Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3005/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Mladenka Babić-Braović, odvjetnica u Splitu protiv prvotuženika Općine Podstrana, OIB: 40910925478, Trg Franje Tuđmana 1, kojeg zastupa punomoćnik Mato Glibota, odvjetnik u Splitu, drugotuženice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i trećetuženice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ispravke uknjižbe, odlučujući o žalbi prvotuženika Općine Podstrana protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2518/2019-58 od 28. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba prvotuženika Općine Podstrana kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2518/2019-58 od 28. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja (drugo i trećetuženica su priznale tužbeni zahtjev) pod točkom I. izreke naloženo je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti ispravak upisa za ¾ dijela prava vlasništva u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] površine 773 m² s imena prvotuženika Općine Podstrana, OIB: 40910925478, drugotuženice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], i trećetuženice EH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u koristi tužitelja ŽH, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Pod točkom II. izreke utvrđeno je da su tuženici dužni u roku od 15 dana na ime troškova postupka isplatiti tužitelju iznos od 4.399,82 eura sa zateznom kamatom koja teče od 28. ožujka 2025. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se prvotuženik Općina Podstrana zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti ispravak upisa za ¾ dijela prava vlasništva u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] površine 773 m² s imena tuženih u korist tužitelja.

5. Suprotno žalbenim navodima prvotuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje prvotuženik u svojoj žalbi.

6. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

-da se radi se o tužbi za ispravak iz odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 114/2001., 100/2004., 107/2007., 152/2008., 126/2010., 55/2013., 60/2013. i 108/2017, dalje ZZK), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari jer je novi Zakon o zemljišnim knjigama stupio na snagu nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari odnosno 24. lipnja 2019. ,

-da prema odredbi čl. 197. ZZK zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak), imaju pravo:

a) osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku te

b)osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku zemljišnoknjižni sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati.

-da tužitelj udovoljava uvjetima iz odredbe čl. 197. st. 1. ZZK jer je on osoba čijem prigovoru zemljišnoknjižni sud u ispravnom postupku nije udovoljio,

-da se pod poslovnim brojem Z-8500/2005/4310 vodio postupak povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je u tom postupku tužitelj izjavio prigovor koji je evidentiran pod poslovnim brojem Z-9202/15, a u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji je izjavljen protiv rješenja ovog suda iz predmeta Z- 8500/2005/3821, točnije donesenog na zapisnik od 17. lipnja 2010.,

-da se pregledom popisnog lista broj 430 i plana izlaganja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zvana Pištine, oranica 773 m² (nova izmjera) evidentiranog posjednika PH, pok. FH identificira s dijelom čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera),

-da je u Zapisniku od 17. lipnja 2010. (list 8 spisa) konstatirano da je pregledom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno da su upisani vlasnici PH i dr,

-da je tužitelj u prigovoru od 28. srpnja 2015. g. na novoosnovani z. u. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stare oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zv. Pištine) naveo da je nasljednik svog pok. oca PH koji da je na zapisniku od 17. lipnja 2010. izričito izjavio da se već dugi niz godina nalazi u posjedu predmetne nekretnine,

-da s obzirom na dugogodišnji posjed koji proizlazi iz popisnog lista broj 430 za k. o. [katastarska općina] da se ulaže prigovor na novoosnovani z.k. uložak.

-da s obzirom da prigovor tužitelja nije bio utemeljen na javnim ili privatnim ispravama kojima se čini vjerojatnim postojanje knjižnog prava čiji se upis zahtijeva, rješenjem broj Z-9202/15 od 16. svibnja 2016. g., a temeljem odredbe čl. 188. st. 4. ZZK-a, prigovor tužitelja odbijen je kao neosnovan (list 12 spisa),

-da prema navodima tužitelja novoformirana kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana je od čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina], a te nekretnine da su stečene u vremenskom periodu između I. i II. svjetskog rata tako što je pok. djed tužitelja FH zajedno sa svojom braćom Ž i T kupovao zemlje u [mjesto] u predjelu [adresa], određene nekretnine da su mijenjane da bi predmetne nekretnine, inače male po površini, činile jednu veću nekretninu sadašnje površine od 773 m², a tužiteljeva obitelj da je u nesmetanom i isključivom posjedu ove nekretnine više od 80 godina, što da proizlazi i iz katastarskih podataka,

-da su o posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika sudu iskazivali i trećetuženica i saslušani svjedoci CH, ĆH i SH,

-da je sud na uviđaju na licu mjesta na terenu vidio i opisao predmet spora: radi se o površini koja je u naravi maslinik na četiri kaskade, sa svih strana omeđenoj suhozidom i podzidima, u sjevernom dijelu unutar pregledane čest. zem. prema istoku je put kojim se koriste vlasnici okolnih nekretnina, da je tužitelj prilikom radnje uviđaja pokazao da su neke masline izrasle na mjestima gdje su bile posječene masline starosti od 80 do 90 godina, a koje da su posadili njegovi preci, prije svega djed,

-da je vještak u nalazu i mišljenju naveo da se radi o održavanom masliniku omeđenom starim kamenim podzidima, da se radi o kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u katastarskom operatu ima upisanu površinu od 773 m², a stvarna površina dobivena izmjerom da je 726 m²,

-da saslušani svjedoci ĆH i SH nisu imali nikakvog razloga govoriti neistine, a s obzirom da oni nisu zainteresirani za uspjeh tužitelja u sporu, da je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio navode, a posebno svjedokinje SH, o posjedovanju nekretnine od strane tužitelja i njegovih pravni prednika: djeda FH i oca ĆH,

-da je zaključak prvostupanjskog suda da se tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, nalazi u kvalificiranom posjedu čest. zem. nove oznake 804 k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od dijelova čest. zem. ranijih oznaka 5147/1/2 i 5148/1/2 z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da taj kvalificirani posjed datira od razdoblja između dva svjetska rata kad je, po navodima tužitelja koje je potvrdila svjedokinja SH, pok. djed tužitelja FH kupovao zemljišta u [mjesto] u predjelu [adresa],

-da su se u trenutku kad je počelo posjedovanje spornog zemljišta od strane pravnog prednika tužitelja primjenjivala pravna pravila OGZ,

-da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći, nego je još potrebno da onaj, koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo, uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno,

-da se u paragrafu 1461. OGZ govori o zakonitom posjedu koji je utemeljen na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu, kao na primjer zapis, darovanje, zajam, kupovanje i prodaja, promjena, isplata i t. d., prema paragrafu 1463. OGZ posjed mora biti pošten, nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom nastupniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana posjeda svojeg, prema pravnom pravilu iz paragrafa 1464. OGZ-a posjed ima biti istinit, ako tko posvoji kakvu stvar silom ili lukavstvom, ili ako se uvuče u posjed potajno ili ako posjeduje stvar samo na izmoljeni način, ni on sam ni njegovi nasljednici ne mogu dosjesti takvu stvar,

-da prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. tko drži iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje jest pošteni posjednik, posjednik nepošteni jest onaj koji zna ili iz okolnosti slučaja mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, od zakonitosti i istinitosti posjeda može se odstupiti, dok u pogledu poštenja posjeda takvog odstupanja nema,

-da prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ ako stvar nije uknjižena na ime onoga koji je doista posjeduje dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina, dok se u slučaju protiv državne imovine traži se posjed od 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1472. OGZ),

-da se prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/1991. i 92/1994., dalje ZOVO) na nekretninama u društvenom vlasništvu nije moglo steći vlasništvo dosjelošću, ovaj propis ukinut je 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012.., 152/2014., dalje: ZV) koji je propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ta je odredba čl. 388. st 4. ZV ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja,

-da je u odlukama Europskog suda za ljudska prava Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10 zauzeto je shvaćanje, koje je i izraženo u odluci Vrhovnog suda RH od 7. svibnja 2019. pod poslovnim brojem Rev-x 974/2017, prema kojem proizlazi da se ''kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba''.

