Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1609/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao nasljednik iza pokojne ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv I. tuženika HEP ELEKTRA d.o.o. za opskrbu električnom energijom, OIB 43965974818, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb i II. tuženika HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za distribuciju i opskrbu električne energije, OIB 46830600751, Ulica grada Vukovara 37, 10000 Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi I. i II. tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-501/2020-12 od 22. ožujka 2022., dana 5. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

I. Odbija se žalba I. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-501/2020-12 od 22. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i III. izreke

II. Odbija se žalba II. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-501/2020-12 od 22. ožujka 2022. u pobijanom dijelu pod točkama I. i IV. izreke

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

„I. Nalaže se I-tuženiku HEP ELEKTRA d.o.o. OIB:43965974818 iz Zagreba, Savska cesta 41 i II-tuženiku HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. OIB:46830600751 iz Zagreba, Gundulićeva 32, solidarno platiti tužiteljici ZR OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.886,01 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2019. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.787,50 kuna, u roku 8 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za solidarnom isplatom iznosa od 1.569,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2019. godine do isplate kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev II-tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.“

2. Protiv točaka I. i III. izreke presude žali se I. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu, podredno istu ukine.

3. II. tuženik je podnio žalbu protiv točaka I. i IV. presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353.st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud preinači presudu u pobijanom dijelu podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalba su neosnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, na koje ovaj sud sukladno čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Na navode žalitelja valja odgovoriti da presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i nema proturječja između stanja spisa i danih razloga.

6. Žalbene navode kojima tuženici osporavaju utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nije razmatrao jer se radi je o postupku u sporu male vrijednosti pa se temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za povratom iznosa od 5.455,77 kn.

8. Iz rezultata dokaznog postupka i stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica dana 18. studenog 2019. godine platila I. tuženiku po opomeni broj:

01 2200345327-1909902-0 iznos od 5.455,77 kuna, koji se odnosi na nepodmireni dio [broj] u iznosu od 3.886,01 kuna, zatim na mjesečnu novčanu obvezu [osobni identifikacijski broj] za 07/2019 u iznosu od 784,88 kuna i na mjesečnu novčanu obvezu [broj] za 08/2019 u iznosu od 784,88 kuna,

- da je tužiteljica po punomoćniku 18. studenoga 2019. godine obavijestila I. tuženika da navedeni iznos po opomeni plaća isključivo iz razloga prijetnje obustavom isporuke električne energije,

- da je tužiteljica prigovorila računu [ broj], razdoblje: 10.11.2017–18.04.2019 u iznosu od 6.472,80 kuna, koji prigovor je I. tuženik odbio kao neosnovan navodeći da je račun ispostavljen temeljem mjernih podataka za obračun od strane II. tuženika,

- da je I. tuženik Odlukom EV.BR:57-2A-2019 od 4. srpnja 2019., kao i Odlukom EV.BR.62-2C-2019 od 6. studenoga 2019. odbio prigovore tužiteljice kao neosnovane, dok je opomenom broj: 01 2200345327-1909902-0 pozvao tužiteljicu na uplatu iznosa od 5.455,77 kuna pod prijetnjom prisilne naplate potraživanja koja podrazumijeva obustavu isporuke električne energije i/ili pokretanje ovršnog postupka,

- da je u Odlukom EV.BR:57-2A-2019 od 04.07.2019. I. tuženik odbio prigovor tužiteljice vezan uz prigovor na račun broj:2200345327-190420-1, za razdoblje:10.11.2017– 18.04.2019. uz obrazloženje navodeći da je predmetni račun kreiran sukladno mjernim podacima II. tuženika, koji je prema odredbama Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom odgovoran za točnost očitanih mjernih podataka čiju valjanost potvrđuje pohranjivanjem u bazu mjernih podataka i time se ti podaci smatraju potvrđenim za obračun.

- da je Odlukom EV.BR.62-2C-2019 od 6. studenoga 2019. I. tuženik odbio prigovor tužiteljice vezan uz prigovor na Opomenu broj: 01 2200345327-1909901-2 ponavljajući navode iz Odluke EV.BR:57-2A-2019 od 04.07.2019. godine i navodeći da je problematika očitanja i kvara brojila, kontrola, mjerni podaci za izradu računa i mjesečnih obveza u nadležnosti II. tuženika

- da iz radnog naloga br.3881620 od 3. prosinca 2018. i radnog naloga br.3896439 od 3. siječnja 2019 godine, čiji je zadatak kontrola mjernog uređaja proizlazi da zadatak nije izvršen, jer se mjerni uređaj nalazi unutar objekta koji je zatvoren, stranka se ne javlja na obavijest, dok iz radnog naloga br.3939643 od 11. ožujka 2019. godine, koji radni nalog je izvršio FR dana 12. ožujka 2019. godine, proizlazi da je brojilo ispravno, mjerni uređaj MTKPUP MTK PROJEKT nije ispravan, greška u radu, MKT ne prebacuje na NT, pa je zamijenjen novim MTK-2-P-A 2.1 godpr/baž 2018/2018.

- da se u konkretnom slučaju se radilo o kvaru na brojilu, odnono MTK uređaj „nije prebacivao s niže tarife na višu, non stop je mjerio potrošnju električne energije u nižoj tarifi zbog čega je 12. ožujka 2019. godine ugrađen novi MKT uređaj,

- da se obračun potrošnje prema Općim uvjetima obavlja na način da se, ukoliko je uređaj ispravno radio uzima prosjek potrošnje u ranijem obračunskom razdoblju, u pitanju je razdoblje „ljeto-ljeto, zima-zima“, dok se u drugoj varijanti uzima potrošnja „od mjesec dana od zamjene uređaja, odnosno par dana više od mjesec dana“ i ta se potrošnja „preslika na ranije razdoblje“,

- da se u konkretnom slučaju nije uzela u obzir potrošnja iz prethodnog odgovarajućeg obračunskog razdoblja „ljeto-ljeto, zima-zima“, jer je kvar najvjerojatnije trajao duže od godine dana, da djelatnik tuženika ne zna koliko MKT uređaj nije radio,

- da I. tuženik obračun potrošnje električne energije obavlja temeljem dobivenih podataka II. tuženika o potrošnji električne energije,

- da je prvi izdani račun u iznosu od 6.472,80 zamijenjen novim, te je opomena izdana na iznos od 5.455,77 kuna, jer je II. tuženik dostavio nove podatke o potrošnji,

- da nije jasno kako je uopće došlo do navedene razlike u potrošnji, odnosno nije jasan obračun potrošnje u navedenom razdoblju.

9. Na temelju naprijed utvrđenih činjenica prvostupanjski sud pravilno zaključuje da su I. tuženik, koji je sastavio obračun i ispostavio račun i opomenu, i II. tuženik, na temelju čijih mjernih podataka količine i snage potrošene električne energije je I. tuženik sastavio obračun i ispostavio račun i opomenu, solidarno obvezni tužiteljici isplatiti iznos od 3.886,01 kuna, pozivom na odredbe članaka Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom.

10. Odredbom članka 74. stavka 1. i stavka 2. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 22/13, 102/15 i 68/18 – u daljnjem tekstu Opći uvjeti) propisano da je svako obračunsko mjerno mjesto opremljeno mjernom opremom koju čine brojila i ostala mjerna oprema, s time da je operator sustava dužan održavati mjernu opremu i osigurati ovjeravanje brojila.

11. Prema odredbi članka 73. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. Općih uvjeta u slučaju utvrđene pogreške obračunskih mjernih podataka korisnika mreže operator sustava je dužan odrediti mjerne podatke za obračun i napraviti novi obračun za obračunska razdoblja na koja se utvrđena pogreška odnosi ali najduže za razdoblje do roka zastare u ovisnosti o kategoriji od dana utvrđene pogreške i o tome u roku od osam radnih dana obavijestiti korisnike mjernih podataka koji su dužni korisniku mreže ispostaviti ispravljene račune, a u slučaju ako se količina isporučene električne energije i snage ne može utvrditi na temelju registriranih podataka iz brojila, količina isporučene električne energije i snage se određuje prema prvom dostupnom prethodnom odgovarajućem obračunskom razdoblju kada je registriranje bilo ispravno, osim ako operator sustava na zahtjev korisnika mreže utvrdi da u razmatranom razdoblju uslijed izmijenjenih okolnosti koje su utjecale na isporuku električne energije nije primjereno procjenu temeljiti na prvom dostupnom prethodnom odgovarajućem obračunskom razdoblju kada je registriranje bilo ispravno, s time da se u slučaju neispravnog upravljanja tarifama količina isporučene električne energije i snage za višu i nižu dnevnu tarifu određuje iz omjera količine električne energije više i niže dnevne tarife iz prvog dostupnog prethodnog odgovarajućeg obračunskog razdoblja u kojem je upravljanje tarifama ispravno radilo.

12. Odredbom članka 73. stavka 4. Općih uvjeta propisano je ako količinu isporučene električne energije i snage nije moguće odrediti na temelju podataka iz prvog dostupnog prethodnog odgovarajućeg obračunskog razdoblja, vrijednost mjernih podataka za obračun određuje se na temelju potrošnje iz prvog sljedećeg mjeseca nakon otklanjanja pogreške.

13. Prvostupanjski sud zaključuje da II. tuženik, a time i I. tuženik, nisu postupili na navedeni način, već su količinu isporučene električne energije i snage odredili na temelju potrošnje iz prvog slijedećeg mjeseca nakon otklanjanja pogreške ali za obračunsko razdoblje od 10. studenoga 2017. godine do 18. travnja 2019. (razdoblje od 17 mjeseci), pri čemu nisu utvrdili od kada MKT uređaj nije ispravno radio, iako je II. tuženik, prema odredbi članka 74. stavka 2. Općih uvjeta, dužan održavati mjernu opremu i osigurati ovjeravanje brojila, a suprotno toj odredbi nije u razdoblju od 17 mjeseci utvrdio da prema utvrđenoj količini potrošnje i snage električne energije MKT uređaj ne radi ispravno.

14. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje da odredba Općih uvjeta prema kojoj se mjerni podaci za obračun u slučaju utvrđene pogreške obračunskih mjernih podataka mogu utvrditi najduže za razdoblje do roka zastare u ovisnosti o kategoriji potrošača od dana utvrđene pogreške, u konkretnom slučaju najduže u razdoblju od godinu dana, nije u skladu s odredbom članka 8. stavka 4. i stavka 6. Općih uvjeta prema kojem odredbe ugovora o opskrbi krajnjeg kupca moraju biti poštene i na jasan, jednostavan i nedvojben način obuhvaćati prava i obveze opskrbljivača i krajnjeg kupca, što između ostalog obuhvaća i način obračuna i naplate troška opskrbe električnom energijom i naknade za korištenje mreže, a niti su te odredbe u skladu s osnovnim načelima obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, načelu dužnosti suradnje, načelu zabrane zloupotrebe prava i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu.

15. Kako u konkretnom slučaju nema podataka od kada točno MKT uređaj na predmetnom mjernom mjestu nije ispravno radio, iako je II. tuženik bio dužan održavati mjernu opremu i osigurati ovjeravanje brojila, nepošteno je kao obračunsko razdoblje u kojem navodno MKT uređaj nije ispravno radio uzeti razdoblje od godine dana, koje razdoblje je odredbama Općih uvjeta vezano uz zakonski rok zastare potraživanja, pa tužiteljica, koja niti nije odgovorna što MKT uređaj nije ispravno radio, a niti je znala, morala znati da MKT uređaj ne radi ispravno, za razliku od II. tuženika, ne može biti dovedena u situaciju da pod prijetnjom obustave isporuke električne energije plati razliku između ispostavljenih i plaćenih računa koji se temelje na utvrđenoj potrošnji i snazi električne energije po starom MKT uređaju, za koji je tek 12. ožujka 2019. godine utvrđeno da je neispravan i računa koji se temelje na potrošnji iz prvog slijedećeg mjeseca nakon otklanjanja pogreške, nakon zamjene MKT uređajem novim.

16. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća stav suda prvog stupnja da bi sukladno načelu savjesnosti i poštenja, načelu zabrane zloupotrebe prava, kao i načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu, u konkretnom slučaju obračunsko razdoblje u kojem bi tužiteljica bila dužna platiti razliku između plaćenih računa po utvrđenoj količini potrošnje i snage električne energije po starom, neispravnom MKT uređaju i utvrđene količine potrošnje i snage električne energije po novom, ispravnom MKT uređaju bilo razdoblje od 3. prosinca 2018. godine do 18. travnja 2019. godine, jer je dana 3. prosinca 2018. godine II. tuženik izdao prvi radni nalog za provjeru ispravnost MKT uređaja, koji radni nalog nije izvršen zbog nemogućnosti pristupa samom uređaju. Međutim, II. tuženik nije dokazao razliku u tom obračunskom razdoblju utvrđene količine potrošnje i snage električne energije.

17. Stoga, kako je tužiteljica platila I. tuženiku iznos od 3.886,01 kn koji nije bila dužna platiti, ima pravo na povrat tog iznosa na temelju odredbe čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 u daljem tekstu ZOO).

18. Odredbom člana 1112. st. 1. ZOO propisano je tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

19. Tužiteljica je u konkretnom slučaju platila dug iako je znala da ga nije dužna platiti, međutim dopisom od 18. studenoga 2019. obavijestila je I. tuženika da navedeni iznos po opomeni plaća isključivo iz razloga prijetnje obustavom isporuke električne energije, te je na taj način zadržala pravo na povrat. Stoga su neosnovani suprotnu žalbeni navodi I. tuženika.

20. Odluka o trošku, sadržana pravilna je i zakonita kako po osnovu (čl. 154. st.1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. ZPP).

21. Slijedom navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 5. prosinca 2025.

Sutkinja:

Tihana Marija Miladin