Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2731/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, javne ustanove iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LEA TRAVEL d.o.o. iz Dubrovnika, Vukovarska 22, OIB: 19720893004, zastupanog po stečajnoj upraviteljici Mirjani Zuziji iz Velike Gorice, Slavka Kolara 25, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-148/2023-7 od 24. travnja 2024., dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-148/2023-7 od 24. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Hrvatske radiotelevizije za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-2804/2022 od 29. lipnja 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,47 EUR–a[1] (320,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke te je tužbeni zahtjev u tome dijelu odbijen kao neosnovan (točka I. izreke),

- nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 125,00 EUR–a u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 188,04 EUR–a (točka III. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i da se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbije u cijelosti, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 75,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja drugostupanjske presude pa do isplate.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 9. listopada 2023. (list 48-50 spisa), da se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika poslovni broj Ovrv-2804/2022 od 29. lipnja 2022. održi na snazi u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 42,47 EUR–a (320,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose, kao i naknaditi mu nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 49,77 EUR–a (375,00 kn), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 29. lipnja 2022. pa do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 138,27 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

4.2. Tužitelj navedeni iznos glavnice potražuje od tuženika na ime RTV pristojbe za srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2021., dakle za razdoblje od 1. srpnja 2021. pa do 31. listopada 2021.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer je izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda temelji te jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju isti upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je odredbom iz čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (''Narodne novine'' broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17 i 94/18 – u daljnjem tekstu: ZHRT) propisano da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik, odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT–u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2. ZHRT–a, osim ako ZHRT–om nije drugačije određeno,

- da je odredbom iz čl. 34. st. 7. ZHRT–a propisano da HRT vodi evidenciju obveznika mjesečne pristojbe u Republici Hrvatskoj, s time da se na vođenje i korištenje evidencije primjenjuju propisi o zaštiti osobnih podataka,

- da je odredbom iz čl. 36. st. 1. ZHRT–a propisano da osoba iz čl. 34. st. 1. ZHRT–a ne plaća mjesečnu pristojbu ako prijamnik odjavi, s time da način odjave prijamnika i kontrole plaćanja mjesečne pristojbe utvrđuje HRT svojom odlukom,

- da obveza plaćanja mjesečne RTV pristojbe postoji od trenutka kada vlasnik, odnosno posjednik prijamnika izvrši prijavu istog tužitelju pa sve do trenutka odjave prijavljenog prijamnika,

- da je tuženik tijekom postupka isticao da nije nikada tužitelju izvršio prijavu prijamnika,

- da je u tužbi kao osoba ovlaštena za zastupanje tuženika naveden CŽ te da je iz podataka porezne uprave (list 11 spisa) vidljivo da su osnivači tuženika CŽ i RŽ, dok iz prijave prijemnika od 29. svibnja 2012. (list 52 spisa) proizlazi da je prijavu za tuženika potpisala osoba iz čijeg se potpisa nedvojbeno razaznaje da nije ni CŽ, niti RŽ,

- da tužitelj nije dostavio dokaz da je osoba čiji je potpis na prijavi prijamnika osoba koja je 29. svibnja 2012. bila ovlaštena zastupati tuženika, odnosno u ime i za račun tuženika izvršiti prijavu činjenice posjeda ili vlasništva prijamnika (npr. prilaganjem izvatka iz sudskog registra za tuženika ili prilaganjem isprave iz koje je vidljivo svojstvo i ovlaštenje osobe koja je potpisala označenu prijavu).

8. Nadalje, odredbom iz čl. 219. st. 1. ZPP–a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom iz čl. 221.a ZPP–a propisano je da će, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP–a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9. S obzirom na to da tužitelj nije dokazao da je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik ili posjednik radijskog i televizijskog prijamnika, odnosno drugog uređaja za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, niti da je tuženik izvršio prijavu takvog prijamnika tužitelju, iako je upravo na njemu bio teret dokazivanja tih činjenica u smislu odredbe iz čl. 221.a ZPP–a, u svezi čl. 219. st. 1. ZPP–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je primjenom odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP–a odlučio kao pod točkom I. izreke pobijane presude.

10. Prema tome, neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZHRT–a, kada je odbio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

11. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. izreke pobijane presude, a kojom je tuženiku na ime naknade istog dosuđen iznos od 125,00 EUR–a, pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 9., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23) te čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24), u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

12. Odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom III. izreke pobijane presude, a kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 188,04 EUR–a, također je pravilna i zakonita jer je donesena u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tužitelja da prvostupanjski sud prilikom ocjene dokaza nije postupio sukladno odredbi iz čl. 8. ZPP–a kojom je propisano da, koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, koji pak upućuju na to da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a, kao ni žalbene navode tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da tužitelj nije dokazao da je tuženik izvršio prijavu prijamnika tužitelju.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP–a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredaba iz čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović