Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1785/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Musulin i suradnici d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vučurević Tamburić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-269/2023-21 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-269/2023-21 od 25. ožujka 2025. pod stavcima I. i II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PĐ koji glasi: „Nalaže se tuženiku platiti tužitelju 9.986,91 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 9.750,00 eura od 7. lipnja 2022.

- 236,91 eura od 10. svibnja 2022.

koje teku do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope, a koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Odbija se zahtjev tužitelja PĐ za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.521,32 EUR kao neosnovan.

3. Nalaže se tužitelju PĐ naknaditi tuženiku Croatia osiguranju d.d. trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tuženika Croatia osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-269/2023-21 od 25. ožujka 2025. u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 113,13 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tužitelju PĐ naknaditi tuženiku Croatia osiguranju d.d. trošak žalbenog postupka u iznosu od 458,82 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 66,36 EUR kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja PĐ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-269/2023-21 od 25. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 9.986,91 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 9.750,00 EUR od 7. lipnja 2022. pa do isplate, a na iznos od 236,91 EUR od 10. svibnja 2022. pa do isplate. Stavkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.521,32 EUR.

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i II. izreke, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 863,13 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 525,18 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženika u cijelosti, predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 323,13 EUR.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku radi naknade štete u iznosu od 9.986,91 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Tužitelju je šteta nastala u štetnom događaju od **.**.2022., kada je na autocesti A3 (općina Ivanić Grad 60 km + 500 m) naletio na metalnu konstrukciju koja nije bila uklonjena s kolnika, uslijed čega je došlo do oštećenja na vozilu i stvarima.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza provedenih u predmetnom postupku, a konkretno isprava o prometnoj nezgodi, isprava o odštetnom zahtjevu, fotografija ophodarskog dnevnika i putnog radnog lista, CD-a dostavljenog od Policijske uprave zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb, iskaza svjedoka PĐR, MĐ i EĐ, te iskaza tužitelja koji je u predmetnom postupku saslušan kao stranka, utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj **.**.2022. oko 21:40 sati, na cesti A3- Bregana - Gp Bregana– Zagreb – Sl. Brod – Čvorište Sredanci (A5) – Lipovac, svojim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka], na području općine [adresa] km + 500 m, naletio na metalnu konstrukciju koja nije bila uklonjena s kolnika, uslijed čega je došlo do oštećenja na vozilu i stvarima tužitelja,

- da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na konstrukciju,

- da je tuženik pasivno legitimiran u predmetnom postupku kao osiguratelj Hrvatskih autocesta d.o.o.,

- da autocestom prolazi ophodnja nekoliko puta svaki dan, obično četiri puta, iz čega proizlazi da je razmak između dvije ophodnje obično oko šest sati,

- da iz iskaza svjedoka EĐ proizlazi da je isti zaposlen u Hrvatskim autocestama d.o.o. na radnom mjestu vozač-strojar, da ima položeno za ophodara i da je bio u ophodnji upravo u noćnoj smjeni kad se dogodio predmetni štetni događaj, da je svjedok imao nalog od tog dana te da je našao podatak da su išli u ophodnju oko 20 sati kritičnom dionicom, da je po procjeni svjedoka moglo proći oko pola sata otkad su prošli mjestom naleta do trenutka samog naleta, da na mjestu naleta kad su tuda prošli nije bilo ničega, da je dojava bila oko 21:50 tog dana, a da je u prometnoj nezgodi sudjelovalo osam vozila, da je konstrukcija bila veličine oko metar do dva dužine, a zbog velikih brzina da bi bilo jako teško izbjeći nalet na konstrukciju,

- da su svjedoci PĐR i MĐ također zaposlenici Hrvatskih autocesta d.o.o., no da nisu radili u smjeni kada se dogodio konkretni štetni događaj, da su svjedoci iskazivali da se nalet vozila na objekt na cesti na dionici na kojoj rade dogodi otprilike jednom u tri mjeseca,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da su s njim u vozilu predmetnog dana bili nevjenčana supruga i dijete, koje se nalazilo u dječjoj sjedalici, da je tužitelj vozio iza kamiona i skrenuo u lijevu traku u kojoj je uočio ceradu, a da ju izbjegne skrenuo je desno i udario u metalnu konstrukciju koja se tamo nalazila,

- da su iskazi svjedoka sukladni jedni drugima i priloženoj dokumentaciji,

- da na navedenoj dionici autoceste ophodarska služba nekoliko puta dnevno prolazi, da je razmak između dvije ophodnje obično nekoliko sati, te da se na toj dionici obično nalet na neki predmet na cesti dogodi jednom u svaka tri mjeseca, a moguće i češće,

- da je odredbom čl. 45. st. 4. Zakona o cestama („Narodne novine“, broj: 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23. i 133/23., dalje: ZC) propisano da javna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar mora bez odgode, nakon saznanja, s ceste ukloniti sve zapreke ili druge posljedice zabranjenih radnji koje bi mogle oštetiti javnu cestu ili ugroziti, smetati ili smanjiti sigurnost prometa na cesti,

- da je odredbama čl. 12. st. 1. i 3. Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“, broj: 90/14., dalje: Pravilnik o održavanju) propisano da redovito održavanje čini skup mjera i radnji koje se obavljaju tijekom cijele godine sukladno mjesečnom odnosno višemjesečnom operativnom programu, u pravilu da je redovito održavanje cesta izvođač radova održavanja cesta u obvezi obavljati u vrijeme kada je intenzitet prometa na cestama manji i po mogućnosti bez ometanja prometa na javnoj cesti,

- da je odredbom čl. 14. Pravilnika o održavanju propisano da nadzor nad stanjem cesta i objekata obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda te izvođač radova redovitog održavanja ceste, putem ophodarske službe,

- da je odredbom čl. 30. Pravilnika o održavanju propisano da je upravitelj ceste u obvezi osigurati da izvođač radova održavanja ceste sve sastavne dijelove javne ceste očisti na način da odstrani sve što može utjecati na sigurnost prometa.

9. Prvostupanjski sud je zaključio da osiguranik tuženika osigurava siguran promet autocestama, a da je prometovanje autocestom opasna djelatnost, iz čega proizlazi da osiguranik tuženik odgovara bez obzira na krivnju, a da bi se mogao osloboditi odgovornosti da dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan djelatnosti, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti ili ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete, no da u konkretnom slučaju nije dokazana nijedna od navedenih mogućnosti.

10. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da se osiguranik tuženik ne može osloboditi odgovornosti zato što vrši ophodnju svakih nekoliko sati, jer iz iskaza svjedoka GĐ i MĐ proizlazi da se ovakvi naleti događaju redovito na autocesti, prema jednom svjedoku svaki mjesec, a prema drugom, jednom u tri mjeseca, pa da je riječ o predvidivom događaju za koji osiguranik tuženika zna da se događa i da je stoga trebao organizirati ophodnju na način da se odmah uklanjaju predmeti s autoceste, ili prihvatiti činjenicu da će odgovarati bez obzira na krivnju, odnosno da se radi o objektivnoj odgovornosti za štetu, sukladno čl. 1045. st. 3., čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

11. Međutim, shvaćanje prvostupanjskog suda prema kojem se održavanje autoceste smatra opasnom djelatnošću je pogrešno. Naime, sama djelatnost upravljanja cestom, pa ni autocestom, neovisno o tome što se cestom kreću vozila koja s obzirom na svoja svojstva predstavljaju opasnu stvar, nije opasna djelatnost. Dakle, osobe koje upravljaju cestom ne odgovaraju po objektivnoj odgovornosti prema članku 1045. st. 3. ZOO-a, već po pretpostavljenoj krivnji prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 340/2023-2 od 29. kolovoza 2023.).

12. Odredbom iz čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

13. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZC-a, Hrvatske autoceste, društvo s ograničenom odgovornošću sa sjedištem u [adresa], upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, dok je prema čl. 81. st. 3. ZC-a, između ostalog, predmet poslovanja Hrvatskih autocesta i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. ZC-a autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama.

14. Nadalje, odredbom iz čl. 13. Pravilnika o održavanju propisano je da poslove redovitog održavanja javne ceste čine, između ostalih poslova, i poslovi čišćenja ceste, a prema odredbi čl. 30. istog Pravilnika pod čišćenjem ceste se podrazumijeva odstranjivanje sa svih sastavnica javne ceste (dakle, i sa kolnika) svega onog što može utjecati na sigurnost prometa, njegovu funkcionalnost i uređeni izgled ceste te zaštitu okoliša. Prema odredbi čl. 14. konkretnog Pravilnika nadzor nad stanjem cesta obavlja upravitelj ceste, putem redovitih i izvanrednih pregleda putem ophodarske službe.

15. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“, broj: 75/14., dalje: Pravilnik o ophodnji), na autocestama se ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se, sukladno čl. 12. istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

16. S obzirom na navedene odredbe, za postojanje odgovornosti osiguranika tuženika bilo je potrebno utvrditi što je to on skrivljeno propustio učiniti u održavanju predmetne ceste, odnosno što je to bio u mogućnosti poduzeti, a nije poduzeo, što bi ga činilo odgovornim za nastanak štetnog događaja.

17. Iz putnog radnog lista, dnevnika rada i ophodarskog dnevnika, kao i iskaza svjedoka EĐ, koji je obavljao ophodnju upravo u noćnoj smjeni kada je došlo do nastanka štetnog događaja, proizlazi da su ophodari mjesto prometne nezgode obišli sukladno odredbama Pravilnika o ophodnji (ranija ophodnja obavljena je u 17 sati, a svjedok EĐ bio je u smjeni 10./11. svibnja 2022. od 19 sati do 7 sati, te je iskazao da su 10. svibnja 2022. oko 20 sati išli u ophodnju kritičnom dionicom, da je po njegovoj procjeni moglo proći oko pola sata otkad su prošli mjestom naleta do trenutka samog naleta, a da na mjestu naleta kad su tuda prošli nije bilo ničega), a nakon što je zaprimljena dojava u 21,48 sati da se predmet nalazi na autocesti, osiguranik tuženika poduzeo je u najkraćem mogućem roku sve radnje i mjere radi osiguravanja sigurnosti prometa na predmetnoj dionici (na displeju DPS na autocesti na 64+072 km uključena je obavijest vozačima uz upozorenje na oprez zbog predmeta na cesti uz ograničenje brzine od 80 km/h, postavljena je obavijest na Web stranicu HAC-a, te je obaviješten ophodar i HAK), nakon čega je u 22,16 sati ophodar uklonio predmet sa kolnika (dakle postupljeno je sukladno odredbi čl. 45. st. 4. ZC-a).

18. S obzirom na to da je uzrok štetnog događaja predmet koji se našao na kolniku autoceste, a da je ophodarska služba obavila svoj posao sukladno propisanim pravilima te nije uočila nikakav predmet na cesti (čime je osiguranik tuženika ispunio svoju zakonsku obvezu ophodarske službe na autocesti u smislu odredbe iz čl. 26. ZC-a te čl. 13. Pravilnika o održavanju i čl. 3. u vezi čl. 12. Pravilnika o ophodnji), to u konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, nema krivnje osiguranika tuženika za nastanak predmetnog štetnog događaja jer nije bilo propusta u održavanju prometnice, u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 850/2018-6 od 6. listopada 2021.).

19. Prema tome, osiguranik tuženika je na kritičnoj dionici autoceste konkretnog dana ispunjavao sve zakonske obveze održavanja autoceste, te nema njegove krivnje za nastanak predmetnog štetnog događaja, slijedom čega je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

20. Tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, nema pravo na naknadu troška parničnog postupka sukladno odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

21. Tuženik ima pravo na naknadu troška zastupanja na ročištima održanima 2. travnja 2024., 27. rujna 2024. i 14. veljače 2025., na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari, u ukupnom iznosu od 600,00 EUR (po 200,00 EUR za svako ročište), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 150,00 EUR, ukupno iznosi 750,00 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. prosinca 2025. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24., dalje: ZPDV), čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

22. Tuženik nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 113,13 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, budući da u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao da mu je navedeni trošak zaista i nastao.

23. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

24. Tuženik, koji je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspio u cijelosti, ima pravo na naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 EUR, te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 146,32 EUR (koliko je zaista i platio), dakle tuženik ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 458,82 EUR, sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV-a, Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok isti nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 66,36 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža