REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž-1619/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DA, (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik BA, 94589513853, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika GRAD [adresa], (OIB: 58007872049), sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju TA, mag. iur., i umješača na strani tuženika PZC Brod d.o.o., (OIB: 53235973903), sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Lalić, odvjetnik u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn- 122/2018-76 od 27. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 08. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se u pobijanom prihvaćajućem dijelu (st. I., II. i IV. izreke) presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-122/2018-76 od 27. kolovoza 2025.
II. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja pa se preinačuje u odbijajućem dijelu (st. III.) presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Pn-122/2018-76 od 27. kolovoza 2025. te se sudi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti isplati iznos od 650,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. svibnja 2018. do isplate te s osnove naknade imovinske štete iznos od 199,71 euro sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."
III. Preinačuje se u odbijajućem dijelu odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske presude (st. V. izreke) pa se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi (povrh iznosa od 2.990,95 eura) daljnje troškove postupke isplatom iznosa od 554,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. kolovoza 2025. do isplate, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu za iznos od 466,50 eura zahtjev tužitelja odbija.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog dijela postupka isplatom iznosa od 234,37 eura, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu za iznos od 140,63 eura zahtjev tužitelja odbija.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.
Obrazloženje
1. Nepobijanim rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom tužitelja od 06. travnja 2025. (st. I.) te je tužitelj oslobođen (st. II.) od plaćanja sudskih pristojbi u visini od 70% iznosa sudske pristojbe.
1.1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
-u st. I., da se nalaže tuženiku da tužitelju na ime naknade štete na ime povrede prava osobnosti isplatiti iznos od 2.600.00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. svibnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
-u st. II., da se nalaže tuženiku da tužitelju DA na ime naknade imovinske štete na isplati iznos od 772,68 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
-u st. III., da se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 849,71 eura kao i tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu tekuće od 17. svibnja 2018. do 26. kolovoza 2025.
-u st. IV., da se nalaže se tuženiku da tužitelju DA naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.990,95 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 27. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.
-u st. V., da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos od 1.021,34 eura na ime troškova parničnog postupka.
2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnosi tužitelj i tuženik putem svojih punomoćnika.
3. Tužitelj pobija odluku iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe da je sud prihvatio nalaze i mišljenje oba vještaka prometne struke koja da su dijametralno suprotno, odnosno različita. Naime, vještak Mario Lovrić je naveo da tužitelj brzinu svog kretanja nije prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, atmosferskim prilikama te gustoći prometa uslijed čega da nije na vrijeme uočio osobni automobil ispred sebe te da je svojim prednjim dijelom u kočenju naletio na stražnji dio tog automobila. Sudski vještak Dražen Jeđud pak navodi da je u trenutku prometne nesreće na mjestu događaja kolnik bio zaleđen, neposut i klizav te da nije ispunjavao prometno-tehničke zahtjeve za sigurno odvijanje prometa. Nadalje da je sud na temelju nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja krivo zaključio da postoji doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja te se nigdje u presudi sud ne osvrće na činjenicu da se tužitelj kretao izuzetno malom brzinom, a to je ujedno jedina okolnost u provedenim prometnim vještačenjima gdje se mišljenja oba vještaka gotovo ne razlikuju. Navod suda prvog stupnja da nije dokazao da je imao zimsku opremu tužitelj osporava jer to nije nitko doveo u pitanje, ni tuženik ni umješač pa se postavlja pitanje zbog čega bi tužitelj dokazivao nešto što nitko ne osporava. Osporava se i odluka o troškovima postupka prvenstveno u dijelu gdje se ističe da je tužitelj uspio sa 80%, a zatim u dijelu gdje mu je dosuđeno 50,00 eura za ročište od 12. ožujka 2019. Isto tako drži da mu neosnovano nisu priznati troškovi konferencije sa strankom i pribave zapisnika od MUP-a.
3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno podredno "da se temeljem žalbenih navoda ista preinači".
4. Tuženik podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga sa obrazloženjem, u bitnome, da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak o neosnovanosti njegovog prigovora pogrešne pasivne legitimacije, da tuženik kao jedinica lokalne samouprave izravno ne izvodi radove redovnog održavanja ceste već te radove ustupa fizičkoj ili pravnoj osobi koja je za te radove registrirana dok je njegov posao prema čl. 26. Zakona o cestama samo organiziranje poslova održavanja nerazvrstanih cesta na području grada, da je tuženik poduzeo sve radnje koje su potrebne za sigurno kretanje prometnica prema programu održavanja komunalne infrastrukture grada [adresa] kada je navedene poslove predao u nadležnost trgovačkom društvu PZC Brod d.o.o., da bi eventualnu odgovornost u vezi uvjeta održavanja nerazvrstanih cesta i javnih površina na području grada [adresa] bila na strani umješača a ne tuženika, da prema nalazu i mišljenju vještaka Maria Lovrića proizlazi da tužitelj kao vozač nije brzinu kretanja prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, atmosferskim prilikama te gustoći prometa, da do prometne nesreće ne bi došlo da je tužitelj prilagodio brzinu kretanja osobinama i stanju ceste, da u predmetu postoji Putni list društva PZC Brod za dan predmetnog štetnog događaja iz kojeg da je razvidno da su se izvršili radovi na preventivnom posipanju soli na predmetnoj dionici a sve sukladno čl. 36. Pravilnika o održavanju cesta, da su sa obje strane dionice postavljeni prometni znaci opasnost od poledice, da ni odluka o troškovima postupka nije pravilna te da je pogrešno primijenjena Odvjetnička tarifa kada je tužitelju priznat trošak za ročište za objavu presude.
4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači presuda "u smislu navoda žalbe", odnosno podredno da se "predmet vrati na ponovno odlučivanje".
5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.
7. Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.
8. U ovoj pravnoj stvari tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nastala kao posljedica štetnog događaja-prometne nezgode od 05. veljače 2018. kada je upravljao svojim automobilom Fiat Brava 1.4 SX reg. oznake [registarska oznaka] na nadvožnjaku iznad autoceste A-3 te prednjim desnim dijelom svog vozila udario u vozilo reg. oznake [registarska oznaka] koje je bilo zaustavljeno na zapadnoj kolničkoj traci kolnika nadvožnjaka.
8.1. Zahtjev konačno postavlja podneskom od 06. travnja 2025. (stranica 196 do 199 spisa) i to tako da s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti potražuje iznos od 3.250,00 eura; s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 240,00 eura; na ime troškova liječenja iznos od 63,18 eura; na ime štete na osobnom vozilu iznos od 669,21 eura. Ukupno potražuje iznos od 4.222,39 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 17. svibnja 2018.
9. Ispitujući pobijanu presudu prema čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda na koju upućuju žalitelji, ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihovog postojanja ista ispitati.
10. Prvostupanjski sud je na temelju nespornih činjenica, kao i činjenica koje su utvrđene izvedenim dokazima, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio činjenično stanja koje ovaj sud nalazi pravilno utvrđenim, a iz kojega proizlazi:
- da iz zapisnika o očevidu MUP-a, PU Brodsko-posavske, PP Slavonski Brod od 05. veljače 2018. proizlazi da se prometna nezgoda dogodila u 06,47 sati, na spojnoj cesti između županijske ceste 4202 i državne ceste D-53 oko 400 m južno od raskrižja sa ŽC 4202 (nadvožnjak) iznad autoceste A-3, da se radi o cesti sa podijeljenim kolnikom namijenjenim za kretanje vozila u oba smjera, na kojoj je nagib u padu od 1,3%, da je stanje kolnika opisano kao: kolnik gladak, zaleđen, neposut, klizav, neoštećen, a sa sjeverne i južne strane nadvožnjaka mokar, da je ograničenje brzine na 50 km/h, da su vremenske prilike opisane kao: sumaglica, vjetar, temperatura zraka od -2,5°C;
- da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu od 14. svibnja 2018. tužitelj oglašen krivim za predmetni štetni događaj, odnosno da je počinio prekršaj iz čl. 54. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.200,00 kuna;
- da je tuženik sa umješačem sklopio Ugovor broj 335/2017 o održavanju nerazvrstanih cesta i pješačkih staza na području grada [adresa] u 2018. (dalje Ugovor), da je ugovor sklopljen 29. prosinca 2017. te da je umješač preuzeo obvezu izvođenja radova održavanja nerazvrstanih cesta i pješačkih staza sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, Zakona o cestama, Pravilnika o održavanju cesta i Odluke o komunalnim djelatnostima koje se mogu obavljati na temelju pisanog Ugovora te između ostalog da se umješač obvezao u zimskim uvjetima biti u mogućnosti organizirati izlazak mehanizacije i ljudi na teren u roku od najduže dva sata od poziva ovlaštene osobe tuženika (čl. 7.);
- da iz zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 09. veljače 2018. o obavljenom inspekcijskom nadzoru proizlazi da na navedenoj cesti između 6:30 i 7:00 sati dogodila prometna nezgoda gdje je sudjelovalo više vozila, da je na dan prometne nezgode vrijedio drugi stupanj pripravnosti koji je proglašen 03. veljače 2018., da listovi dnevnika zimske službe nemaju oznake brojeva listova, da se radi o cesti koja je raspoređena u cestu prvog prioriteta, da je zadnje tretiranje predmetnog nadvožnjaka bilo 04. veljače 2018. u vremenu od 18 sati do 20 sati, a slijedeće da je bilo nakon nesreće, da iz izjave predstavnika izvođača radova koji su izašli na mjesto prometne nesreće proizlazi da je kolnik na rampama sjeverno i južno od nadvožnjaka bio vlažan dok da je na rasponskoj konstrukciji bio zaleđen, da je naloženo da se u drugom stupnju pripravnosti zimske službe na nadvožnjacima, između ostalog i na predmetnom nadvožnjaku Marinci vrše češće ophodnje i to u jutarnjim satima kad je najniža temperatura i kada je pojava kondenzacije vlage iz zraka;
- da prema nalazu i mišljenju vještaka Maria Lovrića (stranica 118 do 126 spisa) proizlazi da tužitelj nije brzinu kretanja prilagodio osobinama i stanju ceste, vidljivosti, atmosferskim prilikama te gustoći prometa pa da nije na vrijeme uočio osobni automobil koji je bio zaustavljen kao zadnji u koloni pa da je stoga u kočenju naletio na stražnji dio tog automobila, da je visina totalne štete na automobilu 630,28 eura, da se je tužitelj kretao brzinom od 21,92 km/h ali kako nije bilo tragova kočenja (pomoću kojih se može dobiti točna brzina vozila pri udaru) da se je vještak rukovodio brzinom koju je naveo sam tužitelj od 35 km/h;
- da iz nalaza i mišljenja vještaka Dražena Jeđuda (stranica 180 do 188 spisa) proizlazi da se tužitelj u trenutku udara kretao brzinom od oko 27 km/h, da je kolnik bio zaleđen, neposut i klizav te da isti nije ispunjavao prometno-tehničke zahtjeve za sigurno odvijanje prometa, da je u fazi prilaza mjestu prometne nesreće tužitelj sa automobilom prešao sa mokrog na zaleđeni dio kolnika što u pravilu za vozača predstavlja iznenadnu okolnost a vrijeme za prilagodbu na novonastale prometne uvjete je ograničeno, da je postojao prometni znak poledica postavljen 180 m prije mjesta kontakta gledano iz smjera kretanja osobnog automobila tužitelja, da totalna šteta na vozilu iznosi 669,21 euro;
- da je prema nalazu i mišljenju vještaka dr. AA tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice te nagnječenje glave, da mu je određena terapija analgeticima te da je nosio Schantzov ovratnik, da je obavljao ukupno 14 fizikalnih terapija, da je za potrebe provođenja istih tužitelj putovao na relaciji [adresa] – [adresa] (cijena karte u jednom smjeru je 14 kuna), da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega dva sata kroz jedan mjesec, odnosno ukupno 60 sati i to od strane nekvalificirane osobe;
11. Na temelju navedenih i utvrđenih činjenica prvostupanjski sud je pravilno zaključio da postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu tužitelju. Naime, pravilan je stav suda prvog stupnja izražen u pobijanoj odluci da obveze tuženika temeljem Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18 dalje: ZKG) koje podrazumijevaju između ostalog i održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, zaključenjem Ugovora br. 335/17 o održavanju cesta sa umješačem ne isključuju primjenu navedenog Zakona, a isto tako ga ne oslobađa od odgovornosti koja nastaje nepridržavanjem tih obveza.
11.1. Grad Slavonski Brod kao jedinica lokalne samouprave dužan je osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa djeluju tako da se zaštiti imovina građana i spriječi nastanak štete, dužan je dakle osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti pa tako i uklanjanje snijega i leda s javnih površina i nerazvrstanih cesta, kako je propisano u odredbama čl. 2. i 3. ZKG-a. Odredba čl. 4. ZKG-a propisujući način obavljanja komunalne djelatnosti, uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba - vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o obavljanju komunalnih poslova. Nadalje (čl. 17. st. 1. i st. 2. ZKG-a) nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno gospodarstvo koje se ustrojava u upravnim odjelima za komunalno gospodarstvo u jedinici lokalne samouprave.
11.2. Stoga prenošenjem na umješača poslove održavanja javnih površina i nerazvrstanih cesta tuženik se ne oslobađa odgovornosti da preko svojih komunalnih službi poduzima mjere kojima se osigurava provedba odredbi komunalnog reda, a niti se time oslobađa odgovornosti za štete koje nastaju zbog nepridržavanja tih obveza. Proizlazi dakle da je pravilno sud prvog stupnja odbio prigovor tuženika o nedostatku njegove pasivne legitimacije.
12. Da kolnik kritične zgode nije bio posipan proizlazi osim iz zapisnika policije i iz zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture kao i iz iskaza ĐA koji je kritične zgode bio zaposlenik umješača i obavljao poslove posipanja ceste te koji je naveo da u vrijeme štetnog događaja nije posipao predmetni dio dionice ceste. Nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da kolnik nije bio prometno-tehnički sposoban za sigurno odvijanje prometa. Isto tako činjenica je da se kritične zgode dogodio veći broj prometnih nesreća u kojima je sudjelovalo 16 vozila, da je prijavljeno za uzrokovanje prometne nesreće 10 vozača ali isto tako da je prijavljen i umješač (iskaz ČA, policijskog službenika) upućuje na činjenicu da brzina kojom se kretao tužitelj oko 30 km/h nije bila u uzročnoj vezi sa samom prometnom nezgodom. Isto tako iz nalaza i mišljenja vještaka Jeđuda proizlazi da je tužitelj kritične zgode prešao sa mokrog na zaleđeni dio kolnika što za vozača predstavlja iznenadnu okolnost, a da je vrijeme za prilagodbu na novonastale prometne uvjete ograničeno. Potonje proizlazi i iz zapisnika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture u kojem su notirani iskazi predstavnika izvođača radova koji su izašli na lice mjesta kritične zgode i koji su naveli da je kolnik sjeverno i južno od nadvožnjaka bio vlažan, a na samom nadvožnjaku zaleđen.
13. Pravilno je sud prvog stupnja uzimajući u obzir odredbu čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) utvrdio da tužitelju pripada pravo na isplatu iznosa s osnova imovinske štete zbog povrede prava osobnosti zatraženi iznos od 3.250,00 eura. Naime, prema nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta jedan do dva dana, bolove srednjeg intenziteta 15 dana te bolove slabog intenziteta još oko dva mjeseca, sekundarni strah jakog intenziteta trpio je jedan dan, srednje jakog intenziteta 10 dana i strah slabog intenziteta 45 dana u smislu zabrinutosti za ishod liječenja.
14. Isto tako s osnova tuđe pomoći i njege pravilno je sud prvog stupnja priznao tužitelju tu pomoć ukupno za 60 sati kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka no po mišljenju ovog suda tužitelju je valjalo priznati iznos od 4,00 eura za sat tuđe pomoći i njege onako kako je on to zahtijevao, odnosno ukupno iznos od 240,00 eura. Tužitelj je za potrebe liječenja putovao na relaciji [adresa] – [adresa] te mu je pravilno sud priznao zatraženi iznos od 63,18 eura na ime troškova liječenja (čl. 1095 ZOO-a). Konačno tužitelju je pravilno na ime totalne štete na njegovu vozilu priznat iznos od 669,21 euro. Također je i odluka o zakonskim zateznim kamatama na imovinsku štetu pravilno utvrđena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (čl. 1089. st. 2. ZOO-a).
15. Međutim unatoč navedenom pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbu čl. 1067. st. 3. ZOO-a zaključio da postoji doprinos štetnom događaju tužitelja od 20% i to iz razloga što "tužitelj u tijeku postupka nije dokazao da je imao obveznu zimsku opremu".
15.1. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja naveo da postoji odgovornost tuženika po načelu pretpostavljene krivnje iz čl. 1045. ZOO-a dok se odredba čl. 1067. st. 3. ZOO-a odnosi na oslobođenje odgovornosti vlasnika opasne stvari. U ovom slučaju bi mogla doći u obzir odredba čl. 1092. ZOO-a koja propisuje doprinos oštećenika vlastitoj šteti. Međutim, iz provedenih dokaza proizlazi da nije bilo sporno, a to nije niti utvrđivano tijekom postupka da li je tužitelj imao obaveznu zimsku opremu niti su to naveli vještaci u svom nalazu i mišljenju, a navedeno ne proizlazi niti iz zapisnika o očevidu policije. Stoga po ocjeni ovog suda u postupku nije utvrđeno da bi postojao bilo kakav doprinos tužitelja navedenoj prometnoj nezgodi (unatoč činjenici što je utvrđena njegova prekršajna odgovornost).
16. Slijedom iznijetog tužitelju je valjalo priznati neimovinsku i imovinske štete kako je on to postavio u svom zahtjevu i kako je to sud prvog stupnja i presudio bez umanjivanja od 20% (izuzev s osnova tuđe pomoći i njege).
17. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari valjalo je preinačiti i odluku o parničnim troškovima po čl. 166. st. 2. ZPP-a.
17.1. S tim u vezi tužitelju je valjalo priznati troškove postupka za one radnje poduzete po punomoćniku kako je to priznao istome i sud prvog stupnja. Sud prvog stupnja pravilno je priznao trošak za pristup ročištu punomoćnika tužitelja 12. ožujka 2019. prema Tbr. 9. t. 5. Odvjetničke tarife jer je isto odgođeno prije raspravljanja (stranica 26 spisa), a isto tako ni ostali zatraženi troškovi ni po ocijeni ovog suda nisu bili potrebni u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da je pravilno sud prvog stupnja tužitelju priznao trošak pristupa punomoćnika tužitelja ročištu radi objave odluke (Tbr. 9. t. 3. Odvjetničke tarife). Ukupno tako trošak tužitelja iznosi 3.545,79 eura, a kako je sud prvog stupnja istome dosudio iznos od 2.990,95 eura, valjalo je istome dosuditi razliku u iznosu od 554,84 eura.
18. Iz svih navedenih razloga, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. te čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
19. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojom žalbom pripada mu i trošak žalbenog dijela postupka i to za sastav žalbe + PDV-e prema Tbr. 10. t. 1. Odvjetničke tarife u iznosu od 234,37 eura dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti. Tuženikova je žalba odbijena pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a).
U Puli – Pola 08. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
Alenka Paus