Povrv-429/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Biokovska 3, OIB: 56826138353, protiv tužene ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 5. prosinca 2025. u nazočnosti zam. punomoćnika tužitelja ŠL, odvjetničke vježbenice kod Kruna Peronje, odvj. u Splitu i tužene osobno, objavljeno istog dana.,

p r e s u d i o j e :

Ukida se u cijelosti Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita broj Ovrv- 31444/2024. od 14.2.2025. kojim je naloženo tuženiku/ovršeniku GORKA MAGAZIN, OIB: [osobni identifikacijski broj], MAŽURANIĆEVO ŠET. 8 C, 21000 Split, da tužitelju/ovrhovoditelju Vodovod i kanalizacija, d.o.o., OIB: 56826138353, Hercegovačka 8, 21000 Split, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 4281-24, namiri tražbinu u iznosu od 103,98 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku:

• na iznos od 30,23 EUR od 24.12.2023.,

• na iznos od 41,78 EUR od 20.02.2024.,

• na iznos od 21,17 EUR od 22.03.2024.,

• na iznos od 10,80 EUR od 24.05.2024.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 113098-4281-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 87,50 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 113098-4281-24, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod javnog bilježnika Vesne Ogorevec iz Splita zaprimljen je 16.12.2024. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ovrhovoditelja (tužitelja) Vodovod i kanalizacija d.o.o. protiv ovršenice ZL (tužene) radi naplate iznosa od 103,98 eura.

2.Odlučujući o prijedlogu ovrhovoditelja javni bilježnik Vesne Ogorevec iz Splita naložila je ovršenici da u roku 8 dana namiri tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s troškovima postupka u iznosu od 87,50 eura rješenjem broj Ovrv- 31444/2024 od 14.2.2025.

3.Protiv naprijed navedenog rješenja tužena je 20.2.2025. izjavila prigovor ističući kako je pred ovim sudom među strankama po tužbi tužitelja protiv nje vođeno više parničnih postupaka u kojima je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, po istom činjeničnom i pravnom osnovu kao u predmetnom postupku, samo za drugo razdoblje. Više puta da se obraćala tužitelju mirnim putem radi rješenja spora vezanog uz način formiranja računa koji se odnosi na potrošak vode u njenom domaćinstvu, za koje ističe da se formiraju na nezakonit način. Tužitelj da ispostavlja račune čija visina prelazi realnu potrošnju dvočlanog domaćinstva, a osoba koja se predstavljalo kao predstavnik suvlasnika i koja je s tužiteljem te tvrtkom koju je angažirao potpisala ugovor da za to nije legitimirana.

4.Odlučujući po prigovoru tužene ovaj sud je rješenjem Ovrv-31444/2024 od 23.4.2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vesne Ogorevc iz Splita Ovrv-31444/2024 od 14.2.2025. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je predmet upućen u parnicu kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pozivom na odredbu čl. 282. u svezi s čl. 58. Ovršnog zakona.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom kartice kupca od 4.12.2024., e- maila IL od 27. 11. 2017., presuda ovog suda Povrv-1521/18 od 15. 3. 2019., Povrv-312/2022 od 13. veljače 2023., Povrv-80/2024 od 16. rujna 2024.,Povrv-1813/2021 od 11. travnja 2023., Povrv-58/2019. od 7. srpnja 2020., Povrv-1472/2019 od 23. studenoga 2020., Povrv-309/2020. od 1. travnja 2021., Povrv-16, Povrv-1633/2021. od 1. rujna 2022., Povrv-240/2021. od 4. ožujka 2022., Povrv-965/2020 od 16. srpnja 2021., računa od 20.1.2024., 23.4.2024., 20.2.2024., 23.11.2023., uplata tužiteljice od 20.11.2024., 7.11.2024., 20.2.2025., kartice kupca Gorke Magazin na dan 7.10.2025.

6.U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti jer novčana tražbina tužitelja ne prelazi svotu od 1.327,23 eura (čl. 458. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) pa se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

7.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tužena isplati iznos od 103,98 eura na ime potroška vode za svoje domaćinstvo na adresi [adresa], prema računima kako slijedi:

- račun broj 2410379059 od 23.4.2024. s dospijećem 23.5.2024. na iznos od 37,36 eura,

- račun broj 2410154427 od 20.2.2024. s dospijećem 21.3.2024. na iznos od 34,45 eura,

- račun broj 2410046448 od 20.1.2024. s dospijećem od 19.2.2024. na iznos od 55,06 eura,

- račun broj 2311148591 od 23.11.2023. s dospijećem od 23.12.2023. na iznos od 43,51 eura,

8.Tužena je priložila brojne prvostupanjske odluke ovog suda donesene u postupcima vođenim između tužitelja i nje po istom činjeničnom i pravnom osnovu, no za drugo razdoblje, koje obuhvaća razdoblja duže od 7 godina. U svim postupcima ističe iste prigovore u odnosu na potraživanje tužitelja, u bitnome navodeći da se računi tužitelja prema njoj kao kupcu, odnos potrošaču formiraju na nezakonit način, o čemu su informirani ostali suvlasnici zgrade, upravitelj i tvrtka Brunata koju je tužitelj angažirao za ugradnju i nadzor vodomjera. Ističe kako živi u domaćinstvu s kćerkom te plaća usluge tužitelja po stvarnom potrošku, radi čega je priložila dokaze o plaćanju potroška vode za razdoblje od 16.1.2024. do 15.2.2024. u iznosu od 13,28 eura, od 13.12.2023. do 16.1.2024. u iznosu od 13,28 eura, u razdoblju od 16.3.2024. do 15.4.2024. u iznosu od 13,28 eura, u razdoblju od 15.2.2024. do 15.3.2024. u iznosu od 13,28 eura, u razdoblju od 13.10.2023. do 15.11.2023. u iznosu od 13,28 eura.

9.Tužitelj se u bitnome, u odnosu na prednje navode tužene očitovao ističući kako priležeća kartica analitičkog knjigovodstva i računi predstavljaju vjerodostojnu ispravu i dokaz o osnovu i visini tražbine. Navodi tužene o neravnim računima da su irelevantni jer nije utvrđen točna broj članova kućanstva niti je tužena predložila konkretan dokaz koji bi potvrdio netočnost obračuna. Pojedini suvlasnici da su regulirali raspodjelu utroška vode na način da tužitelj jednom mjesečno očitava stanje na glavnom vodomjeru i dostavlja ih tvrtki Brunata koja čita interne vodomjere za 18 stambenih jedinica predmetne zgrade, a preostalu razliku da raspodjeljuje na tri stana koja nemaju ugrađena interna mjerila, među kojima je i stan tužene, s razmjerno broju prijavljenih članova. Takav obračun da je utemeljen na valjanom ugovoru suvlasnika i predstavlja redovnu praksu pa tužena ne može samovoljno mijenjati visinu ugovorne obveze niti iznose računa koje joj je tužitelj sukladno propisima i ugovoru uredno izdao.

10.Što se tiče prigovora zastare, iako u konkretnom slučaju nije jasno je li tužena zastaru spominje u kontekstu prethodno vođenih postupaka, opreza radi sud ističe kao taj prigovor u konkretnom slučaju nije osnovan. Naime, dospijeće najstarijeg računa br. 2311148591 je 23.12.2023., dok je ovršni prijedlog zaprimljen 16.12.2023., te do dana podnošenja prijedloga za ovrhu nije istekao jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, nadalje: ZOO).

11.Novelirani ZPP napušta inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza te ih zamjenjuje pravilom da se dokazi izvode isključivo inicijativom stranaka. Ne postoji niti obveza suda na upozorenje stranaka na dužnost iznošenja činjenica i dokaza na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika (Rev-x-148/10-02), a ne predlaganje dokaza za utvrđivanje činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjev razlog je za odbijanje istog (VSRH Gž- 2035/78).

12.Odredbom čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje: ZOO, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

13.Odredbom čl.65.st.l. ZOO je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da za ispunjenje obveze dužnik odgovora cjelokupnom svojom imovinom.

14.Odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate.

15.Odredbom čl.42. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19) propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga, a obveznik plaćanja je korisnik usluga. Visinu cijene vodnih usluga prema odredbi čl.43. st.1. istog zakona odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga i ona se određuje za razdoblje važenja poslovnog plana isporučitelja vodnih usluga. Nadalje, odredbom čl.60. istog zakona propisana je obveza ugradnje i održavanja pojedinačnih vodomjera.

16.Odredbom čl. 11. st. 1. i 2. Odluke o vodoopskrbi Grada Splita (Sl. glasnik Grada Splita br. 6/00; dalje: OVGS) propisano je: Ukoliko se plaćanje usluge opskrbe vodom vrši prema zajedničkom računu za više korisnika, cijenu za pruženu uslugu korisnici raspodjeljuju međusobno prema sporazumu razmjerno količini pružene usluge. Ako među korisnicima ne dođe do sporazuma u smislu stavka 1. ovog članka cijena za pruženu uslugu za potrebe domaćinstva obračunava se u jednakom iznosu prema broju osoba koje koriste uslugu opskrbe vodom.

17.Kako je naprijed navedeno, svoje potraživanje tužitelj temelji na kartici kupca od 4.12.2024., koja predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredaba Ovršnog zakona. Međutim, tužena tvrdi da je izračun potroška vode za njeno domaćinstvo pogrešno i netransparentno izvršen i da se zbog ispostavljenih računa usmeno i pismeno obraćala tužitelju, te je u drugim postupcima koji su vođeni tvrdila da su obavljani radovi na mijenjanju cijevi uz glavni ventil zbog čega su na njenu adresu stizali enorni iznosi. I u ovom postupku tužena tvrdi kako računi koji su joj ispostavljeni u utuženom razdoblju ne predstavljaju stvarni potrošak vode dvočlanog domaćinstva, odnosno da znatno premašuju realni potrošak. Proizlazi da tužena ne spori kako je kao vlasnica stana na adresi [adresa] korisnik usluga tužitelja, međutim, tvrdi da se radi o netransparentnom i neutemeljenom izračunu, na koji je tužitelju izjavljivala usmene i pismene prigovore. Za napomenuti je kako je riječ o sporu male vrijednosti, te da osim što je tužena priložila email svoje kćeri IL te brojne odluke ovog suda, niti jedna od stranaka u postupku nije priložila niti predložila bilo kakve druge dokaze, te svoju odluku sud može temeljiti isključivo ocjenom dokaza izvedenih u postupku sukladno odredbi čl. 7. i 8. ZPP-a.

18.Iz priležećeg maila IL, kćerke tužene, proizlazi da je tužitelj ispostavljao račune za dvočlano domaćinstvo, te da tužena nema ugrađen vodomjer, jer se protivila odabiru tvrtke koja je vršila ugradnju istih. Proizlazi također da se tužena žalila na ekstremne račune za vodu stanarima koji nemaju vodomjer, a da je prije ugradnje račun za vodu iznosio 50,00 kn po glavi. Jednako tako, proizlazi kako je tužena o ekstremnim računima za vodu izvijestila i predstavnicu stanara, koja po tom pitanju ništa nije poduzela. Sam tužitelj da je kontakte po tom pitanju htio isključivo s predstavnicom stanara, a u konkretnom slučaju da se radilo o osobi koja nije suvlasnik zgrade, već samo korisnik jednog od stanova za stanovanje. Dakle, iz ovog dopisa proizlazi kako su se tužiteljica i njena kćer obraćale predstavniku stanara, tužitelju, tvrtci Brunata i tvrtci Svaguša H2O koja također obavlja poslove ugradnje i čitanja vodomjera, a da po njihovom traženju nije postupljeno.

19.Prema odredbi čl. 10. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 41/14 i 110/15) trgovac je dužan omogućiti potrošaču podnošenje pisanog prigovora u svojim poslovnim prostorijama i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njegov primitak, odnosno dužan je potrošaču omogućiti podnošenje pisanog prigovora putem pošte, telefaksa ili elektroničke pošte, a prema odredbi st. 4. istog članka, trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je na ispostavljenom računu vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora. Nadalje, trgovac je dužan u roku 15 dana od dana zaprimljenog prigovora u pisanom obliku odgovoriti na isti, te čuvati evidenciju prigovora potrošača godinu dana od dana primitaka istog.

20.Iz obrazloženja nepravomoćne presude Povrv-1521/18 proizlazi da je sud u tom postupku pregledao Ugovor o opskrbi pitkom vodom i odvodnji od 13. 1. 2016. i aneks međuvlasničkog ugovora za stambenu zgradu od 13. 1. 2016., iz kojih proizlazi da je glede načina obračuna potroška vode ugovoreno kako će tužitelj jednom mjesečno očitavati stanje na glavnom vodomjeru i o tome obavještavati predstavnika koji bi potom vršio razdiobu potroška vode, odnosno da se radi o kombinaciji očitanja internih mjerila i članova domaćinstva izračunato u m3 za svaku uporabnu cjelinu stambene zgrade nakon čega bi tužitelj nakon toga svakom suvlasniku ispostavljao pojedinačni račun za mjesečni utrošak vode. Iz aneksa međuvlasničkog ugovora proizlazi da je postavljanje internih vodomjera za zasebne cjeline ovlaštena tvrtka Brunata d.o.o., koja je trebala vršiti raspodjelu troškova i slanje podataka tužitelju.

21.Prema ovom aneksu, tvrtka Brunata d.o.o. je utrošak vode i diobu troškova trebala vršiti na sljedeći način: a) ako svi suvlasnici imaju ugrađene interne vodomjere mjesečna potrošnja će se obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom stanu, b) eventualna razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijelit će se svim stanarima sukladno njihovom udjelu u ukupnoj potrošnji vode prema internim vodomjerima, c) ako svi suvlasnici nemaju ugrađene interne vodomjere mjesečna potrošnja će se obračunavati kao zbroj očitane mjesečne potrošnje svih internih vodomjera u njihovom stanu i d) razlika između stanja glavnog vodomjera i zbroja stanja svih internih vodomjera u zgradi raspodijelit će se onim stanarima koji nemaju ugrađena interna brojila sukladno broju prijavljenih članova. Sve ovo utvrdio je sud u postupku Povrv 1521/18 čitanjem naprijed navedenih ugovora o opskrbi pitkom vodom i Aneksa međuvlasničkog ugovora, a odluku je u dokazne svrhe priložila tužena.

22.Iz svega naprijed navedenog može se zaključiti da se obračun potrošnje vode u predmetnoj stambenoj zgradi vrši na način da tužitelj jednom mjesečno očita stanje na glavnom vodomjeru pa da te podatke dostavi tvrtki Brunata d.o.o. koja onda očitava interne vodomjere za 18 stanova, a preostalu razliku između stanja glavnog vodomjera i zbroja očitanja internih vodomjera raspodjeljuje na tri stana (obitelj tuženice, obitelj Z i obitelj Š) koja nemaju ugrađena interna brojila i to po broju prijavljenih članova u tim stanovima. Nakon toga tužitelj svakom suvlasniku prema tom obračunu tvrtke Brunata d.o.o. dostavlja pojedinačnu uplatnicu, odnosno račune, kao što su računi za koje se tereti tužena u utuženom razdoblju.

Iz dosadašnjih utvrđenja suda u postupcima vođenim među strankama po istom činjeničnom i pravnom osnovu, samo za različita razdoblja pružanja usluga tužitelja, te iz rezultata predmetnog postupka proizlazi da u zgradi u kojoj je tužena suvlasnica, odnosno vlasnica stana 18 stanova ima ugrađene interne vodomjere, dok ih 3 stana, uključujući stan tužene nemaju, ali tužitelj nije ničim dokazao razdiobu utroška vode za stanove koji nemaju ugrađene interne vodomjere jer nije dostavio popunjenu listu potrošača i dokazao koliko je članova prijavljeno u svakome od tih stanova, odnosno ničim ne dokazuje kolika je stvarna potrošnja vode u stanu tužene, da bi se uopće mogla provjeriti točnost izračuna cijene usluge koju potražuje.

23.Navedeni način obračuna potroška vode u zgradi tužene upućuje na zaključak o postojanju sporazumnog suvlasnika u smislu odredbe čl. 11. OGVS-a, pa je tužitelj radi dokazivanja svoje tražbine u konkretnom slučaju trebao dostaviti sudu popunjenu listu potrošača u odnosu na broj osoba koji prebiva u stanovima koji nemaju ugrađena interna vodovodna brojila, odnosno razdiobu utroška vode za navedene stanove, a što je propustio učiniti, iako je na njemu bio teret dokaza te činjenice. Nadalje, tužena je kako proizlazi iz pismena njene kćerke upućenog (među ostalima) tužitelju izjavila prigovor na izvršeni obračun, prigovarajući upravo na visinu računa stanara koji nemaju ugrađen vodomjer, a tužitelj nije dostavio dokaz da je prigovore tužene razmatrao i o njima odlučivao u smislu odredaba čl. 10. i 24. Zakona o zaštiti potrošača. Kako tužena prigovara načinu obračuna i visini računa, a iz dokaza koje je sama priložila proizlazi da je to činila i za utužene račune odnosno razdoblje na koje se odnose, to je na tužitelju u ovom postupku bio teret dokaza, te tužitelj bio dužan dokazati na koji način je izvršen izračun, te je li taj izračun sukladan stvarnom potrošku vode dvočlanog domaćinstva tužene. S obzirom da tužitelj u postupku nije dostavio niti jedan relevantni dokaz osim priloženih računa i izvoda otvorenih stavki tužene na dan 4.12.2024. te imajuću u vidu činjenicu da se tužena kao potrošač koristila svojim potrošačkim pravima i prigovarala dostavljenim računima, a da tužitelj nije odgovorio na njene prigovore, sud smatra kako visina potraživanja nije u konkretnom slučaju valjano utvrđena, radi čega se ne može održati na snazi osporavano rješenje o ovrsi, odnosno valjalo je odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Za napomenuti je kako računi koje joj je tužitelj dostavio tek na zadnjem ročištu niti ne sadrže jasnu uputu u smislu naprijed citiranih odredbi Zakona o zaštiti potrošača o pravu na prigovor i posljedicama neizjavljivanja istog.

24.Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 5. prosinca 2025.

SUDAC

Vica Roščić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za Županijski sud u Splitu.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dna:

- tužitelju

- tuženoj

- u spis