Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3382/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Dubravke Penić Lukač, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Tihane Marije Miladin, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačka banka d.d. [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, kojeg zastupa punomoćnik Marko Porobija, odvjetnik u Varaždinu, protiv prvo tuženika Ljubljanske banke d.d., sa sjedištem u [adresa], Slovenija, OIB: 40032571039, kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu i drugo tuženika Nove Ljubljanske banke d.d., sa sjedištem u [adresa], Slovenija, OIB: 17719334242, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Orkić, odvjetnica u Umagu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja te prvo i drugo tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7056/2009- 118 od 9. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 7056/2009-118 od 9. svibnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Nalaže se prvotuženiku Ljubljanska banka d.d. i drugotuženiku Nova Ljubljanska banka d.d. solidarno isplatiti tužitelju Zagrebačkoj banci d.d. iznos od 68.240.343,57 EUR (šezdeset osam milijuna dvijesto četrdeset tisuća tristo četrdeset tri 57/100 eura), sa pripadajućom kamatom na iznose po stopama kako slijedi:

- na iznos od 68.240.185,87 EUR (šezdeset osam milijuna dvijesto četrdeset tisuća sto osamdeset pet 87/100 eura), što čini protuvrijednost 133.466.202,73 DEM, sa pripadajućom kamatom i to po stopama kako slijedi:

3,00 % tekućom od 01.01.1992. g. do 31.07.1992. g. 4,90 % tekućom od 01.08.1992. g. do 30.09.1992. g. 4,40 % tekućom od 01.10.1992. g. do 31.12.1992. g. 8,00 % tekućom od 01.01.1993. g. do 28.02.1993. g. 7,49 % tekućom od 01.03.1993. g. do 31.03.1993. g. 7,21 % tekućom od 01.04.1993. g. do 30.06.1993. g. 6,90 % tekućom od 01.07.1993. g. do 31.07.1993. g. 6,26 % tekućom od 01.08.1993. g. do 30.06.1994. g. 5,63 % tekućom od 01.07.1994. g. do 31.12.1994. g. 4,00 % tekućom od 01.01.1995. g. do 31.05.1995. g. 3,19 % tekućom od 01.06.1995. g. do 31.07.1995. g. 3,15 % tekućom od 01.08.1995. g. do 30.09.1995. g. 2,91 % tekućom od 01.10.1995. g. do 31.01.1996. g. 2,50 % tekućom od 01.02.1996. g. do 30.04.1996. g. 2,28 % tekućom od 01.05.1996. g. do 31.05.1996. g. 0,00 % tekućom od 01.06.1996. g. do 31.12.1997. g. 1,00 % tekućom od 01.01.1998. g. do 30.04.1999. g. 0,50 % tekućom od 01.05.1999. g. do 31.01.2000. g. 0,25 % tekućom od 01.02.2000. g. do 28.02.2003. g. 0,15 % tekućom od 01.03.2003. g. do 30.06.2005. g. 0,10 % tekućom od 01.07.2005. g. do 31.12.2007. g. 14,00% tekućom od 01.01.2008. g. do 30.06.2011.g.

12,00% tekućom od 01.07.2011. g. do 31.07.2015.g.

od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 28.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

te

- na iznos od 157,70 EUR a (sto pedeset sedam 70/100 eura) što čini protuvrijednost 937,64 FIM, sa pripadajućom kamatom i to po stopama kako slijedi: 9,65 % tekućom od 01.01.1992. g. do 31.07.1992. g. 5,30 % tekućom od 01.08.1992. g. do 30.09.1992. g. 10,05 % tekućom od 01.10.1992. g. do 31.12.1992. g. 5,41 % tekućom od 01.01.1993. g. do 28.02.1993. g. 4,41 % tekućom od 01.03.1993. g. do 31.03.1993. g. 4,59 % tekućom od 01.04.1993. g. do 30.06.1993. g. 3,89 % tekućom od 01.07.1993. g. do 31.07.1993. g. 3,73 % tekućom od 01.08.1993. g. do 31.12.1994. g. 5,85 % tekućom od 01.01.1995. g. do 31.05.1995. g. 6,20 % tekućom od 01.06.1995. g. do 31.07.1995. g. 6,51 % tekućom od 01.08.1995. g. do 30.09.1995. g. 6,24 % tekućom od 01.10.1995. g. do 31.01.1996. g. 5,80 % tekućom od 01.02.1996. g. do 30.04.1996. g. 4,40 % tekućom od 01.05.1996. g. do 31.05.1996. g. 0,00 % tekućom od 01.06.1996. g. do 31.12.1997. g. 1,00 % tekućom od 01.01.1998. g. do 30.04.1999. g. 0,50 % tekućom od 01.05.1999. g. do 31.01.2000. g. 0,25 % tekućom od 01.02.2000. g. do 28.02.2003. g. 0,15 % tekućom od 01.03.2003. g. do 30.06.2005. g. 0,10 % tekućom od 01.07.2005. g. do 31.12.2007. g. 14,00% tekućom od 01. 01.2008. g. do 30.06.2011. g. 12,00% tekućom od 01.07.2011. g. do 31.07.2015. g. od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 28.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

kao i solidarno naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 368.169,71 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 9. svibnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Protiv dijela navedene presude koji sadrži odluku o troškovima postupka u dijelu u kojem nije uspio žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i predlaže preinačiti pobijanu odluku u dijelu u kojem mu nije priznat cjelokupno zatraženi trošak postupka, podredno ukinuti pobijanu presudu u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima parničnog postupka I predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Protiv navedene presude žale se i prvo i drugo tuženik, oboje zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, kao i povrede ustavnog prava na pravično suđenje u smislu čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine",broj 56/90, 137/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 150/13 i 5/14) i prava na pošteno suđenje u smislu čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori – broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17, dalje Konvencija) s prijedlogom da ovaj viši sud ukine tu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

4. Žalbe tužitelja i tuženika su osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 68.240.343,57 eura sa zateznim kamatama kako je pobliže navedeno u izreci, koji iznos odgovara zbroju deviznih iznosa koje su razne fizičke osobe položile kao devizne depozite kod Ljubljanske banke d.d. [adresa], Glavna filijala Zagreb i drugih organizacijskih jedinica te banke u Republici Hrvatskoj – a sve obzirom da su građani, koji su na dan 27. travnja 1991. imali devizna sredstva (deviznu štednju) na deviznom računu kod banaka sa sjedištem izvan teritorija Republike Hrvatske, a posluju na teritoriju Republike Hrvatske, mogli svoje depozite prenijeti na jednu od banaka u Republici Hrvatskoj - pa su to i učinili: te su depozite (u navedenom iznosu) i prenijeli na ovdje tužitelja.

6. Prije svega valja naglasiti da sud izvedene dokaze prosuđuje po slobodnom uvjerenju, ali je dužan stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima, da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu u provedenim dokazima, što u konkretnom slučaju nije učinjeno.

7. Ovaj viši sud primjećuje da je u obrazloženju pobijanog dijela presude sud prvog stupnja naveo tvrdnje tužitelja iz tužbe i tuženika u odgovoru na tužbu te je naveo koje je dokaze proveo.

8. Prvostupanjski sud je obrazložio samo prijedloge tuženika u dijelu pod točkom 23. za saslušanje svjedoka na okolnost da "te osobe nisu potpisnici Zapisnika (grafološko vještačenje) ili da oni nisu bili ovlašteni na njihovo potpisivanje (saslušanje svjedoka)" te prijedlog tuženika koji je obrazložen u točki 30.1. "da se zatraži od Ministarstva financija pojašnjenje zašto ta uplata nije knjižena kao prihod od financijske imovine, već kao prihod od nefinancijske imovine, odbijeni su kao nepotrebni, s obzirom da se radi o knjigovodstvenim kategorijama, koje nisu relevantne za rješenje ove pravne stvari", kao i prijedlog tuženika koji je obrazložen u točki 30.2. u kojoj je navedeno da je "odbijen dokazni prijedlog da se zatraži od Vlade Republike Hrvatske očitovanje je li punomoć dana tužitelju 2. siječnja 1995. opozvana".

8.1. Stoga, osnovano žalitelji ukazuju da se presuda ne može ispitati zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, sud se nije niti osvrnuo na sve ostale dokazne prijedloge tuženika jer ih nije niti spomenuo a niti cijenio kao odlučne ili neodlučne, čime je povrijedio načelo pravičnog (poštenog) suđenja i procesne ravnopravnosti.

8.2. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

8.3. Zahtjevi pravičnosti suđenja u smislu čl. 6. Konvencije uključuju način predlaganja i prihvaćanja dokaza, a načelo jednakosti oružja, u smislu pravične ravnoteže među strankama, nužno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima, u takvim uvjetima koji niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku.

8.4. Dakle, ocjena suda o tome koje će dokaze izvesti je diskrecijska, ali je ujedno ograničena načelom poštenog suđenja i procesne ravnopravnosti, koje, između ostalog, podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman dokaznih prijedloga stranaka u postupku.

8.5. Tek je za istaknuti da sud u pobijanoj presudi nije odlučio o prigovoru zastare u odnosu na prvo tuženika.

9. Slijedom iznijetog proizlazi da je sud prvog stupnja počinio naprijed navedenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 8. ZPP-a, koju tuženici ističu u žalbi, zbog čega je primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP ukinuta pobijana prvostupanjska presuda i predmet vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.

11. U ponovnom postupku sud će otkloniti relativno bitne povrede postupka na koju mu je ovim rješenjem ukazano. Sud će imati na umu prije svega predmet spora te će na nedvojben način raspraviti i utvrditi prijeporne činjenice u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka, imajući u vidu i ostale žalbene navode žalitelja te će u novoj odluci dati jasne razloge, a izvedene dokaze ocijeniti na način određen člankom 8. ZPP-a i potom donijeti novu zakonitu odluku.

12. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Dubravka Penić Lukač