Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1787/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐZ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ana Posavčić, odvjetnica iz Kutine, protiv tuženika Moto Športsko Društvo Zabok, Matije Gupca 97, Zabok, OIB 39535720911, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Vlajčević, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl. br. Pn-42/2023-19 od 26. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl. br. Pn-42/2023-19 od 26. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.899,51 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 26. veljače 2025. pa do isplate te u dijelu pod točkom II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, posl. br. Pn-42/2023-19 od 26. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 15. svibnja 2021. pa do 25. veljače 2025. i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 11.899,51 eur-a za razdoblje od 15. svibnja 2021. pa do 25. veljače 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku MOTO ŠPORTSKO DRUŠTVO ZABOK, Matije Gupca 97, Zabok, OIB:39535720911 da na ime naknade imovinske štete plati tužitelju CZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 11.899,51 € zajedno sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena pa do isplate računajući ove od 15. 05. 2021. do 31. 12. 2022., a od 01. 01. 2023. kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

II. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.448,18 eura, zajedno sa kamatama za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena računajući ove od dana donošenja presude do konačne isplate.",

to što sud prvog stupnja pod t. I. izreke pobijane odluke pogrešno navodi da zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice teku od 15. svibnja 2021., obzirom da iz obrazloženja pobijane presude jasno proizlazi da iste dosuđuje od dana donošenja prvostupanjske odluke.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je djelomično osnovana i to u dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice.

4. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi imovinsku štetu koja je nastala kao posljedica štetnog događaja od 16. kolovoza 2020. godine za vrijeme održavanja moto cross utrke.

7. Pošavši od utvrđenja:

- da se 16. kolovoza 2020. u mjestu Zabok održavala moto cross utrka i da je sudionik utrke bio mldb. IZ sin VZ,

- da je kao sudionika utrke KZ i njegovog oca VZ na utrku dovezao tužitelj,

- da je vozilo tužitelja za vrijeme održavanja ove utrke bilo prema uputama tuženika, uredno parkirano u boksu predviđenom za vozila sa kojima na utrku dođu sudionici utrke,

- da je u vrijeme održavanja utrke jedan od sudionika utrke izgubio kontrolu nad motociklom, izletio sa staze i naletio na vozilo tužitelja,

- da je zbog navedenog štetnog događaja došlo do brojnih oštećenja na vozilu tužitelja radi kojih popravak nije ekonomski isplativ,

- da se tužitelj obratio tuženiku radi vansudskog rješenja spora te da je tuženik odbio taj zahtjev tužitelja uz obrazloženje da se vozilo tužitelja u vrijeme štetnog događaja nalazilo u prostoru namijenjenom za sudionike športskog natjecanja, a na kojem mjestu je zabranjeno parkiranje za sve ostale osobe,

- da nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije budući je nesporno da je tuženik organizator moto cros utrke što nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka UZ koji je naveo da je on bio odgovorna osoba tj. direktor utrke, a također i iz iskaza svjedoka OZ koji je obnašao dužnost direktora utrke i bio zadužen za sportski dio koji uključuje pripremu startnih listi, startnih procedura i samog vođenja utrke,

- da nije osnovan prigovor zastare koji tuženik ističe u svom odgovoru na tužbu budući da se štetni događaj dogodio dana 16. kolovoza 2020., a tužba je konkretno u ovome predmetu podnijeta dana 2. lipnja 2023. iz čega slijedi zaključak da je tužba podnijeta unutar zastarnih rokova propisanih ZOO-om,

- da nije osnovan prigovor presuđene stvari jer je u predmetu posl.br. Pn- 81/2020 Općinskog suda u Kutini, tužbeni zahtjev tužitelja ĐZ odbijen u odnosu na tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, iz razloga što ovdje tuženik nije imao zaključenu policu osiguranja sa Croatia osiguranjem za imovinsku štetu već se polica odnosila na štetu nastalu smrću ili tjelesnom ozljedom koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama mogu nastati i da je istom policom navedeno da osiguranje ne pokriva osobnu odgovornost sudionika odnosno natjecatelja te odgovornost osiguranika za čisto imovinske štete,

- da nije osnovan niti prigovor tuženika da je vozilo tužitelja bilo parkirano protivno uputama tuženika ili vidljivim zabranama, jer je iz fotografije koju je tuženik dostavio u spis uz odgovor na tužbu vidljivo da postoji znak zabrane ispod kojeg znaka zabrane postoji tabla na kojoj je navedeno "Osim za potrebe DV Zipkica i Moto društva sa posebnom dozvolom",

- da iz dostavljenog spisa prisutnih vozača i pratnje na utrci Moto crossa i prijavnog lista za vozača i mehaničara je utvrđeno da je IZ naveden kao vozač motocikla marke Kawasaki, sa navedenim brojem šasije, dok je kao mehaničar navedeno ime VZ,

- da u navedenom prijavnom listu nema predviđenih rubrika za prijevozno sredstvo kojim se predmetni motocikl i vozač dovozi na trkalište niti je istim prijavnim listom predviđena njegova identifikacija u smislu registarskog broja,

to sud prvog stupnja zaključuje:

- da je predmetna šteta nastala u vezi sa opasnom djelatnošću (organiziranje i održavanje moto cros utrka) pa tuženik odgovara po objektivnom kriteriju,

- da pri tome za postojanje odgovornosti tuženika u smislu citirane odredbe bitno je dokazati da je nastala šteta neposredno posljedica opasne djelatnosti,

- da je nesporno utvrđeno a što proizlazi iz fotografija automobila tužitelja čiju autentičnost stranke nisu osporile, kao i izjava preslušanih svjedoka VZ, TZ i RZ, da je šteta tužitelju nastala izlijetanjem motocikla sa staze tj. kao posljedica opasne djelatnosti,

- da je određena je djelatnost opasna kad se u njezinom redovitom tijeku već po samoj njezinoj naravi i načinu obavljanja stvara povećana opasnost i ugrožava zdravlje ljudi i njihova imovina, a što zahtjeva povećanu pažnju osoba koje tu djelatnost obavljaju,

- da tuženik nije poduzeo sve radnje da bi se spriječila eventualna šteta jer su u tu svrhu trebali po mišljenju prvostupanjskog suda na jasan i vidljiv način označiti prostore na kojima je zabranjeno parkiranje sudionika utrke odnosno njihove pratnje, što je u konkretnom slučaju izostalo, a isto tako tuženik i sam predmetni prostor smatra opasnim za parkiranje a radi čega i saslušani svjedoci OZ i FZ tvrde da niti jedan redar ne bi uputio vozilo da parkira na način kako je to bilo parkirano vozilo tužitelja, tj. ispod obrežine odnosno staze na kojoj se odvijala utrka,

- da istovremeno svjedok OZ navodi da kako nema dovoljan broj redara koji bi svako vozilo otpratio na mjesto dozvoljenog parkiranja, a radi čega tehnički i nisu u mogućnosti kontrolirati na koji način se vozila sudionika utrke parkiraju i mjesta na kojem se parkiraju,

- da tužiteljevo vozilo nije jedino koje je na taj način parkirano paralelno uz obrežinu jer je ispred automobila tužitelja bio parkiran i bijeli kombi, a što je u svojem iskazu naveo VZ i u svojem iskazu OZ potvrdio da se tamo nalazilo i neko drugo vozilo,

- da je tuženik bio svjestan konkretne opasnosti izlijetanja motora sa staze govori u prilog i to što je svjedok OZ u svojem iskazu naveo da je upravo nakon te moto cross utrke došlo do redizajniranja staze upravo na tom mjestu gdje je motocikl sletio sa staze i pao na auto tužitelja, iz čega slijedi logičan zaključak da od strane tuženika nisu bile poduzete sve radnje odnosno nije bila uložena povećana pažnja koja je bila potrebna da bi se šteta uopće dogodila, a s druge strane tuženik nije uspio dokazati osnov svojeg oslobođenja od odgovornosti jer osim samih iskaza svjedoka koji su tvrdili da redari ne bi upućivali na parking vozila koja su u pratnji učesnika utrke u tom pravcu nisu izvedeni nikakvi drugi dokazi niti su bilo čime potkrepljene takve tvrdnje svjedoka,

- da je točno da je na ulazu u moto cross stazu postavljen znak zabrane ulaska vozila bez posebne dozvole, a kako je VZ prema prijavnom listu bio pratnja u svojstvu vozača sudionika utrke, to je isti iako bez službene potvrde o dozvoli ulaska na prostor moto cross staze imao dozvolu budući da ga je redar pustio za ulazak na moto cross stazu, dok daljnje kretanje vozila tužitelja nije praćeno niti od strane redara niti bilo kakvim ukazujućim prometnim znakovima ili strelicama koje bi upućivale na moguća i dopuštena mjesta parkiranja,

pa da je stoga, a kako je tužitelj dokazao da je imovinska šteta na njegovom vozilu nastala uslijed štetne radnje slijetanja motocikla sa staze kao posljedica opasne djelatnosti, nedvojbeno dokazana i uzročna veza između štetne radnje i posljedice odnosno štete pa kako tuženik nije osporavao visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, to je u smislu odredbe čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - dalje: ZOO) sud tuženika proglasio odgovornim za nastalu štetu tužitelju u iznosu od 11.899,51 eura, a koja visina je utvrđena provedenim prometnim vještačenjem koje je dostavljeno u spis i koje stranke nisu osporavale.

8. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud jer s potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga tuženik svojim žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju.

9. Tuženik je organizator priredbe na kojoj je nastala predmetna imovinska šteta tužitelju.

10. Neosnovano je pozivanje žalitelja da je ovaj prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 1081. ZOO-a prema kojoj organizator priredbi kao organizator okupljanja većeg broja ljudi u zatvorenom ili otvorenom prostoru odgovara za štetu nastalu tjelesnom ozljedom ili smrću koju netko pretrpi zbog izvanrednih okolnosti kao npr. neuobičajeno gibanje masa, opći nered i sl. U konkretnom predmetu radi se o moto cross utrci, tj. djelatnosti utrkivanja sudionika, a ne o organizaciji okupljanja većeg broja ljudi niti bi se nastanak predmetne imovinske štete tužitelju uslijed slijetanja sa staze i pada na krov parkiranog automobila tužitelja sudionika utrke moglo podvesti pod izvanrednu okolnost koju propisuje navedena odredba.

11. Nadalje, predmetna imovinska šteta nastala je uslijed slijetanja sa staze i pada na krov parkiranog automobila tužitelja. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom djelatnosti. Kad Zakon govori o opasnoj djelatnosti (za razliku od onih koje to nisu) i propisuje pooštrenu odgovornost za štetu nastalu u vezi s njima (po objektivnom načelu), on ima na umu takve djelatnosti koje po svojoj namjeni, mjestu i načinu obavljanja ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost štete za okolinu pa ih zbog toga valja nadzirati povećanom pozornošću. Prema tome, što se smatra opasnom djelatnosti određuje se u svakom slučaju posebno s obzirom na navedene elemente.

12. U konkretnom slučaju održavanje moto cross utrke upravo zbog takvog načina obavljanja zahtijeva nadziranje povećanom pozornošću pa se u ovom slučaju radi o opasnoj djelatnosti za koju Zakon predviđa pooštrenu odgovornost – objektivnu odgovornost u skladu s odredbama čl. 1063. i čl. 1064. ZOO.

13. Prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO za štetu od stvari (ili djelatnosti) od kojih potječe povećana opasnost od štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

14. Odredbom čl. 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari (ili opasnom djelatnošću) smatra se da potječe od te stvari (ili djelatnosti), izuzev ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Dakle, prema toj odredbi postoji zakonska presumpcija da šteta nastala u vezi s opasnom stvari (ili opasnom djelatnošću) potječe od te stvari (ili djelatnosti), osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

15. Kako je citiranom odredbom utvrđena odgovornost za štetu od opasne stvari (ili opasne djelatnosti) po kriteriju uzročnosti, a uz nespornu činjenicu da je tužitelju šteta nastala pri obavljanju opasne djelatnosti tuženika, nema nikakve dvojbe da tuženik odgovara kao organizator opasne djelatnosti za štetu po kriteriju uzročnosti, odnosno objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1064. ZOO.

16. Slijedom navedenog, neosnovano tuženik u žalbi prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i odgovornosti za štetu, jer se u konkretnom slučaju radi o objektivnoj odgovornosti, a ne o subjektivnoj odgovornosti kako to tvrdi tuženik.

17. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO obavatelj opasne stvari se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije moglo spriječiti, niti izbjeći ili otkloniti (radi se o višoj sili), da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti, dok se djelomično oslobađa odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3.).

18. Slijedom navedenog, da bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti za štetu bio je dužan dokazati postojanje jednog od razloga za djelomično ili potpuno oslobođenje od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO, a to se u konkretnom predmetu nije dogodilo.

19. Međutim, kako je sud prvog stupnja u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kako to iz izreke pobijane presude proizlazi dosuđujući time i zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice od 15. svibnja 2021. pa do isplate, dok u obrazloženju iste pravilno navodi da kamate na glavnicu teku od dana donošenja pobijane odluke, a što u žalbenoj fazi postupka nije sporno, to je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u navedenom dijelu, jer postoji proturječje između razloga pobijane presude i izreke te presude.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini dosuđenog iznosa (čl. 155. ZPP-a), time da tuženik određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost iste ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

21. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373a. st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

22. Zahtjev tuženika za naknadu žalbenih troškova nije prihvaćen, jer je isti sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu, dijelu odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice (čl. 154. st. 1. ZPP-a) pa je stoga odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 9. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević