Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-588/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice MŽ, [adresa], koju zastupa punomoćnik Sanjin Jurmić, odvjetnik u Rijeci, Slavka Krautzeka 84 b, protiv tuženika- protutužitelja IŽ, [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Slaviša Perović, odvjetnik u Zagrebu, i Olga Perović, odvjetnica u Umagu, radi utvrđenja raskida i isplate, raskida, te isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, polovni broj P-229/2021-69 od 24. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice-protutuženice, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, polovni broj P- 229/2021-69 od 24. prosinca 2021., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika-protutužitelja, i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Bujama-Buie, polovni broj P- 229/2021-69 od 24. prosinca 2021., u pobijanom dijelu pod točkama II., III., i IV. izreke.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova žalbe.
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za nadoknadu troškova žalbe.
V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika koji glasi:
„Utvrđuje se da je s danom 30. rujna 2011. raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća, garaža i dvorište površine 625 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključen između tuženika IŽ kao prodavatelja i tužiteljice MŽ kao kupca dana 29.07.2011. u [adresa].
Nalaže se tuženiku da tužiteljici u roku od 8 dana isplati iznos od 82.350,00 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 64.000,00 € od 15.11.2011.do isplate
-na iznos od 18.350,00 € od 15.11.2011.do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“ (točka I. izreke). Raskinut je ugovor o kupoprodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća garaža i dvorište površine 625 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji su u [adresa] 29.07.2011. sklopili tuženik ČŽ kao prodavatelj i tužiteljica MŽ kao kupac (točka II. izreke). Odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:
„Nalaže se tužiteljici – protutuženoj MŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku protutužitelju ČŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 50.123,36 € plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan isplate uvećano za zateznu kamatu tekuću od 01.10.2011.do 31.07.2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 01.08.2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tužiteljici – protutuženoj MŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku protutužitelju ČŽ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak uvećan za zateznu kamatu tekuću od donošenja presude pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana od donošenja presude pod prijetnjom ovrhe.“ (točka III. izreke).
Naloženo je tuženiku-protutužitelju da tužiteljici-protutuženici nadoknadi parnični trošak odmjeren u ukupnom iznosu od 57.342,25 kn, sve u roku od 15 dana (točka IV. izreke).
2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke pobija žalbom tužiteljica- protutuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbama članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da nadležni drugostupanjski sud, prihvaćanjem žalbe, preinači pobijanu presudu u točki I. izreke, i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz nadoknadu troškova parničnog postupka, podredno da ukine pobijanu presudu u točki I. izreke, i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.
3. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke, pobija žalbom tuženik-protutužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP. Predlaže ukinuti presudu u točki II. izreke, podredno preinačiti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, i odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.
4. U odgovoru na žalbu tuženika-protutužitelja tužiteljica-protutuženica osporava sve žalbene navode tuženika-protutužitelja te predlaže nadležnom drugostupanjskom sudu odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Predmet spora je (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je s danom 30. rujna 2011. raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća garaža i dvorište površine 625 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zaključen 29. srpnja 2011., između tuženika, kao prodavatelja, i tužiteljice, kao kupca te zahtjev za isplatu iznosa od 82.350,00 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 64.000,00 eura od 15. studenoga 2011. do isplate te na iznos od 18.350,00 eura od 15. studenoga 2011. do isplate, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2011. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja radi ispunjenja ugovora o kupoprodaji isplatom preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 50.123,36 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2011. do isplate.
7. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:
- da su parnične stranke zaključile ugovor o kupoprodaji nekretnine od 29. srpnja 2011. za iznos kupoprodajne cijene od 320.000,00 eura;
- da je nakon zaključenja Ugovora tužiteljica utvrdila da navedeni ugovor ne može provesti u zemljišnoj knjizi, odnosno, da ne može upisati niti predbilježiti svoje pravo vlasništva budući da građevina izgrađena na predmetnoj nekretnini nema potrebne zakonske uvjete, odnosno uporabnu dozvolu;
- da u skladu s odredbom članka 22. stavka 1. i 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 90/2011.- dalje: ZPNIZ) takav ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke i da se ne može se provesti u zemljišnim knjigama;
- da je tuženik-protutužitelj jamčio tužiteljici-protutuženici da ima uredne dozvole za izgrađene objekte na predmetnoj nekretnini;
- da je tužiteljica-protutuženica na temelju rješenja porezne uprave od 22. rujna 2011. obvezana na plaćanje poreza na promet nekretnina u iznosu 119.235,20 kn;
- da se tužiteljica-protutuženica nakon saznanja da je zgrada na predmetnoj nekretnini dijelom izgrađena izvan odobrenja, odnosno bez građevinske dozvole za čitavu zgradu (građevinska dozvola odnosi samo na vikend kuću, a izgrađena je garaža) obratila tuženiku-protutužitelju koji ju o navedenoj činjenici nije obavijestio, i da mu je, u cilju izbjegavanja sudskog spora, predložila raskid ugovora o kupoprodaji;
- da je tuženik- protutužitelj 15. studenoga 2011. podnio zemljišnoknjižnom odjelu toga suda pod poslovni broj Z-5456/11 zahtjev za provedbom predbilježbe navedenog ugovora u zemljišnoj knjizi te da je pozvao tužiteljicu-protutuženicu na isplatu kupoprodajne cijene 22. studenoga 2011.;
- da je tužiteljica-protutuženica prilikom sklapanja Ugovora isplatila 32.000,00 eura na ime kapare i to polovicu neposredno tuženiku-protutužitelju, a preostalih 16.000,00 eura za podmirenje poreza na promet nekretnina, a da je tuženik- protutužitlej preuzeo obvezu plaćanja poreza na promet nekretnina;
- da je tužiteljica-protutuženica tuženiku-protutužitelju isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 18.350,00 eura;
- da se preostalih 288.000,00 eura tužiteljica-protutuženica obvezala isplatiti najkasnije 30. rujna 2011., tako da prema asignacijskoj uputi, isplati puni iznos tražbine hipotekarnom vjerovniku, koji je u vrijeme sklapanja ugovora imao hipoteku na predmetnoj nekretnini – ... iz [adresa], u svrhu brisanja tereta s kupljene nekretnine, a preostali iznos do 288.000,00 EUR do 30 rujna 2011. isplatiti tuženiku-protutužitelju na njegov račun u banci (čl. 3. Ugovora);
- da je tužiteljica-protutuženica pristupila sklapanju ugovora o kreditu upravo s hipotekarnim vjerovnikom (bankom kćeri u [adresa]) te da je u tu svrhu 22. rujna 2011. pristupila solemnizaciji Sporazuma o osiguranju povrata tog kredita kod javnog bilježnika Miodraga Ivkovića u Buzetu;
- da je tužiteljica-protutuženica platila troškove ovjere isprava kod javnog bilježnika u iznosu 8.387,95 kn;
- da je tuženik-protutužitelj tužiteljici-protutuženici dozvolio da se na temelju Ugovora upiše kao vlasnica nekretnine u zemljišnoj knjizi (članak 7. Ugovora), dok se tužiteljica-protutuženica obvezala isplatiti preostalih 288.000,00 EUR putem kredita najkasnije do 30. rujna 2011., od kojeg iznosa će se platiti Zveza Bank radi namirenja hipotekarnog kredita prodavatelja (u korist kojeg je utvrđeno da je na predmetnoj nekretnini upisano založno pravo u visini 200.000 EUR s kamatama i troškovima), a ostatak prodavatelju odnosno tuženiku-protutužitelju (članak 3.), koji se pak obvezao člankom 6. predati predmetnu nekretninu u posjed tužiteljici- protutuženici po isplati cjelokupne kupoprodajne cijene;
- da je kao vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bio upisan tuženik-protutužitelj te da je bilo upisano založno pravo Zveza Bank, registrirane zadruge s ograničenom odgovornošću iz [adresa] u iznosu 200.000,00 eura (zk uložak na dan 20. srpnja 2011), da je 15. studenoga 2011. predbilježeno pravo vlasništva tužiteljice-protutuženice (e-izvadak iz zemljišnih knjiga na dan 23. studenoga 2011., list 16 spisa predmeta);
- da je tužiteljica-protutuženica 26. rujna 2011. podnijela prijedlog za upis zabilježbe na predmetnoj nekretnini, da je priložen akt za uporabu građevine na temelju priloženog odobrenja za upotrebu od 25. svibnja 1978. izdano od Općine Buje, a nakon upisa prava vlasništva na temelju ugovora o kupoprodaji na ime tužiteljice- protutuženice, koji prema stanju spisa nije bio priložen tom prijedlogu, da je taj prijedlog odbijen rješenjem poslovni broj Z-4517/11 od 28. rujna 2011., s obrazloženjem u bitnome da tužiteljica-protutuženica nije osoba ovlaštena za upis te zabilježbe, jer ne dolazi upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, i da nije dostavila ispravu kojom se dokazuje da bi stekla promijenila ili izgubila knjižno pravo, te da u priloženom Odobrenju za uporabu građevine nisu navedene obje građevine koje dolaze upisane u zemljišnoj knjizi (zemljišnoknjižni spis predmeta Općinskog suda u Pulu – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Z-4517/11);
- da je tužiteljica-protutuženica 26. rujna 2011. podnijela prijedlog za upis prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27. srpnja 2011., da je prijedlog odbijen rješenjem poslovni broj Z-4518/11 od 4. listopada 2011., s obrazloženjem, u bitnome, da prijedlogu nije priloženo uvjerenje o statusu parcele, imajući u vidu da je kupac stranac koji ne može steći pravo vlasništva nekretnina koje su u izuzetim područjima (poljoprivredno zemljište, zaštićeni dijelovi prirode, zemljišnoknjižni spis Općinskog suda u Pulu – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Z-4518/11);
- da je tužiteljica-protutuženica 26. rujna 2011. podnijela prijedlog za upis prava zaloga na predmetnoj nekretnini na temelju sporazuma o osiguranju potraživanja zasnivanjem založnog prava od 22. rujna 2011. kojim je predložen upis tog prava na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice-protutuženice, da se pravo zaloga u iznosu 270.000,00 eura trebalo na temelju navedenog sporazuma upisati u korist Posojilnice – bank Borovlje-Celovec iz [adresa], da je navedeni prijedlog odbijen rješenjem Poslovni broj Z-4519/11-2 od 5. listopada 2011., jer da tužiteljica- protutuženica koja je priloženi sporazum sklopila s založnim vjerovnikom, nije upisana kao vlasnica nekretnine u trenutku podnošenja prijedloga (zemljišnoknjižni spis predmeta Općinskog suda u Pulu – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Z-4518/11);
- da je tuženik-protutužitelj podnio prijedlog za upis zabilježbe legalnosti zgrade na spornoj nekretnini temeljem građevinske i uporabne dozvole koje se nalaze u spisu poslovni broj Z-4517/11, odnosno upis zabilježbe zakonitosti izgrađene zgrade odnosno izdanog odobrenja za upotrebu od 25. svibnja 1978. izdano od Općine Buje (kao i u spisu Z-4517/11), da je prijedlog odbijen, jer da se tuženik-protutužitelj pozvao na isprave u spisu u kojem on nije predlagatelj, a da se u spisu u koji je također predložio uvid ne nalaze isprave temeljem kojih bi se izvršio upis zabilježbe legalnosti građevine-Z-916/79 (zemljišnoknjižnog spisa predmeta Općinskog suda u Pulu – Pola, Stalna služba u Bujama-Buie, poslovni broj Z-5104/11);
- da je u zemljišnoknjižnom postupku Općinskog suda u Bujama-Buie, rješenjem poslovni broj Z-5269/11-2 od 7. studenoga 2011., odbačen prijedlog tužiteljice- protutuženice od 4. studenoga 2011. za predbilježbu prava vlasništva na temelju Ugovora i uvjerenja o statusu sporne parcele od 21. listopada 2011., s obrazloženjem da prijedlogu za uknjižbu nije priložen akt za uporabu građevine, odnosno da potvrda nadležnog tijela da se ne izdaje akt za uporabu građevine, da se stoga ne može utvrditi da se radi o nekretnini koja na u smislu odredbe čl. 22. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama može biti u pravnom prometu;
- da je prijedlog tuženika-protutužitelja za predbilježbu promjene prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od 15. studenoga 2011., kojem je bio priložen ugovor o kupoprodaji, uvjerenje o statusu nekretnine, ovjerena preslika građevinske dozvole i druge potrebne isprave (osobna iskaznica, OIB) te u kojem je navedeno da kupac nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu i da mu zbog toga nije ni uručen izvornik kupoprodajnog ugovora u kojem se nalazi sadržajno bezuvjetna clausula intabulandi za korist kupca i da stoga predlaže da se upiše upis predbilježbe u korist kupca tužiteljice-protutuženice, uz utvrđenje da je uvjet za opravdanje predbilježbe prilaganje dokaza o isplati pune ugovorene kupovnine, jer da poslovna banka, iz čijeg se kredita isplaćuje kupovnina u ime kupca, ne želi izvršiti isplatu prije upisa predbilježbe kao dovoljnog jamstva da ništa, osim isplate, neće priječiti prijenos prava vlasništva na kupca kao kreditnog dužnika te banke, prihvaćen te da je rješenjem poslovni broj Z-5456/11-2 od 16. studenoga 2011. predbilježeno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tužiteljice-protutuženice i da je žalba tužiteljice-protutuženice protiv tog rješenja odbijena rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-3563/11-2 od 18. lipnja 2012.
9. Na temelju utvrđenja da je člankom 7. ugovora o kupoprodaji određeno da prodavatelj (tuženik) dopušta kupcu (tužiteljici) uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige, da u času sklapanja ugovora 29. srpnja 2011. nije bilo zapreke da se tužiteljica upiše kao vlasnica predmetne nekretnine budući da su bile ispunjene pretpostavke za upis prema odredbama članaka 52., 54. i 108. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“, br. 91/1996., dalje: ZZK), jer je ugovor o kupoprodaji zaključen u formi javnobilježničkog akta i u ugovoru je jasno bila navedena točna oznaka zemljišta koje je predmet kupnje, ugovorena je clausula intabulandi, a potpis knjižnog vlasnika ovjeren je od strane javnog bilježnika, zbog čega su, po ocjeni suda prvog stupnja, bile ispunjene pretpostavke koje propisuju članci 52. i 54. ZZK, u pogledu ugovora o kupoprodaji osnovom kojega se imala izvršiti uknjižba vlasništva. Dodatna pretpostavka, kako je sud prvog stupnja istaknuo, s obzirom na to da je tužiteljica strana državljanka (Republike Slovenije u času sklapanja ugovora) bila je - da je prijedlogu za upis bila dužna priložiti i uvjerenje o statusu nekretnine.
10. Slijedom navedenog, tužiteljica je, po ocjeni suda prvog stupnja, mogla, s obzirom na to da je imala valjani ugovor koji ispunjava sve pretpostavke iz članaka 52. i 54. ZZK, uz prethodno pribavljanje uvjerenja o statusu nekretnine iz članka 108. ZZK, podnijeti odgovarajući prijedlog za uknjižbu kojem bi sud konačno udovoljio. Sud prvog stupnja je istaknuo kako tužiteljica uvjerenje o statusu nekretnine nije pribavila i priložila ga prijedlogu za upis prava vlasništva i da je to jedini razlog zbog kojeg nije mogla upisati pravo vlasništva. Stoga, po ocjeni suda prvog stupnja, tuženik nije odgovoran za činjenicu da se tužiteljica nije uknjižila kao vlasnik, i u njegovu ponašanju nema propusta koji bi doveo do raskida ugovora po samom zakonu na temelju odredbe članka 361. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO).
11. S navedenim u vezi, sud prvog stupnja je istaknuo kako naknadne promjene u pravnom režimu koje su nastale stupanjem na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (ZPNIZ), koje nesporno nisu postojale u vrijeme sklapanja ugovora, nisu od značaja, a svakako nisu okolnost koja bi se mogla pripisati u krivnju tuženiku za raskid predmetnog ugovora po osnovi odredbe članka 361. ZOO.
11.1. Pored navedenog, sud prvog stupnja je istaknuo kako u konkretnom ugovoru o kupoprodaji stranke ispunjenje ugovornih obveza u određenom roku nisu definirale kao bitan sastojak pravnog posla pa nema mjesta zaključku da bi se na isti imala primijeniti odredba članka 361. ZOO. Sud prvog stupnja je, u bitnom, obrazložio kako se o roku, kao bitnom sastojku pravnog posla, radi u slučaju kada stranke tako izrijekom ugovore (riječima i sl.) ili to proizlazi iz naravi posla, te da stranke u ovom slučaju, niti u jednom dijelu teksta ugovora nisu ispunjenje obveze u određenom roku definirale kao bitan sastojak pravnog posla i nisu ugovorile da će se ugovor smatrati raskinutim ako dođe do probijanja rokova, a to ne proizlazi niti iz naravi posla, zbog čega je ocijenio da ispunjenje obveze o roku nije ugovoreno kao bitan sastojak ugovora. Pritom, sud prvog stupnja je naglasio - da su stranke imale namjeru rok ispunjenja obveze definirati kao bitan sastojak pravnog posla - to su mogle učiniti na način da takav dogovor uobliče u odgovarajući sadržaj, tim prije što je ugovor sastavljen u javnobilježničkom uredu, dakle, pod okriljem osobe koja ima potrebna stručna znanja objasniti strankama kako u tom smislu pravilno iskazati volju za zaključenjem određenog pravnog posla. Stranke to nesporno nisu učinile (javni bilježnik je u svom iskazu to i potvrdio), zbog čega je sud prvog stupnja zaključio kako nema uvjeta za primjenu odredbe članka 361. ZOO.
12. Nadalje, sud prvog stupnja je istaknuo kako je pravo na isplatu dvostruke kapare i dijela kupoprodajne cijene zahtjev koji proizlazi iz zahtjeva za utvrđenje da je ugovor raskinut krivnjom tuženika te da se temelji na odredbi članka 304. stavka 2. (povrat dvostruke kapare) u svezi s odredbom članka 368. stavka 2. ZOO (povrat plaćenog nakon raskida), no kako zahtjev za utvrđenjem da je do raskida došlo krivnjom tuženika nije osnovan iz razloga kako je to obrazloženo to nije osnovan niti zahtjev za povrat dvostruke kapare i dijela kupoprodajne cijene jer iz njega proizlazi i nužno je s njim povezan. Naime, povrat kapare/dijela cijene dolazi u obzir tek nakon raskida, i ovisno o krivnji za raskid.
13. Slijedom izloženog, sud prvog stupnja odbio je, kao neosnovan, (glavni) tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je s danom 30. rujna 2011. raskinut predmetni ugovor o kupoprodaji od 29. srpnja 2011. te radi povrata dvostruke kapare i plaćenog dijela ugovorene kupoprodajne cijene.
14. Nadalje, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (članak 188. stavak 2. ZOO) radi raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2011., sud prvog stupnja ocijenio je osnovanim zbog promijenjenih okolnosti u smislu odredbe članka 369. ZOO, uz obrazloženje kako su promjene zakona do kojih je došlo nakon sklapanja pravnog posla koje stranke nisu mogle predvidjeti, a koje u bitnom utječu na mogućnost stranke(aka) da ispuni(e) ugovornu(e) obvezu(e) osnova za izmjenu ili raskid ugovora.
14.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako je u ovom slučaju nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji prema članku 22. stavcima 1. i 2. ZPNIZ, koji je stupio na snagu nakon sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, više nije bilo moguće provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice, koja okolnost je dovela u pitanje mogućnost ispunjenje obveza obje stranke i to tuženika da omogući stjecanje prava vlasništva, a tužitelja da isplati ugovorenu cijenu iz kredita kod poslovne banke.
15. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZOO, usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2011., odnosno odlučio kao pod točkom II. izreke pobijane presude.
16. Sud prvog stupnja je istaknuo kako nije mogao na temelju odredbe članka 368. stavka 2. u vezi s člankom 369. stavkom 1. ZOO obvezati tuženika da vrati sve što je primio osnovom ugovora koji je sudskom odlukom raskinut, jer takav zahtjev tužiteljica nije postavila, a sud odlučuje isključivo u granicama postavljenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP).
17. Naposljetku, sud prvog stupnja je zaključio kako protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja nije osnovan, jer se temelji na pretpostavci da je ugovor na snazi i da obvezuje ugovorne stranke. Budući da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut zbog promijenjenih okolnosti, to isti više ne obvezuje stranke pa tuženik- protutužitelj nema valjano pravno uporište postaviti zahtjev za ispunjenjem ugovorne obveze, zbog čega je njegov protutužbeni zahtjev sud prvog stupnja odbio kao neosnovan u cijelosti.
18. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu upiru žalitelji u žalbama. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni.
19. Sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka prekoračenjem tužbenog zahtjeva propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točkom 12. ZPP, na koju povredu određeno upire tuženik-protutužitelj u žalbi. Naime, tuženik-protutužitelj u bitnom u žalbi upire kako je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev kada je konstitutivnom odlukom odlučio o raskidu predmetnog ugovora o kupoprodaji (točka II. izreke), jer da je od tog tužbenog zahtjeva tužiteljica- protutuženica odustala u podnesku od 30. studenoga 2021., a u kojem je postavila svoj (konačni) tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je predmetni ugovor raskinut i povrat dvostruke kapare i dijela plaćene kupoprodajne cijene, odnosno, u bitnom upire da je odustala od eventualno kumuliranog konstitutivnog tužbenog zahtjeva za raskid zbog promijenjenih okolnosti (članak 369. ZOO) iz podneska od 5. studenoga 2015. Na žalbene navode tuženika-protutužitelja prije svega valja odgovoriti kako ZPP ne poznaje procesni institut odustanka od tužbenog zahtjeva, već samo povlačenje tužbe (izričito ili presumirano). U konkretnom slučaju, okolnost što je tužiteljica-protutuženica u podnesku od 30. studenoga 2021. postavila (samo) glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje raskida ugovora i povrat dvostruke kapare te dijela,plaćenekupoprodajne cijene, a nije, ujedno, u istom podnesku (ponovno) postavila i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za donošenje konstitutivne konstitutivne odluke za raskid ugovora koji je postavila u podnesku od 5. studenoga 2015., ne znači da taj eventualno kumulirani tužbeni zahtjev više ne egzistira, jer kako je prethodno navedeno institut odustanka od tužbenog zahtjeva nije predviđen odredbama ZPP, a u konkretnom slučaju tužiteljica-protutuženica, tužbu u tom dijelu nije izričito povukla u smislu odredbe članka 193. ZPP, niti je riječ o presumiranom povlačenju tužbe u pogledu konstitutivnog eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva. Drugim riječima, okolnost što je u podnesku od 30. studenoga 2021. tužiteljica-protutuženica postavila samo glavni tužbeni zahtjev, ne znači da je došlo do povlačenja tužbe s eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, jer to tužiteljica nije niti izričito učinila, niti je došlo do presumiranog povlačenja tužbe, slijedom čega je sud prvog stupnja bio dužan odlučiti i o eventualno kumulirano tužbenom zahtjevu i to redoslijedom kako je to tužiteljica –protutuženica postavila (članka 188. stavak 2. ZPP). Naposljetku, na žalbene navode valja odgovoriti kako je o deklaratornom, u toj fazi postupka, glavnom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji pravomoćno odlučeno prethodnom prvostupanjskom presudom donesenom u ovom postupku, slijedom čega sud prvog stupnja pravilno nije ponovno odlučivao o tom zahtjevu. Slijedom navedenog, žalbeni navodi tuženika-protutužitelja koji u tom pogledu iznosi suprotno pravno shvaćanje se ne mogu prihvatiti kao osnovani.
20. Jednako tako nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).
21. Okolnost što sud u pobijanoj presudi nije izričito naveo kako se radi o ponovljenom postupku nakon što su odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, nije rezultiralo počinjenjem bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s odredbom članka 394. ZPP, na koju povredu sadržajno upire tuženik-protutužitelj u žalbi koja bi bila od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, tim više što iz sadržaja obrazloženja presude proizlazi kako je sud prvog stupnja postupio u skladu s uputom iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
22. Nadalje, sud prvog stupnja, proveo je savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju, a stečeno uvjerenje opravdao je logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da takvo uvjerenje ima valjanu osnovu (članak 8. ZPP), pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), koji žalbeni razlog ističu stranke u podnesenim žalbama.
23. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo.
24. Prema odredbi članka 360. ZOO, u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
25. Nadalje, kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja, obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor. Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla (članak 361. ZOO). S druge strane, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje. Ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
26. Rok predstavlja bitan sastojak ugovora u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim, ako ne bude ispunjen u određenom roku, i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po prirodi posla.
27. Nadalje, iz citiranih odredaba ZOO slijedi da je temeljna pretpostavka za raskid ugovora zbog neispunjenja da je obveza dužnika dospjela i da nije ispunjena u roku.
28. Budući da predmetnim ugovorom o kupoprodaji nije određeno da je rok za plaćanje kupovne cijene bitan sastojak ugovora, a rok za isplatu cijene iz ugovora o prodaji nije fiksni rok ni po prirodi posla, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da rok nije bitan sastojak predmetnog ugovora, i za svoje je zaključak dao jasne iscrpne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud a koji žalbenim navodima tužiteljice- protutuženice, nije doveden u pitanje.
29. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio kako, s obzirom na tabularnu izjavu iz članka 7., predmetnog ugovora o kupoprodaji u času sklapanja ugovora 29. srpnja 2011. nije bilo zapreke da se tužiteljica-protutuženica upiše kao vlasnica predmetne nekretnine budući da su bile ispunjene pretpostavke za upis prema odredbama članaka 52., 54. i 108. ZZK (tužiteljica je kao državljanka [adresa] bila dužna uz prijedlog dostaviti i potvrdu o statusu nekretnine), te da tuženik nije odgovoran za činjenicu da se tužiteljica nije uknjižila kao vlasnik, odnosno da u njegovu ponašanju nema propusta koji bi doveo do raskida ugovora po samom zakonu na temelju odredbe članka 361. ZOO, slijedom čega je pravilno glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja raskida predmetnog ugovora o kupoprodaji odbio, kao neosnovan te posljedično navedenom i tužbeni zahtjev za isplatu – povrat dvostruke kapare i dijela plaćene kupoprodajne cijene u ukupnom iznosu od 82.350,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
30. Prema odredbi članka 369. stavka 1. ZOO, ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine.
31. Perma odredbi članka 371. ZOO, pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno o njegovu raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koja proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.
32. U okolnostima konkretnog slučaja, a kada je (gotovo odmah) nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji od 29. srpnja 2011. stupio na snagu ZPNIZ (kolovoza 2011.), dakle da je došlo do izvanrednih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, a zbog kojih promjena u zakonodavstvu (članak 22. stavci 1. i 2. ZPNIZ) više nije bilo moguće provesti uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice-protutuženice, koja okolnost je dovela u pitanje mogućnost ispunjenje obveza obje stranke i to tuženika- protutužitelja da omogući stjecanje prava vlasništva, a tužiteljice-protutuženice da isplati preostali iznos ugovorene cijene iz kredita kod poslovne banke (kako je to ugovoreno predmetnim ugovorom o kupoprodaji), odnosno drugim riječima, kako se više ne može ispuniti svrha ugovora o kupoprodaji (prijenos prava vlasništva), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba članaka 369. stavka 1. u vezi s odredbom članka 371. ZOO, kada je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za (konstitutivni) raskid predmetnog ugovora o kupoprodaji i za svoju je odluku dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika-protutužitelja kojima se u suštini iznosi suprotno pravno shvaćanje i tumačenje odredbe članka 369. stavka 1. ZOO, a koje se u okolnostima konkretnog slučaja, kako je to prethodno izloženo, ne može prihvatiti.
33. Budući da tužiteljica-protutuženica eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom za konstitutivni raskid ugovora nije zahtijevala i isplatu/povrat dvostruke kapare i plaćenog dijela kupoprodajne cijene, a sud odlučuje u granicama zahtjeva (članak 2. ZPP), to je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako nema mjesta primjeni odredbe članka 368. stavka 2. u vezi s člankom 369. stavkom 1. ZOO i tuženika- protutužitelja obvezati da vrati sve što je primio osnovom ugovora koji je sudskom odlukom raskinut, jer takav zahtjev tužiteljica-protutuženica nije postavila, to su žalbeni navodi tužiteljice-protutuženice i u tom dijelu neosnovani. Naime, institut eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva iz odredbe članka 188. stavka 2. ZPP, predviđa mogućnost da tužitelj/ica u jednoj tužbi protiv istog tuženika istakne dva ili više tužbenih zahtjeva, predlažući da sud, ako ocijeni da prvi zahtjev nije osnovan, usvoji sljedeći ili sljedeće zahtjeve (eventualne tužbene zahtjeve koji su u međusobnoj vezi s prvim zahtjevom), pa tako ako usvoji prvi glavni tužbeni zahtjev, onda izrekom neće odlučivati o drugom ili drugim eventualnim tužbenim zahtjevima, već tek ako ocijeni da je prvi tužbeni zahtjev neosnovan, izrekom presude takvog ima odbiti i (tek potom) nastaviti postupak po drugom, a što je ovdje slučaj. Dakle, kod eventualne kumulacije, postoji prvi (glavni) zahtjev i drugi eventualno postavljeni (s traženjem tužitelja da se prihvati tek ako ustanovi da onaj koji je prije njega istaknut nije osnovan), a kod koje dakle tužitelj/ica određuje redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tim zahtjevima i traži da se udovolji samo jednome od njih, a na koji je način sud prvog stupnja u konkretnom slučaju i postupio te odlučio kada je glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja raskida ugovora i isplate, u cijelosti, odbio kao neosnovan, dok je drugi, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi donošenja konstitutivne odluke za raskid ugovora (koji nije sadržavao i zahtjev tužiteljice- protutuženice za isplatu), u cijelosti, kako glasi, prihvatio kao osnovan, dakle odlučio u granicama postavljenog zahtjeva. Drugim riječima, tužiteljica je i u istaknutom eventualno kumuliranom zahtjevu za raskid ugovora, a kao posljedicu raskida ugovora, mogla postaviti zahtjev za isplatu o kojem bi sud onda bio dužan odlučiti, a što nije učinila, pa su utoliko njezini žalbeni navodi, neosnovani.
34. Slijedom navedenog, a budući da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut zbog promijenjenih okolnosti, to isti više ne obvezuje stranke, zbog čega je neosnovan protutužbeni zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze, odnosno isplate preostalog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene. Stoga je odbijanjem protutužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno.
35. I odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 1. i 155. ZPP, a vodeći računa o tome da je tužiteljica-protutuženica u cijelosti uspjela s eventualno kumuliranim zahtjevom (članak 188, stavak 2. ZPP), a tuženik nije uspio s protutužbenim zahtjevom. Naime, s obzirom na to da je tužiteljica-protutuženica u cijelosti uspjela s eventualno kumuliranim postavljenim tužbenim zahtjevom te s obzirom da iz spisa ne proizlazi da su u pogledu cijelog odbijenog glavnog tužbenog zahtjeva nastali posebni troškovi postupka u odnosu na prihvaćeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, to je pravilo o troškovima postupka odlučeno primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP, a prema vrijednosti spora tog zahtjeva (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-1149/2024-3 od 25. rujna 2024., Rev 172/2008 od 15. siječnja 2013., Rev 1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. i dr.).
36. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, žalbe stranaka kao neosnovane odbiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja potvrditi.
37. Budući da stranke nisu uspjele sa žalbama, to su njihovi zahtjevi za nadoknadu troškova žalbe odbijeni kao neosnovani.
38. Zahtjev tužiteljice-protutuženice za nadoknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen kao neosnovan, jer navedena procesna radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (članak 155. stavak 1. ZPP).
U Zagrebu 9. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Robert Jambor
