Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3024/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Musculi Novus d.o.o., Zagreb, Vinogradska 62, OIB: 38834779478, zastupan po punomoćniku Saši Čačiću, odvjetniku u Vinkovcima, J. Dalmatinca 20, protiv tuženika B2 Portfolio d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 21970470141, zastupan po punomoćnici Željki Brlečić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri j.t.d., Varaždin, Optujska 25/I, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 1337/2025-4 od 7. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1337/2025-4 od 7. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu posl. broj: Ovr-1678/20 od dana 13.08.2021.g proglašava se nedopuštenom te se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.316,36 eura.“

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima uz obvezu tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi da nije dopuštena ovrha u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1678/2020, a koji postupak se vodi povodom prijedloga za ovrhu tuženika (tamo ovrhovoditelja) protiv tužitelja (tamo ovršenika) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja koja proizlazi iz ovršne isprave – ugovora o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. veljače 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita broj OU-13374/07 od 20. studenoga 2007. s iskazanom klauzulom ovršnosti od 11. ožujka 2011. po kojem se prednik tužitelja obvezao kao založni dužnik iz razloga što je tražbina ovrhovoditelja zastarjela, radi se o ništetnom pravnom poslu, jer se radi o ugovoru o zalogu kojim se ne može istovremeno ugovoriti i jamstvo te javni bilježnik prilikom ovjere potvrđivanja predmetnih privatnih isprava nije upozorio stranke na sadržaj sporne odredbe potvrđene privatne isprave.

6. Presuda sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost. Točno je da prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije upućen zaključkom na parnicu radi osporavanja valjanosti ovršne isprave, odnosno da je ista ništetna, no u obrazloženju se osvrnuo na razloge radi kojih smatra da se ne radi o ništetnoj ispravi, pa stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno ukazuje žalba tužitelja.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 1. ZPP. ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. ZPP, jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, kako i zašto ih je utvrdio, koje je od tih činjenica utvrdio dokazivanjem, izjasnio se o pravnoj osnovi te prijedlozima i prigovorima stranaka te je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe čl. 220. st. 2. ZPP, ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Kako je prvostupanjska presuda valjano obrazložena time nisu povrijeđena prava tužitelja iz čl. 18., 29. st. 1. i čl. 118. st. 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/10, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10 i 5/14) te čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99

– pročišćeni tekst, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, i 2/10 te čl. 2. st. 1. Protokola broj 7 uz Konvenciju na koje povrede se tužitelj u žalbi poziva.

9. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužitelja sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da se prednik tužitelja obvezao kao založni dužnik po ugovoru o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. veljače 2007., solemniziranog od strane javnog bilježnika Mirjane Popovac iz Splita broj OU- 13374/07 od 20. studenoga 2007. s iskazanom klauzulom ovršnosti od 11. ožujka 2011. zaključenom između Hypo Alpe – Adria bank d.d. kao kreditora te Egzedra d.o.o. Split kao korisnika kredita i društva Musculi poslovanja d.o.o. Zagreb, prednika tužitelja, kao založnog dužnika,

- da je nakon sklapanja ugovora o kreditu na strani ugovornih stranaka nastupile statusne promjene, odnosno brisanja i pripajanja društava te je između Hypo Alpe – Adria Bank d.d. kao cedenta i tvrtke H-Abuduco d.o.o. kao cesionara 22. svibnja 2014, zaključen ugovor o ustupu tražbine koja je predmet istog ugovora te je 23. studenoga 2017. H-Abuduco d.o.o. predmetno potraživanje prenio na tuženika (ovrhovoditelja),

- da tužitelj kao založni dužnik daje u zalog predmetnu nekretninu upisanu u zk.u.br. 15766 k. o. [katastarska općina] radi osiguranja naplate novčane tražbine koju korisnik kredita duguje banci uz dozvolu uknjižbe založnog prava na toj nekretnini

- da je odredbom čl. 18. Ugovora ugovorena klauzula exequendi.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da tražbina tuženika nije zastarjela, jer je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti 11. ožujka 2011., a prijedlog za ovrhu je podnesen 23. rujna 2020. čime je prekinuta zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje u tekstu: ZOO), a radi se o tražbini koja zastarijeva u desetogodišnjem zastarnom roku sukladno odredbi čl. 233. ZOO koja propisuje da tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Žalbenim navodima tužitelj ne osporava zaključak prvostupanjskog suda da se radi o tražbini koja nije zastarjela.

12. U odnosu na klauzulu exequendi prvostupanjski sud navodi da je ista dopuštena i da je istom jasno određeno ovlaštenje ovrhovoditelja da temeljem ovršne isprave neposredno provodi ovrhu na svim predmetima ovrhe do potpunog namirenja tražbine te da okolnost da nisu pobliže u toj odredbi navedeni predmeti ovrhe ne čini taj ugovor ništetnim, jer je čl. 10. istog Ugovora jasno navedeno na kojim je nekretninama zasnovano založno pravo.

13. U žalbenom postupku tužitelj i nadalje spori da je javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava postupao sukladno obvezama iz Zakona o javnom bilježništvu te da stranke nije upozorio na nedopuštenost ugovaranja ugovora o zalogu i jamstva.

14. U odnosu na činjenicu da je ugovorom o kreditu ugovoreno da banka, kreditor radi ostvarenja tražbine može neposredno na temelju Ugovora nakon dospjelosti obveze provesti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj imovini korisnika kredita i založnog dužnika valja navesti da odredbama niti jednog propisa nije zabranjeno da vjerovnik svoju tražbinu osigura s više različitih instrumenata osiguranja, te da ima pravo izbora namirenja svoje tražbine između više ugovorenih instrumenta osiguranja. Stoga ugovor nije ništetan u smislu odredbe čl. 322. ZOO.

15. Isto tako iz potvrde ugovora o kreditu slijedi da je javni bilježnik sudionicima pravnog posla pročitao i objasnio smisao i posljedice tog pravnog posla, uvjerio se u njihovu pravu i ozbiljnu volju, te ih upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, da je provjerio odgovara li sadržaj isprave njihovoj volji te da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih, a što je i u skladu s iskazom javnog bilježnika.

16. Stoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju založnog prava sklopljen u obliku javnobilježničkog akta uz odgovarajuća upozorenja od strane javnog bilježnika koji je u obvezi sudionicima obrazložio smisao i posljedice ugovora, te da je isti u obvezi upozoriti stranke samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave stranaka, a ne i ugovorne odredbe. Slijedom toga da nije bilo propusta u radu javnog bilježnika.

17. Tužitelj kao založni dužnik sudjelovao je u postupku solemnizacije ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava, javni bilježnik strankama je pročitao i protumačio pravne poslove i upozorio ugovorne stanke na pravne posljedice navedenih isprava, a kako to proizlazi iz potvrde o solemnizaciji. Sama solemnizacija ugovora je postupak potvrde ugovora od strane javnog bilježnika u kojem postupku javni bilježnik provjerava da li ugovor odgovara propisanoj formi te objašnjava smisao i posljedice pravnog posla.

18. Iz potvrde o solemnizaciji proizlazi da je javni bilježnik tako i postupio, a tužitelj suprotno nije dokazao.

19. Tužitelj neosnovano smatra da je javni bilježnik trebao upozoriti stranke da nije dopušteno u ugovor unositi uz odredbe o zalogu i odredbu da se na temelju ugovora odnosno radi ostvarenja tražbine opisane u istima može neposredno provesti ovrha na cjelokupnoj imovini založnog dužnika (klauzula exequendi).

20. Kad se u solemnizirani ugovor o kreditu unese ovršna klauzula takva isprava dobiva svojstvo ovršne isprave temeljem koje se može pokrenuti ovrši postupak u slučaju neispunjenja ugovora od strane korisnika kredita (dužnika), odnosno neplaćanja kredita.

21. Javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obveznika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha (čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu, „Narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/19 i 120/06 – dalje u tekstu ZJB). Po svojem sadržaju ugovor o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava je javnobilježnički akt, odnosno utvrđena je obveza o kojoj se stranke mogu nagoditi (kredit, zalog i jamstvo) i sadrži izjavu korisnika kredita i založnog dužnika da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe (povrat kredita) nakon dospjelosti obveze neposredno provesti prisilna ovrha na njegovoj cjelokupnoj imovini. Stoga je tužitelj obveznik kao založni dužnik samo na založenoj nekretnini koja je ugovorom individualizirana, a jamac na cjelokupnoj svojoj imovini.

22. Ugovorom o jamstvu (čl. 104 do 126. ZOO) koji mora biti sklopljen u pisanoj formi jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako ovaj to ne učini. U ovom slučaju ugovor o jamstvu je sklopljen u pisanoj formi, jer je tužitelj temeljem ugovora o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava ovlastio banku da može neposredno tražiti prisilnu ovrhu na cjelokupnoj njegovoj imovini radi naplate cjelokupnog nepodmirenog iznosa s pripadajućim kamatama, naknadama i troškovima odmah nakon dospjelosti, protekom rokova utvrđenih ugovorom o kreditu pa kako navedene isprave sadrže sve ono što je propisano, to predstavljaju ovršne isprave.

23. U smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Niti jednim propisom nije zabranjeno sklopiti u istoj ispravi ugovor o jamstvu i ugovor o zalogu, nema niti zabrane da vjerovnik svoju tražbinu osigura sa više različitih instrumenata osiguranja, pa ugovor o kreditu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava nije ništetan iz navedenih razloga.

24. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/93, 137/99, 22/00, 73/00, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje u tekstu: ZV) kojima se regulira založno pravo na nekretninama valja navesti da tužitelj činjenično osporava valjanost ovršne isprave zbog ugovora o jamstvu koji ista sadrži, odnosno mogućnost da se u istoj ispravi ugovori i jamstvo i zalog, a ne sam ugovor o zalogu, pa stoga isto nije relevantno za donošenje odluke u ovoj stvari.

25. Kako tužitelj nije dokazao osnovanost razloga radi kojih je upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev.

26. Odluka o troškovima postupka žalbom se posebno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

27. Obzirom na izloženo valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu u smislu odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. prosinca 2025

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš