Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2996/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Maji Delić Ratković, odvjetnici u Splitu, Tolstojeva 45, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P- 522/2024-29 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-522/2024-29 od 13. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Pagu poslovni broj P-522/2024-29 od 13. svibnja 2025. u točkama II. i III. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, vlasnik čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana na geodetskom situacijskom nacrtu – skici- DOPUNA NALAZA HV, dipl.ing. geod., Zadar, rujan 2024.god., te označena slovima A-B-C-D-A i obojana žutom bojom, ukupne površine 1649 m2, za cijelo, pa se ovlašćuje tužitelj, temeljem ove presude, izvršiti upis prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, za cijelo.

2. Utvrđuje se da je tužitelj ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naspram tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] to baš onog dijela na geodetskom situacijskom nacrtu – skici-HV, dipl.ing. geod., [adresa], srpanj 2024.g. označenog slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A i obojeno žutom bojom, površine 12204 m2.

3. Ovlašćuje se tužitelj da temeljem ove presude provede parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] na način da iz navedene nekretnine odvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio označen i preciziran u točci 2. ove presude i od navedenog dijela formira samostalnu česticu zemlje nove oznake te navedenu parcelaciju provede u katastarskom operatu i zemljišniku za K. O. [adresa]

4. Ovlašćuje se tužitelj da na temelju ove presude i temeljem prijavnog lista, sa kojim će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] sve prema točci 2. i 3. izreke ove presude, izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom i parcelacijom na svoje ime, za cijelo, uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene Republike Hrvatske, za cijelo."

2. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 3. veljače 2025., pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe te je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju da tuženici naknadi trošak postupka u iznosu od 200,00 EUR-a u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenom prijedlogu. Zatražio je trošak žalbe specificiran u žalbi.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su usuglašeni sa stanjem spisa, ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tužitelja.

7. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva predmetnih nekretnina i upisa u zemljišne knjige, sve uz tvrdnju tužitelja da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

9. Sud prvog stupnja u bitnome je utvrdio:

- da je kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica], pašnjak u površini od 1649 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana tuženica Republika Hrvatska, te je tuženica u posjedovnom listu broj 2694 k. o. [katastarska općina] upisana kao posjednica navedene nekretnine,

- da je kao vlasnik čkbr. [katastarska čestica], pašnjak u površini od 49095 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana tuženica Republika Hrvatska, a da su u posjedovnom listu broj 1344 k. o. [katastarska općina] kao posjednici te nekretnine upisani Hrvatske šume – Šumarija Pag u 1629/1630 dijela te KV i VV, svaka u 1/3260 dijela,

- da u rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Pagu poslovni broj O-39/96 od 11. srpnja 1996. kojim je utvrđena ostavinska imovina i proglašeni nasljednici iza pokojnog ŽV, oca tužitelja predmetne nekretnine nisu navedene kao ostavinska imovina, a nasljednicom ostavitelja je temeljem zakona, sporazuma nasljednika i ustupa uz tužitelja proglašena kćerka ostavitelja CV,

- da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi pašnjak koji je sa svih strana ograđen suhozidom te se na istoj nalaze ostaci srušene staje sa vidljivim krovom i stablom smokve,

- da je dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici geodetskog vještaka Nine Barića iz srpnja 2024. označen slovima A-B-C-D-A u površini od 1649 m2 ograđen sa tri strane suhozidom, a sa četvrte strane dijelom suhozidom, a dijelom žičanom ogradom i u naravi je pašnjak,

- da su predmetne nekretnine bile u posjedu ŽV i ČV (roditelja tužitelja) od 50-60 godina prošlog stoljeća, da su isti predmetne nekretnine ogradili 1960-tih godina,

- da je otac tužitelja na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije 60 godina sagradio staju,

- da je otac tužitelja prema iskazu tužitelja uzurpirao državno zemljište, potom ga ogradio i na predmetnim nekretninama čuvao ovce.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje u bitnom da niti tužitelj niti njegov pravni prednik nisu mogli steći pravo vlasništva dosjelošću, jer niti otac tužitelja niti tužitelj nisu savjesni odnosno pošteni posjednici, jer je otac tužitelja posjed stekao na način da je uzurpirao državno zemljište, a tužitelj je također nesavjestan i nepošten posjednik, jer mu je bilo poznato da mu je otac nepošteni posjednik, pri čemu se prvostupanjski sud pozvao na pravna pravila paragrafa 309, 316., 320., 345., 1460. i 1477. Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ) koji se primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., zatim odredbe čl. 28. i 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine", broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO), koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i koji se primjenjivao do 1. siječnja 1997., te odredbe čl. 159., 160 i čl. 388. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV).

11. Tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da su on i njegov prednik nepošteni posjednici, jer se poštenje presumira, a tuženica nije osporavala tužiteljevo poštenje niti poštenje njegovih pravnih prednika, niti je ponudila neki dokaz na tu okolnost.

12. Pravilno je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključio da su prednik tužitelja i tužitelj nepošteni posjednici, a nepošten posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

13. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj tvrdi da je njegov prednik stupio u posjed nekretnine još krajem 50-ih godina prošlog stoljeća te ih je nakon stupanja u posjed ogradio, a da su iste ograđene suhozidom proizlazi i iz rezultata očevida. Tužitelj je sam u iskazu naveo da je njegov otac uzurpirao državno zemljište i ogradio ga, a uzurpacija je samovlasno zauzimanje nekretnine.

14. Točni su navodi žalbe tužitelja da se poštenje presumira i da je teret dokaza da je posjed nepošten na tuženici koja u tom pogledu nije predložila izvođenje dokaza. Međutim tužitelj je sam svojim iskazom osporio poštenje svojeg prednika i svoje poštenje, jer je znao, kako to proizlazi iz njegovog iskaza da su predmetne nekretnine od strane njegovog prednika uzurpirane, odnosno samovlasno zauzete. U opisanoj situaciji kad je tužitelj svojim iskazom osporio poštenje svojeg prednika i svoje poštenje neodlučno je za donošenje odluke u ovom predmetu to što tuženica nije predložila dokaze da je posjed tužitelja i njegovih prednika nepošten.

15. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. do 1471. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima pravo stvar posjedovati, da je njegov posjed pošten, zakonit i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. To znači da posjednik ne smije prisvojiti stvar silom ili lukavstvom, ili potajno (paragraf 1464.), da posjed mora biti pošten (paragraf 1463. i 326.) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461.) time da opisani uvjeti moraju postojati cijelo vrijeme trajanja dvadesetogodišnjeg roka dosjedanja. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 326. OGZ, pošteni posjednik je onaj tko drži stvar iz uzroka vjerojatnih da je njegova stvar koju posjeduje. Nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je tuđa stvar koju posjeduje. Ukoliko se radilo o nekretninama koje su pripadale crkvenim ili općinskim dobrima, rok dosjedanja je iznosio četrdeset godina prema paragrafu 1472.

16. Sukladno odredbi članka 28. st. 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću tijekom deset godina, a prema odredbi st. 4. istog članka savjesni posjednik stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na toj stvari dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi čl. 72. st. 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

17. Na temelju odredbe čl. 159. st. 1. ZV, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom čl. 159. st. 2. ZV propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda, dok je st. 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom roka od dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjeda.

18. Čl. 159. st. 4. ZV propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. ovoga članka.

19. Osoba koja je uzurpirala nekretninu je nepošten posjednik, a nepošten posjednik ne može steći pravo vlasništva dosjelošću, jer njegov posjed bez obzira na vremensko trajanje nema onu kvalitetu koja se traži za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

20. Sama činjenica da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženice ne čini posjed tužitelja i njegovih prednika nepoštenim ako su tužitelj i prednik tužitelja imali razloga osnovano vjerovati i vjerovali da posjed vrše kao vlasnici, no iz pravilnog utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da se radilo o uzurpaciji zemljišta, dakle samovlasnom zauzimanju zemljišta te je upravo uzurpacija zemljišta razlog radi kojeg prvostupanjski sud smatra posjed prednika tužitelja i tužitelja nepoštenim, a ne činjenica da je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisana tuženica. Dakle, bez obzira što su tužitelj i njegov prednik bili u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine kroz vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću njihov posjed nije bio one kvalitete koja se traži, jer je bio nepošten, a nepošteni posjednik kako je već navedeno ne može steći pravo vlasništva dosjelošću.

21. Žalbeni navodi tužitelja zapravo predstavljaju vlastitu ocjenu provedenih dokaza na način koji nema podlogu u rezultatima dokaznog postupka, te takvim navodima žalbe nije osporen zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenju posjeda tužitelja i njegovog prednika.

22. Stoga je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje navodima žalbe kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi, a ocjena dokaza je na sudu, a ne stranci, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev.

23. Odluka o troškovima postupka žalbom se određeno ne osporava, a sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP).

24. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbe, jer nije uspio sa žalbom.

25. Obzirom na izloženo valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi te temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš