Poslovni broj: Usž-1402/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KD iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka iz Zagreba, Savska cesta 136, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2001/2024 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se usvaja i poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2001/2024 od 5. ožujka 2025.

II. Tužba se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € u roku od 15 dana od primitka rješenja.

2. Iz sadržaja podnesene žalbe proizlazi da tuženik pobija rješenje upravnog suda u cijelosti. U bitnome citira odredbe Zakona o upravnim sporovima koje se odnose na troškove upravnog spora te ističe da je tuženik bio ovlašten donijeti rješenje odlučujući o zahtjevu tužiteljice neovisno o vođenju upravnog spora, a što je u konkretnom slučaju i učinio donijevši rješenje kojim je odbio zahtjev tužiteljice kao neosnovan. Navodi da je Opća uredba o zaštiti podataka lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, odnosno da je sukladno istoj rok za rješavanje zahtjeva tri mjeseca, a da je u konkretnom slučaju tužba podnesena prije isteka tog roka. S obzirom da sud nije meritorno riješio upravnu stvar, smatra da odluka o trošku spora nije legitimna. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporeno rješenje.

3. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tuženika.

6. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je upravni spor i kao opravdan izdatak ocijenjen je trošak sastava tužbe tužiteljice budući da tuženik o zahtjevu tužiteljice nije odlučio u roku propisanom odredbom članka 101. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te je predmetna tužba iz navedenog razloga ocijenjena kao opravdana.

7. Međutim, ovaj Sud nije suglasan s navedenim stajalištem prvostupanjskog suda.

8. Iz spisa predmeta nesporno proizlazi da je tužiteljica neuredan zahtjev tuženiku poslala poštom preporučeno dana 21. svibnja 2024., dok je uredan zahtjev poslan poštom preporučeno dana 16. srpnja 2024. koji je kod tuženika zaprimljen dana 19. srpnja 2024. Tužba upravnom sudu zbog šutnje uprave podnesena je 17. kolovoza 2024., a tuženik je o zahtjevu tužiteljice odlučio rješenjem, KLASA: UP/I-009-01/24- 08/24, URBROJ: 567-04-02/09-24-10 od 15. listopada 2024.

9. Odredbom članka 78. stavak 2. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) propisano je da ne dovodeći u pitanje nijedan drugi upravni ili izvansudski pravni lijek svaki ispitanik ima pravo na učinkoviti pravni lijek ako nadzorno tijelo nadležno na temelju članaka 55. i 56. ne riješi pritužbu ili ne izvijesti ispitanika u roku od tri mjeseca o napretku ili ishodu pritužbe podnesene na temelju članka 77.

10. Kako prema citiranoj mjerodavnoj odredbi proizlazi da tuženik mora o zahtjevu tužiteljice odlučiti u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, a kako je u konkretnom slučaju uredan zahtjev tuženiku podnesen dana 16. srpnja 2024., to je tužba podnesena prije isteka roka od tri mjeseca budući da je nesporno podnesena dana 17. kolovoza 2024., a čemu osnovano prigovara tuženik. Osim toga, u konkretnom slučaju tuženik je u propisanom roku od tri mjeseca odlučio o zahtjevu tužiteljice rješenjem od 15. listopada 2024.

11. Naime, sukladno odredbi članka 5. ZUS-a u upravnom sporu sud odlučuje na temelju Ustava, pravne stečevine Europske unije, međunarodnih ugovora, zakona i drugih važećih izvora prava. Drugim riječima, iz smisla navedene odredbe proizlazi da primjena propisa Europske unije o kakvom je riječ u konkretnom slučaju, ima prednost pred primjenom zakona. Stoga je pogrešno stajalište upravnog suda da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 101. stavak 2. ZUP-a, odnosno primjena navedene odredbe protivna je načelu zakonitosti upravnog spora.

12. Imajući u vidu sve navedeno, trebalo je usvojiti žalbu tuženika i tužbu tužiteljice odbaciti sukladno odredbi članka 46. stavak 1. točka 1. ZUS-a jer nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora budući da je tužba podnesena prijevremeno. S obzirom da tužiteljica nije uspjela s tužbom jer je ista odbačena, to je trebalo odbiti njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Ovo iz razloga jer prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora.

13. Stoga je odlučeno temeljem odredbe članka 128. stavak 4., članka 46. stavak 1. točka 1. te odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a kao u točkama I., II. i III. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner