Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4371/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku mr. sc. Julijanu Dropuliću, odvjetniku u Pločama, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-45/2024 od 16. srpnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja PK kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-45/2024 od 16. srpnja 2024. u točki I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P- 45/2024 od 16. srpnja 2024. u točki II. izreke, te se odlučuje:

Svaka strana snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja PK za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 393,33 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I./Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da tužitelju PK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 72.995,00 kuna (9.688,10 EUR-a) sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

IV./ Tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi parnični trošak u roku od 15 dana sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate i koje se određuju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 796,32 EUR-a, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude u cijelosti žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Naime, tužitelj ističe kako je pokrenuo ovaj parnični postupak radi isplate naknade za oduzeto/izvlašteno zemljište, i to za: kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Tužitelj ne spori da je postao zemljišnoknjižni vlasnik u odnosu na predmetne čestice, međutim, ističe da pitanje prava vlasništva nad navedenim česticama još uvijek nije riješeno. Naime, tužitelj ističe kako parcelacija predmetnih čestica u katastarskom operatu još nije provedena, radi žalbe Hrvatskih voda. Ako Hrvatske vode uspiju sa svojom žalbom, tada može doći u pitanje provedba promjene stanja u katastarskom operatu, a što bi se posljedično moglo odraziti i na sadašnje zemljišnoknjižno stanje u kojem je tužitelj zasada upisan kao vlasnik predmetnih čestica. Radi potencijalne promjene vlasništva spornih čestica, tužitelj smatra kako je prvostupanjski sud preuranjeno odbio tužbeni zahtjev. Što se tiče odluke o troškovima postupka, tužitelj smatra kako je njegova tužba bila razumna i da je tužitelj imao opravdani pravni interes za podnošenje ove tužbe, i to radi eventualne zastare potraživanja. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da bi tuženica trebala nadoknaditi trošak ovog postupka tužitelju, budući da je on bio primoran pokrenuti ovaj parnični postupak radi opiranja tuženice da se utvrdi pravo vlasništva tužitelja nad spornim česticama. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troška parničnog postupka. Podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 393,33 EUR.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 9.688,10 EUR/72.995,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom, koji iznos predstavlja naknadu za oduzeto zemljište i naknadu za poboljšice koje je tužitelj uradio na zemljištu, koje zemljište je, u vrijeme pokretanja ovog postupka, bilo u vlasništvu tuženice Republike Hrvatske, i to kao javno vodno dobro u općoj uporabi.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj:

53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

8. Nije sporno da je tužitelj, dana 9. siječnja 2019., pokrenuo parnični postupak također protiv tuženice, radi utvrđenja njegovog prava vlasništva u odnosu na dio katastarske čestice [katastarska čestica], katastarska općina: [adresa], površine 1159114 m2, tj. tužitelj je isticao da je dosjelošću stekao pravo vlasništva u odnosu na dio te čestice, površine 2308 m2.

8.1. Predmetni parnični postupak se vodio pred Općinskim sudom u Metkoviću, pod poslovnim brojem P-247/2021 (prije: P-406/2019), a spis tog predmeta je priklopljen spisu ovoga predmeta.

9. U tijeku spomenutog postupka katastarska čestica [katastarska čestica] je cijepana te je od nje formirano sedam katastarskih čestica. Od tih sedam čestica, tužitelj je isticao da se njegovo pravo vlasništva odnosi na dijelove triju čestica, i to:

- dio kč. br. [katastarska čestica], katastarska općina: [adresa], površine 1662 m2

- dio kč. br. [katastarska čestica], katastarska općina: [adresa], površine 612 m2

- dio kč. br. [katastarska čestica], katastarska općina: [adresa], površine 9 m2

10. Nadalje, u tijeku postupka je utvrđeno kako su kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] utvrđene, a potom i uknjižene kao javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, a pod upravljanjem Hrvatskih voda. Za navedene čestice je i zabilježena zabrana otuđenja i opterećenja.

11. Usprkos toj okolnosti, tužitelj je i dalje ostao kod tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na navedene čestice, ali je postavio i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je bio vlasnik navedenih čestica sve do 5. kolovoza 2020., odnosno do 16. lipnja 2020. tj. sve do donošenja rješenja kojim su navedene čestice utvrđene kao javno vodno dobro u općoj uporabi.

12. Nadalje, tužitelj je potom pokrenuo ovaj parnični postupak radi naknade za oduzeto zemljište i naknade za poboljšice koje je tužitelj uradio na zemljištu, smatrajući da je tuženica zakonski oduzela njegovo pravo vlasništva, bez da mu je isplatila bilo kakvu naknadu.

13. S obzirom na to da je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj, prije nego što su navedene čestice bile uknjižene kao javno vodno dobro u općoj uporabi, bio uopće vlasnik tih spornih čestica, prvostupanjski sud je rješenjem od 26. siječnja 2023. prekinuo postupak do pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovnog broja P-247/2021, tj. do pravomoćnog utvrđenja da je tužitelj na dan 5. kolovoza 2020. godine bio isključivi vlasnik dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 612 m2, te da je na dan 16. lipnja 2020. godine bio isključivi vlasnik dijela kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 9 m2 (list 79-81 spisa).

14. Međutim, tužitelj je, u tome postupku, pravomoćno okončanom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 6. srpnja 2023., poslovni broj Gž-1299/2022-3, ne samo utvrdio da je bio vlasnik prije nego što su sporne čestice bile utvrđene kao javno vodno dobro u općoj uporabi, već mu je priznato isključivo pravo vlasništva nad predmetnim česticama.

15. Dakle, tužitelj je pravomoćno utvrđen vlasnikom spornih čestica, a za koje čestice u ovom postupku potražuje naknadu za oduzeto zemljište i naknadu za poboljšice.

16. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno odlučio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, budući da je tužitelj u ovome postupku potraživao naknadu za oduzeto/izvlašteno zemljište, i to dijela k. č. [katastarska čestica] površine 612m2 i dijela k. č. [katastarska čestica] površine 9m2, a tužitelj je odlukom Županijskog suda u Varaždinu pravomoćno utvrđen kao vlasnik toga dijela zemljišta za koje od tuženice potražuje naknadu.

17. Naime, tužitelj ne može tražiti naknadu za oduzeto zemljište kada je pravomoćno utvrđeno da je on (tužitelj) vlasnik tog zemljišta, dok tuženica više nije upisana kao vlasnik zemljišta, tj. ne postoji pravni temelj da tužitelj potražuje naknadu od tuženice.

18. Tužitelj u žalbi upire da su Hrvatske vode podnijele žalbu u postupku koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom, tj. da Hrvatske vode osporavaju parcelaciju predmetnih čestica u katastarskom operatu. Tužitelj smatra da takav postupak može negativno utjecati na zemljišnoknjižno stanje, i to na način da će ponovno postati upitno njegovo pravo vlasništva nad predmetnim česticama.

19. Prema ocjeni ovog suda, takav žalbeni navod nije osnovan. Naime, tužitelj se, u odnosu na predmetne čestice, upisao kao zemljišnoknjižni vlasnik, kako je to i naveo u svom podnesku od 5. travnja 2024. (list 90-99 spisa). Sukladno članku 3. stavku 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/2019, 128/2022, 155/2023, 127/2024, dalje u tekstu: ZZK) propisano je da se o pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode zemljišne knjige, ako za neka zemljišta nije što posebno određeno. U zemljišne knjige upisuju se stvarna prava na zemljištima, a i druga prava za koja je to posebnim zakonima određeno. Dakle, zemljišne knjige predstavljaju evidenciju koja je relevantna za stvarna prava na nekretninama, a tužitelj je ishodio upis svog prava vlasništva u takvu evidenciju.

20. S druge strane, katastar predstavlja evidenciju o posjedu, površini i fizičkom obliku nekretnina. Za razliku od zemljišnih knjiga, koje evidentiraju pravni status nekretnina, katastar evidentira fizičke i prostorne karakteristike nekretnina. Dakle, katastar predstavlja tehničku evidenciju površine i oblika nekretnina, dok zemljišne knjige predstavljaju pravnu evidenciju stvarnih prava na nekretninama.

21. Nesporno je da bi bilo poželjno da se podaci u zemljišnim knjigama i katastru poklapaju, međutim, činjenica da tužitelj nije uspio uskladiti zemljišnoknjižno stanje sa stanjem u katastru nema utjecaj na njegovo pravo vlasništva utvrđeno u zemljišnim knjigama, tj. postupak parcelacije katastarskih čestica koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom ne utječe na tužiteljevo pravo vlasništva, budući da katastar ne uređuje pravne odnose, tj. stvarna prava na nekretninama.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja smatra da postupak, koji se vodi pred Državnom geodetskom upravom, nema utjecaj na tužiteljevo pravo vlasništva, radi čega nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je predmetni postupak trebalo prekinuti sve do okončanja postupka pred Državnom geodetskom upravom.

23. Međutim, žalba tužitelja je osnovana u pogledu odluke o troškovima postupka.

23.1. Naime, prvostupanjski sud je, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, naložio tužitelju da nadoknadi tuženici troškove postupka.

23.2. Međutim, ovaj sud ocjenjuje da bi se takvom odlukom o troškovima povrijedilo tužiteljevo pravo pristupa sudu propisano u članku 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06, 2/10, 13/17, dalje u tekstu: Konvencija) jer bi mu nalaganje da tuženici naknadi parnični trošak u cijelosti predstavljalo nerazmjerno ograničenje prava na pristup sudu.

23.3. Tužitelj je imao pravni interes za vođenje ovog postupka, budući da je imao spor sa tuženicom oko utvrđivanja prava vlasništva predmetnih čestica. Radi eventualne zastare potraživanja, tužitelj je pokrenuo ovaj postupak kako bi, u slučaju da ne uspije u postupku za utvrđenje prava vlasništva, mogao dobiti naknadu za izvlašteno zemljište. U takvim okolnostima, ovaj sud drugog stupnja smatra da tužba nije bila nerazumna i lišena ikakvog sadržaja. Tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom zato jer je pravomoćno uspio utvrditi svoje pravo vlasništva nad predmetnim česticama, međutim, tužitelj nije, u vrijeme pokretanja ovog postupka, bio upisan kao vlasnik predmetnih čestica. Dakle, tužitelj je imao opravdan razlog za podnošenje predmetne tužbe iako je tužba kasnije odbijena zbog povoljnog ishoda u drugom, povezanom postupku.

23.4. S druge strane, uzevši u obzir broj svih parničnih radnji i vrijednost predmeta spora, ne proizlazi da je država kao tuženica, koju je zastupalo državno odvjetništvo, a ne odvjetnik, imala ikakve nerazumno visoke troškove postupka.

23.5. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu ne bi trebalo primijeniti čl. 154. st. 1. ZPP-a, već odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a te odrediti da svaka strana snosi svoj trošak.

24. Dakle, u pogledu odluke o glavnoj stvari, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke drugostupanjske presude). U pogledu odluke o troškovima postupka, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP, preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti da svaka strana snosi svoj trošak (točka II. stavak 1. izreke drugostupanjske presude).

25. Sukladno čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da je sa žalbom uspio samo u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok nije uspio u pogledu glavne stvari. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić