Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3217/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, Palmotićeva 27, protiv tuženika DJ iz [adresa] S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku u Zagrebu, Katančićeva 6, radi utvrđenja valjanosti oporuke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5822/2020-28 od 13. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5822/2020-28 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da Izjava koja je na ročištu održanom dana 12. veljače 2020. u ostavinskom postupku iza pok. FJ koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovnog broja O-6780/19 proglašena kao oporuka ostaviteljice FJ koja je u blagajnu suda pohranjena pod poslovnim brojem Pi-109/20 predstavlja valjanu vlastoručnu oporuku ostaviteljice FJ (točka I. izreke). Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura (točka II. izreke), dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.388,75 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2025. do isplate odbijen (točka III. izreke).

2. Protiv presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem valjanosti vlastoručne oporuke.

5. Tijekom postupka nije sporno da je pok. FJ koja je preminula **.**.2002. sastavila izjavu koja je na ročištu održanom dana 12. veljače 2020. u ostavinskom postupku koji se pred sudom prvog stupnja vodi pod posl. brojem O- 6780/19 proglašena kao oporuka.

6. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je predstavlja li predmetna izjava ostaviteljice pok. FJ valjanu vlastoručnu oporuku.

7. Sud prvog stupnja utvrdio je da je tekst sporne izjave nepovezan, da iz istog ne proizlazi da je pisan za slučaju smrti, te da je istim ostaviteljica prenosila svoje misli na način da je novčanim iznosima, stvarima i podjeli između djece, ali da takvo pisanje u diskontinuitetu. Također, utvrdio je da predmetna izjava ne sadrži potpis u kojem bi bilo navedeno ime i prezime ostaviteljice, već riječ "mama" koja se na nalazi ispod teksta koji je nepovezan.

8. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da predmetna izjava ne predstavlja jednostrano, izričito i osobno očitovanje posljednje volje pok. FJ, te je primjenom odredbe čl. 68. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 52/71, 47/78 – dalje: ZN) tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

9. Tužiteljica žalbenim navodima osporava pobijanu presudu ističući u istoj da je autorica sporne izjave nesporno ostaviteljica, te da okolnost što ista nije potpisana potpisom koji ne sadrži ime i prezime ostaviteljice, već riječju "mama" ne znači i da predmetna izjava nije vlastoručno potpisana. Također, tužiteljica u žalbi ističe da iz teksta izjave proizlazi da se radi o raspolaganju ostaviteljice svojom imovinom za slučaj smrti, te da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tekst izjave nije pisan u kontinuitetu.

10. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice su neosnovani. Naime, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, te posljedično tome pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, točno tužiteljica u žalbi tvrdi da potpis na vlastoručnoj oporuci ne mora nužno sadržavati ime i prezime ostavitelja. Međutim, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja svoju ocjenu o tome da predmetna izjava ostaviteljice ne predstavlja vlastoručnu oporuku nije temeljio samo na toj okolnosti, već cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja posebice sadržaj predmetne izjave. Tako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da predmetna izjava osim teksta za koji tužiteljica smatra da predstavlja posljednje očitovanje volje pok. FJ, sadrži i drugi tekst koji nema nikakve veze sa posljednjim očitovanjem volje. Tako tekst izjave ne počinje s riječima što ostaviteljica ostavlja kojem nasljedniku, već počinje riječima "Dugujem 2.000 DM, 85 uzela 1.000 DM. .." pri čemu tekst koji tužiteljica smatra da predstavlja oporuku nema kontinuitet već je zaokrenut za 90 stupnjeva u odnosu na većinski dio teksta. Pritom jedan dio teksta ("televizori oba dva, Radio aparati i sve ostalo, FJ") je pisan obrnuto od većine ostalog teksta. Imajući u vidu takav sadržaj i oblik sporne izjave pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se ne radi o vlastoručnoj oporuci iz čl. 68. ZN. U tom smislu potrebno je i navesti da predmetna izjava niti naziva oporuka, te da ista ne sadrži datum, a niti (ispod teksta koji tužiteljica smatra oporukom), potpis koji bi sadržavao ime i prezime ostaviteljice već je potpisan riječju "mama". Naravno, nedostatak bilo kojeg od tih obilježja oporuke (naziv da se radi o oporuci, datum, vlastoručni potpis s imenom i prezimenom), sam za sebe, ne znači da određena izjava ne predstavlja oporuku. Međutim, u okolnostima ovog konkretnog slučaja, nedostatak tih obilježja zajedno sa ostalim obilježjima koje izjava sadrži (tekst u raznim smjerovima i pod raznim kutevima, navođenje stvari i novčanih iznosa koji nemaju veze s izjavom posljednje volje) ukazuju da predmetna izjava ne predstavlja oporuku, već ima karakter bilješki ostaviteljice ili eventualno nacrta na osnovi kojeg će se sačiniti oporuka. Čini se logičnim da pravni laici, dakle osobe koje ne raspolažu odgovarajućem pravnim znanjem za sačinjavanje pravnih poslova, što je u ovom slučaju ostaviteljica, kada idu sami sastavljati oporuku u pisanom obliku tako tu ispravu i nazovu, i eventualno naznače datum i vlastoručno je potpišu potpisom koji inače upotrebljavaju, što ovdje nije slučaj, koje okolnosti zajedno sa ostalima naprijed navedenima, i prema ocjeni ovog suda, ukazuju da predmetna izjava ne predstavlja oporuku ostaviteljice.

11. Tužiteljica u žalbi ističe i da sud prvog stupnja nije cijenio odnosno da je pogrešno ocijenio pravu volju ostaviteljice, nasljedničku izjavu tuženika od 25. veljače 2003., kao i izjavu ostaviteljice od 7. prosinca 2001. Također, tužiteljica u žalbi navodi da sud prvog stupnja iskaz tuženika, kao iskaz svjedokinje BJ koji su dali u parničnom postupku koji se vodio pod posl. brojem P- 9894/03, nije cijenio. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sve pravno relevantne činjenice koje je trebao cijeniti prilikom utvrđivanja sporne činjenice predstavlja li sporna izjava vlastoručnu okolnost ostaviteljice, prije svega sadržaj i oblik same izjave, tako da su žalbeni navodi koje tužiteljica ističe neosnovani. U tom smislu neosnovani su i žalbeni navodi tužiteljice da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 90. ZN koja se odnosi na tumačenje oporuke jer da bi se ista mogla primijeniti potrebno je da se radi o oporuci, što ovdje nije slučaj.

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio izvedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 68. ZN kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio, pa stoga nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužiteljica.

13. Tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

14. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

15. Tužiteljici nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj