REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1098/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. (OIB: 23057039320) iz Rijeke, Jadranski trg 3A, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-837/2019-27 od 06. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 08. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovane žalbe tuženika pa se potvrđuju presuda (st. I. i III.) i rješenje (st. IV.) Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-837/2019-27 od 06. lipnja 2025.

II. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tuženika i preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: P-837/2019-27 od 06. lipnja 2025. u st. III. izreke na način da se odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.360,29 eura sa zateznim kamatama tekućim od 01. listopada 2015., obračunatim za razdoblje do 31.prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok se u preostalom dijelu za iznos od 3.194,22 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 01. listopada 2015. žalba tuženika odbija i presuda potvrđuje.“

III. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka iz prvostupanjske odluke (st. V.) pa se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.539,66 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 06. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 240,92 eura zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 109,67 eura u roku 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 255,92 eura odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak žalbenog dijela postupka u iznosu od 31,25 eura u roku 15 dana dok se u preostalom dijelu u iznosu od 46,88 eura odbija kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

-u st. I., da se utvrđuje da je ništetna odredba iz čl. 7. st. 3. Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103821128, sklopljenog 05. veljače 2008. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: "…obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke." i iz čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu u dijelu odredbe koji glasi: "…u skladu s važećim odlukama Banke.";

-u st. II., da se nalaže tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.554,51 euro zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. III., da se utvrđuje da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 1.990,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2015. do isplate.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

-u st. IV., da se odbija tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku;

-u st. V., da se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.780,58 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude 06. lipnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom zatraženom dijelu za iznos od 562,50 eura zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbijen.

2. Protiv navedenog rješenja (st. V.) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svojeg punomoćnika dok tuženik putem svojih punomoćnika pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi protiv presude i rješenja.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz svih žalbenih razloga. Navodi da mu je sud neosnovano za podnesak od 14. siječnja 2025, priznao trošak postupka od samo 25 bodova kao da se radi o "ostalim podnescima", a da se je on predmetnim podneskom očitovao na nalaz i mišljenje vještaka financijske struke pa da se radi o obrazloženom podnesku za koji mu je trebalo priznati iznos od 200,00 eura plus PDV-e.

3.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači st. V. rješenja na način "da se obveže tuženika da mu pored dosuđenog iznosa u visini od 1.780,58 eura naknadi i daljnji iznos parničnog troška u visini od 187,50 eura".

4. Tuženik podnosi žalbu pobijajući istu u cijelosti iz svih žalbenih razloga. Najprije smatra kako zbog postojanja nekih okolnosti nastaje potreba za ocjenu subjektivne i objektivne nepristranosti suda u ovom konkretnom postupku, a to su okolnosti ima li sudac ili njemu bliska osoba, ili je on imao, kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u švicarskim francima (bez obzira je li to kod tuženika ili kod drugih banaka) i zastupa li bliska osoba suca ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu (bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna strana), zbog čega treba razmotriti postoji li okolnosti za izuzeće uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda. Smatra kako tužitelj više nema pravo na bilo kakvo obeštećenje jer je provedena konverzija kredita koju je tužitelj prihvatio, pozivajući se i na rješenje doneseno u oglednom postupku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Gos-1/2019. I dalje smatra kako nisu ništetne ni odredbe ugovora o kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli u švicarskim francima koja je odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) pa je isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti. Ostaje i kod prigovora zastare te pobija odluku o početku tijeku zateznih kamata a ističe i nemogućnost primjene čl. 241. ZOO-a.

4.1. Tuženik posebno pobija i dio odluke kojom je odlučeno o njegovu prigovoru radi prijeboja smatrajući kako je i tužitelj bio nesavjesna strana zbog čega je dužan isplatiti tuženiku iznose manje plaćenog kredita za vrijeme kada je tečaj švicarskog franka bio niži od početnog, tako da i tuženik ima pravo na restitucijski zahtjev koji se u ovom slučaju trebao riješiti kroz institut prigovora radi prijeboja. Osporava i odluku suda u kojoj je odbijen njegov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Osijeku jer da je između stranaka ugovorena nadležnost suda u Rijeci. Drži da ni odluka o troškovima postupka nije pravilna jer je sud prvog stupnja tužitelju pogrešno dosudio trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice prema čl. 155. st. 1. ZPP-a.

4.2. Žalbeni je prijedlog tuženika da se prvostupanjska presuda preinači "i tužbene zahtjeve tužitelja odbije", odnosno podredno da se ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovor na te žalbe nije podnesen.

7. Žalbe tužitelja protiv odluke o troškovima postupka je u cijelosti osnovana dok je žalba tuženika djelomično osnovana protiv presude a nije osnovana protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti.

8. Postupajući u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava – te je ocijenio da u postupku nisu počinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te nikakvih proturječnosti ili nejasnoća.

8.1. Isto tako ne postoje razlozi za isključenje iz suđenja (čl. 71. t. 1. do t. 6. ZPP- a) kao ni okolnosti koje bi dovele u sumnju nepristranost sudaca kao predsjednika i članova drugostupanjskog vijeća (čl. 71. t. 7. ZPP-a).

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu se s osnova ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli isplati iznos od 4.554,51 euro uvećano za zatezne kamate, a sve temeljem Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103821128 od 05. veljače 2008. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i ZH kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita te Aneksa broj 1 Ugovora o kreditu od 12. siječnja 2016.

10. Nesporne i nedvojbeno utvrđene činjenice u ovom postupku su slijedeće:

-da je 05. veljače 2008. sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i ZH kao sudužnika te tuženika kao davatelja kredita navedeni Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103821128 slijedom kojega je tužitelju dan kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 32.303,00 CHF na rok otplate od 180 mjeseci;

-da je čl. 7. ugovoreno da tužitelj otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, kredit dospijeva svakog prvog u mjesecu, povrat svih obveza po Ugovoru obračunava se po srednjem tečaju banke na dan odobrenja žiro računa banke;

-da je čl. 8. Ugovora tužitelj se obvezao platiti tuženiku kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva (sukladno važećim odlukama tuženika) i na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,050% godišnje, te se obračunava primjenom proporcionalne metode. Namjena kredita (čl. 3.) bila je za izgradnju nekretnine;

-da su stranke dana 12. siječnja 2016. sklopile Aneks br. 1 Ugovora o kreditu (dalje Aneks br. 1) temeljem odredaba Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 dalje ZID ZPK/15) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u eurima prema kojem proizlazi neotplaćena glavnica na dan 30. rujan 2015. u iznosu od 12.282,26 eura u kunskoj protuvrijednosti, te da je korisnik kredita preplatio kredit u iznosu od 15.000,07 kuna, odnosno 1.965,48 eura;

-da su se stranke Aneksom suglasile da se ukupni iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50% dospjelog anuiteta, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi;

-da nije osnovan prigovor prijeboja postavljen od strane tuženika u iznosu od 1.990,94 eura "iz razloga jer plaćanjem manje kamatne stope od ugovorene tužitelj nije ništa stekao da bi na temelju stjecanja bez osnove bio dužan vratiti tuženiku".

11. Nesporno je i da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu u švicarskim francima te da je tijekom otplate kredita u razdoblju od travnja 2009. do rujna 2015. došlo do povećanja redovnih kamata u rasponu od 5,40%, 5,15%, 4,85%, 4,50% i 3,23% godišnje kao i do znatnog povećanja tečaja švicarskog franka u odnosu na početni (4,469800) uslijed čega je i došlo do znatnog povećanja mjesečnih anuiteta koji je prema glavnom dugu i početnoj stopi redovnih kamata iznosio 120,35 CHF.

12. Sporno je i nadalje prema žalbenim navodima tuženika, prvenstveno ima li tužitelj uopće pravo na restituciju nakon sklapanja Aneksa br. 1; podredno radi li se o ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu; da li je nastupila zastara potraživanja; da li je osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja. Isto tako sporna je i mjesna nadležnost prvostupanjskog suda.

13. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo JH, univ. mag. oec. utvrđeno je da u konkretnom slučaju ne postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu u razdoblju od 15. veljače 2008 do 01. siječnja 2014., već da je tijekom otplate kredita radi promjene kamatne stope plaćeno manje u iznosu 1.105,65 kuna (146,74 eura), a koji se iznos dobije kada se od negativnih stavki koje iznose 1.997,66 kuna oduzmu pozitivne u iznosu 892,01 kuna, da postoji preplata na ime preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi tečajne razlike u odnosu na tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od 01. siječnja 2009. do 30. rujna 2015. u iznosu 4.058,87 eura, da ne postoji tzv. negativna tečajna razlika kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan korištenja kredita, da ukupan iznos zateznih kamata na tako utvrđene preplaćene iznose do 30. rujna 2015. iznosi 1.247,57 eura, da je konverzija u konkretnom slučaju napravljena u skladu s odredbama ZIDZPK/15, odnosno da je računski točna, da razlika između nove nedospjele euro glavnice kredita u odnosu na nedospjelu glavnicu kredita u CHF pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF na dan konverzije iznosi 1.360,29 eura, da iznos preplate koja je priznata tužitelju na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 15.000,70 kune (1.965,48 eura), a koja je preplata iskorištena za otplatu 50% budućih mjesečnih anuiteta sve dok se u potpunosti ne iskoristi te da se po pravilima o uračunavanju za iznos preplate priznat u konverziji prvo umanjuje zatezna kamata (1.247,57 eura – 1.965,48 eura), nakon čega ostaje iznos od još 717,91 eura na ime preplate koji se dalje uračunava u iznos preplate kamata i tečajne razlike nakon čega u konačnici ostaje iznos od 3.194,22 eura na ime tužiteljeve preplate.

14. Prvostupanjski je sud pozivom na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda RH te Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaključio da se radi o formalnom i unaprijed pripremljenom Ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati i o kojim odredbama nije sa tuženikom pregovarao pa je primjenom čl. 502.c ZPP-a zaključio da se radi o ništetnim odredbama. Nadalje, da je tuženiku bio poznat rizik koji nosi švicarski franak o kojem nije na adekvatan način informirao tužitelja, odnosno isti nije u cijelosti informirana o svim potrebnim parametrima koji su bitni za donošenje valjane odluke koja je utemeljena na potpunoj obavijesti. Tuženik nije prilikom sklapanja Ugovora postupao savjesno i pošteno posljedica kojega je i ugovaranje navedenih spornih odredbi koje su uzrokovale značajnu ravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

15. Pri tome se sud prvog stupnja pozvao i na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 79/07 i dr.) te na odredbe ZZP-a ("Narodne novine" broj: 41/14 i dr.) posljedično tome zaključio da tužitelju pripada pravo na zahtijevanu isplatu koja je utvrđena nalazom i mišljenjem financijskog vještaka, a prema pravilima o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

16. Sud prvog stupnja nalazi neosnovan prigovor zastare potraživanja tuženika (čl. 241. ZOO-a) jer je podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, a koje je pravomoćnim okončanjem spora u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu pred Visokim trgovačkim sudom dana 13. lipnja 2014., odnosno u odnosu na valutnu klauzulu dana 14. lipnja 2018. počela teći ispočetka, a predmetna tužba je podnesena 30. svibnja 2019.

17. Prvenstveno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo i iznio valjane razloge o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koji su sadržani u navedenom Ugovoru kada je zaključio da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično ništetne i kada je uz primjenu odredbe čl. 502.c ZPP-a temeljio svoju odluku na pravnim shvaćanjima koja proizlaze iz pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. te presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018., presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rvt- 249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019.

18. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP-a iz 2003. bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema čl. 84. toga Zakona nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, dok je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost ugovora (čl. 87.). Valja reći da je ista materija jednako bila regulirana i u čl. 96, čl. 99. i čl. 102. ZZP-a iz 2007. godine.

