REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž R-192/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćniku Ivici Zaradiću, odvjetniku u Solinu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1440/2022-23 od 18. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-1440/2022-23 od 18. rujna 2025.

II Odbijaju se zahtjevi tuženika i tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

" Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od travnja 2017.g. do rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 21,00 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,58 EUR teče od 15. Srpnja 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,08 EUR teče od 15. rujna 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,63 EUR teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,69 EUR teče od 15. prosinca 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,38 EUR teče od 15. prosinca 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,64 EUR teče od 15. kolovoza 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.“ dok se odbija tužbeni zahtjev u dijelu više zatraženog iznosa od 1.344,00 EUR, a do ukupno zatraženog iznosa od 1.365,00 EUR.

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 260,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banked.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku oddonošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopiiz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope kojuje Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora izmeđutrgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje jeobavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalimodnosima za 3% poena."

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tuženik, uz prijedlog za donošenje dopunske presude.

2.1. Prvostupanjski nije donio dopunsku presudu smatrajući da istu nije trebao donijeti, obzirom da je u cijelosti o svim zahtjevima sukladno čl. 339. ZPP-a odlučeno.

2.2. Žalbom tuženik pobija u cijelosti navedenu presudu u točkama I. i II., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka. Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana presuda i odbije tužiteljica sa tužbenim zahtjevom, uz preinaku u svezi parničnih troškova, na način da se naloži tužitelju plaćanje parničnih troškova u korist tuženika i odbije zahtjev tužitelja u svezi načina plaćanja parničnih troškova (na račun odvjetnika), podredno, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz zahtjev troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužiteljica smatra žalbu u cijelosti neosnovanom,obzirom na odluke suda Europske unije vezano da je u konkretnom slučaju bila dopuštena stupnjevita tužba, i da se u radnom sporu kojim radnika treba smatrati slabijom stranom radnog odnosa i potrebno poslodavcu onemogućiti da ograničava njegova prava. Poziva se i na odluke županijskih sudova vezanih za dosuđeni trošak.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 1.365,00 eura s pripadajućom zakonskom kamatom, a na ime razlike plaće u odnosu na otežane uvjete rada, prekovremene,noću, nedjeljom i blagdanom, kao i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sve tako određene sate kao i naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

7. Tuženik se žalbom neosnovano poziva na počinjene bitne povrede na koje i pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud utvrđuje da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih od tih procesnih povreda zbog kojih se presuda može pobijati.

7.1. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP, na koju ukazuje tuženik jer su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Pri tome u odnosu i na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno je i primijenjeno materijalno pravo.

8. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika, na radnom mjestu medicinske sestre, i da je radila u redovnom i prekovremenom radu.

9. Sporno je bilo da li je tuženik ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, a posebno i dodatke na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi, otežane uvjeta rada, kao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja za sate određene u prekovremenom radu.

10. Prvostupanjski sud, cijeneći da je radni odnos tužiteljice reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23-dalje:ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13-dalje:KU/13), Dodatkom 1. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 96/15-dalje: Dodatak I. KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18), Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 92/19) i Dodatkom III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 56/20), obzirom da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika – medicinska sestra/tehničar u bolnici, radila je u posebnim uvjetima rada, prekovremeno, noću,nedjeljom i blagdanom, pa kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu liječenja ima pravo na uvećanje plaće za 4% zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi do 31. kolovoza 2019. , a od 1. rujna 2019. pa dalje za 8% , dok pravo na uvećanje plaće za 11% ima na temelju posebnih uvjeta rada do 31. kolovoza 2019. , a od 1. rujna 2019. pa dalje za 14%.

11. Kako je među strankama bilo sporno da li je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici u skladu s važećim pravnim propisima, tada bi i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena. Kako bi se utvrdilo da li je tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za financije dipl.oec. Marijanu Joviću, koji je podnio pisani nalaz i mišljenje sačinjen po uvidu u evidenciju o radnom vremenu tužiteljice i obračunske liste plaće. Iz navedenog proizlazi, da u razdoblju od travnja 2017. pa do rujna 2024. tuženik nije tužiteljici za provedene sate u prekovremenom radu isplaćivao dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu od 9,37 eura, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u ukupnom iznosu od 1,53 eura, i manje uplatio naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od 10,10 eura, a sveukupni bruto iznos od 21,00 euro.

12. Prihvaćajući predmetno vještačenje koje je neproturječno dokumentaciji priloženoj spisu, tada je i dosuđena naknada manje isplaćene plaće u ukupnom iznosu od 21,00 euro, te je naloženo tuženiku taj iznos isplatiti u roku od 15 dana uz priznate zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05) dok je više zatraženi iznos od 1.344,00 eura do ukupno zatraženog iznosa od 1.365,00 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

13. Odluka o troškovima postupka donesena je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP, cijeneći uspjeh tužiteljice vezano za osnovu zahtjeva od 100% , a u preostalom iznosu manje isplaćene plaće 1,54% što iznosi 101,54 dijeljeno na dva iznos uspjeha 50,77%, pa je time i odlučeno da su stranke uspjele djelomično u približno jednakim dijelovima u postupku, te je tužiteljici dosuđen samo trošak provedenog financijskog vještačenja u iznosu od 260,00 eura. Taj iznos je i dosuđen obzirom da je tužbeni zahtjev od strane tuženika osporavan i u pogledu visine, a ne samo u odnosu na osnovu, pa je stoga sud i trebao provesti dokaz financijskim vještačenjem,čime je i sam tuženik uzrokovao vođenje parnice neurednim plaćanjem.

14. Neosnovan je i žalbeni razlog kojim se i pobija dostavljeni vještački nalaz po vještaku Marijanu Joviću, obzirom da je u svom nalazu vještak naveo, da od rujna 2019., tužiteljica nije imala evidentiran dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, ni za redovne sate, te vještak nema saznanja koje je poslove obavljala i da li joj to pripada, pa stoga taj iznos nije obračunat. Nalaz vještaka sačinjen je i temeljem Kolektivnih ugovora i zaključka Povjerenstva za tumačenja Kolektivnih ugovora, te od strane tuženika dostavljenih obračuna plaće i evidencija radnog vremena tužiteljice, te je i osnovom istoga utvrđeno da je tužiteljici ispravno evidentirana satnica rada, u obračunima plaća ispravno je izračunata osnovica i dodaci na plaću za redovno radno vrijeme jer ni za jedan mjesec u utuženom razdoblju nisu obračunati dodaci na posebne uvjete rada i dodaci na odgovornost za život i zdravlje ljudi, za sate provedene u prekovremenom radu.

15. Time je i dostavljeno mišljenje vezano za navedeno, kako je i sud prvog stupnja naveo. U odnosu na taj nalaz i mišljenje tuženik nije imao primjedbi smatrajući i da je cijeneći rezultate tog provedenog vještačenja tužba promašena, glede utuženog osnova, utuženog razdoblja i visine utuženog iznosa. Time i nije trebalo tijekom postupka biti proveden ni jedan drugi dokaz, da bi se utvrdilo pravo tužiteljice na dosuđene dodatke na plaću, odnosno naknadu plaće.

16. Odredbom čl. 94. ZR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni radi noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Tužiteljici i po čl. 51. čl. 57. i 59. KU/13, čl. 49. ,55. i 57. KU/18, čl. 36. KU/13 te čl. 34 KU/18 pripada pravo na isplatu dosuđenog iznosa. Za utuženo razdoblje tužiteljici na temelju čl. 57. i 59. KU/13 te čl. 55. i 57. KU/18 pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate prekovremenog rada, a ne samo na osnovnu plaću, kako to i pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, kao nesporno u konkretnom slučaju, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

17. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH doneseno na 8. sjednici Građanskog odjela održanog 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava, pa je istim i zaključeno da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja/13 koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

18. Na temelju odredbe čl. 36. st. 1. i 2. KU/13 te čl. 34. st. 1. i 2. KU/18 određeno je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno, noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Osnovna plaća uvećati će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslovima zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (Popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je i navedeno radno mjesto tužiteljice.

19. Obzirom da su nalazom vještaka cijenjena visina neisplaćenih iznosa za medicinsku sestru i osnovom Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja,, tada je i pravilno prihvaćen takav nalaz vještaka, obzirom da na istog nije bilo primjedbi.

20. U odnosu na žalbu vezano za odluku o parničnom trošku, koja također nije osnovana. Taj trošak je i pravilno cijenjen vezano za postavljenu osnovu koja se posebno i ne može dijeliti od onih osnova za koje je utvrđeno da su manje plaćene obzirom da je od strane tuženika u cijelosti osporavana takva osnova, pa se ona i cijeni u njezinom cjelokupnom uspjehu.

21. Trošak vještačkog nalaza je i pravilno priznat, obzirom da tužiteljica bez provođenja vještačenja i nije mogla posebno postaviti svoj tužbeni zahtjev, pa je stoga isti trošak trebalo dosuditi jer se tuženik nije posebno očitovao, niti priznao da bi taj dio zatraženi bio niži, da nije isplaćen.

22. Uz to vezano za žalbene navode preinake o tome posebno i nije odlučeno, obzirom da se tuženik protivio povlačenju tužbe u postavljenom iznosu koji je iznosio niže od prvotno postavljenog, pa se radilo o povlačenju tužbe na što tuženik nije pristao, te prvostupanjski sud nije imao osnove odlučivati o preinaci tužbenog zahtjeva, kako se sada žalbom poziva. Obzirom da se tuženik protivio povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva, tada je i odlučeno o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu.

23. Neosnovano žalitelj ističe da parnični trošak nije mogao biti dosuđen na račun punomoćnice tužiteljice jer je punomoćnica za to imala ovlaštenje u punomoći u kojoj se navodi da je odvjetnik, između ostalog, ovlašten primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde. Člankom 95. st. 1. toč. 3. ZPP propisano je, ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenje u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnih postupaka ne postoji ograničenje u nekoj kongentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći, koja je i cijenjena pravilno od strane prvostupanjskog suda, vezano i za čl. 95. st. 1. ZPP, proizlazi da je punomoćnica tužiteljice ovlaštena primati novac i novčane vrijednosti, a kako to proizlazi iz te punomoći, tada je i na temelju ovlaštenja iz punomoći punomoćnica ovlaštena primiti parnični trošak.

24. Iz navedenog je razloga odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda pravilno donesena na temelju nalaza vještaka prema naprijed navedenim odredbama Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalba tuženika odbijena kao neosnovana.

25. Tuženiku nije priznat trošak žalbe primjenom odredbe čl. 154. u vezi s čl. 166. ZPP-a, dok tužiteljici također nije priznat trošak odgovora na žalbu, obzirom da isti nije bio potreban, pa je stoga i u odnosu na taj trošak odlučeno sukladno čl. 155. u vezi s odredbom čl. 166. ZPP.

U Puli-Pola 8. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Nataša Babić