Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-246/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, Osječka 107, OIB: 40589450667, kojeg zastupa punomoćnik Petar Kanić, odvjetnik u Požegi, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Bolnička 74, Pakrac, OIB: 18103492590, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., na sjednici vijeća 9. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.041,36 eura / 15.380,62 kuna[1] bruto sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
- za travanj 2015.godine na iznos od 108,21 kuna od 08.05.2015.
- za lipanj 2015.godine na iznos od 49,94 kuna od 09.07.2015.
- za kolovoz 2015.godine na iznos od 1.428,53 kuna od 07.09.2015.
- za rujan 2015.godine na iznos od 1.223,60 kuna od 09.10.2015.
- za listopad 2015.godine na iznos od 19,31 kuna od 06.11.2015.
- za studeni 2015.godine na iznos od 564,55 kuna od 09.12.2015.
- za prosinac 2015.godine na iznos od 235,75 kuna od 12.01.2016.
- za siječanj 2016.godine na iznos od 84,74 kuna od 09.02.2016.
- za ožujak 2016.godine na iznos od 46,39 kuna od 08.04.2016.
- za srpanj 2016.godine na iznos od 1.837,66 kuna od 08.08.2016.
- za kolovoz 2016.godine na iznos od 231,63 kuna
- za rujan 2016.godine na iznos od 219,47 kuna od 06.10.2016.
- za listopad 2016.godine na iznos od 217,98 kuna od 08.11.2016.
- za studeni 2016.godine na iznos od 40,54 kuna od 07.12.2016.
- za siječanj 2017.godine na iznos od 490,85 kuna od 07.02.2017.
- za veljaču 2017.godine na iznos od 1.079,87 kuna od 06.03.2017.
- za ožujak 2017.godine na iznos od 58,69 kuna od 06.04.2017.
- za travanj 2017.godine na iznos od 1.552,31 kuna od 08.05.2017.
- za svibanj 2017.godine na iznos od 628,72 kuna od 07.06.2017.
- za lipanj 2017.godine na iznos od 981,70 kuna od 06.07.2017.
- za srpanj 2017.godine na iznos od 1.092,72 kuna od 07.08.2017.
- za kolovoz 2017.godine na iznos od 1.165,50 kuna od 06.09.2017.
- za rujan 2017.godine na iznos od 586,38 kuna od 06.10.2017.
- za listopad 2017.godine na iznos od 250,33 kuna od 07.11.2017.
- za studeni 2017.godine na iznos od 1.026,06 kuna od 08.12.2017.
- za prosinac 2017.godine na iznos od 159,19 kuna od 08.01.2018. do isplate i to do 31. srpnja 2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020- 28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o visini stope zateznih kamata na iznose iz točke I. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri postotnih poena do pet postotnih poena (za daljnja dva postotna poena) i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje teku na iznose iz točke I. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr- 99/2020-28 od 16. siječnja 2023. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za daljnja dva postotna poena.“
III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr- 99/2020-28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je odlučeno o visini stope zateznih kamata na iznose iz točke I. izreke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate i sudi:
„Nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznose iz točke I. izreke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
IV. Odbijaju se kao djelomično neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr- 99/2020-28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem se nalaže tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.571,94 eura / 11.843,75 kuna, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 16. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
V. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020- 28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno o visini stope zateznih kamata na iznos iz točke II. izreke presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 16. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta preko tri postotnih poena do pet postotnih poena (za daljnja dva postotna poena) i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje teku na iznos iz točke II. izreke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023. za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za daljnja dva postotna poena.“
VI. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr- 99/2020-28 od 16. siječnja 2023. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odlučeno o visini stope zateznih kamata na iznos iz točke II. izreke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate i sudi:
„Nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici zatezne kamate na iznos iz točke II. izreke Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023., za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev umješača na strani tuženika za nadoknadu troškova sastava žalbe.
VIII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbe zajedno sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pr-99/2020-28 od 16. siječnja 2023. nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.041,36 eura / 15.380,62 kuna, bruto, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, kako slijedi:
- za travanj 2015.godine na iznos od 108,21 kuna od 08.05.2015.
- za lipanj 2015.godine na iznos od 49,94 kuna od 09.07.2015.
- za kolovoz 2015.godine na iznos od 1.428,53 kuna od 07.09.2015.
- za rujan 2015.godine na iznos od 1.223,60 kuna od 09.10.2015.
- za listopad 2015.godine na iznos od 19,31 kuna od 06.11.2015.
- za studeni 2015.godine na iznos od 564,55 kuna od 09.12.2015.
- za prosinac 2015.godine na iznos od 235,75 kuna od 12.01.2016.
- za siječanj 2016.godine na iznos od 84,74 kuna od 09.02.2016.
- za ožujak 2016.godine na iznos od 46,39 kuna od 08.04.2016.
- za srpanj 2016.godine na iznos od 1.837,66 kuna od 08.08.2016.
- za kolovoz 2016.godine na iznos od 231,63 kuna
- za rujan 2016.godine na iznos od 219,47 kuna od 06.10.2016.
- za listopad 2016.godine na iznos od 217,98 kuna od 08.11.2016.
- za studeni 2016.godine na iznos od 40,54 kuna od 07.12.2016.
- za siječanj 2017.godine na iznos od 490,85 kuna od 07.02.2017.
- za veljaču 2017.godine na iznos od 1.079,87 kuna od 06.03.2017.
- za ožujak 2017.godine na iznos od 58,69 kuna od 06.04.2017.
- za travanj 2017.godine na iznos od 1.552,31 kuna od 08.05.2017.
- za svibanj 2017.godine na iznos od 628,72 kuna od 07.06.2017.
- za lipanj 2017.godine na iznos od 981,70 kuna od 06.07.2017.
- za srpanj 2017.godine na iznos od 1.092,72 kuna od 07.08.2017.
- za kolovoz 2017.godine na iznos od 1.165,50 kuna od 06.09.2017.
- za rujan 2017.godine na iznos od 586,38 kuna od 06.10.2017.
- za listopad 2017.godine na iznos od 250,33 kuna od 07.11.2017.
- za studeni 2017.godine na iznos od 1.026,06 kuna od 08.12.2017.
- za prosinac 2017.godine na iznos od 159,19 kuna od 08.01.2018. do isplate i to do 31.07.2015. godine prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015 do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za tri (3) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate u visini stope određene čl. 29 ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotnih poena, sve u roku 15 dana. (točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.571,94 eura / 11.843,75 kuna zajedno sa zateznim kamatama u visini stope određene člankom 29. ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet (5) postotnih poena, tekućom od 16. siječnja 2023. pa do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Protiv navedene presude u cijelosti pravodobno se žali tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i ukine prvostupanjsku presudu te da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Protiv navedene presude žali se i umješač na strani tuženika u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP, te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu, te zahtijeva trošak sudske pristojbe za žalbu.
4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
5. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge umješača na strani tuženika, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te zahtijeva trošak sastava odgovora na žalbu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
6. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su djelomično osnovane.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire umješač na strani tuženika u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 22. srpnja 2022. (stranice 279-280 spisa) u skladu s nalazom i mišljenjem Dajane Hart, stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo od 27. lipnja 2022. (stranica 261-275 spisa), da joj tuženik na ime razlike plaće za utuženo razdoblje, a koja je nastala zbog neplaćenog prekovremenog rada, neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, isplati bruto iznos od 2.041,36 eura (15.380,62 kn), zajedno sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu.
9. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2014. do 1. siječnja 2018. na radnome mjestu medicinske sestre.
10. U postupku je sporno ima li tužiteljica pravo na isplatu razlike plaće za utuženi period na ime dodataka na posebne uvjete rada i dodataka za odgovornost za život i zdravlje, kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu, te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad kao i isplatu prekovremenih sati rada ukoliko ih je ostvarila.
11. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:
- da je rad tužiteljice u utuženom razdoblju bio organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo),
- da je tužiteljica zbog takve organizacije rada u utuženom razdoblju ostvarila prekovremene sate, a za koje joj nije plaćen dodatak za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, s time da joj je i pogrešno obračunata naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja,
- da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje, a zadatak stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo, Dajane Hart, u skladu s rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Pr-99/2020-18 od 18. svibnja 2022., bio je da se očituje:
- o postojanju i visini dodataka za posebne uvjete rada, odnosno otežane uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i to u odnosu na redovan rad te na prekovremeni rad tužiteljice za razdoblje od 1. travnja 2015. pa do 1. siječnja 2018., uz navođenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate te, ako nisu, izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,
- o postojanju i visini dodataka za prekovremeni rad za navedeno razdoblje, vodeći računa o stvarno odrađenim satima rada, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat, uz očitovanje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate te, ako nisu, izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,
- o postojanju i visini svih ostalih dodataka iz čl. 51. KU–a (rad u smjeni, turnusu, noćni rad, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdan i praznike, odnosno neradne dane) za navedeno razdoblje, vodeći računa o stvarno odrađenim satima, odnosno obračunavajući iste dodatke na svaki stvarno odrađeni sat bilo redovno bilo prekovremenog rada, uz daljnje utvrđenje jesu li navedeni dodaci plaćeni za sve stvarno odrađene sate te, ako nisu, izvršiti obračun vrijednosti navedenih dodataka od vrijednosti osnovne plaće za svaki sat rada za koji nisu plaćeni navedeni dodaci,
- obračunati pravi iznos naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje, odnosno razlike za eventualno neisplaćen iznos navedene naknade,
- obračunati pravi iznos naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad za utuženo razdoblje, odnosno razlike za eventualno neisplaćeni iznos navedene naknade,
- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 27. lipnja 2022. (stranica 261-275 spisa) proizlazi u bitnom:
- da razlika plaće tužiteljice u utuženom razdoblju iznosi 2.041,36 eura (15.380,62 kn) bruto,
- da se razlika plaće sastoji od sljedećih stavki:
- obračunate plaće za sate prekovremenog rada u iznosu od 1.458,75 eura (10.990,99 kn),
- razlike dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi u iznosu od 34,21 eura (257,72 kn),
- razlike dodataka za posebne uvjete rada u iznosu od 266,70 eura(2.009,43),
- razlike naknade za godišnji odmor u iznosu od 281,70 eura (2.112,48 kn),
- razlike naknade za vrijeme bolovanja u iznosu od 0,00 eura (0,00 kn),
- da je razlika bruto plaće tužitelja obračunata sukladno odredbama KU zdravstva.
12. Tužiteljica je podneskom od 22. srpnja 2022. konačno postavila tužbeni zahtjev u skladu s pisanim nalazom i mišljenjem vještaka od 27. lipnja 2022., a čime tužiteljica, suprotno stavu prvostupanjskog suda, nije preinačila tužbu, već je samo postavila određeni zahtjev koji nije mogla postaviti ranije u stupnjevitoj tužbi od 3. svibnja 2020. kojom je postupak u ovom predmetu pokrenut u smislu odredbe članka 186.b stavka 3. ZPP.
12.1. Naime, pravna osnova tužbenog zahtjeva je tijekom cijelog prvostupanjskog postupka bila ista, a to je konkretno isplata razlike plaće, za koju je nakon provođenja financijskog vještačenja utvrđeno da je nastala zbog neplaćenog prekovremenog rada, neplaćenog dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve efektivno odrađene sate u prekovremenom radu te pogrešno obračunate naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
13.1. Odredbama članka 47. stavka 1., 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''Narodne novine'' broj 143/13. i 96/15. – dalje: KU), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža te da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
13.2. Odredbom članka 51. stavka 1. KU propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50% te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, a odredbom članka 51. stavka 9. KU ugovoreno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
13.3. Odredbama članka 57. KU propisno je, između ostalog, da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću te da će se osnovna plaća na tužiteljičinom radnom mjestu uvećati za 16%.
13.4. Odredbom članka 59.a KU propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
13.5. Odredbom članka 36. stavka 1. KU propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu.
14. Odredbom članka 54. stavka 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 141/12., 141/12., 150/13. i 153/13. – u daljnjem tekstu: TKU 1), a koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 1. travnja 2015. pa do 30. studenog 2017., kao i odredbom iz članka 53. stavka 11. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (''Narodne novine'' broj 128/17. i 47/18. – u daljnjem tekstu: TKU 2), a koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 1. prosinca 2017. pa do 31. prosinca 2017., ugovoreno je da se dodaci osnovnoj plaći zaposlenika u javnim službama koji su propisani člankom 54. TKU 1, odnosno člankom 53. TKU 2 međusobno ne isključuju.
14.1. Nadalje, odredbom članka 91. stavka 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14. i 127/17. – u daljnjem tekstu: ZR), a koji je bio na snazi u cjelokupnom utuženom razdoblju, propisano je da plaća iz članka 81. stavka 1. ZR obuhvaća osnovnu plaću ili minimalnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad.
14.2. Odredbom članka 81. ZR propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).
14.3. Isto tako, odredbom članka 94. ZR, propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću, a odredbom članka 92. stavka 3. ZR propisano je da se, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
15. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, kao i odredbe članka 54. stavka 11. TKU 1, članka 53. stavka 11. TKU 2, članka 36. stavka 1., članka 47. stavka 1., 2. i 3., članka 51. stavka 1. i 9., članka 57. i članka 59.a KU te članka 81., čl. 91. stavka 3. i članka 94. ZR/14, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da je tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na plaćeni prekovremeni rad, obračun dodatka za posebne, odnosno otežane uvjete rada od 16% te dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi od 4% za sve efektivno odrađene sate prekovremenog rada, kao i pravo na pravilan obračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, odnosno bolovanja, te kada je pod točkom I. izreke pobijane presude naložio tuženiku da isplati tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 2.041,36 eura (15.380,62 kn).
16. Ovdje valja napomenuti i da, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., koje prihvaća i ovaj sud, zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU, koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
17. Slijedom navedenog, neosnovani su žalbeni navodi tuženika i žalbeni navodi umješača na strani tuženika u kojima oni u bitnom ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na isto potom pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.
18. Iako umješač na strani tuženika osnovano ističe da u ovom predmetu nisu bili ispunjeni uvjeti (pretpostavke) za podnošenje stupnjevite tužbe u smislu odredbe iz članka 186.b stavka 3. ZPP jer tužiteljica nije dokazala da se prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, niti da tuženik po njezinom zahtjevu nije htio postupiti, valja istaknuti da to u konačnici nije bilo od utjecaja na donošenje pravilne i zakonite presude u ovom predmetu, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP na koju isti sadržajno upire.
19. Naime, čak i da se tužiteljica prije pokretanja postupka u ovom predmetu obratila tuženiku sa zahtjevom za dostavu dokumentacije koja je bila potrebna za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva, ista bi radi ostvarivanja pravne zaštite svejedno morao podnijeti tužbu protiv tuženika, a što je vidljivo iz toga što tuženik od pokretanja prvostupanjskog postupka u cijelosti osporava pravo tužitelja na isplatu razlike plaće.
20. Suprotno mišljenju tuženika, za predmetno potraživanje nije nastupila zastara, budući da je najstarije tužiteljičino pojedinačno potraživanje dospjelo na plaćanje 15. svibnja 2015., a da je tužba u ovom predmetu podnesena 4. svibnja 2020., dakle unutar zastarnog roka od pet godina koji je propisan odredbom članka 139. ZR.
20.1. Nadalje, tužiteljica je stupnjevitom tužbom zatražila isplatu razlike plaće, odnosno isplatu onoga što joj pripada na osnovi rada, pa je stoga navedene dodatke koji su vezani ne samo za redovni već i prekovremeni rad, mogla zatražiti osnovom prekovremenog rada, nakon što je nalazom vještaka utvrđeno da taj dio prekovremenog rada nije isplaćen. Stoga je, obzirom i da su se dodaci na prekovremeni rad mogli utvrditi jedino utvrđenjem sati prekovremenog rada, pravilno prvostupanjski sud prihvatio i taj dio tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da je i stupnjevitom tužbom zatražena isplata osnovom radnog odnosa i to one razlike plaće koje nisu isplaćene. Neosnovan je stoga istaknuti prigovor zastare i u odnosu na neisplaćene sate prekovremenog rada s obzirom na to da je zastara prekinuta podnošenjem stupnjevite tužbe.
21. Tuženik i umješač na strani tuženika neosnovano osporavaju pravilnost nalaza i mišljenja vještaka od 27. lipnja 2022., a koji je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti, budući da su isti izrađeni sukladno odredbi članka 258. stavka 1. ZPP, dakle savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine.
22. Tuženik i umješač na strani tuženika također neosnovano ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, propustio uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane na ime prekovremenih sati rada.
23. Iako su na ročištu od 15. studenog 2022. (list 287-292 spisa) tužiteljica i svjedokinja GK suglasno iskazale da su zaposlenici tuženika, pa tako i tužiteljica, zaista koristili slobodne dane na ime viška radnih sati, odnosno prekovremenih sati rada, ali ne u omjeru 1:1,5, kako je to ugovoreno odredbom članka 54. stavka 11. KU, već u omjeru 1:1, valja istaknuti da prema iskazu vještaka, odnosno njegovom dopunskom usmenom očitovanju na istom ročištu u spisu ovog predmeta ne postoje pisani zahtjevi tužiteljice za slobodne sate na ime prekovremenih sati rada, niti odluka tuženika o eventualnom načinu korištenja slobodnih dana, kao i da je svjedokinja GK u svome iskazu navela da zaposlenici tuženika nisu podnosili pisani zahtjev radi korištenja slobodnih dana na ime prekovremenih sati rada, niti je tuženik o takvim zahtjevima donio odluku.
24. Prema tome, kako se na temelju izvedenih dokaza nije mogla utvrditi činjenica za koje je točno prekovremene sate rada, odnosno u kojem je točno razdoblju tužiteljica koristila slobodne dane i u kojem točno omjeru sati, tako se navedena (nedokazana) činjenica nije niti mogla uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u navedenom dijelu.
25. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika i žalbeni navodi umješača na strani tuženika, a kojima oni pobijaju odluku prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude kojom je nalaženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.571,94 eura, budući da je ista donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP.
26. Međutim, osnovano tuženik i umješač na strani tuženika ističu kako je sud pogrešno primijenio materijalno pravo pri odlučivanju o visini stope zateznih kamata na iznos glavnice kao i troška parničnog postupka za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2023. Naime, za razdoblje od 1. siječnja 2023. visina kamatne stope određena je člankom 29. stavkom 2. ZOO (na temelju odredbe članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 114/22. ispravljeno u „Narodne novine“ 156/22.) na način da se ista određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena. Odredbom članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 155/2023.) izmijenjena je visina stope zatezne kamate propisana odredbom članka 29. stavka 2. ZOO na način da je ista određena za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te je dodan stavak 8. kojim je propisano da se referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.
27. S obzirom na to da je datum donošenja pobijane odluke 16. siječnja 2023., sud prvog stupnja pogrešno je primijenio predmetnu odredbu materijalnog prava o stopi zateznih kamata, pa je stoga odluku o istima valjalo preinačiti.
28. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. i IV. izreke ove presude, odnosno dijelom potvrditi pobijanu presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II., III., V. i VI. izreke ove presude, odnosno dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.
29. Umješač na strani tuženika sa žalbom je uspio u razmjerno neznatnom dijelu, samo u pogledu odluke o kamatama, što nije izazvalo posebne troškove, pa istom nije priznat trošak sastava žalbe. Slijedom navedenog, u konačnici je zahtjev umješača na strani tuženika za nadoknadom troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan u skladu s odredbom članka 166. stavka 1. i 2. ZPP, odnosno, odlučeno je kao pod točkom VII. izreke ove presude.
30. Zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan jer navedena procesna radnja nije bila nužna za vođenje ove parnice u skladu s odredbom članka 155. ZPP, stoga je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke ove presude.
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
