Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1729/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tihane Marije Miladin, kao predsjednice vijeća, suca izvjestitelja Ivice Veselića i Vlatke Paškvalin Bošković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Klaiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Klaić i Klaić iz Kutine, Kolodvorska 24, protiv tužene OTP banke d.d. iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, zastupane po punomoćniku Ratku Žuriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri iz Zagreba, Savska cesta 32, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-268/2021-25 od 26. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene OTP banke d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-268/2021-25 od 26. travnja 2022..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženoj, kao pravnom slijedniku OTP banke Hrvatska d.d., isplatiti tužitelju iznos od 8.199,72 kn / 1.088,29 €[1] , sa zakonskom zateznom kamatom pobliže određenom u izreci pobijane presude (stavak I izreke), te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 7.725,00 kn / 1025,28 s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužena, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu - ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovoj pravnoj stvari tužitelj traži isplatu utuženog iznosa s pripadajućom zakonskim zateznim kamatama na ime isplata preplaćenih iznosa u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu po Ugovoru o kreditu [broj kredita] sklopljenom 12. veljače 2008..

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365 st. 2 ZPP, te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338 ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tužene, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, na koju posebno ukazuje tužena.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene, u skladu sa odredbom čl. 8 ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tužena, kao kreditor, dana 12. veljače 2008. sklopile Ugovor o kreditu [broj kredita] (u daljnjem tekstu - Ugovor), da je tužena kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita, stavila na raspolaganje iznos od 100.000,00 kn, s kamatnom stopom 8,99% godišnje, koja je promjenjiva temeljem čl. 3 Ugovora.

9. Također je utvrđeno da se kamatna stopa kroz utuženo razdoblje mijenjala u više navrata, što je utjecalo na visinu mjesečnih anuiteta tijekom otplate kredita, kao i da je tužitelj zbog povišene kamatne stope u odnosu na onu u vrijeme ugovaranja preplatio tuženoj iznos od ukupno 8.199,72 kn / 1.088,29 €.

10. Sporno je među strankama je li odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna kao i visina tužbenog zahtjeva koja predstavlja razliku u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takve odredbe ugovora.

9. U svom je iskazu tužitelj naveo da se radilo o tipskom ugovoru, za koji mu je objašnjeno da je takva cijena kamata na tržištu i da je to za njega najpovoljniji ugovor iz razloga što je tužitelj kod tuženika imao otvoreni račun. Nadalje, tužitelj je iskazao da mu se nije ništa posebno pojašnjavalo u vezi ugovora i kamatne stope, već mu je samo bilo rečeno da u banci imaju samo takav ugovor i stoga ga je tužitelj i potpisao. Nadalje, da mu je bilo rečeno da ode kod javnog bilježnika koji mu nije ništa pojašnjavao u vezi ugovora, a kada su mu počele pristizati veće rate zvao je tuženika i tada mu je rečeno da to tržište diktira formiranje kamatne stope. Konačno, tužitelj je naveo da mu nije bilo jasno što znači promjenljiva kamatna stopa i kako su u banci samo rekli da je to tipski ugovor i da je to za njega najpovoljnije.

10. Ugovorna kamata sadržajno predstavlja naknadu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata mora biti određena odnosno odrediva, imajući u vidu odredbe čl. 269 st. 2 i čl. 272 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOO).

11. Međutim, sporna odredba čl. 3 Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tužena izračunava kamatnu stopu pa nisu jasni ni podaci o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa, nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tužene s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka, niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive, a razlozi za promjenjivost kamatne stope na koje razloge ukazuje tužena tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

12. Odredbom čl. 269 st. 1 ZOO je propisano da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, dok je st. 2 tog članka propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270 ZOO je propisano da je ugovor ništetan, kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, dok je odredbom čl. 272 st. 2 ZOO je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, da je ugovor ništetan.

13. Nadalje, odredbom čl. 81 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 45/07 i 79/07, u daljnjem tekstu - ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2 propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4 propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87 st. 1 ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Iz sporne odredbe čl. 3 Ugovora ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 8.99% godišnje, koja je uočljiva i jasna.

15. No, ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269 i čl. 272 ZOO, ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

15.1. Međutim, tužena u ovom postupku nije dokazala da je odredba čl. 3 predmetnog Ugovora, u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, određena odnosno odrediva, a isto tako nije dokazala da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

15.2. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremila tužena, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

16. Slijedom navedenoga, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz sporne odredbe čl. 3 nije u skladu s načelima obveznog prava, jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i na temelju čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu.

17. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužitelju kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega je pravilno sud prvog stupnja sud utvrdio da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču pa tako niti tužitelju.

18. Tužena nije dokazala da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarala o spornoj odredbi i da ga je upoznala s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama koje iz toga proizlaze, s tim da je banka dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope, kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze, jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju neproporcionalno veće u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju, kao i svakom prosječnom potrošaču, nerazumljiva.

19. Tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope da bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao da je kamatna stopa promjenjiva. Obzirom da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane, tužene, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

20. Zbog prethodno navedenog, kako sporna odredba nije određena niti odrediva, u smislu odredbe čl. 270 ZOO, kao takva prouzročila je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je zato nepoštena, a time i ništetna i u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP.

20.1. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio prigovor zastare neosnovanim, iako je za to dao pogrešne razloge.

20.2. Naime, u vezi s pitanjem početka tijeka roka zastare u pogledu restitucijskih zahtjeva na temelju ništetnih odredbi izjasnila i odjelna sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., izrazivši pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020-2 koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Navedeno zapravo znači, da ukoliko prvostupanjski sud utvrdi da je navedena ugovorna odredba ništetna (kao u konkretnom slučaju), zastara tražbine počinje teći tek od pravomoćnosti te odluke, drugim riječima, donošenjem ove drugostupanjske odluke, pa istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

21. Prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2 ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

21.1. U konkretnoj situaciji, tužena je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvarila korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvarila da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

21.2. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tužena u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamata zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu (u smislu odredbe čl. 1111 st. 1 ZOO).

21.3.Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno čl. 1115 ZOO, od dana stjecanja do isplate, obzirom je da u utvrđenim okolnostima tužena, koja je postupala u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja, nesavjesni stjecatelj.

22. Pravilno je sud prvog stupnja, na temelju vještačnja kojim je utvrđena razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope, tužitelju dosudio iznos od 8.199,72 kn (1.088,29 €).

23. U odnosu na žalbene navode tužene, treba dodati da sud je prvog stupnja sam utvrđivao (ne)poštenost predmetne ugovorne odredbe, a nije se primjenom čl. 502. c ZPP pozvao na utvrđenja iz drugih sudskih postupaka. Ovdje je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza ocijenio savjesnost i poštenje tuženika u postupanju prilikom sklapanja i realizacije ugovora o kreditu.

23.1. Isto tako, okolnost da tužena u vrijeme sklapanja kredita nije postupala protivno pozitivnim zakonskim propisima koji su uređivali ugovorni odnos stranaka u smislu bankarskog poslovanja, pravno nije odlučna pored činjenice kako je utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja, kao potrošača, zbog čega je ta odredba nepoštena.

24. Dakle, obzirom da je prvostupanjski sud u nastavku postupka otklonio bitnu povredu te u cijelosti postupio po uputama rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-2432/2021-2 od 24. rujna 2021., te proveo test nepoštenosti, odnosno utvrdio ništetnost i nepoštenost ugovorne odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljeno na jednostranom povećanju kamatnih stopa i to na štetu potrošača, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene niti one bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 st. 2 ZPP, na koje ovaj sud drugog stupnja, u skladu s odredbom čl. 365 st. 2 ZPP, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, po osnovi čl. 368 st. 1 ZPP, odlučiti kao u izreci.

25. Naposljetku, valja reći da je odluka o troškovima postupka pravilna i po osnovu i po visini, a što se žalbom posebno niti ne osporava (čl. 154 st. 1 i čl. 155 st. 1 ZPP).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marije Miladin