-da je istekao četrdesetogodišnji rok za stjecanje vlasništva dosjelošću što znači da je tužitelj, računajući posjed njegovih pravnih prednika, stekao nekretninu koja je predmet ovog postupka dosjelošću jer je u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je upis prava suvlasništva tuženih u postupku osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio pogrešan, jer je pravni prednik tužitelja PH već bio stekao pravo vlasništva čest. zem. koja je preoblikovana u novom z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa da je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kojim je, temeljem već citirane odredbe čl. 197. ZZK tužitelj zatražio ispravak tog upis i upis čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkim omjerima upisanim na ime tuženika na njegovo ime u cijelosti, osnovan.

8. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovanim, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe prvotuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

9. Iz sadržaja spisa proizlazi da je vođen postupak povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i to za nekretninu (nova izmjera) označenu kao kat. čest. [katastarska čestica]. „Pištine“ oranica površine 773 m2 položena u zk. ul. [broj ZK uloška], koja se sastoji od dijela čest. zem [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stara izmjera), u kojem je prednik tužitelja istaknuo da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina već duži niz godina kako to proizlazi iz Zapisnika sastavljenog povodom osnivanja (list 8 spisa), da je tužitelj podnio prigovor koji je odbijen (list 12 spisa) te da je prema Povijesti upisa od 1. svibnja 1997. kada su u katastru stupili na snagu katastarski operati Donja i Gornja [adresa] i stavljeni van snage katastarski operat [adresa] kat. čest. [katastarska čestica]. kao posjednik upisan PH (pok. FH),

10. Tužbom za ispravak se u smislu odredbe čl. 197. ZZK zahtijeva ispravak upisa provedenih povodom prijave ili prigovora u ispravnom postupku nakon otvaranja novoosnovane zemljišne knjige odnosno provedba ili ispravljanje upisa u novoosnovanoj zemljišnoj knjizi koje je zemljišnoknjižni sud odbio provesti povodom prijave ili prigovora podnijetog u ispravnom postupku. U postupku pokrenutom tužbom za ispravak provode se svi dokazi nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, tj. za postojanje prava, osobnog odnosa, pravne činjenice koja je predmet spornog upisa, njegovog nositelja, opsega, sadržaja i prvenstvenog reda. U ovom postupku sud odluku donosi na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja glede postojanja određenoga knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja, opsega i prvenstvenog reda kako bi se na utvrđeno činjenično stanje primjenom pravila materijalnog prava koje uređuje stjecanje, promjenu, prestanak i zaštitu prava na koji se odnosi tužba utvrdilo je li tužbeni zahtjev osnovan ili ne (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-2018/12-2 od 27. rujna 2016. ).

11. Po žalbi prvotuženika Općine Podstrana sporno je da li su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju dosjelosti, pri čemu osporava postojanje poštenog posjeda te zakonom predviđeno vrijeme posjedovanja.

12. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja prvotuženik u navodima žalbe nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika nalazi u kvalificiranom posjedu od razdoblja između dva svjetska rata kada je po navodima tužitelja, što je potvrdila i svjedokinja SH, pokojni djed tužitelja FH kupovao zemljišta, za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe prvotuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

13. U odnosu na žalbene navode prvotuženika koji se odnose na ocjenu dokaza s obrazloženjem da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio uglavnom na personalnim dokazima, a da su svjedoci mlađe životne dobi, valja reći da su isti navodi u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u materijalne dokaze, saslušao tužitelja i trećetuženu te svjedoke CH, ĆH i SH i izveo dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika NH te je dao jasne i valjane razloge glede ocjene provedenih dokaza, kako materijalnih tako i personalnih dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

14. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nalaze uporišta u izvedenim dokazima i njihovoj valjanoj ocjeni što žalitelj drugačijom interpretacijom dijela činjenične građe i drugačijom ocjenom izvedenih dokaza nije doveo u pitanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Žalbeni navodi prvotuženika da se u razdoblju od 1945. do 8. listopada 1991. nije moglo dosjelošću stjecati pravo vlasništva na stvarima u društvenom vlasništvu te da se u razdoblje nakon 8. listopada 1991. za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini ne računa vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991., a da od toga dana nije protekao zakonom propisani rok za stjecanje prava vlasništva savjesnog posjednika nepokretne stvari dosjelošću te da tužitelj nije dokazao da je njegov prednik posjedovao predmetnu nekretninu kao pošteni posjednik, su neosnovani.

16. Naime, na temelju odredbe čl. 388. st. 2. ZV stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

17. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja prava vlasništva nastupaju po samom pravu (ipso iure) istekom potrebnog vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti, u konkretnom slučaju savjesnost posjeda.

18. Dakle, da bi se vlasništvo moglo steći dosjelošću, mora, osim isteka potrebnog vremena, biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama ZVDSP (čl. 159. ) koji je sada na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, tako i prema odredbama ZOVO koji se primjenjuje od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996., tako i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika (paragraf 1460), koja pravila su se primjenjivala do 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu ZOVO, na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list", broj 86/1946.), odnosno na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/1991.).

19. Pravni standard "poštenog posjednika" određuje onog koji nije znao niti je iz okolnosti slučaja mogao znati da netko drugi ima pravo na posjed (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 857/13-3 od 4. travnja 2018.). Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću ne može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnine upisana druga osoba, već onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan je to i dokazati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev 389/2014-5 od 29. svibnja 2019., Rev 32/97 od 16. rujna 1997., Rev 2468/10 od 21. veljače 2012. i Rev 2426/90 od 15 veljače 1991.). Nepošten je posjednik koji zna ili mora znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu. Činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev x 76/2014 od 21. listopada 2014.).

20. Znači, zaključak o (ne)savjesnosti posjeda moguće je donositi samo uvažavanjem svih okolnosti konkretnog slučaja - ne samo uzimanjem u obzir činjenice da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu već i okolnosti koje se odnose na ponašanje i postupanje u zemljišnoj knjizi upisanog vlasnika prema osobi posjednika.

21. U provedenom postupku je utvrđeno da su prednici tužitelja i sam tužitelj u nesmetanom i poštenom posjedu predmetne nekretnine od 1945. pa do dana podnošenja tužbe ( tužitelj je i nadalje u posjedu) i to u čemu ih nitko nije fizički ometao, koja utvrđenja prvostupanjskog suda prvotuženik nije ničim osporio.

22. Dakle radi se o razdoblju u kojem je nekretnina bila u društvenom vlasništvu s tim da je odredbom čl. 29. ZOVO bilo propisano da se na nekretninama u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može steći dosjelošću.

23. Međutim, valja reći da je ta odredba stavljena izvan snage člankom 3. Zakona o preuzimanju ZOVO („Narodne novine“ broj 53/1991.), pa sve nekretnine koje su do donošenja Ustava Republike Hrvatske bile društveno vlasništvo, bez obzira na njihov status u prijelaznom periodu i glede dosjelosti su došle pod opći režim. Nadalje, odredbom čl. 388. st. 4. ZV je bilo propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, ali je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. ukinuta ta odredba s napomenom da se dosjelost treba računati tek od 8. listopada 1991. Europski sud za ljudska prava donio je presudu u predmetu E protiv Republike Hrvatske, a koja situacija je činjenično drugačija od ove zbog toga jer je u tom predmetu tužitelj podnio tužbu 1997. godine, dakle u vrijeme važenja odredbe ZV koja je propisivala da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije 8. listopada 1991. godine, pa je Europski sud zauzeo stajalište da se podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo i koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebalo, a obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice pogreške koje je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Nakon te presude, Europski sud za ljudska prava je donio još dvije presude i to u predmetu Radomilja i dr. protiv [adresa], te A protiv Republike Hrvatske, a u kojima su tužbe podnesene nakon 17. studenog 1999. kada je Ustavni sud Republike Hrvatski ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP, i u kojim predmetima Europski sud za ljudska prava smatra da nije od važnosti da li je postupak pokrenut pred domaćim sudom prije ili nakon 17. studenog 1999., nego je zauzeto stajalište da dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu neprekidno teče do 17. studenog 1999. kad je Ustavni sud ukinuo do tada važeću odredbu čl. 388. st. 4. ZVDSP i pod dodatnom pretpostavkom da time nisu povrijeđena prava trećih osoba, to jest da ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

24. Revizijski je sud u nizu odluka, pa tako i u onima poslovnih brojeva Rev 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019., Rev 2430/2019. od 9. srpnja 2019., Rev 443/2021, Rev-x 974/2017-2 od 7. svibnja 2019 izrazio pravno shvaćanje prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredbi tog zakona.

25. Niti jedna stranka u tijeku ovoga postupka nije tvrdila da postoji drugi suprotstavljeni privatni interes na predmetnoj nekretnini, a što bi predstavljalo prepreku za stjecanje prava vlasništva na nekretnini u režimu dok je ona bila u društvenom vlasništvu.

26. Kao što je to prethodno rečeno, dosjelost je počela teći najkasnije od 1945. godine, dakle za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ.

27. Odredbom paragrafa 1472. OGZ je bilo propisano kako se prava na državnoj imovini koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige i sva ina prava, mogu protiv fiskusa steći samo posjedom od 40 godina. Sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 21. studenog 2018. u primjeni pravnog paragrafa 1472. OGZ, ne računaju se za vrijeme dosjelosti rokovi iz načelnog mišljenja proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj

3/60 od 4. travnja 1960.

28. Prema odredbi čl. 28. ZOVO savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, prema odredbi čl. 159. ZV samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st. 2.), a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (st.3.). Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 14. veljače 2019. pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene do podnošenja tužbe.

29. Primjenom pravila Zaključka sjednice civilnog odjela VSH od 27. veljače 1984. koji glasi "Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima od stupanja na snagu primjenjuje se na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli. Kad je zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu zakona preostalo je vrijeme kraće od zakonom propisanog, rok ističe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom. Ako je od tog roka određenoga ranijim zakonom preostalo vrijeme duže od onoga predviđenoga u novom zakonu, rok ističe istekom vremena propisanoga u novom zakonu.", u konkretnom slučaju rok od 40 godina istekao je 1985. godine za vrijeme primjene ZOVO, koji za dosjelost prava vlasništva na nekretninama propisuje rok od 20 godina, a kako je nakon stupanja na snagu tog zakona preostalo vrijeme kraće od zakonom propisanog (5), vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću proteklo je 1985. godine.

30. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da su prednici tužitelja bili pošteni posjednici u smislu pravnih pravila iz paragrafa 326. OGZ, odnosno odredbe čl. 72. st. 2. ZOVO jer su držali da je stvar koju posjeduju njihova, a nepošteni je posjednik samo onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje, a prvotuženik nije dokazao suprotno, tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine s obzirom na protek označenog roka od 40 godina za dosijedanje njegovih prednika. Naime, odredbom čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015., 14/2019.) propisano je da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (otac tužitelja je umro **.**.2011./list 10 spisa), a odredbom čl. 128. st. 1. ZV propisano da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno.

31. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti u konkretnom slučaju, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijane presude.

32. Odluka o trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i 155 ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

33. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu prvotuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

34. Zahtjev prvotuženika za naknadu troška žalbe je odbijen jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj