalizaciju i spriječiti s navedene ulice dotok oborinskih voda na nekretninu tužitelja označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nanose izravnu štetu ovoj nekretnini.”

-rješenje

"I.Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere kojom je tužitelj zatražio naložiti tuženicima pod 1) i 2) u roku od 8 dana poduzeti sve potrebne radnje na sanaciji i sprječavanju otjecanja otpadnih i oborinskih voda iz [adresa] u predjelu [adresa] u [adresa] na nekretninu tužitelja označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II.Dužni su tuženici pod 1) i 2) solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška u iznos od 3.410,39 EUR/25.695,58 kn."

2. Protiv ove presude i točke II izreke rešenja žale se 1. i 2. tuženi zbog svih žalbenih razloga i traže naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalbe 1. i 2. tuženika su neosnovane.

4. Izreka prvostupanjskog rješenja od 14. svibnja 2018. glasi:

"Kažnjava se tužitelj SJ novčanom kaznom od 2.000,00 kn, jer je u podnesku od 7. svibnja 2018. g. vrijeđao sud riječima ''Ja sam uvjeren da ovo sud namjerno oteže i gubi predmete samo da bi udovoljio tuženima. Sudac Sanda Petričić, a isto tako i svi ini suci splitskog suda, nisu objektivni i ne ponašaju se isto prema meni i tuženima. Sve poduzimaju (čak i spise uništavaju) da ja ne uspijem u parnici koja je jasna kao dan.''.

5. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavio tužitelj

6. Žalba tužitelja je osnovana.

7. Ispitujući prvostupanjske odluke, kao i postupak koji im je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku - dalje u tekstu ZPP (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koji tuženi ističu u žalbama.

Pravilno 1. tuženi ističe u žalbi da sud prvog stupnja nije odlučio o preinaci tužbe, ali s obzirom da je preinaka bila svrsishodna te su u ovom predmetu koji je započeo 1994. može učiniti do zaključenja glavne rasprave, zbog navedenoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 190. ZPP-a.

8. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom sporu, te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje. U odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da sud prvog stupnja nije utvrđivao pravno relevantne činjenice i dao ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva temeljem nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju Ivana Barbalića jer njime nisu dana relevantna obrazloženja, već je sud prvog stupnja odluku temeljio na ostalim provedenim dokazima.

9. Sud prvog stupnja je i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Tužitelj je dana 18. studenog 1994. podnio tužbu, u kojoj je naveo da je vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na predjelu [adresa], na kojoj je izgradio obiteljsku stambenu zgradu i to prizemlje s poslovnim prostorom, kat i potkrovlje s uređenim vrtom. Kao izvođač radova 1. tuženik, i kao investitor 2. tuženik na odnosnom području u [adresa] da su vršili određene građevinske zahvate i to: postavljanje asfalta i slično u [adresa] koja se proteže sjeverno u odnosu na nekretninu tužitelja koja se nalazi na nižem nivou od ulice. Tužitelj je naveo da je način na koji je postavljen asfalt potpuno pogrešan jer nije postavljen po pravilima struke, a posljedica da se očituje u tome što su sve oborinske i druge vode kanalizirane na nekretninu tužitelja čime mu se izravno nanosi šteta, a naročito za vrijeme većih padalina što da utječe na uobičajeni način korištenja nekretnine tužitelja. Tužitelju da je u izgledu znatna šteta te je nužno saniranje izvora štete sukladno prijedlogu sudskog vještaka. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženicima naložiti izvesti radove u [adresa], predjel [adresa] i to na način da će tim radovima spriječiti-sanirati kanalizaciju neuobičajenih otpadnih i oborinskih voda koje nanose izravnu štetu nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

11. Nesnovano tuženici u žalbi navode da je tužbeni zahtjev neodrediv. Naime, odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV) propisano je da, ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema odredbi čl. 110. st. 1. ZV-a nitko se ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme ili izazivaju znatniju štetu ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnog zakona (prekomjerne posredne imisije). U st. 2. ove odredbe propisano je da su vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

12. S obzirom na osnovu tužbenog zahtjeva tužitelja i prethodno navedeni prigovor tuženika, treba istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka u istovrsnim postupcima zauzeo pravno shvaćanje relevantno za ovaj predmet. Tako, u:

a) odluci posl. br. Rev 662/1991-2 od 9. rujna 1993., navodi se sljedeće: "U pretpostavci da sud osnovanim nađe zahtjev tužitelja za pružanje zaštite u pogledu ovih štetnih imisija koje dolaze sa zemljišta tuženika, istaći je da suglasno odredbi iz čl. 5. ZOVO-a ova stvarnopravna zaštita uz zahtjev za suzdržavanje može sadržavati i zahtjev, da vlasnik susjedne nekretnine s koje dolaze imisije stanje te nekretnine tako izmijeni, da više ne bude imisija (u opsegu koji prelazi uobičajenu mjeru) pri čemu pogođeni vlasnik susjedne nekretnine ne može određivati način kako da vlasnik izmijeni stanje nekretnine s koje dolaze imisije, ako je moguće na više načina spriječiti (prekomjerne) imisije",

b) odluci posl. br. Rev 970/08-2 od 12. prosinca 2012., navodi se sljedeće: "Kod toga treba istači da tužitelj nije ovlašten sam tražiti na određeni način poduzimanje radnji koje su potrebne da se onemoguće prekomjerne imisije i na način kako on to smatra potrebnim, već to zavisi od okolnosti slučaja i prvenstveno sukladno nalazu i mišljenju vještaka, pri čemu te mjere moraju biti u onoj mjeri koje sprječavanju daljnje prekomjerne posredne imisije, a ujedno da na najmanji način opterećuju nekretninu s kojih dolaze prekomjerne posredne imisije".

Slijedom toga, sud u okviru parničnog postupka (osim u iznimnim slučajevima - onda kada ne postoji niti jedan mogući drugi način) ne može naložiti vlasniku nekretnine koje točno, taksativno navedene radnje treba poduzeti (ovdje bitno) na svojoj nekretnini - odnosno ne može određivati vlasniku (ili korisniku) nekretnine da na točno određeni način izmijeni stanje te svoje nekretnine (s koje dolaze imisije): on mora otkloniti ili spriječiti štetne imisije - ali je na njemu odabir kako će to učiniti.

13. Dakle, tužbeni zahtjev tužitelja je dovoljno određen, a ovrha će se, ukoliko tuženi ne postupe u paricijskom roku koji im je određen presudom, provoditi sukladno važećim odredbama Ovršnog zakona, odnosno, tužbeni zahtjev kojim se traži nalaganje tuženima da izvedu radove u [adresa] u [adresa], predio [adresa], na način da tim radovima izvedu oborinsku kanalizaciju i spriječe s navedene ulice dotok oborinskih voda na nekretninu tužitelja, dovoljno je odrediv odnosno podoban je za ovrhu. Zbog navedenoga, pogrešno je pravno shvaćanje tuženika da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 186. ZPP-a.

14. Tužitelj je tijekom postupka doveo u vezu radove koje je po nalogu 2. tuženika izvršio 1. tuženik na nekretninama označenim kao kat. čest. zem. [katastarska čestica], zemljišnoknjižnih oznaka 3028/6 i 6651/3 k. o. [katastarska općina], koje u naravi predstavljaju [adresa] na asfaltiranju ulice koja je do tada bila makadamski put s pojavom prekomjernog slijevanja oborinskih i drugih otpadnih voda na njegovu nekretninu. Ti radovi su izvršeni u ožujku 1994.

Temeljem vještačenja po vještacima Jure Malenica i Darka Smodlake sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je prilikom asfaltiranja [adresa] došlo do slijedećeg propusta: nije izgrađena oborinska kanalizacija radi čega je dotadašnje plavljenje tužiteljeve nekretnine koje je bilo prisutno i prije asfaltiranja pojačano. Vještak Smodlaka, koji se radi manjkavosti dokumentacije nije htio upuštati u utvrđivanje uzročno-posljedične veze između radova odnosno neizvođenja radova od strane 1. tuženika koje je naložio 2. tuženik i pojave plavljenja nekretnine tužitelja, jasno je kazao da na pregledanoj [adresa] i [adresa] prilikom uviđaja na licu mjesta nije primijetio bilo kakav slivnik, a prema Situaciji broj 01-103 koja nosi datum 28. travnja 1994. pod točkom 5. bilo je predviđeno: ''podziđivanje'' slivnika te dobava i ugradnja željezne rešetke za slivnik (list 32 spisa).

Vještak Smodlaka je utvrdio da na asfaltnoj prometnici u ulici Petra Šubića koja je položena sjevernim dijelom u nagibu od sjevera prema jugu, a istočnim dijelom u nagibu od istoka prema zapadu nije izveden nadzemni i podzemni sustav odvodnje oborinskih voda s mjesne prometnice te da se na dodirnoj točki-sjecištu sjevernog i istočnog dijela mjesne asfaltne prometnice sakuplja oborinska voda i prirodnim putem otječe prema jugoistoku kroz otvoreni odvodni betonski kanal položen na zemljištu susjeda BJ promjenjivih dimenzija oko 25 m i izlijeva na tužiteljevo zemljište kroz iznadtemeljni pravokutni otvor u zapadnom ogradnom zidu, a dalje otječe preko tužiteljevog zemljišta kroz plitki zemljani kanal dužine oko 10 m uz istočnu stranu zapadnog ogradnog zida i razlijeva se po središnjem dijelu tužiteljeve okućnice odnosno po betonskom dvorištu te se preko krajnjeg istočnog dijela dvorišta slijeva prema jugu na Radićevu ulicu.

Vještak je zaključio da nije projektiran ni izveden nadzemni i podzemni sustav prikupljanja i odvodnje oborinskih voda s mjesne prometnice, da se odvodnja oborinskih voda nakon asfaltiranja mjesne prometnice odvija na isti način kao što se odvijala i prije asfaltiranja, da se količina oborinskih voda povećala za onu količinu oborinskih voda koju je prije asfaltiranja mogla upiti makadamska prometnica odnosno zemljana podloga.

Vještak nije mogao procijeniti postoji li uzročno-posljedična veza između radova koje je po nalogu 2. tuženika izvodio 1. tuženik, odnosno radova koji se nisu izveli, a s obzirom da nedostaje tehnička dokumentacija.

U odnosu na ''podziđivanje'' slivnika i dobavu i ugradnju željezne rešetke za slivnik, naveo je da se to odnosi na izvedene količine slivnika i ugrađenih rešetki kako je to iskazano na Obračunskom nacrtu izvedenih radova (list 29 i 30 spisa), a ne na projektno-tehničko rješenje odvodnje oborinskih voda s mjesne prometnice. Vještak je zaključno konstatirao da je radi spriječavanja dotoka oborinskih voda na nekretninu tužitelja potrebno projektirati i izvesti oborinsku kanalizaciju odnosno skukladno prirodnim dotocima oborinskih voda i vode koja površinski otječe preko mjesne prometnice, projektirati i izvesti nadzemni i podzemni sustav prikupljanja i odvodnje oborinskih voda.

15. U odnosu na žalbene navode treba reći da okolnost da se odvodnja oborinskih voda nakon asfaltiranja mjesne prometnice odvija na isti način kako se odvijala i prije asfaltiranja ne isključuje odgovornost tuženika jer su radovi trebali biti tako izvedeni da se vode ne slijevaju na nekretninu tužitelja u mjeri u kojoj se to događa, a za to su odgovorni i 1. i 2. tuženi. Makadamski put je dijelom upijao i usmjeravao tok oborinskih voda, a nakon asfaltiranja ceste se to promijenilo, dok s druge strane nije izgrađena oborinska kanalizacija što je u sveukupnosti plavljenje tužiteljeve nekretnine pojačalo.

16. U odnosu na žalbene navode treba dodati nadalje da je sud prvog stupnja temeljem navoda iz vještačenja vještaka geodetske struke Ivana Barbalića, a prema kojima je na makadamskoj ulici koju su radnici 1. tuženika davne 1994. asfaltirali postojala denivelacija terena uz rubove te ceste, mogao učvrstiti svoj zaključak da je plavljenje uzrokovano spornim asfaltiranjem. Pri tome je sud prvog stupnja jasno naveo da su ti navodi (samo) učvrstili njegovo uvjerenje, a ne da je odluku u ovom sporu temeljio na tom vještačenju.

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika treba dodati da je pravno neodlučno što je asfaltiranje ceste izvršeno u ožujku 1994., a tužitelj je još u listopadu 1992. tužio susjeda BJ isto zbog radvova za koje je smatrao da uzrokuju slijevanje vode na tužiteljevu nekretninu. Naime, područje gdje se nalaze sporne nekretnine u odnosu na okolna zemljišta su u padu, u depresiji, što dovodi do zaključka da je njihova lokacija po pitanju skupljanja oborinskih voda vrlo nepovoljna. Zbog toga, okolnost da su se na tužiteljevu nekretninu i ranije slijevale vode u povečanom opsegu nije odlučna sama po sebi odnosno ne može dovesti do neprihvaćanja zaključka da je i zbog načina asfaltiranja puta u predjelu [adresa] došlo do daljnjeg pogoršanja stanja na terenu u pogledu slijevanja voda niz okolne nekretnine.

18. Pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da, bez obzira što osim asfaltiranja [adresa] bez da je izvedena oborinska kanalizacija postoji još uzroka plavljena tužiteljeve nekretnine, tuženi su dužni učiniti sve što je moguće da se to plavljenje koje dijelom potječe od uzroka za koji su oni odgovorni dovede na najmanju moguću mjeru na način da se poduzmu radovi u [adresa] u [adresa], predio Ninčevići kojima će se izvesti oborinska kanalizacija, a što je upravo sadržaj tužbenog zahtjeva tužitelja.

19. Pravilno sud prvog stupnja zaključuje da, iako je u zemljišnim knjigama tužitelj uknjižen kao suvlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je suvlasnica druge polovice ove nekretnine njegova supruga ZJ, sukladno odredbi čl. 46. st. 2. ZV-a svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Dakle, prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja je pravilno ocijenjen neosnovanim jer je tužitelj suvlasnik i ovlašten je temeljem citirane odredbe ZV-a podnijeti tužbu radi zaštite prava vlasništva cijele nekretnine.

20. Postavilo se pitanje da li je plavljenje nekretnine tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s radovima na asfaltiranju [adresa] koje je izveo 1. tuženik po nalogu 2. tuženika.

Pravilno je tijekom postupka utvrđeno da je 1. tuženik postupao po nalogu 2. tuženika pa su tužitelju u ovom postupku za štete imisije odgovorni i 1. i 2. tuženi. Kao vlasnik nekretnine i naručitelj radova odgovoran je 2. tuženi primjenom čl. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996) prema kojemu je vlasnik nekretnine dužan pri korištenju nekretnine suzdržavati se od radnji i otklanjati uzroke što potječu od njegove nekretnine, kojima se otežava korištenje drugih nekretnina (prenošenje dima, neprijatnih mirisa, topline, čađe, potresa, buke, otjecanja otpadnih voda i sl.) preko mjere koja je uobičajena s obzirom na prirodu i namjenu nekretnina i na mjesne prilike, ili kojima se uzrokuje znatnija šteta. Kao izvođač radova odgovoran je 1. tuženik primjenom čl. 207. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91 i dr.) prema kojemu naručilac i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem tih radova. Dakle, neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije.

21. Prvostupanjsko rješenje sud prvog stupnja je donio iz razloga što je tužitelj u zahtjevu za izuzeće od 7. svibnja 2018. vrijeđao sud riječima navedenim u izreci rješenja.

Sud prvog stupnja smatra da iz ovakvih uvredljivih direktnih optužbi proizlazi veliko nepoštivanje institucije suda čime je tužitelj zaslužio izricanje novčane kazne koja je predviđena u odredbi čl. 110. ZPP-a.

22. Pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 110. ZPP-a.

Naime, riječ je o predmetu koji se vodi još od 1994., u kojem jedno dugo razdoblje nije bila poduzeta niti jedna parnična radnja, a i spis je 2009. zagubljen te obnovljen (rekonstruiran) tek 2017.

23. U takvim okolnostima, iskazivanje nezadovoljstva riječima koje je tužitelj u zahtjevu za izuzeće naveo, ne predstavlja dovoljnu osnovu za izricanje novčane kazne.

Naime, tužitelj je opravdano i ne potpuno neargumentirano iskazao svoje nezadovoljstvo i nepovjerenje u sudski sustav, pa iako upotrijebljene riječi zaista nisu primjerene i sugestije spram objektivnosti raspravnog sudaca nisu dokazane, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja kaznio novčanom kaznom zbog vrijeđanja suda.

24. I odluka o troškovima postupka je pravilno utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju je pravilno priznat trošak sastava obrazloženog podneska s lista 91 spisa na kojem je naznačen datum 24. kolovoza 2018. No, sud prvog stupnja je očitom greškom u pisanju koja se može ispraviti naveo da je riječ o datumu 17. kolovoza 2018., s tim da bi ispravno trebao biti naznačen datum 27. kolovoza 2018. jer je tog dana podnesak predan sudu.

I podnesak od 15. siječnja 2022. (list 170 spisa) je pravilno tužitelju priznat jer je riječ o obrazloženom podnesku potrebnom za vođenje spora.

25. Slijedom navedenoga, prvostupanjska presuda je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrđena, a prvostupanjsko rješenje od 14. svibnja 2018. je primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a ukinuto, a rješenje od 2. ožujka 2023. je primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a potvrđeno.

26. Primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno je o troškovima sastava žalbi 1. i 2. tuženika.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević