Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4888/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ZĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2, tužiteljice GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužitelja PĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćnicima Vinku Ljubičiću i Željku Vrdoljaku, odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika Grada Splita, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. do 3. tuženika i tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1848/2024-4 od 30. kolovoza 2024. godine, dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Splita kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1848/2024-4 od 30. kolovoza 2024. godine, u dijelu pod točkom I. al.1. izreke

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom I. alineja 2. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužitelja ZĐ, 2. tužiteljice GĐ i 3. tužitelja PĐ, kao i u dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na 1. do 3. tužitelja, te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

II. O trošku žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je dužan 1. do 3. tužiteljima isplatiti iznos od 58.637,02 eura sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 217.445,86 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim su na dosuđeni iznos glavnice zatražene zakonske zatezne kamate od 25. studenog 2014. do 14. ožujka 2016. godine, 1. do 3. tužitelji su odbijeni.

3. Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

4. Protiv te presude žale se 1. do 3. tužitelji, u dijelu kojim je odbijen njihov zahtjev kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na njih, te tuženik, u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine a 1. do 3. tužitelji traže trošak žalbe.

5. Žalba 1.do 3. tužitelja je osnovana.

5.1. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U ovom predmetu je donesena presuda suda prvog stupnja broj Pi-907/2014 od 16. siječnja 2023. godine, koja je već jednom bila ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2034/23-2 od 9. travnja 2024. godine, međutim, a s obzirom na nastanak novih okolnosti, potrebno je radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ponovno održati novu glavnu raspravu pred prvostupanjskim sudom.

7. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske je donio odluku broj U-III-3726/21 od 24. lipnja 2025. godine, radi isplate novčanog iznosa za oduzeto vlasništvo zemljišta radi izgradnje javne ceste, bez provođenja propisanog postupka izvlaštenja i bez isplate naknade za oduzeto zemljište.

8. U takvim okolnostima, imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj sud ne bi mogao primjenom odredbi čl. 373.b st. 6. ZPP donijeti odluku, pa kad bi bio onemogućen još jednom ukinuti prvostupanjsku presudu došlo bi do povrede tužiteljevih prava na pošteno suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske kao pravnog akta s najvišom pravnom snagom i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao međunarodnog ugovora koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona, i koji, dakle, ima prednost u primjeni naspram ZPP.

9. Isto tako došlo bi i do povrede ustavnog načela jednakosti.

10. Osim toga, došlo bi do povrede prava na pošteno suđenje, jer je pravo na pošteno suđenje skup postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka, pa pravo na pošteno suđenje mora uključivati i mogućnosti sudova da postupovnim jamstvima (uvijek) provedu pravičan postupak.

11. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak, već i pravo na rješavanje spora od strane suda, zbog čega ovaj sud smatra da bi pravo na rješavanje spora zabranom (ponovnog) ukidanja presude, to pravo bilo povrijeđeno, jer u odnosu na tužitelje spor ne bi bio riješen u dijelu koji se odnosi na njihov tužbeni zahtjev u većem dijelu, te bi takvim ponovnim neukidanjem prvostupanjske presude bila narušena sama bit prava na pristup sudu.

12. Naime, kada se prvostupanjska presuda ne bi ponovno ukinula spor ne bi bio riješen sukladno zakonu, a to predstavlja povredu prava na pravnu sigurnost.

13. Inzistiranje na primjeni odredbi čl. 366.a ZPP u opisanim okolnostima predstavljalo bi pretjerani formalizam koji bi naštetio pravičnosti postupka, te bi nerazumna i posebno stroga primjena proceduralnog pravila neopravdano ograničilo pravo 1. do 3. tužitelja na pristup sudu, jer njihov zahtjev ne bi bio riješen sukladno zakonu, pa kad ovaj sud ne bi tako postupio, s obzirom da to nije moguće napraviti sukladno važećim odredbama ZPP, bio bi prisiljen arbitrarno postupiti.

14. Stoga bi, osim prava na pošteno suđenje, neukidanjem prvostupanjske presude bilo povrijeđeno i pravo 1. do 3. tužitelja na jednakost pred zakonom, jer bi u odnosu na sve druge stranke u parničnim postupcima u procesnoj situaciji u kojoj su se našle stranke ovog spora, zakon bio drugačije (ispravno) primijenjen.

15. U konkretnoj pravnoj stvari nije sporno da su 1. do 3. tužitelji suvlasnici predmetnih čestica svaki u 1/3 dijela, a da je Grad Split oduzeo navedene nekretnine tužiteljima radi izgradnje ceste, ali bez provođenja postupka izvlaštenja, a koja cesta je sukladno Zakonu o cestama (Narodne novine broj 84/11 – dalje ZC/11), postala nerazvrstana cesta.

16. Stoga je 1. do 3. tužiteljima oduzeto zemljište na kojem je prema utvrđenju suda prvog stupnja, djelomično izgrađena cesta prije 28. srpnja 2011. godine kada je stupio na snagu ZC/11, bez provođenja propisanog postupka izvlaštenja i bez isplate naknade za navedenu nekretninu, pa takvo postupanje predstavlja miješanje u njihovo pravo vlasništva.

17. Ustavni sud je naglasio da se u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske vlasništvo smije oduzeti samo uz pretpostavke propisane čl. 50. Ustava, tj. zakonom, pod uvjetom da je ono u interesu Republike Hrvatske i uz naknadu tržišne vrijednosti. Pri tom Ustavni sud ističe da se ustavni izričaj "zakonom je moguće… oduzeti vlasništvo" ne smije tumačiti doslovno, nego to znači da zakonom moraju biti propisane pretpostavke pod kojima je, u skladu s Ustavom, dopušteno u pravnim (upravnim ili sudskim) postupcima odlučivati o oduzimanju vlasništva u konkretnim pravnim (upravnim ili sudskim) stvarima (tako i odluke Ustavnog suda broj U-IIIB- 1373/2009 i broj U-III-5723/2016).

18. Takvo miješanje u pravo vlasništva 1. do 3. tužitelja predstavlja povredu prava vlasništva ako ne ispunjava uvjete iz čl. 1. st. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, odnosno čl. 50. st. 1. Ustava, pa je stoga u konkretnom slučaju potrebno ispitati je li oduzimanje vlasništva bilo propisano zakonom i je li bilo u interesu Republike Hrvatske i je li za tako oduzeto vlasništvo osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine.

19. Prema ocjeni Ustavnog suda miješanje je bilo utemeljeno na zakonu, sukladno odredbi čl. 131. st. 1. ZC/11, prema kojem je propisano da ceste koje se na dan stupanja na snagu ZC/11, tj. 28. srpnja 2011. godine koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ZC/11, postaju nerazvrstane ceste.

20. Dakle, na suvlasničkom dijelu nekretnine 1. do 3. tužitelja izgrađena je nerazvrstana cesta koja je sukladno čl. 131. st. 2. ZC/11 po službenoj dužnosti postala javno dobro kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju vlasništva Grada Splita. Također, miješanje je težilo ostvariti legitimni cilj, odnosno izgradnju prometnice u javnom interesu, a u skladu s čl. 1. st. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava, te čl. 50. st. 1. Ustava.

21. U konkretnom slučaju 1. do 3. tužitelji nisu mogli tražiti povrat nekretnine jer je na njoj izgrađena nerazvrstana cesta koja je u vlasništvu tuženika, a u takvoj pravnoj i faktičnoj situaciji tužitelji imaju pravo na naknadu za oduzeto zemljište na kojem je izgrađena cesta bez provođenja propisanog izvlaštenja, sukladno odredbi čl. 33. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP).

22. Prema stajalištu suda prvog stupnja 1. do 3. tužitelji imaju djelomično pravo na naknadu za oduzeto zemljište zbog izgradnje ceste bez provođenja propisanog propisa izvlaštenja, međutim sud matra da je za potraživanje za dio nekretnine koji je predstavljao cestu još 2002. godine nastupila zastara sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), dok za dijelove nekretnine koji su betonirani 2009. godine zastara nije nastupila, zbog čega je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, a djelomično je isti odbijen.

23. Međutim, navedeno potraživanje 1. do 3. tužitelja nije zastarjelo zato što su tek stupanjem na snagu ZC tužitelji izgubili pravo vlasništva pa je zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO počeo teći 28. srpnja 2011. godine, pa kako su tužitelji tužbu podnijeli 25. studenog 2014, godina, to zastara nije nastupila.

24. Stoga, kako su 1. do 3. tužiteljima oduzete nekretnine bez provođenja zakonom predviđenog postupka, to se radi o oduzimanju vlasništva a da za tako oduzeto vlasništvo predmetnih nekretnina 1. do 3. tužiteljima nije osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine, sukladno čl. 50. st. 1. Ustava, zbog čega je 1. do 3. tužiteljima povrijeđeno pravo vlasništva zbog neisplate naknade za oduzete nekretnine, pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, zbog čega suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

25. Sukladno navedenoj odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske valjalo je, u tom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

26. Međutim, s obzirom da je 1. do 3. tužiteljima povrijeđeno pravo vlasništva iz čl. 48. st. 1. u svezi čl. 50. Ustava zbog neisplate naknade za oduzete nekretnine, zbog čega nisu u cijelosti ostvarili pravo na naknadu za oduzeto zemljište na koju imaju pravo, to će sud prvog stupnja, imajući u vidu navedeno i u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, sagledati učinke primjene mjerodavnog prava na situaciju 1. do 3. tužitelja koji vode postupak radi ostvarivanja prava na naknadu za zemljište oduzeto bez provođenja postupka izvlaštenja, te u skladu s ustavnim jamstvom zaštite vlasništva, uzeti u obzir ustavni zahtjev sadržan u čl. 50. st. 1. Ustava, tj. da se oduzimanje vlasništva neće smatrati ustavnopravno nedopuštenim ako je propisano zakonom, ako je u interesu Republike Hrvatske i ako je za tako oduzeto odnosno ograničeno vlasništvo osigurana i isplaćena naknada u tržišnoj vrijednosti oduzete imovine.

27. Sukladno tome sud prvog stupnja će radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja ponovno provesti postupak i utvrditi tržišnu vrijednost oduzete imovine.

28. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP ukinuti presudu suda prvog stupnja, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

29. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će ispraviti nedostatke na koje ovim rješenjem ukazano, te u skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske uz pretpostavke propisane čl. 50. Ustava, uzeti u obzir da je 1. do 3. tužiteljima povrijeđeno pravo vlasništva zbog neisplate naknade za oduzete nekretnine i utvrditi tržišnu vrijednost tih nekretnina i u skladu s tim utvrđenjem ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva.

30. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb