Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: K-22/2020-128

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika JS, optuženog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO Rijeka), poslovni broj: K-DO-1860/2019, od 20. prosinca 2019., radi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2., čl. 140. st. 1., čl. 235. st. 1. i čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, dalje: KZ/11) izmijenjene podneskom ODO Rijeka od 12. rujna 2025., nakon zaključene javne rasprave održane 2. prosinca 2025., u nazočnosti savjetnika ODO Rijeka ŽS, okrivljenika JS te branitelja Saše Jelušića, odvj. iz [adresa], javno je objavio 5. prosinca 2025., a 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljenik JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin ES i ZS rođene J, rođen u [adresa], **.**.1988., državljanin RH, zaposlen, neoženjen, otac jednog malodobnog djeteta, s prebivalištem u [adresa], sa završenom srednjom Prometnom školom u Rijeci, 3. stupanj, strojar, s plaćom u visini od oko 1.200,00 eura, nije vlasnik nekretnina, vlasnik osobnog automobila, protiv kojeg se ne vode drugi kazneni postupci, neosuđivan, na slobodi,

k r i v  j e

što je

1) od mjeseca lipnja 2019. do mjeseca prosinca 2019.godine, u nakani da je ustraši, u više navrata uhodio oštećenu FS, prijetio joj, na način da ju je sačekivao na početku i kraju njezinog radnog vremena odnosno ispred marketa „Plodine" u Kukuljanovu, Industrijska zona bb, te dolazio u njezinu kuću u [adresa], gdje ju je fizički i psihički maltretirao, radi čega je imenovana bila primorana zajedno sa svojim sinom mlt. HS (2007.), preseliti kod svojih roditelja u Mavrince, Ulica gospodski vrt br. 10, gdje je u više navrata dolazio, svojim vozilom prolazio i zadržavao se pored kuće, pa je tako i:

- țočno neutvrđenog dana tijekom srpnja 2019. godine u Kukuljanovu, u blizini TC „Građa”, Industrijska zona bb, tijekom svade s FS, dok su se nalazili u njegovom osobnom vozilu „VW Passat", reg. oznake [registarska oznaka], uslijed ljubomore, pljunuo je u lice, a kada je izišla iz vozila, krenuo za njom i zadao joj snažni šamar, uslijed kojeg udarca je izgubila ravnotežu i pala na tlo, te pritom zadobila povrede lica ispod desnog oka, ozljede brade i desnog koljena, nakon čega joj je uzeo mobitel marke „Huawei“, bacio ga tlo i tako ga u potpunosti razbio, pričinivši joj i materijalnu štetu od 2.500,00 kuna, a kada se imenovana pribrala, ušla u svoje osobno vozilo marke „Alfa Romeo 147“ reg. oznake [registarska oznaka], i uputila se kući u [adresa] kbr. I, svojim je vozilom pratio te dolaskom do njezine kuće ušao u njezinu kuću, nakon čega ju je ošamario, te nije htio izići iz njezine kuće do jutarnjih sati idućeg dana, time da je prije odlaska povrede koje joj je nanio u predjelu lica fotografirao svojim mobitelom,

- tijekom kolovoza i rujna 2019. godine, njezin novi mobitel marke „Samsung“ bacio u zid u dnevnom boravku i u potpunosti ga razbio, pričinivši joj time i materijalnu štetu od 1.000,00 kn,

- nakon što se FS od njega željela maknuti te je prekinula vezu sve do prosinca 2019. učestalo dolazio ispred njezinog radnog mjesta te je pratio vozilom, prolazio ispred njezine kuće i kuće njezine majke nakon što je ista tamo zbog straha za svoj život preselila te joj neovlašteno ulazio u auto tako da je dok je čekala prijateljicu ispred ”Plodina“ ušao u njezino vozilo navodeći da ide s njom pa je imenovana kada je vidjela da on neće izaći iz vozila iz istoga sama izašla i u strahu se udaljila, stalno je nazivajući na njezin mobilni telefon sa svog broja i broja svojih roditelja pa ga je morala blokirati,“

dakle, ustrajno i kroz duže vrijeme pratio i uhodio drugu osobu ili s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt te je na drugi način uznemiravao i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost i njoj bliskih osoba,

dakle, uništio tuđe stvari,

2) dana 5. prosinca 2019. godine u vremenu od 21,55 do 22,15 sati, upravljajući svojim osobnim vozilom „VW Passat", reg. oznake [registarska oznaka], nakon što je u mjestu Čavle na križanju [adresa] i [adresa] uočio FS u njezinom osobnom vozilu marke „Alfa Romeo 147”, reg. oznake [registarska oznaka], koja se kretala sa adrese svog prebivališta u mjesto [adresa], kbr. 1, u pravcu mjesta Mavrinci — Novo naselje, Ulica gospodski put kbr. 10 i 12, prevozeći svoju majku CS i njezine susjede ČS i ŠS, polukružno se okrenuo i stao slijediti MS, da bi dolaskom na raskrižje u Čavlima, smjer Čavle — Svilno, sa cestom koja vodi prema Industrijskoj zoni Kukuljanovo, odnosno mjestu Mavrinci – Novo naselje, gdje se radi upaljenog crvenog svijetla na semaforu FS svojim osobnim vozilom zaustavila, prešao na lijevu kolničku traku, za promet iz suprotnog smjera, te se zaustavio uz njezino osobno vozilo, a nakon što se na semaforu upalilo zeleno svijetlo i FS svojim vozilom krenula u pravcu mjesta Mavrinaca-Novo naselje, nastavio voziti za njom, neprekidno je prateći i vozeći većom brzinom, da bi nakon oko 300 metara, na sljedećem se semaforu na kojem je bilo upaljeno crveno svijetlo, na raskrižju ceste s priključnim cestama za autoput Zagreb-Rijeka, ponovno zaustavila, osumnjičenik se zaustavio iza njezinog vozila te izišao iz istog, nakon čega je ista svojim osobnim vozilom krenula unatoč crvenom svjetlu na semaforu, a čime je FS i putnike u njezinom osobnom vozilu te druge sudionike prometa doveo u pogibeljnu situaciju, jer je uslijed njegovog ponašanja bila prisiljena kroz navedeno kao i iduće križanja proći dok je na semaforu bilo upaljeno crveno svjetlo, da bi nakon oko 100 metara došla na još jedno križanje na kojem se promet regulira semaforima, a također radi se o priključim cestama na autoput Rijeka-Zagreb, koje je križanje svojim osobnim vozilom također prošla dok joj je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo, da bi osumnjičenik na relaciji od benzinske postaje „Petrol” do skretanja za mjesto Mavrinci - Novo naselje, a radi se o dionici od oko 500 metara, osumnjičenik svojim osobnim vozilom vozio po lijevoj traci, koja je namijenjena za kretanje vozila iz suprotnog pravca i to usporedno uz osobno vozilo FS, da bi u jednom trenutku prije skretanja za mjesto Mavrinci-Novo naselje, osumnjičeni JS, pretekao osobno vozilo s kojim je upravljala oštećena FS, te je skrenuo desno prema mjestu Mavrinci - Novo naselje, a zatim se odmah polukružno okrenuo prepriječivši joj svojim vozilom put, izišao iz vozila, počeo mahati rukama i krenuo prema FS, koja je vidjevši da neće moći proći svojim osobnim vozilom pored njegovog osobnog vozila, svojim se osobnim vozilom započela kretati unatrag i to oko 50 metara, pa je osumnjičeni sjeo u svoje vozilo te se s istim od osobnog vozila oštećene FS, odmakne oko 100 metara, pa polukružno okrenuo i naglim ubrzanjem krenuo u pravcu njezinog vozila i to prometnom trakom namijenjene za promet vozila iz suprotnog pravca, a potom se vratio se na svoju prometnu traku, nakon čega se ponovno polukružno okrenuo na cesti, a FS svojim osobnim- vozilom uputila prema kući svojih roditelja, a on je nastavio pratiti sve do kuće, nakon čega se udaljio u nepoznatom pravcu.“

dakle, općeopasnom radnjom izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i imovinu većeg opsega,

čime je počinio u stjecaju tri kaznena djela

i to dva kaznena djela opisana u toč. 1) kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11 te kazneno djelo protiv imovine – uništenje tuđe tvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11,

te jedno kazneno djelo opisano pod točkom 2) kazneno djelo protiv opće sigurnosti - dovođenje u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11.

II. Na temelju čl. 140. st. 1. u vezi čl. 51. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. KZ/11, opisano u t. 1. presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Na temelju čl. 235. st. 1. u vezi čl. 51. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZ/11, opisano u t. 1. presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Na temelju čl. 215.st. 1. u vezi čl. 51. KZ/11 okrivljeniku se za kazneno djelo iz čl. 215. st. 1. KZ/11, opisano u t. 2. presude utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

III. Na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. prosinca 2019. godine do 25. svibnja 2020. godine.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.198,40 eura (tisuću sto devedeset osam eura i četrdeset centi), koji troškovi se odnose na trošak paušala u visini od 300,00 eura (tristo eura) te na trošak provedenog psihijatrijskog vještačenja u visini od 898,40 eura (osamsto devedeset osam eura i četrdeset centi), sve u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

VI. Na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08 okrivljenik se

o s l o b a đ a o p t u ž b e

da bi

3) tijekom kolovoza i rujna 2019. godine, došao u kuću FS, gdje joj je otvorenim dlanovima zadao više udaraca po glavi, uslijed kojih je zadobila povrede u vidu više većih oteklina po glavi, te joj pritom rekao „Mamicu ti jebem, dovest ću ja tebe u red, biti ćeš ti meni kao bubica!”, pa da bi potom u jednom navratu došao u kuću imenovane, gdje je iz kuhinje uzeo veći kuhinjski nož, te dok su sjedili na kauču opetovano stavljao nož pod vrat pritom joj govoreći da će je ubiti, te joj nije dozvolio da se digne s kauča, nego joj je zapovjedio da gleda u jednu točku, a što je uslijed straha da će je ubiti i činila, te se nije usudila pružiti mu otpor, kao i unatoč njezinim molbama da je pusti na WC, nije je puštao više od sat vremena govoreći joj da će je ubiti te joj u više navrata stavljao nož pod vrat, a oko noći joj nije dozvolio da leži na krevetu nego joj je zapovjedio da spava na podu ili će je, ubiti, radi čega je uslijed straha spavala na podu,

dakle, drugoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrititi,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po odredbi čl. 139. st. 2. KZ/11.

VII. Na temelju odredbe čl. 453. t. 1. ZKP/08 okrivljenik se

o s l o b a đ a o p t u ž b e

da bi

4) dana 5. prosinca 2019. godine u vremenu od 21,55 do 22,15 sati prišao njezinom vozilu te joj rekao: „Jebat ću ti majku!“, koje su prijetnje kod oštećene FS uslijed ranijeg postupanja okrivljenika, izazvale osjećaj straha za njezin život,

dakle, drugoj osobi ozbiljno prijetio da će je usmrtiti,

čime da bi počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po odredbi čl. 139. st. 2. KZ/11.

VIII. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja, koji su nastali samo u odnosu na oslobađajući dio presude, padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Preciziranom optužnicom okrivljeniku su stavljena na teret kaznena djela pobliže navedena u izreci odluke.

2. Okrivljenik se očitovao kako se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 7. ZKP/08 pročitani su iskazi svjedoka FS sa zapisnika od dana 11. veljače 2020. godine, iskazi svjedoka ĐS, GS, CS, LS i DS sa zapisnika od dana 3. ožujka 2020. godine, iskazi svjedoka ZS te IS sa zapisnika od dana 16. veljače 2023. godine.

3.1. Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. t. 6. ZKP/08 pročitan je pismeni nalaz i mišljenje vještaka Elizabete Dadić Hero te dopuna nalaza i mišljenja iste (listovi 322-341, 380, 395-399).

3.2. Pročitana je medicinska dokumentacija okrivljenika te ispisi SMS poruka (listovi 126-185).

3.4. Kao posljednji dokazi prije iskazivanja okrivljenika pročitani su izvadci iz PE (list 347-348) te KE (lis 349).

4. U svojem iskazu okrivljenik je u bitnome naveo da se ne osjeća krivim niti za jedno kazneno djelo. Navodi da je njegov i Mirelin odnos bio vrlo dinamičan i da nije sporno kako je pogriješio 5. prosinca kada je kršio prometne propise da bi razgovarao s njom. Netočno je da bi joj prijetio, da bi je udario po glavi, da je zadobila nekakve ozljede. U dokaznom postupku nigdje da nisu objektivno utvrđene njene ozljede, čak i njena prijateljica ĐS nikada nije vidjela ozljede kod nje, a FS o tome nema nikakvu liječničku dokumentaciju. Da je FS imala plavice i kvrgu na glavi nakon njegovih udaraca onda da bi o tome imala i nekakvu liječničku dokumentaciju. O svim događajima u kolovozu i rujnu 2019. godine da ne postoji nikakav trag da je FS nešto poduzimila i nekome pričala pa čaki ni svojim prijateljicama ĐS i GS. Što se tiče optužbe da ju je pratio duže vrijeme FS je sama rekla da su prekinuli u listopadu 2019. godine, a prema optužnici da proizlazi da ju je pratio do prosinca 2019. godine, što da je period od samo dva mjeseca. Dakle, niti ju je pratio niti se radi o dužem periodu. Njegovo ponašanje u to vrijeme da treba promatrati u kontekstu događaja koji se zbio 19. lipnja 2019. godine kada je bio upucan pištoljem od strane nepoznatog čovjeka. To ga je dovelo u stanje teške depresije, a nije zatražio dodatnu psihijatrijsku pomoć, jer ga bilo strah da ne izgubi radno mjesto. Taj događaj na njega je ostavio velike posljedice, koje su dovele do njegovog čudnog ponašanja. Žao mu je ako je nekim svojim potezom ili ponašanjem povrijedio FS, ali nije joj prijetio, nije je tukao, nije joj stavio nož pod vrat, nije ju duži vremenski period pratio. Od izlaska iz istražnog zatvora 2020. godine ima drugi život, radi više od godinu dana, živi s budućom suprugom i FS je dio njegove prošlosti.

5. Svjedokinja FS u svojem iskazu navodi da je okrivljenik dizao ruku na nju, vrijeđao je. Jednom je išao autom na nju, jednom joj je stavio nož pod vrat, kod Građe joj je opalio šamar, razbio joj je dva telefona. To sve da su bili njegovi ispadi ljubomore. Prvi put ju je udario nakon što je propucan. Tijekom srpnja 2019. godine okrivljenik, njezina prijateljica ĐS i bratić okrivljenika Ž, nalazili su se u Bakru, gdje su šetali. JS je bio ljut na nju i gađao ju je bocom. Htjela je otići i zvati bratića da dođe po nju. Okrivljenik je prešao cestu, nalazili su se kod kafića gdje ju je okrivljenik pljunuo jedno deset puta. Uzeo joj je ključ od auta i rekao da ga je bacio. Svi zajedno u Bakar su došli s Alenovim autom te su svi zajedno otišli do Građe. Tamo ju je okrivljenik ponovno pljunuo te je rekao svome bratiću da ode. Tada joj je JS razbio prvi telefon, udario joj je šamar, dobila je plavicu ispod oka. Kako ju je udario, ona je pala na telefon i tada je razbila koljeno. Htjela je otići, ali ju nije htio pustiti samu. Njezin automobil nalazio se kod E i nije je puštao da ode sama. Plakala je i govorila da će ga prijaviti policiji, a on joj je tada opalio još jedan šamar. Sjela je potom u svoj automobil i otišla je kući dok ju je okrivljenik pratio sa svojim automobilom. Cijelu noć ostao je kod nje, drugi dan zvala je prijateljicu koja joj je slikala tu modricu, ali tu sliku nema, jer se mobitel razbio. Mobitel koji joj je pri ovom događaju razbijen bio je marke Huawei, vrijednost kojeg je bila oko 2.500,00 kuna. Tada je koristila vozilo Alfa Romeo 147, registarskih oznaka [registarska oznaka]. Stanovala je na adresi [adresa]. Nakon što su došli njenoj kući, najprije je plakala, a on ju je još jednom ošamario. Tada je javila šefici zašto slijedeći dan neće moći doći raditi i pri tome joj je malo lagala o razlozima, a kasnije joj je ipak ispričala pravi razlog i ostala je kod kuće tri dana. Modrice koje je tada zadobila vidjele su ĐS i SS. U to vrijeme radila je u Plodinama, nadređena joj je bila Z, a voditeljica ĆS, ne može se sjetiti njihovih prezimena. Radi ovoga što se dogodilo bila je uznemirena i pod strahom. Okrivljenik joj se ispričavao i govorio da nije htio, da se neće ponoviti, da ne zna što mu je bilo. Osjećala se jako loše, bila je u strahu od okrivljenika. Navela je da su od 24. svibnja 2019. godine bili u vezi. Prvi put su se posvađali 9. lipnja 2019. godine, a tog dana bio je propucan. Tada je bio ljut i razbio je telefon, ali nju nije udario. Razbio je svoj mobitel prije nego je bio propucan. Nisu živjeli zajedno, ali je on znao doći prespavati za vikend, nekada je i tijekom dana bio kod nje. Inače živi sa sinom koji ima 12 godina, ali on nije bio s njima kada se ovo dešavalo, već je bio kod njene mame. Tijekom kolovoza i rujna 2019. znao ju je optuživati za sve što se dešavalo po Viškovu, da je ona kriva za to, a nakon što bi slušao priče nekih ljudi, u tom periodu znao ju je udarati, otvorenim dlanom po glavi i prijetiti joj riječima: „Sada ću te udariti!“. U tom periodu razbio joj je mobitel koji je bacio u zid. Jedno četiri do pet puta stavljao joj je nož pod vrat i prijetio da će je ubiti. Također, naređivao joj je da gleda u zid i ona ga je slušala. Branio joj je da ide na wc. Tražila je od njega da je pusti na wc, ali je nije puštao, govorio joj je da će je dovesti u red i da će biti kao bubica. Isto tako, branio joj je da spava na krevetu pa je spavala na podu, dok je on spavao na krevetu. Taj mobitel koji joj je tada razbio bio je marke Samsung, vrijednosti 1.000,00 kuna, ekran je bio malo napuknut. Od svega toga boljela ju je glava, imala je kvrge po glavi, dok plavice nije imala. O ovim događajima iz kolovoza i rujna 2019. nikome nije pričala, već je sve držala za sebe, roditeljima nije željela govoriti, jer je tata bio bolestan i imala je jedan propali brak iza sebe i mislila je da će to uspjeti sama riješiti. Navodi da je imala veliki strah od njega, vjeruje da bi je on i ubio te smatra da isti ima i psihičkih problema. U vezi događaja iz kolovoza i rujna 2019. nije bila na bolovanju niti je išla liječniku. Negdje u listopadu 2019. rekla je okrivljeniku da ne želi da više budu u vezi, molila ga je da ostanu prijatelji i u dobrim odnosima. Međutim, JS se nije mogao pomiriti s time. Ona je radila u Plodinama i on je učestalo dolazio ispred Plodina, pozivao ju je da ide sjesti u njegov auto, govorio joj je da će se zabiti u nju ako krene. Jedne prilike s prijateljicom je trebala ići na trepavice, JS se stvorio u njenom autu da ide s njima. Molila ga je da ih pusti što on nije želio učiniti i na kraju je išao s njima. Također, učestalo je kružio oko njezine kuće i oko kuće njene majke, pratio ju je i htio imati kontrolu nad njom, njezina mama bila ga je nazvala i tražila od njega da ih pusti na miru. Navodi da je ona zvala njegove roditelja i da joj je njegova mama rekla da se ona neće miješati. Više puta zvala je policiju. Budući se bojala okrivljenika, u jednom periodu se sa sinom preselila kod majke gdje se zadržala negdje 40 dana i to je bilo u listopadu i studenom 2019. godine. Cijelo vrijeme nazivao ju je sa svojeg broja, ali isto tako i s mobitela svojih roditelja i s kućnog broja i ona je sve pozive s tih brojeva blokirala. Dana 5. prosinca 2019. godine mama, susjedi njene mame LS i DS i ona bili su kod nje i bilo je negdje 15 do 9 ili 15 do 10 navečer kada su krenuli. Ona je uočila Alenov automobil i da se on okrenuo i krenuo za njima. Stala je na prvi semafor i čekala zeleno, nakon čega je krenula, a on je po cesti izvodio neke gluposti, kao da će ju izgurati s ceste te se lijepio na njezin automobil. Kada je stala na drugom semaforu, izašao je iz automobila i prstom je mahao prema njoj, govorio je nešto u smislu: „Jebat ću ti mater!“, a potom se naslonio na prozor da vidi tko je iza u autu. Ona je tada prošla kroz crveno na semaforu, te je i na drugom semaforu prošla na crveno, a on je cijelo vrijeme vozio za njom. Nakon što ga je uočila na Čavlima zvala je policiju i cijelo vrijeme razgovarala je s policijom i u jednom trenutku on se prepriječio na cesti da nitko ne može proći. Ona se okrenula i vozila je unatrag. On je tada ušao u svoj automobil i punim gasom krenuo prema njoj, vozio je njezinom trakom. Ušli su u ulicu u kojoj živi mama, putem je mobitelom zvala policiju te poručila da pošalju patrolu. Kada su ušli u ulicu njene majke, on se okrenuo i otišao, a patrola je došla za nekoliko minuta. Okrivljenik je tada upravljao vozilom Passat, a ona je bila u vozilu Alfa Romeo 147. Kretala se s adrese [adresa] prema ulici Gospodski put 10. U njezinom vozilu bili su njena majka CS te susjedi LS i DS. Prvi put uočila je okrivljenika kod frizerskog salona Wolf, to je na Čavlima. Prvi semafor na kojem je stala bio je na Čavlima, drugi semafor kod Cernika i treći semafor bio je u blizini Metroa. Ona je tako vozila na dionici od Petrol benzinske pumpe do skretanja za Mavrinci-Novo naselje i cijelo vrijeme išao je za njima. Vozila je svojom desnom trakom, dok je on vozio svojom lijevom trakom, odnosno usporedno s njom, staklo do stakla. Pretekao ju je neposredno prije nego joj je prepriječio put na cesti. Vozila je unatrag nekih 100 metara. Dakle, nakon što je jedno 100 metara vozila u rikverc on se vratio u vozilo i okrenuo i punim gasom krenuo prema njoj i to trakom u kojoj se ona nalazila, a to je za njega bila lijeva kolnička traka, odnosno traka namijenjena za vozila koji dolaze iz suprotnog smjera. Prošao je tada blizu njenog auta i još jednom se okrenuo i nastavio za njima. Tada je dalje vozila prema kući svojih roditelja, a on ih je nastavio pratiti nakon čega se udaljio. Kada je prvi put izašao iz vozila van mahao je prema njoj s prstom i govorio nešto u smislu: „Jebat ću ti mater“ ili slično, a kada joj je prepriječio put također je nešto izgovarao ali nije čula što. U ovom događaju ona nije čula da bi on izgovorio riječi: „Ubit ću te!“

5.1. Na posebna pitanja ista odgovara: Neposredno prije događaja od 5. prosinca 2019. oni da nisu bili niti u kakvim odnosima te se ona željela maknuti od njega. Osobe koje su se nalazile s njom u vozilu vidjele su i čule su što se pri ovom događaju dešavalo. Ovo je krenulo sa račvanja [adresa] i [adresa] do kuće njezine majke, a ona ne zna koliko je to kilometara, možda su tri kilometra. U to vrijeme kada se ovo dešavalo nije bilo vozila na cesti, jedino kada je vozila u rikverc jedan automobil našao se iza nje radi čega je morala stati. Za vrijeme njihove veze, kada bi okrivljenik ostao prespavati kod nje, znao je govoriti da ne može spavati i da će puknuti na živce, da mu rade ruke i noge, bio je nemiran. Većinom je spavao u sobi od njenog sina, a ona ne zna da li je bio budan ili spavao. Ona ga je savjetovala da potraži pomoć. Nakon što je okrivljenik bio propucan, nalazio se u bolnici, ne zna koliko dugo, ona ga je posjetila dva puta i čuli su se telefonom. Nakon toga dolazio je kod nje, nije govorio da želi prekinuti njihovu vezu, što nije govorio niti kasnije. Kod njega u kući bila je dva puta, ali tada njegovi roditelji nisu bili tamo. S njegovim roditeljima našla se jednom na kavi, nakon što je propucan, da bi im vratila neku njegovu robu koja je bila kod nje ostala i to je dala njegovoj mami. Okrivljenik je bio u radnom odnosu, ne zna za koju firmu je radio, ali zna da je radio na nekom stroju i to na terenu, uvijek su se čuli telefonom, s time da je on više zvao nju. Nikada nije imala problem s ovisnošću o drogama, svjesna je da se to može provjeriti. ĆS njezin je bivši dečko. S njim nije niti u kakvim odnosima, prijavila ga je za nametljivo ponašanje i za prijetnju, ne sjeća se točno kada. Moguće da je to bilo prošle godine. Kada joj je razbio treći telefon okrivljenik joj je dao šesto kuna da može kupiti neki novi. Kod nje je pokrečio pola zida nakon što je isti uništio kada je bacio telefon u njega.

6. Svjedok ĐS u bitnome je navela kako ne može točno reći što se dogodilo u srpnju 2019. u blizini trgovačkog centra Građa. Naime, tamo su se zajedno nalazili ona, JS, FS i Alenov bratić nakon čega ju je JS odbacio kući. U automobilu je bio nervozan, pitao ju je da li je što vidjela, u smislu da li FS ima nešto s njegovim bratićem, na što je ona odgovorila da nije ništa primijetila. Nakon što ju je JS otpeljao doma, on se ponovno vratio kod F, gdje su ostali FS i njegov bratić. Što se nakon njegovog povratka kod F dešavalo, zna po pričanju FS. Dan ili dva dana kasnije FS ju je pozvala na kavu. Na kavi je bila i prijateljica SS. Primijetila je da FS ima plavicu ispod oka, rekla je da ju je dečko udario. Taj dečko je JS. Na kavi su razgovarale o tome što će ona reći šefici radi čega ne može doći na posao. Poznato joj je da su JS i FS bili u vezi i da su namjeravali nešto ozbiljno. Međutim, što se dešavalo između njih unutar četiri zida ona ne zna. U nekim drugim situacijama nije vidjela ozljede kod FS. O predmetnom događaju FS joj je rekla da ju je JS kod auta udario. Spominjala je i mobitel, ali ne zna da li joj je pao ili ga je JS razbio. Također joj je rekla da je JS za njom otišao kući. Tu večer konzumirali su alkohol, ali ne i drogu.

7. Svjedok SS u bitnome je navela da je Alenova i Mirelina poznanica. Ponekad zna s FS popiti kavu. U jednom navratu primijetila je ozljedu kod FS, plavicu ispod oka. Tada joj je FS, kada su bile zajedno na kavi sa ĐS, rekla da ju je JS istukao. Ne može se sjetiti kada je to bilo.

8. Svjedok CS u bitnome je navela da dugo vremena nije znala što se dešava. Jednom je kod FS vidjela ozljedu ispod oka te iznad koljena. Pitala ju je što je to, a ona je rekla da je pala na poslu. Jednom ju je FS pitala dali može tjedan dana doći spavati kod nje, jer da se boji. Rekla je da je neki čovjek blizu nje ubio neku ženu pa da se toga boji. Dok je spavala kod nje često je noću telefonirala i u jednom trenutku rekla joj je da je u velikim problemima. Zvao ju je JS, jednom je čak tražio da je slika kao dokaz da je kod nje. Pričala je da je upoznala dečka koji joj prijeti i neće da je pusti na miru, bila je jako prestrašena i kada je radila prvu smjenu ona ju je pratila do posla, a kada bi radila drugu smjenu išla je pred nju. Ostala je tako kod nje jedno mjesec i pol. Jednu večer otišle su u njezin stan da uzme robu za maloga i tamo su popile kavu. Od njezine kuće krenuli su negdje oko pola 8, a kada su se vraćali natrag bilo je možda deset minuta do 10. Primijetili su jedan automobil kako ide za njima. Već na prvom semaforu, FS je stala i pozvala je policiju, tada je prošla na zeleno svijetlo, međutim na drugom i trećem semaforu, prošla je kroz crveno svjetlo. Taj auto ih je prestigao i prepriječio im je put, iz auta je izašao okrivljenik, raširio je ruke i krenuo je prema njima. FS se sva tresla, a čitavo vrijeme na telefonu je bila sa policijom. U jednom trenutku okrivljenik se vratio u automobil, okrenuo se na cesti i krenuo je direktno prema njima. Susjeda je sjedila naprijed u autu, dok su ona i njezin muž sjedili iza. Iza njih je bio jedan automobil. FS je krenula polako unatrag i nekako je došla do njihovog naselja, okrivljenik je vozio za njima, do 100 metara do njihove kuće. Policija je došla brzo, možda u roku od pet minuta kako su došli kući, a u međuvremenu okrivljenik je otišao. Jednom dok se FS tuširala, nazvala je okrivljenika, predstavila se i rekla mu neka pusti FS na miru. On je normalno razgovarao s njom i ona ga je zamolila da pusti FS na miru. Međutim, nije prošlo niti pet minuta kada je on nazvao nju i kada joj je rekao slijedeće: „Evo, izašao sam iz kuće, briga me za vašeg bolesnog muža, briga me za moje dijete, zovi policiju i vojsku, bratiće i rođake, svih ću vas poubijati!“ Nije govorio radi čega će to učiniti, a ona mu je samo rekla: „Nemoj HS, nemoj dolaziti.“ On tada nije dolazio kod njih, ali se FS prestrašila i otišla je u šumu, negdje 500 metara daleko i plakala. Kasnije je rekla kako je mislila da će okrivljenik doći i ubiti ih. Za vrijeme tog događaja na cesti, okrivljenik je dva puta zaustavio auto i izašao iz auta, jednom je to bilo ispod mosta, kad je prijetećim prstom išao prema njima, a drugi put kad je prepriječio automobil te je izašao iz auta, raširio ruke i išao prema njima. Da li je on pri tome nešto govorio, stvarno ne može reći, jer oni su bili u autu zatvoreni i ona nije ništa čula. Nalazili su se u Mirelinom autu crvene boje, ona misli da je Alfa.

9. Svjedok ČS u bitnome je navela kako ju je FS zamolila da ide s njom i njezinom mamom do njene kuće da djetetu pripremi za školu što treba. Bilo je oko pola 10 navečer ili 10 navečer kada je ona pripremila i kada su krenuli kući. Ona tada nije poznavala okrivljenika, nije znala niti kako izgleda niti kakav auto vozi, kada su bili na Čavlima na raskrsnici FS je rekla: “Evo ga!“. Pitali su koga to, a ona je odgovorila "njega", nakon čega se on odmah okrenuo i počeo ih pratiti. Došli su na prvi semafor kod Kemetala, FS je stala, sačekala zeleno i on je stao na tom semaforu. Kada su došli na drugi semafor ispod mosta, on se približio, odnosno došao je usporedno s njom, retrovizor uz retrovizor te je izašao iz auta. Tada je FS prošla kroz crveno i čitavo vrijeme je pričala na mobitel s policijom. Na sljedećem semaforu ponovno je FS prošla kroz crveno i to jako brzo, a telefon je bacila njoj, da ona priča s policijom. To je sve bio šok za nju. Kad su se nalazili kod benzinske ispod Metroa, on je vozio paralelno s njima, dakle, suprotnom trakom i tako sigurno kilometar, vozio je retrovizor uz retrovizor, i za to vrijeme joj je prijetio. Mahao je kažiprstom. Kada su već došli u njihovo naselje, prestigao ih je i jako se brzo okrenuo, zaustavio auto i prepriječio put, išao je direktno prema njima. Sjeća se da je policiji na mobitel rekla kako će izginuti svi. On je prvo išao direktno vozilom na njih, onda je stao i izašao i krenuo prema njima i tu je FS iskoristila priliku, išla je unatrag i otišla je. On se vraćao u svoj auto i za to vrijeme FS je uletjela u svoju ulicu. Ta njihova ulica je uska i FS je vozila posred ceste, da on ne bi mogao pored njih voziti i kada je došao skoro do kuće, samo se okrenuo i otišao je. Kada je došla kući sva se tresla, u životu nije tako nešto doživjela, ubrzo je došla i policija. Još je spomenula kako je jednom po zamolbi Mireline mame, zajedno sa njom, otišla do Plodina kako bi sačekali FS poslije posla. On je stajao s autom na parkingu ispred Plodina i FS nije smjela izaći iz Plodina i otići kući. Mirelina mama rekla joj je kako je FS našla nekog tko prijeti da će ih svih poubijati.

10. Svjedok ŠS u bitnome navodi da su od Mireline kuće krenuli prema Mavrincima, bilo je negdje 10 do 10 navečer. Kad su došli na raskršće za [adresa], sreli su okrivljenika, koji se svojim vozilom okrenuo te je pošao za njima. Kada su stali na semaforu kod H, FS je zvala policiju. Na drugom semaforu okrivljenik je vozilom prešao na suprotnu stranu i izašao je van auta, prstom je nešto pokazivao prema njima. Na sljedećem semaforu prošli su kroz crveno, a tako i okrivljenik. Od benzinske postaje Petrol okrivljenik je 2 km vozio za njima, odnosno usporedno s njima na lijevoj strani, a na raskrsnici kod Metroa izašao je van iz auta i prstom je prijetio. FS se tada povukla nazad, a on je ušao u auto, upalio ga i prestigao ih je i na raskrsnici za Mavrince okrenuo se i direktno išao prema njima. On je to vidio samo u filmovima. Kasnije ih je pratio do kuće Mirelinih roditelja.

11.S vjedok ZS u bitnome je navela kako poznaje FS. Upoznala ju je nakon što je njezin sin bio prostrijeljen. Ona im je došla javiti što se dogodilo i tada ju je upoznala. Nakon toga slala je poruke u kojima se raspitivala o tome kako je on i to je bilo za vrijeme dok se njezin sin nalazio u komi na Sušaku. Ona je tada saznala kako je njezin sin s njom bio u vezi. Nakon što je njezin sin došao iz bolnice, bio je u teškom stanju, a neposredno nakon što se dogodilo to njegovo propucavanje ona je krenula u noćni život te je pronašla i drugog dečka. Kod njih bi dolazila s prijateljicom ĐS u večernjim satima, negdje oko pola noći ili jedan sat, a deset dana nakon što je izašao iz bolnice tražila je da ode kod njega živjeti i on je tako morao učiniti te je i otišao. Ona je po njoj bila čudna osoba, njezin sin kada bi dolazio kod njih, tu nije smio niti ručati, jer mu je ona zaprijetila, a ona ne zna radi čega. Oni su bili u vezi u vrijeme propucavanja njezinog sina pa sve do kraja 2019. Za vrijeme dok je sin bio u bolnici ona je bila jako dosadna, oni su se u posjeti kod sina mogli zadržati svega 10 minuta, a ona nije htjela zajedno s njima biti kod njega u posjeti. Kada je njezin sin završio u pritvoru otišli su kod nje i tamo su zatekli inspektora i u tom jednom razgovoru ona im je rekla da oni nemaju nikakvu štetu za nadoknaditi i sva je bila živčana i nervozna. Nakon što je njezin sin propucan totalno se promijenio, imao je psihičke probleme, kao uostalom i oni. Nisu mogli spavati ni oni niti on, nisu mogli ništa. Navodi da joj je sin govorio kako ga mora spasiti od nje. On se nije smio javljati na telefon, ona ga je zaključavala u kuću. Budući se nije javljao na telefon išli su ga tražiti, a na pitanje je li on njen rob ili sluga on da je odgovorio s "tako nešto".

12. Svjedok ES u bitnome navodi da je FS upoznao 9. lipnja 2019. kada ih je ujutro u 6,30 došla obavijestiti da je njihov sin propucan. On je kasnije saznao da je ona bila njegova djevojka. Oni su bili u vezi, a on ne zna koliko dugo. Za vrijeme dok je sin bio u bolnici ona je cijelo vrijeme dolazila u posjete, sin mu je jednom rekao da bi se on želio maknuti od nje, ali da ne zna kako, a on ne zna kako je on to mislio. Nakon propucavanja kod sina su bile velike promjene, on je više spavao nego komunicirao s njima te je nekada znao biti i nervozan te je dolazio na psihijatriju. Nakon što je sin izašao iz bolnice, FS je znala dolaziti poslije pola noći da ga izvlači van i to nakon posjeta noćnim klubovima na Viškovu. Njih dvoje nisu živjeli zajedno, ali je njezin sin boravio kod nje na Čavlima. Više puta išli su kod nje jer se sin nije smio javiti na telefon, išli su ga tražiti dva puta u njenu kuću i zatekli su kuću zaključanu, a sin je kasnije rekao da je bio zaključan u kući. Išli su jednom kod nje kako bi razgovarali s njom i zatekli inspektora kod nje. Ona je rekla da nema nikakve štete i da je on malo bolestan i da bi trebao piti Helex.

13. Svjedok VS, sestra okrivljenika, u bitnome navodi da je s bratom toliko bliska da znaju dosta jedno o drugom, ali da ne ulaze u privatne detalje. Sjeća se dana kada je on bio propucan i tada je imala prvi kontakt s FS premda ona nju ne poznaje osobno. Ona je slala poruke u smislu da bi ga došla vidjeti, a ona u ono vrijeme nije znala da je ona nakon njih dolazila njemu u posjet u bolnicu. Te poruke je slala putem messangera, nije imala njezin broj telefona. Zna da je dolazila u njihovu kuću nakon što je brat izašao iz bolnice, a u to vrijeme ona je znala često biti kod mame, s obzirom da je rodila i imala je dvoje male djece. Znala bi tamo prespavati. Primijetila je da joj se JS često javljao i slao slike te joj objašnjavao gdje se nalazi, kod koga je. Po tome je shvatila da to nije neki zdravi odnos. Ne zna koliko su dugo bili u vezi. Nakon što je JS završio u bolnici ona je u poruci napisala da to s njima traje nekoliko mjeseci, a kad je završilo ne zna. Nakon što je JS izašao iz bolnice znala je dolaziti kod njega, jer ga je mama uglavnom previjala. Nakon propucavanja, JS je postao dosta drugačiji i njoj se nije povjeravao. Nije joj govorio ništa o tome da li ga nešto muči i da li ima neke probleme. Što se točno između njih događalo ne zna, a prema njezinim opažanjima, ona je djelovala sretno u toj vezi. Ne zna da li je JS bio u vezi ljubomoran, a inače ne bi rekla da je on ljubomorna osoba.

14. Svjedok IS u bitnome je naveo da je radio s okrivljenikom pa mu je poznato da ga je FS non - stop zivkala i nije mu dala mira. Kada bi išli u Bjelovar ili Zagreb svako malo morao je slikati gdje se nalaze i slati joj te slike, a kada bi bili negdje na smještaju isto tako. Zvala ga je svakih pola sata i pitala gdje je što radi. To je trajalo nekoliko mjeseci, a bilo je prije događaja koji je predmet ovog postupka. Dakle, dečko nije mogao živjeti od nje, čak joj se i on morao javiti da bi se ona uvjerila da su njih dvoje zajedno, on bi se samo javio da ona čuje da su zajedno u sobi, a osobno s njom nikada nije komunicirao. Poznato mu je da je okrivljenik bio upucan. Nakon tog događaja s njim je kontaktirao i može reći da je bio potresen, također zna, jer mu je on to rekao, da je nakon toga događaja koristio tablete za smirenje i da je odlazio na razgovor s psihijatrom. To je bilo upravo u vrijeme kada ga je FS učestalo nazivala. Njemu nije poznato da bi okrivljenik s FS izlazio negdje van. Zna da je okrivljenika nazivala upravo FS, jer je čuo kada bi on izgovorio njeno ime, također žalio mu se na to i govorio da više ne zna što će, jer ga ona stalno kontrolira, on joj je slao slike kako bi vidjela gdje se nalazi, a on pretpostavlja da je ona to tražila, ali nije to čuo kad je ona to rekla. Ne zna da li su FS i JS prekinuli. Ovo zivkanje o kojem je iskazivalo trajalo je oko 3 mjeseca i to je bilo nakon što je okrivljenik propucan.

15. Vještak Elizabeta Dadić Hero sačinla je pismeni nalaz i mišljenje te dopunu istoga na temelju podataka iz spisa, medicinske dokumentacije okrivljenika te osobnog pregleda okrivljenika. U pismenom nalazu i mišljenju te u dopuni istoga vještak psihijatrijske struke Elizabeta Dadić Hero iznosi zaključak da okrivljenik ne boluje od prave i trajne duševne bolesti niti od nedovoljnog duševnog razvoja, da je okrivljenik emocionalno nezrela ličnost. U vrijeme počinjenja kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ne postoji osnova za redukcije njegovih sposobnosti shvaćanja vlastitih postupaka i upravljanja svojom voljom, odnosno da je isti bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

15.1. Dopunski nalaz i mišljenje vještak psihijatar Elizabeta Dadić Hero sačinila je na temelju ponovnog psihijatrijskog pregleda okrivljenika te medicinske dokumentacije istoga. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak se izjasnila o postojanju / nepostojanju traumatskih tegoba kod okrivljenika imajući u vidu događaj od dana 9. lipnja 2019. godine kada je zadobio prostrijelnu ranu od druge osobe s namjerom da ga liši života. Vještak navodi da je nakon tog događaja okrivljenik zatražio pomoć psihijatra u 2 do 3 navrata, uveden mu je anksiolitik (Helex) zbog tjeskobe i napetosti te hipnotik (Sanval) za smetnje usnivanja i prosnivanja. Bilježi se dijagnoza srednje teška depresivna epizoda. Isti se nije odazvao kontrolnom pregledu 9. prosinca 2019. godine, ali je pregledan nešto ranije 6. prosinca 2019. godine kada je postavljena dijagnoza iz depresivnog kruga, teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma uz terapiju antidepresiva i anksiolitika. Opisuje smetnje u smislu nelagode kada se sjeti događaja, izbjegava pričati o istom, izbjegava odlaske u noćne klubove, druži se u kućnom okruženju. Unatoč tome ne traži pomoć psihijatra opravdavajući se potrebom da zadrži vozačku dozvolu i samo radno mjesto. Vještak ističe da okrivljenik uredno radno funkcionira te da uredno funkcionira u sadašnjoj emocionalnoj vezi. Racionalizacija radi čega ne traži psihijatrijsku pomoć i liječenje ukazuje da su njegove prisutne traumatske tegobe ipak blažeg stupnja.

16. Sud je proveo detaljnu analizu svih izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, pri čemu je posebno cijenio sadržaj elektroničke komunikacije, iskaze svjedoka te nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

16.1. Sud je posebno cijenio i iskaze svjedoka ZS, ES, VS i IS.

16.2. Iz iskaza svjedoka ZS i ES, roditelja okrivljenika, proizlazi da isti opisuju odnos između okrivljenika i oštećene kao konfliktan, pri čemu navode da je oštećena učestalo kontaktirala okrivljenika, dolazila kod njega te da je okrivljenik nakon događaja propucavanja bio u psihički narušenom stanju. Također navode da im je okrivljenik govorio kako se želi udaljiti od oštećene, ali da to ne uspijeva.

16.3. Svjedokinja VS, sestra okrivljenika, potvrđuje da je između okrivljenika i oštećene postojala intenzivna komunikacija, pri čemu je okrivljenik često slao poruke i fotografije o svom kretanju, što je kod nje ostavilo dojam nezdravog i kontrolirajućeg odnosa.

16.4. Svjedok IS iskazuje da je oštećena učestalo kontaktirala okrivljenika, tražila od njega informacije o njegovom kretanju i da joj šalje fotografije, pri čemu navodi da je takvo ponašanje trajalo dulje vrijeme i da je okrivljenik zbog toga bio pod pritiskom.

16.5. Sud navedene iskaze prihvaća u dijelu u kojem opisuju opći odnos između okrivljenika i oštećene, postojanje međusobne emocionalne povezanosti i konfliktnosti te intenzivnu i učestalu komunikaciju između njih.

16.6. Međutim, sud ističe da navedeni svjedoci nemaju neposredna saznanja o inkriminiranim događajima, da se njihovi iskazi odnose na okolnosti prije i izvan konkretnih događaja koji su predmet optužbe te da isti ne dovode u pitanje iskaz oštećene u dijelu koji se odnosi na konkretne radnje okrivljenika.

16.7. Sud posebno cijeni da se iskazi ovih svjedoka odnose na dinamiku odnosa, ali ne i na fizičko nasilje, uništavanje stvari niti opasno ponašanje u prometu.

16.8. Slijedom navedenog, sud nalazi da iako iz iskaza navedenih svjedoka proizlazi da je odnos između okrivljenika i oštećene bio međusobno intenzivan i konfliktan, to ne isključuje niti umanjuje odgovornost okrivljenika za konkretne radnje koje su utvrđene drugim dokazima, a osobito imajući u vidu da su te radnje potvrđene materijalnim dokazima i neposrednim svjedocima, kako će to u nastavku presude biti i detaljno obrazloženo.

16.9. Sud je iskaze svih ispitanih svjedoka cijenio pojedinačno i u međusobnoj vezi, pri čemu je iskaze ZS, ES, VS i IS prihvatio u dijelu u kojem opisuju narav i dinamiku odnosa okrivljenika i oštećene te psihičko stanje okrivljenika nakon propucavanja, ali ne i kao odlučne dokaze o inkriminiranim radnjama, budući da o tim događajima nemaju neposrednih saznanja.

17. U odnosu na kazneno djelo nametljivog ponašanja (opisanog pod t. 1. optužnice i t.1. presude)

17.1. Iz materijalnih dokaza – ispisa poruka – sud utvrđuje da je okrivljenik u više navrata, kroz dulje vremensko razdoblje, učestalo kontaktirao oštećenu, i to unatoč njezinim izričitim porukama kojima traži prekid komunikacije. Tako iz poruka proizlazi da oštećena jasno navodi: „dosta mi je stvarno“, „ne želim“, „ostavi me na miru“ te „to je završeno“, čime nedvosmisleno izražava volju za prekidom odnosa i komunikacije.

17.2. Suprotno tome, iz poruka okrivljenika razvidno je kontinuirano i uporno nastavljanje komunikacije, pri čemu se izmjenjuju sadržaji: izražavanja intenzivnih emocija („volim te“, „ti si moje sve“, „ne mogu bez tebe“), izrazi kajanja („znam da sam najgori“, „napravio sam najveću glupost“), ali i poruke koje imaju obilježje pritiska i zahtjeva za hitnim reagiranjem („nazovi me odmah“, „ako ne nazoveš doći ću“, „nazovi me na sekundu“).

17.3. Sud posebno ističe poruke u kojima okrivljenik najavljuje dolazak ili implicira fizičku blizinu („doći ću“, „kuća ti je otključana“, „vidjela je moj auto ispred“), što objektivno prelazi granice uobičajene komunikacije i može kod prosječne osobe izazvati osjećaj ugroženosti.

17.4. Iz iskaza svjedoka FS, ĐS, SS, CS, OS i ŠS proizlaze okolnosti koje upućuju na učestalost komunikacije i uznemirenost oštećene. Svjedoci su opisali da se oštećena žalila na stalne poruke i pozive.

17.5. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatrijske struke sud u cijelosti prihvaća kao stručan, jasan i logičan. Vještak zaključuje da opisani obrazac ponašanja – ponavljano kontaktiranje unatoč odbijanju, emocionalne oscilacije u komunikaciji te elementi pritiska – predstavljaju tipičan obrazac nametljivog ponašanja, koji kod žrtve može izazvati trajni osjećaj nelagode, straha i nesigurnosti. Vještak dodatno ističe prisutnost elemenata emocionalne manipulacije kroz izmjenu idealizacije i krivnje.

17.6. Sud nalazi da su svi izvedeni dokazi međusobno suglasni i komplementarni.

17.7. Sadržaj poruka objektivno potvrđuje ono što proizlazi iz iskaza svjedoka, odnosno učestalost, intenzitet i sadržaj komunikacije. Istovremeno, nalaz vještaka daje stručno objašnjenje utjecaja takvog ponašanja na psihičko stanje oštećene, čime se dodatno potvrđuje vjerodostojnost subjektivnih iskaza.

17.8. Sud ne nalazi proturječnosti između pojedinih dokaza. Naprotiv, u bitnim dijelovima postoji visoki stupanj podudarnosti između sadržaja poruka i iskaza oštećene, između iskaza svjedoka ĐS, SS, CS, OS i ŠS i materijalnih dokaza te između svih navedenih dokaza i stručnog nalaza vještaka.

17.9. Takva usklađenost ukazuje na postojanje jedinstvenog obrasca ponašanja okrivljenika, koji se očituje kroz kontinuirano i nametljivo uspostavljanje kontakta.

17.10. Sud iz sadržaja komunikacije zaključuje da je okrivljenik bio svjestan protivljenja oštećene daljnjoj komunikaciji. To proizlazi iz činjenice da oštećena u više navrata jasno izražava svoju volju za prekidom kontakta, što okrivljenik ne može ne uočiti.

17.11. Unatoč tome, okrivljenik nastavlja slati poruke, pri čemu čak i u trenucima kada izražava kajanje („znam da sam kriv“, „neću više“), ubrzo potom ponovno inicira kontakt i upućuje zahtjeve za komunikacijom.

17.12. Sud posebno cijeni poruke koje sadrže elemente urgencije i pritiska („nazovi odmah“, „ako ne nazoveš doći ću“), iz kojih proizlazi da okrivljenik svjesno pokušava utjecati na ponašanje oštećene, ne poštujući njezinu izraženu volju.

17.13. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom (dolus directus), odnosno bio je svjestan zabranjenosti svog ponašanja i htio njegovo ostvarenje.

17.14. Na temelju iskaza oštećene, potvrđenih iskazima svjedoka ĐS, SS, CS, OS i ŠS i nalazom vještaka, sud utvrđuje da je opisano ponašanje kod oštećene izazvalo konkretne i stvarne posljedice.

17.15. Oštećena je osjećala kontinuiranu uznemirenost zbog učestalih poruka i poziva, strah uslijed najava dolaska i spominjanja njezine lokacije, nelagodu i gubitak osjećaja sigurnosti u vlastitom prostoru.

17.16. Sud prihvaća nalaz vještaka prema kojem takve okolnosti kod prosječne osobe mogu izazvati stanje psihičke napetosti i straha, što je u konkretnom slučaju i potvrđeno.

17.17. Postoji jasna uzročno-posljedična veza između ponašanja okrivljenika i nastalih posljedica kod oštećene.

17.18. Na temelju svih izvedenih dokaza, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik kroz dulje vremensko razdoblje poduzimao radnje usmjerene na neželjeno uspostavljanje i održavanje kontakta s oštećenom.

17.19. Radnje okrivljenika karakteriziraju upornost, ponavljanost, ignoriranje jasno izražene volje oštećene te elementi pritiska i emocionalne manipulacije.

17.20. Takvo ponašanje prelazi granice dopuštene komunikacije i predstavlja oblik protupravnog uznemiravanja.

17.21. Slijedom navedenog, sud smatra dokazanim da su se u postupanju okrivljenika ostvarila objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 140. st. 1. KZ/11.

18. U odnosu na kazneno djelo prijetnje (opisano u t. 1. optužnice i t. 3. presude)

18.1. Okrivljeniku se stavlja na teret da je tijekom kolovoza i rujna 2019. godine, u kući oštećene, u više navrata uzimao kuhinjski nož te ga stavljao pod vrat oštećenoj, pritom joj govoreći da će je ubiti, čime je kod iste izazvao strah za vlastiti život.

18.2. Sud je ovu inkriminaciju posebno razmotrio kroz iskaz oštećene, iskaze svjedoka te ostale izvedene dokaze.

18.3. Oštećena FS u svom iskazu detaljno i okolnosno opisuje predmetni događaj, navodeći da je okrivljenik: uzeo kuhinjski nož iz kuhinje, stavljao joj nož pod vrat u više navrata, izgovarao riječi da će je ubiti, zabranjivao joj kretanje (nije joj dozvoljavao da ide na WC), naređivao joj ponašanje (da gleda u jednu točku) te je držao u takvom stanju dulje vrijeme.

18.4. Nadalje, oštećena navodi da se zbog straha nije usudila pružiti otpor, da je postupala po njegovim naredbama te da je bila uvjerena da bi okrivljenik svoje prijetnje mogao ostvariti.

18.5. Sud ocjenjuje da je iskaz oštećene u ovom dijelu detaljan i logički strukturiran, konzistentan u bitnim dijelovima te ne sadrži unutarnje proturječnosti.

18.6. Međutim, sud posebno cijeni činjenicu da za ovaj dio događaja ne postoji neposredna potvrda drugih svjedoka.

18.7. Svjedoci koji su iskazivali u postupku nemaju neposredna saznanja o događajima iz unutrašnjosti kuće, o navedenim radnjama saznaju isključivo posredno, odnosno iz kazivanja oštećene, nisu uočili konkretne tragove koji bi nedvojbeno upućivali na opisano postupanje (osim općih navoda o uznemirenosti i eventualnim ozljedama koje nisu specifične za opisanu radnju).

18.8. Sud također uzima u obzir da oštećena o navedenim događajima nije odmah obavijestila druge osobe, nije zatražila liječničku pomoć, niti o istima postoje materijalni tragovi ili dokumentacija.

18.9. Sud je analizirao i sadržaj poruka između okrivljenika i oštećene, međutim iz istih ne proizlaze izravne prijetnje ubojstvom u smislu koji se stavlja na teret okrivljeniku, ne potvrđuje se konkretno opisano ponašanje s nožem, niti se može nedvojbeno zaključiti da je došlo do takvog intenziteta prijetnje.

18.10. Poruke ukazuju na odnos obilježen emocionalnom nestabilnošću, ljubomorom i pritiskom, ali same po sebi ne predstavljaju dokaz ostvarenja inkriminiranog djela prijetnje na način kako je opisano u optužbi.

18.11. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 nužno je da prijetnja bude ozbiljna, konkretna te da je objektivno podobna izazvati strah za život ili tijelo.

18.12. Iako sud ne dovodi u pitanje da je odnos između okrivljenika i oštećene bio konfliktan te da je okrivljenik iskazivao agresivno ponašanje, za inkriminaciju opisanu u optužbi – stavljanje noža pod vrat uz prijetnje ubojstvom – potreban je viši stupanj izvjesnosti.

18.13. U konkretnom slučaju, takav stupanj izvjesnosti nije postignut.

18.14. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da iskaz oštećene, iako uvjerljiv, ostaje usamljen dokaz za ovaj konkretni dio inkriminacije, isti nije potkrijepljen drugim neposrednim ili materijalnim dokazima te ne postoji dostatan stupanj sigurnosti za zaključak da je okrivljenik počinio radnju prijetnje na način kako je to opisano u optužbi.

18.15. Primjenom načela in dubio pro reo, sud zaključuje da ovaj dio činjeničnog opisa nije dokazan. Stoga je sud okrivljenika oslobodio optužbe za predmetno kazneno djelo, na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.

19. U odnosu na kazneno djelo uništenja tuđe stvari (opisano u t. 1. optužnice i t. 1. presude)

19.1. Okrivljeniku se stavlja na teret da je u više navrata oštetio odnosno uništio mobilne uređaje oštećene i to tijekom srpnja 2019. godine mobitel marke „Huawei“ te tijekom kolovoza i rujna 2019. godine mobitel marke „Samsung“, čime joj je prouzročio materijalnu štetu.

19.2. Oštećena FS u svom iskazu jasno i određeno navodi da je prilikom događaja u srpnju 2019. okrivljenik uzeo njezin mobitel marke „Huawei“ i bacio ga na tlo, uslijed čega je isti u potpunosti razbijen, dok je tijekom kolovoza i rujna 2019. godine njezin drugi mobitel marke „Samsung“ bacio u zid, čime ga je također oštetio.

19.3. Oštećena je pritom navela i vrijednost uređaja (oko 2.500,00 kn za „Huawei“ te oko 1.000,00 kn za „Samsung“).

19.4. Sud ocjenjuje njezin iskaz u ovom dijelu jasnim, određenim u pogledu radnje i posljedice te konzistentnim kroz cijeli postupak.

19.5. Iskaz oštećene u ovom dijelu djelomično je potvrđen iskazima svjedoka.

19.6. Svjedokinja ĐS navodi da joj je oštećena rekla da joj je okrivljenik razbio mobitel, iako ne može sa sigurnošću potvrditi način na koji je do oštećenja došlo. Također spominje da je mobitel bio predmet događaja kod „Građe“.

19.7. Nadalje, iz iskaza oštećene proizlazi da je nakon razbijanja mobitela bila spriječena koristiti isti, što je u skladu s opisanim načinom oštećenja.

19.8. U odnosu na drugi mobitel, iako nema neposrednih svjedoka samog čina razbijanja, iskaz oštećene u tom dijelu nije doveden u sumnju drugim dokazima.

19.9. Sud posebno cijeni i navod oštećene da joj je okrivljenik nakon jednog od događaja dao određeni novčani iznos (oko 600,00 kuna) za kupnju drugog uređaja, što dodatno indicira svijest okrivljenika o nastaloj šteti.

19.10. Za postojanje kaznenog djela uništenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11 potrebno je da počinitelj ošteti ili uništi tuđu stvar, pri čemu je stvar tuđa i ima određenu vrijednost.

19.11. U konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza proizlazi da je okrivljenik svjesno i voljno poduzeo radnje bacanja mobitela, pri čemu je bio svjestan da se radi o tuđim stvarima te je bio svjestan da takvim radnjama uzrokuje njihovo oštećenje.

19.12. Radnje bacanja mobitela na tlo i u zid po svojoj prirodi su takve da nužno dovode do oštećenja, što ukazuje na postojanje izravne namjere.

19.13. Sud nalazi dokazanim da je okrivljenik tijekom srpnja 2019. godine oštetio mobitel marke „Huawei te tijekom kolovoza i rujna 2019. godine oštetio mobitel marke „Samsung“, čime je ostvario obilježja kaznenog djela uništenja tuđe stvari.

19.14. Iako točna visina štete nije potkrijepljena materijalnom dokumentacijom (računi i sl.), sud prihvaća iskaz oštećene kao vjerodostojan u pogledu približne vrijednosti uređaja, imajući u vidu vrstu i uobičajenu tržišnu vrijednost takvih uređaja.

19.15. Pri tome sud cijeni i to da za postojanje kaznenog djela nije odlučna točna visina štete, već činjenica da je do oštećenja tuđe stvari došlo.

19.16. Mišljenje je suda da se u konkretnom slučaju radi o jednom produljenom kaznenom djelu oštećenja tuđe stvari, jer se radi o dva događaja u kojem su oštećena dva mobitela. Radnje su počinjenje s istom namjerom, na isti način, postoji prostorni i vremenski kontinuitet. Međutim, budući ODO Rijeka u optužnici nije naznačilo da se radi o produljenom kaznenom djelu, to je mišljenje suda da bi promjenom kvalifikacije od strane suda došlo do prekoračenja optužbe, radi čega je sud prihvatio kvalifikaciju danu po ODO Rijeka odnosno okrivljenika je proglasio krivim za jedno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari, a ne za jedno produljeno kazneno djelo oštećenja tuđe stvari.

20. U odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom ( opisano u t. 2. optužnice te presude)

20.1. Okrivljeniku se stavlja na teret da je dana 5. prosinca 2019. godine, upravljajući osobnim vozilom, poduzeo niz radnji u prometu kojima je doveo u opasnost život oštećene i drugih osoba, i to nepropisnim kretanjem vozila, uključujući vožnju suprotnom prometnom trakom, praćenjem vozila oštećene uz povećanu brzinu, izlaskom iz vozila i obraćanjem oštećenoj te presijecanjem puta i naglim manevrima.

20.2. Oštećena FS detaljno i okolnosno opisuje predmetni događaj, navodeći da je okrivljenik započeo praćenje njezinog vozila nakon što ju je uočio u prometu, da je vozio iza nje te potom i usporedno s njom, koristeći prometnu traku namijenjenu za vozila iz suprotnog smjera, da je izlazio iz vozila na semaforu i obraćao joj se na prijeteći način, da je nastavio vožnju iza nje kroz više raskrižja, da joj je prepriječio put, uslijed čega je bila prisiljena kretati se unatrag te da se u jednom trenutku velikom brzinom uputio prema njezinom vozilu.

20.3. Oštećena navodi da je uslijed takvog ponašanja bila u strahu, prošla kroz više raskrižja dok je bilo upaljeno crveno svjetlo te je cijelo vrijeme bila u kontaktu s policijom.

20.4. Sud ocjenjuje njezin iskaz u ovom dijelu uvjerljivim, detaljnim i logički povezanim, bez bitnih proturječnosti.

20.5. Iskaz oštećene u cijelosti je potvrđen iskazima svjedoka koji su se nalazili u vozilu.

20.6. Svjedokinja CS potvrđuje da je okrivljenik pratio njihovo vozilo, da je izlazio iz vozila i kretao prema njima, da je prepriječio put, da se vozilom uputio direktno prema njima, pri čemu opisuje strah i uznemirenost oštećene.

20.7. Svjedokinja ČS navodi da je okrivljenik vozio usporedno s njihovim vozilom u suprotnoj traci, da je mahao i prijetio, da ih je pretekao i da je prepriječio put, da je naglo manevrirao vozilom, što je kod svih izazvalo osjećaj ugroženosti.

20.8. Svjedok ŠS potvrđuje kontinuirano praćenje, vožnju suprotnom trakom, izlazak iz vozila i gestikulaciju prema njima te opasne manevre uključujući naglo okretanje i kretanje prema njihovom vozilu.

20.9. Sud cijeni iskaze ovih svjedoka kao međusobno suglasne, podudarne s iskazom oštećene te bez elemenata koji bi upućivali na neistinitost ili dogovor.

20.10. Za postojanje kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11 potrebno je da počinitelj općeopasnom radnjom ili sredstvom izazove konkretnu opasnost za život ljudi ili imovinu većeg opsega.

20.11. Sud nalazi da su radnje okrivljenika, kako su opisane i dokazane, po svojoj prirodi općeopasne, budući da uključuju vožnju u suprotnoj prometnoj traci, vožnju usporedno s drugim vozilom u takvoj traci, presijecanje puta drugom vozilu, naglo ubrzavanje prema vozilu u kojem se nalazilo više osoba, stvaranje situacije u kojoj je oštećena bila prisiljena kršiti prometna pravila (prolazak kroz crveno svjetlo).

20.12. Takvo ponašanje objektivno je podobno ugroziti život i tijelo osoba u vozilu oštećene, ali i drugih sudionika u prometu.

20.13. Sud posebno ističe da u konkretnom slučaju nije riječ samo o apstraktnoj opasnosti, već o konkretnoj i neposrednoj opasnosti, budući da je oštećena bila prisiljena poduzimati izvanredne radnje (vožnja unatrag, prolazak kroz crveno), jer je okrivljenik vozilom išao direktno prema njihovom vozilu te su se u vozilu nalazile još tri osobe.

20.14.Takve okolnosti jasno ukazuju da je opasnost bila stvarna i neposredna.

20.15. Iz načina postupanja okrivljenika – kontinuirano praćenje, opasni manevri, ignoriranje prometnih pravila i usmjerenost prema vozilu oštećene – proizlazi da je bio svjestan da svojim radnjama može ugroziti sigurnost drugih osoba. Unatoč toj svijesti, nastavio je s takvim ponašanjem, čime je postupao s izravnom namjerom u odnosu na stvaranje opasnosti.

20.16. Na temelju svih provedenih dokaza, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik svojim načinom upravljanja vozilom, poduzimanjem opasnih i nepropisnih radnji u prometu te usmjerenošću svog ponašanja prema vozilu oštećene, doveo u konkretnu i neposrednu opasnost život i tijelo više osoba, a što je i htio.

20.17. Na taj način okrivljenik je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11.

21. U odnosu na kazneno djelo prijetnje (opisano u t. 2. optužnice te t. 4. presude)

21.1. Okrivljeniku se stavlja na teret da je dana 5. prosinca 2019. godine, prilikom zaustavljanja vozila na semaforu, prišao vozilu oštećene te joj izgovorio riječi: „Jebat ću ti majku!“, čime je kod oštećene izazvao osjećaj straha.

21.2. Oštećena FS u svom iskazu navodi da je okrivljenik, nakon što je izašao iz vozila, prišao njezinom vozilu te joj govorio riječi u smislu: „Jebat ću ti mater!“, odnosno sličan sadržaj.

21.3. Međutim, oštećena ujedno izričito navodi da nije čula da bi joj okrivljenik rekao „ubit ću te“ te da u pojedinim situacijama nije mogla jasno razaznati sve riječi koje je izgovarao.

21.4. Sud stoga prihvaća iskaz oštećene u dijelu u kojem potvrđuje izgovorene riječi, ali istodobno cijeni njezinu iskrenost i objektivnost u dijelu gdje navodi da nije čula izravnu prijetnju ubojstvom.

21.5. Iskazi svjedoka koji su se nalazili u vozilu ne potvrđuju postojanje konkretne prijetnje ubojstvom.

21.6. Naime, svjedokinja CS navodi da ne može reći što je okrivljenik govorio, jer ga nije čula. Svjedokinja ČS navodi da je okrivljenik gestikulirao i prijetio, ali ne precizira sadržaj riječi. Svjedok ŠS također govori o gestikulaciji i agresivnom ponašanju, ali ne navodi konkretne prijetnje ubojstvom.

21.7. Dakle, niti jedan od svjedoka ne potvrđuje da bi okrivljenik izgovorio riječi kojima izravno prijeti lišenjem života.

21.8. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11 nužno je da prijetnja bude ozbiljna, konkretna te da se odnosi na zlo koje može izazvati strah za život ili tijelo.

21.9. Izgovorene riječi „Jebat ću ti majku“, iako nepristojne, uvredljive i agresivne, po svojoj naravi predstavljaju izraz vrijeđanja odnosno grubi verbalni ispad, ali same po sebi ne predstavljaju prijetnju usmjerenu na lišenje života ili nanošenje teške tjelesne ozljede.

21.10. Sud posebno cijeni da nije utvrđeno da bi okrivljenik izgovorio riječi poput „ubit ću te“, a niti iz konteksta izgovorenih riječi ne proizlazi konkretna i ozbiljna prijetnja takve naravi te ista nije niti opisana u činjeničnom opisu izreke optužnice.

21.11. Sud ne zanemaruje činjenicu da su izgovorene riječi bile popraćene agresivnim ponašanjem, opasnim manevrima vozilom te cjelokupnom situacijom koja je bila izrazito stresna. Međutim, navedene okolnosti relevantne su prvenstveno za kazneno djelo iz čl. 215. KZ/11, dok za kazneno djelo prijetnje moraju biti ispunjeni stroži uvjeti u pogledu sadržaja same prijetnje.

21.12. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da izgovorene riječi „Jebat ću ti majku“ nemaju obilježje kaznenog djela prijetnje u smislu čl. 139. st. 2. KZ/11 te da iste nisu takve da bi objektivno mogle izazvati strah za život.

21.13. Slijedom navedenog u opisanom postupanju okrivljenika ne ostvaruju se obilježja kaznenog djela prijetnje, slijedom čega je okrivljenik za isto oslobođen optužbe na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.

22. Sud je u pogledu ubrojivosti okrivljenika cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatrijske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je okrivljenik u vrijeme počinjenja kaznenih djela bio ubrojiv, iako smanjeno ubrojiv, ali ne u bitnoj mjeri. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, jasan i uvjerljiv, budući da je isti dan na temelju medicinske dokumentacije i pregleda okrivljenika, te je obrazložen na logičan način. Slijedom navedenog, sud zaključuje da je okrivljenik bio sposoban shvatiti značenje svojih postupaka i upravljati svojim ponašanjem, zbog čega postoji njegova kaznena odgovornost. Utvrđena smanjena ubrojivost, budući da nije bila bitnog stupnja, nije od utjecaja na postojanje kaznenih djela, ali ju je sud uzeo u obzir kao olakotnu okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

23. Pri odlučivanju o vrsti i visini kazne sud je, sukladno čl. 47. KZ/11 cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude veća ili manja, osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno te osobne i imovinske prilike okrivljenika.

23.1. Kao otegotne okolnosti sud je cijenio upornost i duljinu trajanja protupravnog ponašanja okrivljenika prema oštećenoj, činjenicu da je kazneno djelo nametljivog ponašanja trajalo kroz dulje vremensko razdoblje i uključivalo više različitih oblika uznemiravanja, intenzitet ugrožavanja sigurnosti oštećene, osobito kroz ponašanje u prometu kojim je u opasnost doveo više osoba te činjenicu da je okrivljenik postupao svjesno ignorirajući jasno izraženu volju oštećene.

23.2. Kao olakotne okolnosti sud je uzeo u obzir dosadašnju neosuđivanost okrivljenika, njegovu životnu dob i osobne prilike posebice činjenicu da je otac jednog malodobnog djeteta o kojem skrbi, činjenicu da su pojedine radnje počinjene u kontekstu narušenih emocionalnih odnosa između stranaka kao i protek vremena od počinjenih kaznenih djela koji se ne može staviti na teret okrivljeniku kao i činjenicu da od počinjenja djela do zaključenja rasprave okrivljenik ne ponavlja djela na štetu oštećene, da je u međuvremenu sredio svoj život na način da se zaposlio te da se nalazi u novoj životnoj zajednici. Kao olakotna okolnost cijenjena je i činjenica da je okrivljenik u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno.

23.3. Cijeneći tako utvrđene okolnosti okrivljeniku je za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. KZ/11, sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca; za kazneno djelo uništenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11, sud je okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca dok je za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom iz čl. 215. st. 1. KZ/11, sud okrivljeniku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

23.4. Primjenom odredbe čl. 51. KZ/11, sud je okrivljeniku za navedena kaznena djela izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, držeći da će se upravo takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. Pri tome se u izečenu kaznu uzima i vrijeme u kojem je okrivljenik bio lišen slobode te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, sve u trajanju i na temelju zakonske odredbe navedene u izeci odluke.

23.5. Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini počinjenih djela i stupnju krivnje okrivljenika te da će ista utjecati kako na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, tako i na druge da se suzdrže od činjenja istih.

24. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. ZKP/08-a, sud je obvezao okrivljenika na naknadu troškova kaznenog postupka. Troškovi se odnose na trošak paušala čija visina je određena cijeneći trajanje i složenost kaznenog postupka te od troška provedenog psihijatrijskog vještačenja, sve u iznosima pobliže navedenima u izreci odluke. Budući je okrivljenik zaposlen i ima redovna primanja to je mišljenje suda da će isti moći podmiriti odmjereni trošak bez da time dovede u pitanje svoje uzdržavanje.

24.1. Troškovi kaznenog postupka koji su nastali samo u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava, sve na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.

25. Na raspravi održanoj dana 11. veljače 2020. godine oštećena je navela da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev.

U Rijeci, 5. prosinca 2025.

Sudac:

Sandra Vučković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pismenog otpravka presude. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranu, a o žalbi odlučuje viši sud.

DNA:

1. ODO u Rijeci

2. Okrivljenik JS

3. Branitelj okr. Saša Jelušić, odvj. iz Rijeke