Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5137/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Crnalić d.o.o., Zagreb, I. Gardijske brigade Tigrovi 27, OIB: 93978012909, zastupanog po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Budmanijeva 1, protiv tuženice ĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, Ksaverska c. 35A, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2271/2021-20 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2271/2021-20 od 21. kolovoza 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 1.414,69 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020., kojim je usvojen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi naplate iznosa od 26.900,52 eura u vidu zakupnine temeljem ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2016. solemniziranog od strane javnog bilježnika Alemke Gajski dana 08. kolovoza 2016., pod posl. brojem Ov-12024/2016 (točka I./1. izreke), kao i tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom pljenidbe i prijenosa sredstava u iznosu od 14.513,42 eura na račun tuženice izvršen od Financijske agencije Zagreb temeljem osnove za plaćanje - rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020., kojim je usvojen prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi naplate iznosa od 26.900,52 eura u vidu zakupnine temeljem ovršne isprave - Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2016. solemniziranog od strane javnog bilježnika (točka I./2. izreke).

Odbijen je i tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.513,42 eura sa zateznim kamatama tekućim od 20. siječnja 2021. do isplate (točka I./3. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I./4. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe koja je određena rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja posl. broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020., te posljedično tome, zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 14.513,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja posl. broj Ovr-687/2020 od 10. prosinca 2020., povodom prijedloga tuženice kao ovrhovoditeljice, protiv tužitelja kao ovršenika, određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 26.900,52 eura sa pripadajućim zateznim kamatama,

- da je ovrha određena temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. kolovoza 2016. kao ovršne isprave,

- da je zaključkom suda prvog stupnja posl. broj Ovr-687/20 od 4. ožujka 2021 tužitelj kao ovršenik upućen na proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ),

- da razlozi koje tužitelj ističe kao razloga nedopuštenosti ovrhe (prouzročenje štete od strane tuženice, postojanje materijalnopravnih nedostatka na predmetu zakupa) nisu razlozi zbog kojih bi ovrha bila nedopuštena,

- da činjeničnu tvrdnju da je predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut dana 4. srpnja 2018. tužitelj nije dokazao,

- da tužitelj nije dokazao da je iznos od 14.513,42 eura kojeg potražuje bio prenijet na račun tuženice,

- da tužitelj nije dokazao da bi postojao razlog za proglašenjem ovrhe nedopuštenom.

6. Na temelju takvih utvrđenja suda prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ, tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

7. Tužitelj žalbenim navodima osporava pobijanu ističući u istoj da tuženica nije dala sve potrebe suglasnosti za uređenje poslovnog prostora, da su na predmetu zakupa postojali materijalni i pravni nedostatci, te da je tužitelju prouzročena velika materijalna šteta. Također, tužitelj ističe da je predmetni ugovor o zakupu raskinut 4. srpnja 2018., te da je sud prvog stupnja odbijanjem dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanjem svjedoka ŽN i zakonskog zastupnika tužitelja CN pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Međutim, žalbeni navodi tužitelja su neosnovani. Tužitelj tako u žalbi tvrdi da tuženica tužitelju nije izdala potrebne suglasnosti, da je tužitelju postupanjem tuženice prouzročena imovinske šteta, te da je predmet zakupa imao materijalne i pravne nedostatke. Međutim, čak i da su sve te činjenične tvrdnje tužitelj i istinite, istinitost takvih tvrdnji ne bi imalo za posljedicu nedopuštenost ovrhe koja je određena radi naplate tuženičine tražbine s osnove neplaćene zakupnine, već eventualno razlog za raskid ili otkaz ugovora o zakupu ili osnovu za odgovornost tuženice za štetu odnosno za materijalne i pravne nedostatke za stvari. Dakle, u konkretnom slučaju, predmetne činjenične tvrdnje tužitelja ne predstavljaju razlog za nedopuštenost ovrhe već bi predstavljale osnovu za tuženičnu odgovornost za štetu i osnovu za odgovornost zbog postojanja za materijalnih i pravnih nedostataka na stvari. odnosno u ovom slučaju predmetu zakupa.

9. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe i da je ugovor o zakupu poslovnog prostora raskinut 4. srpnja 2018. te da tuženica stoga nije bila ovlaštena predlagati ovrhu protiv tužitelja. Naime, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, predmetnu činjeničnu tvrdnju tužitelj nije dokazao, a tužitelj u žalbi niti ne navodi iz kojih dokaza proizlazi da je ugovor raskinut 4. srpnja 2018. Pritom iz čl. 9.2. i. čl. 9.3 Ugovora o zakupu poslovnog prostora, na koje u žalbi ukazuje tužitelj, proizlazi da se ugovor raskida ili otkazuje pisanim putem, pa se čini logičnim da tužitelj posjeduje ispravu kojom je ugovor raskinut 4. srpnja 2018,. kako to tvrdi u postupku i u žalbi.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja da je sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanjem svjedokinje ŽN i zakonskog zastupnika tužitelja. Naime, tužitelj je navedene dokazne prijedloge predložio radi utvrđivanja činjenice (ne)postupanja tuženice po Ugovoru o zakupu poslovnog prostora i činjenice kako predmetnom ovršnom ispravom nije osigurano potraživanje radi čije je naplate određena ovrha. Okolnost da li tražbina tuženice radi čije je naplate određena sporna ovrha osigurana proizlazi iz ovršne isprave predstavlja pravno pitanje, te se isto ne može dokazivati personalnim dokazima. Što se tiče činjenice da li je tuženica ispunjavala svoje obveze iz ugovora o zakupu ista nije pravno relevantna za postupak. Naime, kako je već ranije navedeno, u konkretnom slučaju, činjenica neispunjavanja obveza iz ugovora o zakupu predstavlja razlog za otkaz ili raskid ugovora ili osnovu za odgovornost za štetu, a ne razlog zbog kojeg bi ovrha bila nedopuštena. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedokinje ŽN i zakonskog zastupnika tužitelja odbio tako da u tom dijelu nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju sadržajno ističe tužitelj, a niti je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 9. OZ kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj.

12. Tužitelj u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda nejasna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

14. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj