Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj Kž-12/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ante Bačića kao predsjednika vijeća te Ive Lovrin, univ.spec.iur. i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Sandre Paleke kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog UG, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1598/2019 od 24. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod točkom 1. izreke stavljen je van snage kazneni nalog tog suda pod brojem K-1598/19 od 13. studenog 2019. Pod točkom 2. na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08. optuženi UG oslobođen je od optužbe da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavku 1. i 2. KZ/11., a kažnjivo po članku 227. stavku 2. KZ/11. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zadru.

4. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

5. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da su razlozi presude proturječni sa sadržajem provedenih dokaznih radnji zbog čega presudu nije moguće ispitati. Međutim, daljnjim obrazloženjem žalbe državni odvjetnik zapravo donosi drugačije zaključke na temelju provedenih dokaza od prvostupanjskog suda te navodi kako određene činjenice nisu utvrđene provedenim postupkom što zapravo predstavlja žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Nasuprot žalbenim navodima državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako nakon provedenog dokaznog postupka nije dokazano da bi optuženik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti. Ovo sve s obzirom na provedeno prometno vještačenje, a nakon provedene rekonstrukcije gdje iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se mjesto kontakta, a imajući u vidu nastale tragove kontakta na vozilima optuženika i oštećenika i tragove struganja motocikla po kolniku, moralo nalaziti na lijevoj strani desne vozne trake, što dopušta mogućnost da se u trenutku započetog prestrojavanja optuženika sa srednje u desnu traku motocikl nije kretao desnom trakom, jer bi ga u tom slučaju optuženik mogao opaziti u desnom retrovizoru kao što je opazio kombi vozilo, već bi također motocikl mogao biti u kretanju srednjom trakom iza stražnjeg dijela desnog dijela vozila optuženika, vremenski se dakle mogao poklopiti početak prestrojavanja optuženika i oštećenika u kojem slučaju optuženik nije mogao niti izbjeći nesreću.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi kako je sud svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju vještaka koje je izrađeno 29. rujna 2021., a na temelju rekonstrukcije koja je provedena 23. ožujka 2021., dakle, gotovo tri godine od počinjenog kaznenog djela, ali ne navodi na koji način bi to utjecalo na vjerodostojnost, stručnost i dokaznu snagu navedenog nalaza i mišljenja. Ovdje se ističe kako je sud pravilno takav nalaz i mišljenje prihvatio, s obzirom da je isti proveden kako na temelju rekonstrukcije tako i na temelju zapisnika o očevidu uz fotoelaborat očevida koji je poduzet neposredno nakon što se dogodila predmetna prometna nesreća.

8. Nadalje, prema državnom odvjetniku konstatacijom prvostupanjskog suda da je vještak Srećko Hlišć otklonio kao vjerodostojno svjedočenje oštećenika sud je vještaku dao ovlast presuđenja odnosno ocjene vjerodostojnosti dokaza. Ovo stoga što je zadaća vještaka da na temelju činjenica u spisu, uz svoja stručna znanja i vještine pomogne sudu u utvrđivanju činjenica za čije ispitivanje sud nema potrebna znanja. Zadaća vještaka nikako nije ocjenjivati vjerodostojnost iskaza svjedoka, a koju zadaću je sud povjerio vještaku, što je vidljivo iz cjelokupnog obrazloženja presude gdje se sud gotovo u potpunosti oslanja na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vještak naveo da sudarni položaj i utvrđeno mjesto kontakta, tako da nakon prevrtanja na desni bok mogu na kolniku nastati tragovi struganja donjeg desnog bočnog dijela podvozja motocikla od sredine trake u desno, ne uklapaju se u pokazivanje oštećenika da se prije nesreće kretao središnjim dijelom desne vozne trake, jer bi tada početak tragova trebao biti na desnoj strani desne vozne trake bliže nogostupu. Time vještak, a suprotno žalbenim navodima državnog odvjetnika, nije ocjenjivao vjerodostojnost iskaza svjedoka već je samo, a što je upravo u domeni njegove struke i znanja kojih sud nema, u tom dijelu naveo kako navodi oštećenika o načinu njegovog kretanja nisu u skladu sa pronađenim tragovima na mjestu prometne nesreće. Iako je možda nespretna konstatacija prvostupanjskog suda da je vještak Srećko Hlišć otklonio kao vjerodostojno svjedočenje oštećenika, to ne znači da je vještak ocjenjivao vjerodostojnost iskaza oštećenika, već je to učinio prvostupanjski sud, a na temelju gore citiranog nalaza i mišljenja prometnog vještaka. Pri tome je logično i da sud svoja utvrđenja temelji na nalazu i mišljenju prometnog vještaka, na koji nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi, s obzirom da se radi o prometnoj nesreći i o posebnim znanjima koje sud redovno u ovakvim slučajevima nema. Pri tome su bez značaja žalbeni navodi državnog odvjetnika kako je oštećenik u nekoliko navrata detaljno iskazivao i opisivao tijek nesreće i svoj položaj u prometu prije samog naleta u čemu je bio konzistentan i ponavljao da se netom prije naleta kretao desnom prometnom trakom, a da se sudar dogodio kada se okrivljenik svojim vozilom "prestrojavao" iz srednje u desnu prometnu traku, u kojoj se tada nalazio oštećenik. Ovo stoga što navedeno, a kako je već to gore obrazloženo, nije u skladu sa objektivno utvrđenim tragovima predmetne prometne nesreće.

9. U odnosu na žalbene navode državnog odvjetnika o "mrtvom kutu" ističe se kako je prometni vještak u svom nalazu i mišljenju naveo kako se oštećenik za blago ukošeni položaj kao kod utvrđenog kontakta mogao kretati desnom stranom srednje vozne trake iza stražnjeg desnog dijela osobnog vozila, te biti u položaju iza optuženika kada je on počeo skretati, iz kojeg položaja optuženik i da ga je vidio ne bi mogao zaključiti da će uslijediti i prestrojavanje oštećenika na motociklu na desnu voznu traku. Za takav način kretanja oba vozila optuženik je u unutarnjem retrovizoru mogao eventualno vidjeti da se motocikl kreće iza njega, a provjerom u desnom retrovizoru ne bi morao i fizički vidjeti po ukošenju motocikla da će i oštećenik kao nešto brži krenuti u prestrojavanje na desnu traku pa da odustajanjem od prestrojavanja na desnu traku ostane izvan putanje motocikla. Vremenski se dakle mogao preklopiti početak prestrojavanja optuženika i oštećenika kod kojeg okrivljenik ne bi mogao izbjeći nesreću. Iz navedenog proizlazi da bi u takvoj situaciji optuženik i oštećenik u istom trenutku započeli radnju prestrojavanja u kojem trenutku je optuženik koji se kretao ispred oštećenika, već obavio sve radnje provjere da to može učiniti na siguran način i krenuo u radnju prestrojavanja, kada je to učinio i oštećenik, pa više nije bilo mjesta bilo kakvim provjerama pa tako ni provjerama "mrtvog kuta".

10. Slijedom svega navedenog prvostupanjskom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a kako to u žalbi navodi državni odvjetnik, a kako nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 476. stavku 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba državnog odvjetnika je na temelju članka 482. ZKP/08. odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zadru, 5. prosinca 2025.

Zapisničar

Predsjednik vijeća

Sandra Paleka

Ante Bačić