Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2389/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj te članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Špehar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-241/2020-35 od 31. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-241/2020-35 od 31. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-241/2020-35 od 31. ožujka 2025. ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tea Karabotića Milovca poslovni boj Ovrv-1862/2019 od 11. studenog 2019. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se ovršeniku ZF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti ovrhovoditelju Allianz Zagreb d.d. Heinzelova 70, 10000 Zagreb, OIB:23759810849, iznos od 51.757,92 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 18.09.2018. do isplate, kao i nadoknaditi mu ukupan trošak ovog ovršnog prijedloga koji se sastoji od nastalog troška te od predvidivog troška sa zateznim kamatama računajući na nastale troškove od dana donošenja rješenja o ovrsi, a na predvidive troškove od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi, sve po stopi zatezne kamate propisanoj čl.29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, uplatom na žiro račun ovrhovoditelja, Allianz Zagreb d.d. Zagreb otvoren kod Zagrebačke banke broj [broj bankovnog računa] s pozivom na broj 7490-104118-00765033m, a sve to u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja." (točka I. izreke). Nadalje, presudom se nalaže tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 1.875,00 eura u roku od 8 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj u cijelosti, zbog zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu, podredno da istu ukine i vrati na ponovno odlučivanje te zahtijeva nadoknadu troškova sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu plaćenog iznosa naknade štete oštećenom AF u iznosu od 51.757,92 kune/ 6.869,46 eura iz štetnog događaja od 10. kolovoza 2017.

5. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, dok je u postupku sporno postoji li odgovornost tuženika u omjeru od 50%.

6. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je u prometnoj nesreći dana 10. kolovoza 2017. sudjelovao tuženik kao vozač osobnog vozila „VW UP“ i AF, kao vozač osobnog vozila „VW Golf“;

- da se prometna nezgoda dogodila u Kaštel Novom na kolniku [adresa]

Z, kod kućnog broja 4;

- da se u konkretnom slučaju radi o cesti s usponom u nagibu do 8% (stranica 18. spisa);

- da se vozilo tuženika kretalo uzbrdo, a vozilo drugog sudionika nesreće nizbrdo;

- da je tuženik alkotestiran alkometrom te mu je tom prilikom očitana koncentracija alkohola od 0,77 g/kg;

- da se neposredno prije sudara osobno vozilo tuženika kretalo iz pravca zapada u pravcu sjevera oštrim i nepreglednim lijevim zavojem te da se neposredno prije poduzimanja intenzivnog kočenja kretalo brzinom od oko 28,6 km/h ili 7,8 m/s;

- da se iz pravca sjevera u pravcu zapada kretalo osobno vozilo „VW Golf“ kojim upravlja AF i isto se neposredno prije sudara kretalo brzinom od oko 19,8 km/h ili 5,43 m/s;

- da do sudara između prednjeg više lijevog i bočnog lijevog dijela osobnog vozila „VW UP“ i prednjeg i lijevog dijela osobnog vozila „VW Golf“, dolazi na udaljenosti od oko 11 m od početne točke mjerenja u smjeru juga i oko 1.4 m od istočnog ruba kolnika u smjeru zapada, kad su uzdužne osi sudionika zatvarale kut od oko 150° pa je sam sudar definiran kao kutni;

- da je tuženik u trenutku kada je poduzeo intenzivno kočenje, oko 1,5 sekundu prije sudara, od mjesta sudara bio udaljen oko 10,8 m;

- da se u istom trenutku kada je tuženik poduzeo intenzivno kočenje osobno vozilo „VW Golf“ od mjesta sudara nalazilo na udaljenosti od oko 8,14 m i da je međusobna udaljenost između vozila iznosila oko 18,9 m;

- da je, uzevši u obzir da se u trenutku nezgode uz lijevi rub kolnika kojim se kreće tuženik nalazi metalna ograda koja je obrasla zelenim raslinjem, što tuženiku bitno ograničava mogućnost uočavanja, tuženik pravovremeno reagirao na pojavljivanje osobnog vozila „VW Golf“ na svom pravcu kretanja;

- da s obzirom na konfiguraciju kolničke površine, čija ukupna širina kolničke površine iznosi od oko 3,5 do 3,8 m, ukupne širine oba sudionika u ovoj prometnoj nezgodi, sigurnosni razmak koji je potreban da ga osobna vozila drže prilikom mimoilaženja i u odnosu na svoje desne rubove kolničke površine te brzinu ograničenja na predmetnoj dionici od 50 km/h, predmetna kolnička površina ulice Don Mate Šantića ne zadovoljava osnovne tehničke parametre za obavljanje dvosmjernog kretanja motornih vozila;

- da na udaljenosti od oko 10,8 metara prije mjesta sudara u pravcu zapada, gdje se nalazilo osobno vozilo tuženika kada je tuženik poduzeo intenzivno kočenje, uz poduzimanje intenzivnog kočenja i uz prosječno usporenje od 7 m/s² do mjesta sudara osobno vozilo tuženika zaustavilo bi se da se kretalo brzinom od 27,7 km/h ili 7,12 m/s ili bilo kojom brzinom manjom od navedene;

- da je osobno vozilo „VW Golf“ transportirano vučnom službom u ovlašteni auto servis „Porsche“ Split na privremenu sanaciju, za što je izdan račun vučne službe u veličini od 375,00 kuna/49,77 eura i račun privremene sanacije vozila u veličini od 3.301,06 kuna/438,12 eura, oba računa u skladu su s obavljenim radovima iznose ukupno 487,89 eura;

- da je nakon privremene sanacije oštećenja, predmetno osobno vozilo konačno popravljeno u Njemačkoj, gdje je napravljeno vještačenje i priložena kalkulacija popravka u ukupnom iznosu od 10.538,78 eura, a da je tom iznosu pribrojena umanjena vrijednost predmetnog osobnog vozila prema kriterijima u Njemačkoj u iznosu od 1.500,00 eura, a zbog smanjenja tržišne vrijednosti vozila zbog nastalih oštećenja na vozilu;

- da ukupna vrijednost popravka i zavisnih troškova nezgode u Republici Hrvatskoj i u Njemačkoj iznosi 12.526,67 eura.

7. Sud prvog stupnja slijedom svega navedenog zaključuje da je tuženik pravovremeno reagirao kočenjem na pojavljivanje osobnog vozila „VW Golf“ te da između alkoholiziranosti tuženika i nastanka prometne nezgode ne postoji uzročno posljedična veze.

8. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja primijenio je materijalno pravo iz odredbe članka 3. stavka 2. točke 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja i odredbe članka 63. i 64. stavka 1. Zakon o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. – dalje: ZSPC) te je presudio kao u izreci prvostupanjske presude.

9. Tužitelj u žalbi osnovano ističe da je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naveo kako je oštećeni AF udario svojim vozilom u zaustavljeno vozilo tuženika, dok iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Nevena Kralja, a posebno njegovog usmenog očitovanja na ročištu 17. svibnja 2023. (stranice 92-93 spisa), proizlazi da vozilo tuženika u trenutku sudara nije bilo zaustavljeno i da se kretalo brzinom od 16 km/h. Dakle, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku zapisnika, tako da je u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju povredu osnovano ukazuje tužitelj.

9.1. Međutim, iako je u sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za primjenu odredbe članka 373.a stavka 3. ZPP budući se činjenice koje su bitne za donošenje odluke mogu, u smislu odredbe članka 373.a stavka 3. ZPP, utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu. To pogotovo kada se ima u vidu da su svi dokazi koje su stranke predložile tijekom postupka i izvedeni.

10. Odredbom članka 3. stavka 2. točke 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (stranice 31-38 spisa) propisano je da osiguranik ne gubi svoja prava iz osiguranja ako dokaže da štetni događaj nije u uzročno – posljedičnoj vezi s činjenicom da je vozač u trenutku nezgode bio od utjecajem alkohola.

11. Dakle, da bi osiguranik izgubio svoja prava iz osiguranja, između alkoholiziranosti tuženika kritične zgode i uzrokovanja posljedice u vidu prometne nesreće mora postojati uzročno-posljedična veza.

12. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenice na temelju provedenog vještačenja jer je nalaz i mišljenje dipl. ing. Nevena Kralja, stalog sudskog vještaka za strojarstvo, promet i motorna vozila, brodove i brodske havarije, dan objektivno, stručno, jasno i u skladu s odredbama članaka 258. do 260. ZPP.

13. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima tužitelj preocjenjuje nalaz i mišljenje vještaka te izvodi zaključak da se tuženik nije kretao primjerenom brzinom u odnosu na stanje i uvjete na kolniku, a zbog čega nije mogao zaustaviti svoje vozilo u trenutku nailaska drugog vozila iz suprotnog smjera. Odgovarajući na taj žalbeni navod prije svega treba istaknuti da upravo iz pisanog nalaza i mišljenja (stranice 62- 74 spisa) proizlazi da je tuženik pravovremeno reagirao na nalet osobnog vozila kojim upravljao AF. Isto tako, iz istog proizlazi da se tuženik kretao primjerenom brzinom, 28,6 km/h, na dionici ceste na kojoj je ograničenje brzine od 50 km/h. Nadalje, na ročištu održanom dana 17. svibnja 2023. vještak se usmeno očitovao na iznesene prigovore tužitelja te iste argumentirano otklonio, u skladu s odredbama članka 259. stavka 1. i članka 260. stavka 2. ZPP. Vještak tom prilikom ističe da se, obzirom na ograničenje brzine te parametre predmetne prometnice, vozilo tuženika kretalo primjerenom brzinom. Nadalje, vještak tom prilikom odgovarajući na pitanje tužitelja je li tuženik mogao zaustaviti svoje vozilo kako bi došlo do sigurnog mimoilaženja navodi da se prometna nesreća dogodila unutar vremenskog intervala od 1,5 sekunde pa tuženik nije imao vremena niti prostora za izmicanje težišta udesno i izbjegavanje naleta.

14. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da između alkoholiziranosti tuženika i nastanka prometne nezgode ne postoji uzročno posljedična veza, jer iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Nevena Kralja proizlazi da se tuženik kretao primjerenom brzinom, da je njegova mogućnost uočavanja bila smanjena zbog metalne ograde obrasle raslinjem, da je isti pravovremeno reagirao kočenjem nakon uočavanja vozila oštećenog, te da nalet automobila iz suprotnog smjera nije mogao izbjeći. Utvrđenja suda prvog stupnja nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni, a žalbeni navodi nisu doveli u sumnju zaključak suda prvog stupnja.

15. Nadalje, tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu članka 63. stavka 1. ZSPC jer se ista može primijeniti samo u slučaju kretanja velikim uzdužnim nagibom, što prema shvaćanju tužitelja, u predmetnom sporu nije slučaj. Takav je žalbeni navod neosnovan.

16. Odredbom članka 63. stavka 1. ZSPC propisano je da na dijelu ceste s velikim uzdužnim nagibom (planinski i dr.) na kojem se vozila ne mogu mimoići ili je to veoma otežano, vozač vozila koje se kreće niz nagib dužan je zaustaviti svoje vozilo na prikladnom mjestu ako primijeti da mu drugo vozilo ide ususret uz nagib.

17. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio citiranu odredbu. Naime, iz zapisnika o očevidu Policijske uprave Splitsko dalmatinske Postaje prometne policije Split broj:

511-12-36-03-1021/17 (dalje: zapisnik o očevidu, stranice 17-20 spisa) proizlazi da je prometnica na kojoj se nesreća dogodila cesta s nagibom do 8%. Isto tako, iz zapisnika o očevidu proizlazi da je riječ o cesti s nepreglednim zavojem ulijevo. Nadalje, iz nalaza i mišljenja prometno-tehničkog vještaka proizlazi da predmetna kolnička površina [ulica] ne zadovoljava osnovne tehničke parametre za obavljanje dvosmjernog kretanja motornih vozila.

18. Dakle, riječ je o cesti s uvjetima otežanog mimoilaženja na kolniku s uzdužnim nagibom, stoga je jedini sigurni način mimoilaženja bio da vozač koji se kreće niz nagib, oštećeni AF, osigura nesmetano mimoilaženje na način da zaustavi kretanje svog osobnog automobila.

19. Suprotno navodima tužitelja, činjenica da je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, sama po sebi ne dovodi do gubitka prava iz osiguranja. Kao što je to već istaknuto, da bi osiguranik, odnosno tuženik, izgubio svoja prava iz osiguranja, između alkoholiziranosti tuženika kritične zgode i uzrokovanja posljedice u vidu prometne nesreće mora postojati uzročno-posljedična veza. Iako tužitelj u žalbi ističe da tuženik zbog utjecaja alkohola nije prilagodio brzinu i način kretanja svog vozila, ovaj sud ističe da takav zaključak ne proizlazi iz stanja spisa predmeta. Ovaj sud još jednom ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Nevena Kralja proizlazi da se tuženik kritične zgode kretao primjerenom brzinom, da je pravovremeno reagirao kočenjem nakon uočavanja vozila oštećenog, te da nije imao vremena niti prostora za izmicanje težišta udesno i izbjegavanje naleta. Dakle, tuženik je dokazao da je pravovremeno reagirao na nalet osobnog automobila i da isti nije mogao izbjeći.

20. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da na temelju odredbe članka 3. stavka 2. točke 2. Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tuženik nije izgubio prava iz osiguranja, stoga ne postoji obveza tuženika za isplatom traženog iznosa.

21. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavku 1. i 155. stavku 1. ZPP.

22. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 373.a stavka 3. ZPP, žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

23. Zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbe je neosnovan jer sa žalbom nije uspio, te je stoga valjalo, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor