Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-609/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice VFG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Lana Andreis Nikolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Andreis & partneri u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 953/2022-80 od 13. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-953/2022-80 od 13. prosinca 2022.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke je utvrđeno da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 22. prosinca 2014. i kojom Odlukom je otkazao ugovor o radu koji je sklopio sa tužiteljicom IFG, Menadžerski ugovor koji je sklopio sa tužiteljicom VFG, te Aneks Menadžerskom ugovoru o radu koji je sklopio sa tužiteljicom VFG, pa se nadalje utvrđuje da tužiteljici VFG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nije prestao radni odnos kod tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb.

Pod točkom II izreke je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto "Izvršni direktor prodaje poslovanja s građanstvom" u roku od 15 dana.

U točki III izreke je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od u iznosu od 5.000,00 kn / 663,61 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 13. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana.

Pod točkom IV izreke je odbijen zahtjev tuženika kojim traži naknadu parničnih troškova.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne traži.

3 U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj poriče žalbene navode te predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. S obzirom da pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, da je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, to nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju se poziva žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U tijeku prvostupanjskog suda je pravilno utvrđeno:

- da je između tužiteljice i pravnog prednika tuženika sklopljen 17. lipnja 2013. Ugovor o radu na neodređeno temeljem kojeg će tužiteljica obavljati poslove na radnom mjestu izvršni direktor prodaje poslovanja s građanstvom,

- da su tužiteljica i pravni prednik tuženika sklopili 17. lipnja 2013. Menadžerski ugovor kojim se uređuju prava i obveza tužiteljice kao menadžera i banke kao poslodavca izvan onih koji su uređeni ugovorom o radu, Zakonom o radu, Pravilnikom o radu i ostalim aktima, da će tužiteljica obavljati poslove izvršnog direktora prodaje poslovanja s građanstvom sukladno ciljevima, uputama, nalozima i zaduženjima koje joj daje banka, da je to radno mjesto s posebnim ovlastima i odgovornostima, da je tužiteljica, kao menadžer, zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu (osnovni ugovor) s pripadajućim aneksima te da je Menadžerski ugovor sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2016.; da menadžer odgovara neposredno upravi, da je odgovoran i nadležan za cjelokupno poslovanje Sektora prodaje poslovanja s građanstvom, a sukladno definiranim planovima i ciljevima za poslovnu godinu te da se obvezuje staviti poslodavcu na raspolaganje svoje cjelokupno znanje i sposobnosti te radni potencijal u cijelosti uložiti u korist banke, pridržavati se načela i naputaka koji su donijeli članovi uprave banke, u obavljanju svoje funkcije odnositi se u skladu sa strateškim ciljevima i interesima banke prema zadaćama koje su joj povjerene od strane uprave i brinuti se za njihovo ostvarenje, sudjelovati na sjednicama uprave, štititi interese i dobar ugled banke, obavještavati upravu o mjerodavnim i aktualnim pitanjima, dok će realizacija provođenja gore navedenih poslova u mandatnom razdoblju činiti osnovu za ocjenu rada menadžera,

- da iz Odluke o otkazu ugovora o radu od 22. prosinca 2014. proizlazi da je tuženik otkazao tužiteljici Ugovor o radu, Menadžerski ugovor i Aneks menadžerskog ugovora zbog određenih tajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz); da iz obrazloženja Odluke o otkazu proizlazi kako je utvrđeno da tužiteljica ne posjeduje sposobnosti uslijed kojih bi mogla izvršavati obveze preuzete sklopljenim ugovorima u skladu sa zahtjevima i potrebama tuženika, da je zamijećena nemogućnost ispunjenja poslovnih planova, nedostatak organizacijskih i komunikacijskih sposobnosti uslijed kojih nije uspostavljena odgovarajuća veza s nadređenima i podređenima, nesnalaženje u izrazito dinamičnom i teškom okruženju kojem banka posluje, nemogućnost provođenja odluka o načinu poslovanja na nižoj razini, nedostatak adekvatnih prijedloga te poboljšanja organizacije poslovanja; da tužiteljica u 14 mjeseci rada kod tuženika nije pokazala sposobnosti koje su ključne za poziciju visokog menadžmenta što je potvrđeno lošim rezultatom prodaje poslovanja s građanstvom, kao i da joj nedostaje sposobnost provedbe donesenih planova tuženika i sposobnost predviđanja poslovnog okruženja i stanja na tržištu. Kao primjer nesposobnosti izvršavanja zadataka sukladno zahtjevima tuženika i Grupe kojoj pripada tuženik te nerazumijevanja istih, tuženik u obrazloženju Odluke o otkazu opisuje situaciju kada je tužiteljica imala zadatak izraditi implementacijski plan za provođenje sustava nagrađivanja prodajnog učinka s rokom izrade 17. listopada 2014., nakon čega je tužiteljica zatražila dodatni rok u kojem također nije izvršila zadatak, već je konačno napravljeni materijal dostavila 27. listopada 2014., a taj materijal nije ispunio dani zadatak pa joj je ponovo dan naknadni rok te je tužiteljica konačno 7. studenoga 2014. dostavila zatraženi plan koji također nije bio u skladu s postavljenim zadatkom. Pravni prednik tuženika u Odluci u otkazu također navodi da je nedostatak komunikacijske sposobnosti i donošenja odluka vidljiv iz primjera donošenja odluke o uvođenju novih alata prilikom praćenja prodajnog učinka kada je od tužiteljice zatraženo da objasni razlike između dvije opcije i preporuči odnosno odluči koja je opcija prihvatljivija za sustav, a za izvršenje kojeg zadatka joj je trebalo preko 2 mjeseca te u komunikaciji s nadređenim i Grupom nije uspjela na prihvatljiv način objasniti problematiku. Konačno, tuženik ističe da u području prodaje nisu ostvareni rezultati radi kojih je tužiteljica zaposlena kod tuženika i to kako financijski tako i organizacijski te nisu implementirani alati koji se upotrebljavaju u ovoj grani poslovanja tuženika na razini Grupe kao što su općenito alati koji osiguravaju i mjere učinkovitosti prodaje (SFE). Revizijom od strane Grupe utvrđeno je da Hypo Hrvatska koristi manje od 50% alata u prodaji poslovanja s građanstvom,

- da iz iskaza svjedokinje UFG (list 288-290 spisa), koja je u vrijeme otkazivanja tužiteljici radila kod tuženika kao izvršni direktor upravljanja ljudskim potencijalima, proizlazi da je s tužiteljicom bilo razgovora vezano da se rasporedi na neko drugo radno mjesto, da je VF na sastanku s tužiteljicom spomenula radno mjesto direktora regije, ali da ništa konkretno nije dogovoreno, kao i da tuženik formalno nije ponudio tužiteljici rad na nekom drugom radnom mjestu,

- da iz iskaza svjedokinje VF (list 309-312 spisa) koja je u vrijeme otkazivanja tužiteljici bila predsjednica uprave tuženika, proizlazi da se tužiteljicu moglo obrazovati odnosno osposobiti za rad na nekom drugom mjestu i da je vjerojatno bilo upražnjenih radnih mjesta za SSS i visoku stručnu spremu odnosno da je vjerojatno bilo mjesta u Odjelu analize i istraživanja.

7. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da je iz iskaza svjedoka IF (list 287 spisa) utvrdio da je svjedok u vrijeme otkazivanja tužiteljici bio predsjednik Radničkog vijeća, da mu se tuženik obratio u postupku savjetovanja radi namjeravane odluke o otkazu tužiteljici, da je svjedok zaista zaprimio prethodno citirani dopis kao i priloge koji su navedeni u dopisu te da se da se Radničko vijeće nije očitovalo na namjeru otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik postupio u skladu s obvezom iz čl. 150. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR).

8. Odredbom čl. 55. st. 3. Pravilnika o radu tuženika (pročišćeni tekst) od 2. listopada 2013. (list 90-102 spisa) propisano je da je osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim radnim mjestima.

9. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja je Odluku o otkazu utvrdio nedopuštenom jer je tuženik postupio protivno odredbi čl. 55. Pravilnika o radu kojim je propisano je da je osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim radnim mjestima, a takav zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Žalitelj u bitnome ističe da je tužiteljica pokazala nesposobnost izvršenja zadatka

– izrade implementacijskog programa za provođenje sustava nagrađivanja prodajnog učinka, nedostatak komunikacijskih sposobnosti s nadređenima, a što je vidljivo iz e-mail prepiski s gospodinom V u vezi korištenja alata za poslovanje tuženika, s obzirom da je tužiteljici trebalo 12 tjedna za donošenje preporuke za korištenje određenog alata, i to uz pomoć drugih radnika; kao i da tužiteljica nikada nije dostavila potreban obrazac tajnici uprave, gospođi UF, koja podatke iz obrasca unosi u aplikaciju. Također tuženik u žalbi navodi da se prvostupanjski sud pozvao na iskaz svjedoka VF s glavne rasprave održane 9. veljače 2018. te je u obrazloženju odluke naveo kako „iz njezinog iskaza proizlazi da se tužiteljicu moglo obrazovati odnosno osposobiti za rad na nekom drugom radnom mjestu i da je vjerojatno bilo upražnjeno radnih mjesta“, dok tuženik naglašava da iz predmetnog zapisnika proizlazi i to da u trenutku sastanka s tužiteljicom nije bilo takvih mjesta, ali da bi se napravila reorganizacija da je tužiteljica prihvatila drugo radno mjesto. Tuženik u konačnici ponovo ističe kako u trenutku donošenja odluke o otkazu nije bilo slobodnog radnog mjesta u skladu sa stručnom spremom tužiteljice, a da prilikom neformalnog razgovora koji je prethodio odluci o otkazu tužiteljica nije iskazala nikakav interes za nastavak rada na drugom radnom mjestu pa stoga u ovom slučaju odgovarajućeg radnog mjesta uistinu nije bilo, niti je tuženik imao valjani razlog za reorganizaciju poslovanja.

11. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.

12. Tuženik je u obrazloženju Odluke o otkazu od 22. prosinca 2014. naveo kako je „utvrdio da ne postoji mogućnost da se I zaposli na drugim rukovodećim radnim mjestima kod Poslodavca, posebno imajući u vidu da bi daljnje obrazovanje ili osposobljavanje bilo povezano s dodatnim visokim troškovima. Nadalje, unutar sektora nema trenutno raspoloživih radnih mjesta s istom stručnom spremom. Raspoloživa radna mjesta puno su niža po hijerarhiji i ne odgovaraju znanjima i sposobnostima koje je radnica pokazala u proteklih 14 mjeseci“.

13. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužiteljica po zanimanju mag. ekonomije (zapisnik s ročišta održanog dana 22. rujna 2021., osobni podaci tužiteljice uzeti prije davanja iskaza, list 359-363 spisa), koju je pravni prednik tuženika zaposlio na radnom mjestu izvršnog direktora Prodaje Poslovanja s građanstvom pa je potpuno nejasno kakvo bi to daljnje obrazovanje ili osposobljavanje bilo potrebno tužiteljici niti s kakvim bi dodatnim visokim troškovima moglo biti povezano, pri čemu visina eventualnih troškova dodatnog obrazovanja nije kriterij o kojem bi ovisila primjena odredbe čl. 55. st. 3. Pravilnika o radu. Tuženik, kao i njegov pravni prednik, su financijska institucija koja u pretežnom dijelu zapošljava radnike ekonomsku struke (SSS ili VSS) pa su navodi pravnog prednika tuženika o daljem obrazovanju ili osposobljavanju tužiteljice paušalni i neuvjerljivi.

Također su nejasni navodi iz obrazloženja Odluke o otkazu da „unutar sektora“ jer nije određeno navedenog kojeg sektora, a pored toga osposobljavanje radnika za rad na nekim drugim radnim mjestima, prema odredbi čl. 55. st. 3. Pravilnika o radu, nije ograničeno na pojedini sektor, već obuhvaća cjelokupnu organizaciju radnih mjesta kod pravnog prednika tuženika.

Konačno, iz citiranog dijela Odluke o otkazu proizlazi da su kod tuženika postojala raspoloživa radna mjesta, ali tuženik vrlo paušalno i neodređeno (bez navođenja ijednog konkretnog raspoloživog radnog mjesta) sam ocjenjuje da su takva radna mjesta puno niža po hijerarhiji i ne odgovaraju znanjima i sposobnostima tužiteljice koja je pokazala u proteklih 14 mjeseci. Iz ovog dijela obrazloženja zapravo proizlazi da za ta raspoloživa radna mjesta tužiteljicu ne bi trebalo dodatno obrazovati ili osposobljavati jer je ona za ta radna mjesta previše kvalificirana pa se radi o radnim mjestima koje je pravni prednik tuženika trebao ponuditi tužiteljici u skladu s odredbom čl. 55. st. 3. Pravilnika o radu.

14. Nadalje, tuženik nije nužno morao provesti reorganizaciju, iako bi iz iskaza svjedokinje VF proizlazilo da je pravni prednik tuženika bio spreman to učiniti. To iz razloga što su prema iskazu iste svjedokinje postojala slobodna redna mjesta u Odjelu analize i istraživanja, a što je u skladu s navodima tuženika iz Odluka o otkazu iz koje proizlazi da kod je kod pravnog prednika tuženika bilo raspoloživih (slobodnih) radnih mjesta u vrijeme otkazivanja tužiteljici, ali da je sam tuženik ocijenio da nisu adekvatna znanju i sposobnostima tužiteljice.

15. S obzirom da je pravni prednik tuženika postupio protivno odredbi čl. 55. st. 3. Pravilnika o radu, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je Odluka o otkazu nedopuštena te da je tužbeni zahtjev osnovan.

16. Odredbom čl. 124. st. 1. ZR-a je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos nije prestao, naložit će vraćanje radnika na posao.

17. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je Menadžerski ugovor od 17. lipnja 2013. sklopljen za radno mjesto izvršni direktor Prodaje Poslovanja s građanstvom, na određeno vrijeme od 1. rujna 2013. do 31. prosinca 2016., ali je Ugovor o radu za isto radno mjesto - izvršni direktor Prodaje Poslovanja s građanstvom, sklopljen 17. lipnja 2013. na neodređeno vrijeme.

18. Stoga, iako je proteklo određeno vrijeme na koje je sklopljen Menadžerski ugovor od 17. lipnja 2013., tužiteljica na radno mjesto izvršnog direktora Prodaje Poslovanja s građanstvom može biti vraćena temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. lipnja 2013.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (Tbr. 7. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

20. Slijedom navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je kao u točki I izreke.

21. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a) pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac