Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2261/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, ĆTC, izvjestiteljice i članice, ĆT, članice, u pravnoj stvari tužitelja UT /OIB [osobni identifikacijski broj]/, [adresa], zastupanog po punomoćnici Nataliji Đuran Tršinski, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika Hrvatske ceste d.o.o. /OIB 55545787885/, Vončinina 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku NT, dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-60/2020-64 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 9. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, poslovni broj Pn-60/2020-64 od 17. ožujka 2025. u stavcima I., II. i IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Vončinina 3, Zagreb,da isplati tužitelju UT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 8.197,50 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe do isplate, koja se određuje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske ceste d.o.o., OIB 55545787885, Vončinina 3, Zagreb, da prestane uznemiravati tužitelja UT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u vlasništvu njegovih nekretnina čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] Začretski upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] onemogućavanjem otjecanja oborinskih voda s nekretnina tužitelja u odvodni kanal tuženika uz auto cestu, na način da sa nekretnine tuženika – spojne ceste Zabok D24 – Krapina D1 faza I-1 dionica o+000 do 6+040 k. o. [katastarska općina] [adresa], čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] ukloni povišeni betonski parapet – pasicu označenu na skici točkom F i izradi novi u skladu sa pravilima struke i padom u odvodni kanal koji se nalazi na nekretnini tuženika i da se u skladu sa pravilima struke napravi kanal uz autocestu i ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja otpadnih i oborinskih voda iz propusta na nekretnini tuženika na nekretninu tužitelja u skladu sa građevinskom strukom sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 628,11 eura kao i zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata od 19. lipnja 2024. do isplate, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.123,80 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude u stavcima I., II. i IV. izreke žali se tuženik iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štetu zbog gubitka u zaradi (prinosa) do koje je došlo uslijed plavljenja na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] u njegovom vlasništvu, koja nije izvlaštena u cilju izgradnje spojne ceste [adresa] (D24) – [adresa] (D1) i za koje plavljenje smatra da je odgovoran tuženik, kao i za naknadu štete u jednakom godišnjem iznosu od podnošenja tužbe do zaključenja glavne rasprave, odnosno ukupno 6.136,09 eura; za naknadu imovinske štetu na ime uklanjanja zemlje s nekretnine čkbr. [katastarska čestica], koja prema ponudi koja se odnosi na troškove iskopa i uklanjanja kamenja s nekretnine iznosi 2.587,50 eura, odnosno ukupno 8.825,61 eura s pripadajućom zateznom kamatom uz nalog da tuženik prestane uznemiravati tužitelja u vlasništvu njegove nekretnine čkbr. [katastarska čestica] onemogućavanjem otjecanja oborinskih voda s nekretnine tužitelja u odvodni kanal tuženika uz autocestu, na način da sa nekretnine tuženika ukloni povišeni betonski parapet-pasicu označenu na skici točkom F i izradi novi u skladu sa pravilima struke i padom u odvodni kanal koji se nalazi na nekretnini tuženika i koji će imati pad prema odvodnom kanalu uz autocestu i ukloni uzroke koji dovode do nekontroliranog izlijevanja i ispuštanja otpadnih i oborinskih voda iz propusta na nekretnini tuženika na nekretninu tužitelja.

6. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počnio je bitnu povredu odredava posutpka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama za prosudbu ispunjenja zakonskih pretpostavki za naknadu štete, radi čega pravilnost i zakonitost iste nije moguće ispitati, pri čemu je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a to stoga što je, u skladu s navedenom zakonskom osnovom izostala ocjena provedenih dokaza, na koju povredu odredaba parničnog posutpka sadržajno u žalbi upire tuženik.

7. Pri procjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva valja imati u vidu da je za postojanje odštetne odgovornosti nužno kumulativno ispunjenje svih pretpostavki za isto, tj. postojanje štete, štetne radnje, uzročne veze između štetne radnje i nastale štete, protupravnost u postupanju, s time da je teret dokazivanja postojanja tih pretpostavki na tužitelju (čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a).

8. Također odredbom čl. 110. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 /pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a) propisano je da se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl., ako su prekomjerni s obzirom na namjenu kakva je primjerena toj nekretnini s obzirom na mjesto i vrijeme, ili izazivaju znatniju štetu, ili su nedopušteni na temelju odredaba posebnoga zakona (prekomjerne posredne imisije).

9. Sud prvog stupnja u pretežitom dijelu usvaja tužbeni zahtjev u bitnome uz

obrazloženje:

-da iz iz iskaza svjedoka AT, OT i MT, kao i tužitelja proizlazi da je tužitelj čkbr. [katastarska čestica] koristio u poljoprivredne svrhe te da je za potrebe svoga kućanstva na istoj oranici sadio ratarske i povrtne kulture od 1985. do 2015., kada je došlo do poplave koja je uništila sve nasade;

-da je svjedok AT, nećak tužitelja koji je pomagao tužitelju u obadi zemljišta, iskazivao da su poplave nastale zbog toga što voda nije mogla otjecati s njive u odvodni kanal, jer je isti bio neprohodan, odnosno zakrčen i zapunjen travom, a to je počelo kada se cesta izgradila te su poljoprivredne kulture istrunule, a njiva se nije mogla obrađivati, jer je voda ostajala na njivi po nekoliko dana;

-da je svjedokinja OT, supruga tužitelja, iskazivala da prije izgradnje ceste nisu imali poplave na njivi, jer se voda zadržavala u kanalu, s time da je ona na predmetnoj parceli od 1985. sadila razne poljoprivredne kulture za potrebe svog domaćinstva što je trajalo do 2015., kada joj je poplava uništila sve nasade;

-da su navode svjedoka potvrdili vještaci geodetske i građevinske struke, koji su prisustvovali očevidu i neposredno uočili izgled tužiteljeve čestice kao i odvodne kanale, a što je detaljno prikazano na skici i nalazu geodetskog vještaka, temeljem koje je građevinski vještak utvrdio uzrok plavljenja nekretnine tužitelja na način da je nakon izgradnje brze [adresa] poremećen režim odvodnje površinskih voda, koji je uvjetovan nedostacima;

-da je geodetskim i građevinskim vještačenjem utvrđeno da je do štete plavljenjem na čestici tužitelja označene s čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] došlo iz razloga postojanja razlike između utvrđene visine predmetnog zemljišta na cjelokupnoj njegovoj površini, u odnosu na visinu izmjerenu duž cijelog zemljanog odvodnog kanala uz sjevernu među nekretnine tužitelja;

-da tuženik svoje navode o razlogu plavljenja nekretnine tužitelja koji se sastoje u izlijevanju rijeke [adresa] prilikom velikih kiša nije dokazao tijekom postupka pa stoga sud smatra da je tuženik odgovoran za imovinsku štetu tužitelju nastalu zbog plavljenja čkbr. [katastarska čestica], a posljedično tome i nemogućnosti sadnje vrtnih i ratarskih kultura na istoj, sve to pozivom na odredbu čl. 1085., čl. 1086 i čl. 1047. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 129/18).

10. S takvim zaključkom se, bar za sada, ne može složiti ovaj viši sud.

11. Naime, sud prvog stupnja gubi iz vida činjenice:

-da tužitelj u svom iskazu navodi da je i prije izgradnje ceste dolazilo do plavljenja koje je trajalo 1-2 dana, kada se je rijeka [adresa] izlila iz svog toka;

-da nadalje tužitelj iskazuje da je prvo plavljenje uočio 2015. te da je poplava bila svake godine do 2019., a nakon toga više nije bilo poplava;

-da svjedok AT, nećak tužitelja, iskazuje da je i prije izgradnje spornog kanala dolazilo do poplava radi izlijevanja rijeke [adresa], s time da se voda zadržavala nekoliko dana (ne precizira koliko);

-da svjedokinja OT iskazuje da su nakon izgradnje ceste i spornog kanala poplave trajale 3-4 dana (što znači dan ili dva dulje od poplava koje su trajale prije nego što je cesta izgrađena kako je to iskazivao tužitelj) te dodaje da je posljednja poplava bila 2018.;

-da se vještak Krešimir Završki nije mogao očitovati o vremenu zadržavanja vode na nekretnini tužitelja, već je informaciju o tome dobio samo od tužitelja, čiji se iskaz u tom dijelu (navodi da se voda zadržavala do 15 dana), bitno razlikuje od iskaza tužiteljeve supruge (iskazivala je da se radi o 3-4 dana), kao i svjedoka GT (par dana);

-da vještak agronomske struke nije dao očitovanje o tome kako zadržavanje vode (duljina zadržavanja) utječe na nasade, odnosno da li ima razlike u tome o kojoj se nasadi radi (u upravnom postupku je utvrđeno da je ranije na nekretnini bio zasađen kukuruz);

- da je svjedok AT iskazivao da je do problema oko otjecanja vode s nekretnine tužitelja došlo iz razloga što je kanal bio zakrčen i zapunjen travom, ali nije jasno da li isto bilo u dijelu o kojem je bio dužan brinuti tužitelj, odnosno na dijelu koji se nalazio na nekretnini tužitelja, pri čemu nije sporno da odvodni jarak uz sjevernu među (koji se nalazi na nekretnini tužitelja) nije betoniran te da uslijed proteka vremena dolazi do njegovog spuštanja, radi zemljanog terena, u odnosu na betonsku pasicu, koja je izgrađena od strane tuženika i koja je izgrađena u skladu s projektnom dokumentacijom i suglasnosti Hrvatskih voda te da li je tuženik na takvo prirodno spuštanje terena mogao utjecati;

-da je vještačenjem utvrđeno da je razlika u visini na spoju dva odvodna sustava 8 cm, ali nije utvrđeno koliko je upravo ta razlika u visini doprinijela nakupljanju vode u odnosu na nakupljanje koje je nesporno bilo i prije toga radi izlijevanja rijeke, o čemu su iskazivali svjedoci;

-da je svjedok KT, čiji iskaz sud nije cijenio niti u jednom dijelu, iskazivao da su radovi na izgradnji ceste morali biti zaustavljeni na tjedan dana upravo radi izlijevanja rijeke [adresa], s time da isti dodaje da je sporna betonska pasica izgrađena tek 2017., a svjedoci i tužitelj iskazuju da je tužitelj prestao sa sadnjom 2015. radi poplava, što znači prije izgradnje sporne pasice za koju tužitelj smatra da je razlogom poremećaja u otjecanju vode s njegove nekretnine;

-da presuda nema razloga o prihvaćanju tužbenog zahtjeva za razdoblje od 2018/2019 pa do zaključenja glavne rasprave s obzirom na činjenicu da od tada nema poplava (iskaz tužitelja i njegove supruge), ali da tužitelj unatoč tome nije više vršio sadnju poljoprivrednih kultura na zemljištu, kao i o prihvaćanju dijela tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 2.587,50 eura temeljem ponude za čišćenje dijela zemljišta uz cestu, budući da tužitelj ionako nije sadio niti na preostalom dijelu zemljišta nakon što je prestalo zadržavanje vode;

-da nije razjašnjena okolnost da su od 2018/2019 prestale poplave/zadržavanje vode, a da betonska pasica nije izmijenjena u odnosu na prvotno izgrađenu, imajući u vidu da sud usvaja i zahtjev da se naloži tuženiku da ukloni povišeni betonski parapet – pasicu označenu na skici točkom F i izradi novi u skladu sa pravilima struke.

12. U ponovljenom postupku sud će, imajući u vidu navedeno, otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog posutpka na način da će dati jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama za postojanje odštetne odgovornosti tuženika, provesti će dokaze koje stranke budu predlagale te će iste ocijeniti pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te će pononovno odlučiti o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva i o istome donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).

13. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

14. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 369. toč. 1. ZPP-a za stavak I. i).

U Zagrebu 9. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac