Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-359/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice VT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o. u Zadru, protiv tuženika AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srećko Novak – Perjanec, odvjetnik u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-173/2020-35 od 21. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika AT iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 173/2020-35 od 21. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tužiteljice VT, iz [adresa] i 2. tužiteljice BT, iz [adresa] za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice: Ad 1) KT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Ad 2) BT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaka za jednu polovinu suvlasničkog dijela (1/2), suvlasnice na: dijelu čest. zem. [katastarska čestica] u naravi: SELO, ukupne površine: 130 m², od čega je: DVORIŠTE površine:

27 m², a KUĆA, SELO površine: 103 m², upisana u ZK uložak broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupne površine od 19 m², kako je označeno u Skici sudskog očevida od 1.listopada 2020.godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frane Vlatković koja Skica sudskog očevida priliježe ovoj presudi i čini njen sastavni dio, dužinama koje spajaju točke označene slovima: A-B-C-D-A, te je tuženik: AT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan trpjeti brisanje tog prava sa svoga imena i upis na ime tužiteljica, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljicama trošak postupka u iznosu od 1.840,69 Eur-a s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) u roku od 15 dana, koje teku od presuđenja do isplate.“

2. Protiv te odluke žali se tuženik, ističući sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovorom na žalbu tužiteljice osporavaju osnovanost žalbe tuženika i predlažu da žalbeni sud potvrdi prvostupanjsku presudu te traže naknadu troška nastalog im podnošenjem odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja je, pozivom na odredbe sadržen u čl. 18., čl. 114., čl. 115. st. 1., čl. 159. i čl. 160. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., dalje: ZVDSP), utvrdio da su tužiteljice dokazale da su dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

5.1. Takvu odluku u bitnom obrazlaže time da:

- tuženika ne štiti povjerenje u zemljišne knjige, jer da predmetna nekretnina, u vrijeme kada on tvrdi da ju je stekao od prodavatelja IT (1996.), nije bila upisana kao vlasništvo istog u zemljišne knjige,

- već se tuženik kao vlasnik iste uknjižio 1998. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina],

- što da proizlazi iz zapisniku br. 347 sudske komisije za k. o. [katastarska općina], u kojem je, uz ostalo, navedeno i da je na temelju izvršenog uvida u stare zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] utvrđeno da nitko od prethodno navedenih osoba iz zapisnika nije upisan u iste,

- a da iz ostalih provedenih dokaza proizlazi da je sporni dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izdvojen iza ogradnog zida i dvorišnih vrata, kao prostor između dva zida sa ulaznim željeznim dvokrilnim vratima i da je pod isključivom posjedovnom vlašću pojedinih sudionika diobe provedene 1935. između prednika stranaka, dva brata ČT i ŠT (prednika tužiteljica),

- slijedom čega da tuženik po uknjižbi 1998. nije ušao u vlasnički posjed sporne nekretnine rušeći svoj ogradni zid na dužini A-B i ulazeći u sporni prostor označen žutom bojem i točkama A-B-C-D-A i time poništavajući i zatvarajući prethodno ostavljen prolaz za dvor ŠT iz 1935., već je

- tuženik ostavio sporni prostor, kao zatvoreni prolaz sa ulaznim željeznim vratima na ulazu, kao pogodan i podoban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću,

- što su tužitelji i njihovi prednici i činili, prolazeći tim prolazom cijelo vrijeme od 1935. do podnošenja tužbe, pa i na samom sudskom očevidu 1. listopada 2020., kada se slobodno prošlo do stare kuće tužiteljica na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj se nalaze i vrtovi i masline (što su opisali svjedoci HT, LT, NT, PT i FT),

- slijedom čega da su tužiteljice i njihovi prednici dokazali dugotrajnost svog vlasničkog posjeda i pretpostavljenog poštenog posjeda, još od 1935., dakle u razdoblju duljem od 20 godina.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj je sud ocijenio da u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ova drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. tog Zakona. Slijedom toga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati niti u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. Također je ocijenjeno da je sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a i da je na temelju tako provedene ocijene dokaza pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, što neosnovanim čini i isticanje žalbenog razloga iz čl. 354. st. 1. točka 2. ZPP-a, kao i povrede iz čl. 354. st. 1. tog Zakona.

8. Ovaj je sud ocijenio i da je sud prvog stupnja, na temelju odlučnih činjenica, koje je pravilno utvrdio, pravilnom primjenom materijalnog prava zakonito odlučio kao u pobijanom dijelu prvostupanjske izreke.

9. Slijedom toga žalitelju prije svega valja odgovoriti da tužiteljice nisu bile stranke u izvanparničnom postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga, u kojem je sastavljen zapisnik broj 347. (list 30 spisa), niti je tuženik dokazivao da su bile obavještene o istom. Slijedom toga iste provođenjem postupka preoblikovanja zemljišne knjige, u kojem nisu sudjelovale nisu niti vezane te imaju svako pravo, u postupku kakav je predmetni dokazivati, da su dosjelošću stekle pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini još i prije no što je taj postupak uopće proveden.

10. Dalje valja odgovoriti da iz pisanih isprava u spisu, fotografija te utvrđenog na očevidu, ali i iskaza saslušanih svjedoka, proizlazi, kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, da se radi o dijelu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], koji u naravi predstavlja s dvije strane zidovima omeđen prolaz, koji na ulaznom dijelu ima postavljenu metalnu kapiju, a sud je pravilno utvrdio i da taj prolaz služi za prolaz do kuće tužiteljica.

11. Nadalje, nije sporno u žalbenoj fazi da postoji i zasebna, druga, kapija za ulaz na nekretninu u vlasništvu tuženika, a nije sporno niti da je nekretninu koju posjeduje tuženik stekao od IT (prema ugovoru o kupoprodaji nekretnina u spisu na listu 130, tuženik je od IT kupio 107 m2 čestice 8/6, od koje nastala sada sporna čestica i to kuću površine 75 m2 i 32 m2 dvorišta). Dakle, u tom ugovoru ne spominje se prodaja spornih 130m2 predmetnog, ograđenog i fizički odvojenog puta koji je predmet ovog spora.

12. Isto tako valja reći da iz iskaza svjedoka u ovom postupku, što se žalbom također ne osporava, proizlazi da su se tim putem koristili prednik tužiteljica i tužiteljice te im korištenje nikad nitko nije branio. Također, proizlazi da metalna kapija na ulazu datira negdje iz 1960.

13. Kraj tih činjenica, ovaj sud, kao i sud prvog stupnja, vjeruje iskazu svjedoka IT, svjedoka LT i tužiteljice, da se radi o putu i strogo ograničenom dijelu koji je pripao predniku tužiteljica na temelju usmene pogodbe između dva brata ČT (prednika prodavatelja IT) i ŠT (prednika tužiteljica) još 1935. i vjeruje da se tužiteljice po svojim prednicima još od tada pa do danas nalaze u neometanom posjedu tog puta, pa niti po tuženiku. Ovo jer činjenicu takvog, neometanog i mirnog posjeda, predmetne nekretnine, u naravi fizički jasno ograničenog puta, s kapijom na ulazu, potvrđuju brojni svjedoci, a za suprotne tvrdnje, osim pozivanja na zapisnik broj 347, tuženik nije predložio nikakve dokaze, dok su njegove izjave pristrane.

14. Zbog gore navedenog ovaj sud, kao i sud prvog stupnja, vjeruje da je IT u ovom postupku dao jasan i istiniti iskaz. Osim toga, kako je već ranije navedeno, čak ni ugovor o prodaji sklopljen između tuženika i IT, ne potvrđuje da je predmet prodaje bio u ovom predmetu sporni dio čest. zem. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

15. Proizlazi dakle se tužiteljice u mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine nalaze od 1935., na temelju usmene diobe predmetne nekretnine između dva brata IT (prednika tužiteljice ŠT i prednika svjedoka IT, OT). Na to posredno upućuje i povijest posjedovanja Državne geodetske uprave od 28. lipnja 2021. (list 100 spisa) prema kojem je ŠT, prednik tužiteljica bio upisan kao posjednik 1/3 dijela, a ČT, prednik IT, kao posjednik 2/3 dijela nekretnine tada oznake čest. zgrade [katastarska čestica], te je nakon smrti ČT posjednikom postao IT, a potom, 1996. na temelju ugovora o prodaji tuženik. Proizlazi također, da su tužiteljice i njihov prednik sporni dio, fizički ograđen i odvojen od nekretnine ČT (kasnije IT pa tuženika) sasvim neometano koristile, tretirajući ga kao svoje vlasništvo, a iz ugovora o prodaji u spisu proizlazi i, upravo što svjedok IT tvrdi, da predmet prodaje nije bila sporna nekretnine, već samo kuća površine 75 m2 i dvorište površine 35m2 (ugovor na listu 110 spisa).

15.1. Time su tužiteljice dokazale da su uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću (pošten i neometan posjed), bilo da se gleda rok za redovnu, bilo za izvanrednu dosjelost, stekle već u trenutku kada je tuženik kupio dio koji je pripadao IT, a i u trenutku, kada se isti uspio uknjižiti kao vlasnik i na predmetnom, spornom dijelu, 1998., u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, u kojem tužiteljice nisu sudjelovale (zapisnik i rješenje 347, listovi 30 i 31 spisa).

16. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan rečenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

17. Trošak žalbe tuženik nije tražio te stoga o tome nije niti odlučivano, a tužiteljicama trošak odgovora na žalbu nije priznat jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević