Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3125/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Niki Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubini, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-124/2024-6 od 3. travnja 2025., dana 8. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-124/2024-6 od 3. travnja 2025. u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 177,29 eura sa zatraženom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-124/2024- 6 od 3. travnja 2025. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 168,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. do isplate, u stavku II. izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 168,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. do isplate te za naknadu parničnog troška u iznos od 135,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 3. travnja 2025. do isplate.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 200,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2025. do isplate po stopi koja tuženici kao sudioniku u pravnim odnosima pripada temeljem čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 125,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju ŠJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 168,00 €, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31.prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo preko dosuđenog, za iznos od 177,29 € sa pripadajućim kamatama tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 135,50 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. travnja 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv presude u dijelu stavka I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 177,29 eura sa zatraženom zateznom kamatom žali se tužitelj iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP- a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 168,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2020. do isplate, u stavku II. izreke, kao i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žali se tuženica iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženice je osnovana.

7. Predmet je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete u iznosu od 345,29 eura za 1 od ukupno 1240 dana provedenih u pritvoru / istražnom zatvoru i to za dan 18. listopada 2010. sve sa zatraženom zateznom kamatom, zbog neopravdane osude primjenom odredbe čl. 480. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, u daljnjem tekstu: ZKP/97.), a s obzirom na činjenicu da je pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo čije počinjenje mu se stavljalo na teret.

8. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona.

9. Pobijanom presudom i postupkom, koji je prethodio, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

10. Međutim, odbijanjem kao neosnovanog istaknutog prigovora zastare sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, posljedično čemu nije pravilno odlučio na način da je djelomično usvojio tužbeni zahtjev

11. Iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja kao nesporno proizlazi:

- da je tužitelj u predmetu Županijskog suda u Splitu poslovni broj K-13/18 bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona/97.;

- da je tužitelj bio pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u razdoblju od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013.;

- da je presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj K-13/18 od 16. listopada 2018., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019., tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe;

- da je tužitelj odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž- 679/2018-7 od 17. prosinca 2019. zaprimio u siječnju 2020.;

- da je tužitelj 10. travnja 2020. podnio zahtjev za naknadu neimovinske štete Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 480. st. 1. toč. 1. ZKP/97;

- da je Ministarstvo pravosuđa dopisom od 2. veljače 2023. obavijestilo tužitelja da je zahtjev za naknadu neimovinske štete previsoko postavljen i da smatra pravičnom naknadu u iznosu od 46.078,40 eura s osnova povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru;

-da je dopisom tužitelj upućen da je u slučaju neprihvaćanja ponude ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske;

- da tužitelj nije pristao na ponuđeni iznos, već da je podnio tužbu 10. siječnja 2024.

12. Pogrešan je zaključak suda prvog stupnja da nije osnovan istaknuti prigovor zastare budući da je za čitavo razdoblje od 10. travnja 2020., kada je tužitelj podnio zahtjev Ministarstvu pravosuđa pa do očitovanja Ministarstva dopisom od 2. veljače 2023., došlo do zastoja zastarijevanjem, s time da smatra da je očitovanjem od 2. veljače 2023. priznat dug, od kojeg trenutka bi zastara počela iznova teći.

13. Pravo na naknadu štete u skladu s odredbom čl. 477. st. 1. ZKP/97 zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13.1. Odredbom čl. 477. st. 2. ZKP/97 propisano je da je prije podnošenja tužbe za naknadu štete oštećenik dužan obratiti se sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

13.2. Odredbom čl. 478. st. 1. ZKP/97 propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete, a ako je postignuta nagodba samo o dijelu zahtjeva, oštećenik može tužbu podnijeti glede ostatka zahtjeva, dok je stavkom 2. tog članka propisano da dok traje taj postupak (po zahtjevu za naknadu štete pred Ministarstvom pravosuđa), ne teče zastara (Rev-1709/2014-2 od 17. srpnja 2019.).

14. Pravne posljedice zastoja zastarijevanja definirane su odredbom čl. 238. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/2023, u daljnjem tekstu: ZOO-a) prema kojem, ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane, a prema stavku 2. istog članka, ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

15. U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 478. ZKP/97, podnošenjem zahtjeva Ministarstvu pravosuđa zastara je prestala teći, ali je taj zastoj zastare trajao svega tri mjeseca, budući da je protekom roka od tri mjeseca oštećenik ovlašten kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete. Dakle, sama činjenica da u roku od tri mjeseca Ministarstvo pravosuđa nije dalo odgovor na podneseni zahtjev za naknadu štete, već je isti uslijedio dulje od dvije godine i devet mjeseci kasnije, ne može se tumačiti na način da je za čitavo to razdoblje trajao zastoj zastare, imajući u vidu ovlaštenje tužitelja da po proteku tri mjeseca podnese tužbu nadležnom sudu.

16. Također nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 245. st. 1. ZOO-a neovisno od činjenice da je Ministarstvo pravosuđa, na tužiteljev zahtjev za naknadu štete dopisom od 10. travnja 2020., ponudilo tužitelju isplatu iznosa od 46.078,40 eura na ime povrede prava osobnosti neosnovanim lišenjem slobode za svih 1240 dana koje je tužitelj proveo u istražnom zatvoru (niži iznos od onog kojeg je tužitelj zahtijevao), a tužitelj na ponudu po visini nije pristao.

16.1. Priznanje duga, u smislu odredbe čl. 240. ZOO-a, mora biti jasno i nedvosmisleno i u pogledu osnove i u pogledu visine, odnosno mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da priznaje dug, što podrazumijeva da iz priznanja mora biti jasno vidljivo o kojem je dugu riječ, visina duga i spremnost da se dug podmiri (istovjetno u odluci VSRH poslovni broj Rev-879/2023-2 od 29. svibnja 2024.).

16.2. Očitovanje Ministarstva pravosuđa ne može se tumačiti kao priznanje duga na način kako je to propisano odredbom čl. 240. ZOO-a, koje za posljedicu ima prekid zastarijevanja, već se radi o ponudi za sklapanje nagodbe u smislu odredbe čl. 150. ZOO-a s ciljem da se spor riješi izvansudski i to sukladno odredbama posebnog zakona (ZKP/97), koju ponudu je tužitelj odbio pa ugovor o nagodbi nije niti sklopljen (činjenica priznanja pravne osnovanosti zahtjeva nema značaj izjave o priznanju duga kojim se prekida zastara, već odgovor protivne strane kojim nudi niži iznos od zatraženog predstavlja samo ponudu za sklapanje izvansudske nagodbe, sukladno odredbi čl. 150. ZOO-a, a koja nagodba se temelji na uzajamnim popuštanjima radi prekida spora ili otklanjanja neizvjesnosti o nekom pravnom poslu).

16.3. Prema praksi VSRH izraženoj u odlukama Rev-724/2007-2 od 30. kolovoza 2008. te Rev-x 216/2015-2 od 6. listopada 2015., u predmetima u kojima nisu prihvaćene ponude za sklapanje nagodbe u sporovima za naknadu štete od odgovornih osiguratelja, a u kojima je tužitelj (oštećenik) prije podnošenja tužbe odbio ponuđene iznose odštete, izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Naime, priznanje duga u smislu čl. 387. st. 2. ZOO-a može se učiniti ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata i davanje osiguranja. Ponuda nagodbe da se izvansudski riješi određeni odnos koju je tužitelj odbio nema značenje priznanja duga u smislu citirane odredbe, pa prema tome nije došlo do prekida zastarijevanja.

17. Kako je od zaprimanja odluke VSRH broj I Kž-679/2018-7 od 17. prosinca 2019. u siječnju 2020. do podnošenja tužbe u ovom postupku 10. siječnja 2024. proteklo 4 godine, od kojeg se razdoblja oduzima tri mjeseca kad zastara nije tekla razvidno je da je protekao trogodišnji zastarni rok, propisan odredbom čl. 477. st. 1. ZKP/97, radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti u cijelosti.

18. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku, odbiti zahtjev tužitelja za njegovom naknadom, a isti priznati tuženici (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT/).

18.1. Tako je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu 50 bodova (tbr. 8/1 OT) i zastupanja na ročištu 6. travnja 2025. 50 bodova (tbr. 9/1 OT), ukupno 100 bodova ili 200,00 eura (tbr. 54. OT), na koji iznos i zateznu kamatu tekuću od donošenja ove presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

19. Tuženici je priznat trošak žalbe u iznosu od 125,00 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s Tbr. 10/1 i 54. OT).

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 8. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović