Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-789/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Štefanoviću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženika AĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Andrea Grugan Šagud, odvjetnica iz Svetog Ivana Zeline, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-57/2024-19 od 17. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika AĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj P-57/2024-19 od 17. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
„
I Nalaže se tuženiku AĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju JĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.441,63 € sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena počevši od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana. II Nalaže se tuženiku AĐ nadoknaditi tužitelju JĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.150,82 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana.
III Odbija se tuženik AĐ sa zahtjevom za isplatu svojih troškova parničnog postupka kao neosnovanim."
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 4. prosinca 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdili činjenično stanje te odlučio u smislu odredbe čl. 438. st. 1. u svezi čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u daljnjem tekstu: ZOO).
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na ispunjenje usmenog ugovora o prodaji kojega su nesporno zaključili tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac traktora Fiatagri 160-90, u ispunjenju kojeg je tužitelj tuženiku predao traktor a tuženik nije isplatio dio ugovorene cijene od 41.000,00 kn.
6.1. Ovo stoga, što je ugovorena cijena iznosila svotu od 85.000,00 kn koju je tuženik platio predajom 40 tona pšenice po 1,10 kn za 1 kg te je ostatak od 41.000,00 kn trebal isplatiti do kraja godine, što nije učinio.
7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući neosnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja jer je, prema ugovoru kojega je sklopio 1. listopada 2004. sa prodavateljicom ČĐ, tužitelj bio kupac koji nikada nije upisao traktor na svoje ime i u to vrijeme bio nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG) kojemu je kasnije nositelj postala njegova supruga, što ne utječe na aktivnu legitimaciju tužitelja jer se radilo o njihovom obiteljskom OPG-u u kojem zajedno rade te je ostao istovjetan MIPG broj OPG-a, u čiju je dugotrajnu imovinu predmetni traktor bio unijet zapisnikom od 1. ožujka 2010.
7.1. Potom, ocjenom iskaza stranaka i svjedoka zaključuje da je ugovorena cijena predmetnog traktora iznosila 85.000,00 kn, na što upućuje i nalaz vještaka prema kojemu je tržišna vrijednost predmetnog traktora u vrijeme kupoprodaje mogla iznositi 85.000,00 kn te ocjenjuje da nije životno logično kako bi tužitelj ugovorio kupoprodaju traktora za gotovo upola manju cijenu jer tuženik tvrdi da je za 40 tona pšenice isplatio cijenu u cijelosti. Tako zaključuje da na neispunjenje ugovorne obveze tuženika upućuje i činjenica da je tužitelj ustrajno pokušavao ishoditi plaćanje neisplaćenog dijela ugovorene cijene, kako neizdavanjem računa za traktor tako da ga tuženik nije mogao registrirati, naknadnim izdavanjem računa ispunjavanjem obrasca o kupoprodaji traktora 2016. pa čak i prijetnjama upućenim ocu tuženika što predstavlja razlog da prvostupanjski sud nije povjerovao iskazu tuženika i njegova oca da bi tužitelj prodao predmetni traktor za samo 44.000,00 kn.
8. Tuženik u žalbi u prvom redu iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza što je međutim isključiva ovlast suda pa tako svojom ocjenom ne može dovesti u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, jasno i razložno iznijeta u pobijanoj presudi.
9. Nadalje tuženik u prvom redu ponavlja prigovor nedostatka aktivne legitimacije ukazujući da tužitelj nije dokazao da je tijekom 2013. bio vlasnik traktora te na odredbe Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 149/09, dalje ZP).
9.1. Suprotno navodima žalbe tuženika OPG je, prema odredbi čl. 3. st. 4. ZP samostalna gospodarska i socijalna jedinica koju čine punoljetni članovi zajedničkog kućanstava, a temelji se na vlasništvu i/ili uporabi proizvodnih resursa u obavljanju poljoprivredne djelatnosti. A nositelj OPG-a je punoljetna osoba koja radi stalno ili povremeno na gospodarstvu i odgovorna je za njegovo poslovanje (čl. 3. st. 6. ZP).
9.2. Dakle, OPG je posebna zajednica koja počiva na obiteljskoj povezanosti svojih članova te na njihovoj slobodnoj volji sudjelovati u zajedničkom bavljenju poljoprivrednom djelatnošću, dok je nositelj prava i obveza OPG-a fizička osoba koju članovi biraju među sobom i jedini je od članova koji nastupa kao trgovac u pravnom prometu prema trećima u svoje ime, a za račun svojih svih članova.
9.3. Supruga tužitelja, koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji bila nositeljica OPG-a, međutim, nije trgovac, niti trgovac pojedinac u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, br. 111/93., 34/99., 121/99. - vjerodostojno tumačenje, 52/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - pročišćeni tekst, 111/12. i 68/13) .i Zakona o trgovini („Narodne novine“, br. 87/08., 116/08., 76/09., 114/11. i 68/13.) jer nije registrirana za obavljanje kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini niti je osoba koja samostalno trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu a niti gospodarsku djelatnost ne obavlja samostalno u skladu sa propisima o obrtu i nije upisana u sudskom registru.
9.4. Zbog toga tuženik ne može s uspjehom osporavati aktivnu legitimaciju tužitelju, s tim više što je tuženik iskazao 28. ožujka 2018. (list 22 spisa) da je zajedno sa ocem 5. rujna 2013. izravno pregovarao s tužiteljem u svezi sklapanja ugovora o kupoprodaji i njegovim uvjetima, što je potvrdio i svjedok OĐ a obojica su znali da u vrijeme kupoprodaje traktor nije bio registriran, što ih prilikom sklapanja ugovora nije uopće interesiralo.
10. Slijedom iznijetog je prvostupanjski sud je zakonito odbio ovaj prigovor tuženika s obzirom na činjenicu da je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji upravo tužitelj bio vlasnik sukladno ugovoru od 1. listopada 2004. sa prodavateljicom od koje je kupio traktor, samo što ga nikada nije upisao na svoje ime a to vrijeme je bio nositelj OPG-a.
11. U odnosu na utvrđenu visinu tužbenog zahtjeva, odnosno, ugovorenu cijenu prvostupanjski sud je pravilno uputio na sadržaj nalaza i mišljenja vještaka kao i njegov iskaz prema kojemu je u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji vrijednost predmetnog traktora iznosa 85.000,00 kn čime je dakle, uvjerljiv iskaz tužitelja i saslušanog svjedoka, supruge tužitelja o ugovorenoj cijeni.
12. I naposljetku, u odnosu na upućivanje tužitelja kako je prilikom predaje pšenice u kupoprodajnu cijenu bio uračunat i PDV treba reći da je, jednako kao i ugovor o kupoprodaji motornog vozila iz 2016. godine koji je sastavljen isključivo po tužitelju, i račun sa obračunatim PDV-om sastavilo poljoprivredno gospodarstvo tuženika, pa nije moguće prihvatiti njegovo osporavanje ugovorene cijene i izvršene isplate u svoti većoj od 44.000,00 kn, ukazivanjem na samostalno sastavljanje ugovora o kupoprodaji po tužitelju jer je takav račun na 55.000,00 kn, samostalno sastavio i tuženik.
13. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kakao tuženik, kao kupac nije isplatio potpunu ugovorenu cijenu za predmet ugovora o kupoprodaji te je pobijana prvostupanjska odluka u dijelu pod toč. I izreke donijeta pravilnom primjenom označenog materijalnog prava zbog čega ju je u dijelu pod toč. I izreke primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, trebalo potvrditi te odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu.
14. Odluka o parničnom trošku u dijelu pod toč. II i III izreke prvostupanjske presude donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP, a prema odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena tek paušalna žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska odluka u ovom pobijanom dijelu.
U Zagrebu, 8. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Andrina Raspor Flis