19. U odnosu na Aneks br. 1 koji je sklopljen 12. siječnja 2016. valja reći da po pravnom shvaćanju ovog suda potrošač koji je sklopio Sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 nakon sklapanja tog Sporazuma ima pravo na povrat više uplaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu sa navedenim člankom i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrijekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

20. Naime, odredbama ZID ZPK/15 nije propisan način rješavana posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Odredba čl. 19.b ZID ZPK/15 propisuje da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u euro podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran. Sklapanje navedenog Aneksa br. 1 ima svrhu potpunu zaštitu potrošača kao korisnika kredita i prilikom njegovog sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koje je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu. Isto tako ni pravilima po kojima se vrši konvertiranje kredita (sadržanim u odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15), a ni nekim drugim odredbama navedenog Zakona pa niti iz sadržaja navedenog Aneksa br. 1 ne proizlazi, odnosno nije uređeno pitanje rješavanja pretplaćenog u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita u valuti CHF tj. nije uređeno pitanje rješavanja posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi kako one o promjenjivoj stopi ugovorene kamate tako i one o valutnoj klauzuli.

20.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika sklapanjem navedenog Aneksa br. 1 nisu otklonjene pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu pa tužitelj zbog sklapanja takvog Aneksa ne gubi pravo potraživati od tuženika povrat preplaćenog, odnosno ono što je on stekao bez osnove ukoliko nije u potpunosti namiren iznosom prilikom konvertiranja kredita iz valute u CHF u valutu euro. Isto tako treba imati u vidu i da korisnik kredita, odnosno tužitelj se niti jednom odredbom sklopljenog Aneksa br. 1 nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi Ugovora o kreditu u valuti CHF.

21. U odnosu na žalbene navode tuženika kojima se upućuje na pravno shvaćanje VSRH izraženom u rješenju poslovni broj Gos-1/2019 od 04. ožujka 2020., odnosno da je odluka suda prvog stupnja protivna navedenom shvaćanju valja reći da to nije osnovano. Naime, u navedenoj odluci izraženo je pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u valutnoj klauzuli. Stoga prema tom shvaćanju nije isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po navedenim odredbama zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao potrošača i banke kao davatelja kredita već samo da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

21.1. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika valja reći da su tužitelj i tuženik u skladu sa odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos ali za razdoblje nakon njegovog sklapanja.

22. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo u pogledu zastare jer tuženikov prigovor nije osnovan budući da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.), a tužba je podnesena 30. svibnja 2019., dakle unutar općega zastarnog roka koji prema čl. 225. ZOO-a iznosi pet godina. Navedeno se odnosi i na preinačeni dio zahtjeva jer nije, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, tužitelj istaknuo drugi tužbeni zahtjev već se radi o zahtjevu iz iste činjenične osnove nakon provedenog financijskog vještačenja.

23. U odnosu na istaknut prigovor prijeboja, odnosno uračunavanja iznosa od 1.990,94 eura zbog manje kamatne stope od početno ugovorene u razdoblju od 01. svibnja 2011. do 30. rujna 2015. ovaj drugostupanjski sud podržava pravno shvaćanje prvostupanjskog suda o nepostojanju te tražbine. Tužitelj je plaćanjem manjih anuiteta ostvario određenu korist, međutim ne može se smatrati da je time nešto primio od tuženika, a ni da je izvršena radnja kojom je stekao korist, prema općem pravilu o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 2. ZOO-a.

24. Konačno valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno odbio prigovor tuženika koji se odnosio na mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda tj. suda u Osijeku. Odredbom čl. 49. ZZP-a propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.), a odredba čl. 55. st. 1. ZZP propisuje da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

24.1. Stoga, da bi se neka ugovorna odredba mogla ocijeniti nepoštenom, ona mora biti protivna načelu savjesnosti i poštenja jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i uzrokovala je znatnu neravnotežu u stranačkim pravima i obvezama. U konkretnom slučaju Ugovor o kreditu sklopljen je u Podružnici Osijek, a ugovornu odredbu o mjesnoj nadležnosti suda u Rijeci formulirao je unaprijed tuženik, kao trgovac, jer je sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu, a o toj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Ugovaranjem nadležnosti suda njegovog sjedišta tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita, s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužiteljice od suda čija je nadležnost ugovorena. Kako iz svih utvrđenih okolnosti proizlazi da u konkretnoj situaciji ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu, ona je u smislu odredaba ZZP-a ništetna, a kako tuženik ima poslovnu jedinicu u [adresa], nadležnost prvostupanjskog suda postoji i na temelju odredbe čl. 59. ZPP-a, kojom je propisano da je u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem se području ta poslovna

25. Prvostupanjska odluka međutim unatoč svemu navedenom nije pravilna u odnosu na visinu priznatog zahtjeva tužitelju jer zahtjev tužitelja nije osnovan u dijelu kojem isti zahtijeva isplatu na ime razlike glavnice iznos od 1.360,29 eura sa zateznim kamatama. Naime razlika glavnice je posljedica konvertirane glavnice u kunama i glavnice kakva bi bila da se preostala CHF glavnica pretvori u kunsku po početnom tečaju. Priznata glavnica utvrđena je navedenim Aneksom br. 1 i o njoj su se ugovorne strane međusobno suglasile i nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača pa nije ni bila obuhvaćena razlogom ništetnosti niti je to tužitelj tijekom postupka dokazao.

25.1. U tom je dijelu stoga zahtjev tužitelja valjalo odbiti.

26. Odluka o tijeku zateznih kamata je pravilna jer prema okolnostima konkretnog slučaja proizlazi da je tuženik kao trgovac nepošteni stjecatelj pa je u obvezi isplatiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

27. Sud prvog stupnja je pravilno priznao trošak tužitelja osnovom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Odvjetničke tarife za sastav tužbe, sastav podneska od 21. listopada 2019. prema Tbr. 8. t. 1 Odvjetničke tarife te podnesaka od 29. studenog 2024 i 18. travnja 2025. prema Tbr. 8. t. 4 Odvjetničke tarife. Za sastav podneska od 14. siječnja 2025. (stranica 175 i 176 spisa) kojim se je tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje i specificirao svoj zahtjev tužitelju je valjalo priznati trošak prema Tbr. 8. t. 1. (100 bodova), a ne prema Tbr. 8. t. 4. Odvjetničke tarife pa je žalba tužitelja u cijelosti osnovana. Međutim zbog djelomičnog prihvaćanja žalbe tuženika došlo je do promjene u uspjehu stranaka u postupku pa je valjalo odluku o troškovima preinačiti. Uspjeh tužitelja „sada“ iznosi 70% kada se uzme da je tužitelj uspio sa osnovom zahtjeva u cijelosti, a da je s visinom uspio djelomično sve primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tužitelju tako pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 1.539,66 eura (za radnje koje su priznate po sudu prvog stupnja izuzev za navedeni podnesak i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura + trošak vještačenja u cijelosti). Tužitelju nije, po sudu prvog stupnja, priznat trošak postupka za pristup punomoćnika ročištu za objavu odluke pa su s tim u vezi neosnovani navodi tuženika.

28. Slijedom svega navedenog valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja u odnosu na troškove postupka u cijelosti dok je žalbu tuženika valjalo djelomično prihvatiti u odnosu na presudu a u cijelosti odbiti u odnosu na rješenje o mjesnoj nenadležnosti te prema čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 373. t. 3. ZPP-a i čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

29. Tužitelj je uspio u žalbenom postupku u cijelosti pa je valjalo istome priznati zatraženi trošak žalbenog dijela postupka u visini od 31,25 eura dok je u preostalom zatraženom dijelu u iznosu od 46,88 eura njegov zahtjev kao neosnovan valjalo odbiti. Tuženik je uspio u žalbenom postupku u omjeru od 30% pa mu je razmjerno tom uspjehu dosuđen trošak žalbenog postupka (sastav žabe i pristojba na žalbu) u iznosu 109,67 eura dok je u preostalom dijelu u iznosu od 255,92 eura zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

U Puli – Pola 08. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus