Poslovni broj: Usž-942/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Neta tvornica mreža d.o.o. iz Biograda na Moru, Bukovačka ulica 44, kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Stanić, odvjetnik u Zadru, Špire Brusine 10/II, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Biograda na Moru, Trg kralja Tomislava 5, Biograd na Moru, radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2444/23 od 20. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2444/23 od 20. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-01/23-01/272, URBROJ: 2198-07- 03/1-23-2 od 4. rujna 2023., rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198-16-03/04-23-1 od 8. ožujka 2023. i rješenja Jedinstvenog upravnog odjela Grada Biograda na Moru, KLASA: UP/I-363-05/23-01/5111, URBROJ: 2198-16-03/04-23-3 od 27. lipnja 2023. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 8. ožujka 2023. te rješenja prvostupanjskog upravnog tijela o izmjeni tog rješenja od 27. lipnja 2023. Rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 8. ožujka 2023. tužitelju je u točki 1. izreke određena komunalna naknada za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, na adresi Bukovačka ulica bb, obračunske površine zemljišta 7.013,00 m[2] u iznosu od 0,04 €/m[2] , u mjesečnom iznosu od 289,87 €/2.184,04 kn, odnosno ukupnom godišnjem iznosu od 3.478,47 €/26.208,54 kn. Točka 2. izreke izmijenjena je rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 27. lipnja 2023. na način da se određuje da je iznos komunalne naknade utvrđen točkom 1. izreke obveznik dužan plaćati mjesečno u iznosu od 289,87 €/2.184,04 kn, s time da obveza za mjesece prije dostave tog rješenja obvezniku dospijeva zadnjeg dana u mjesecu u kojem je dostava izvršena, a nakon toga zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Točkom 3. izreke definirana je obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata, dok je točkom 4. izreke određeno da se utvrđeni iznos komunalne naknade plaća od 1. siječnja 2023. pa do izmjene ili donošenja novog rješenja. Preostalim točkama izreke određena je tužitelju obvezna prijava promjena bitnih za određivanje komunalne naknade, kao i da žalba na rješenje nema odgodni učinak.
3. U pravodobno podnesenoj žalbi tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnome smatra kako on nije obveznik plaćanja komunalne naknade budući da je vlasnik predmetne nekretnine zainteresirana osoba, a na njega kao korisnika nekretnine nije ugovorom o zakupu, dodatkom ugovora o zakupu kao ni ugovorom o pravu građenja prenesena obveza plaćanja iste. Ističe kako sud pogrešno zaključuje da nije dostavio dokaze iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da nije u obvezi plaćanja komunalne naknade budući da upravo iz ugovora o zakupu i dodatka istome proizlazi da tužitelj nije obveznik plaćanja u konkretnom slučaju. Po prvi puta ističe u žalbi kako bi se djelatnost koju obavlja, a za koju je utvrđena obveza trebala obračunavati po koeficijentu 2, a ne 5. Prigovara matematičkom izračunu utvrđene komunalne naknade te smatra kako bi pravilno bilo iskazati iznos po m[2] u €. Predlaže usvojiti žalbu te presudom riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev, a podredno ukinuti osporenu presudu i predmet vratiti na ponovni postupak upravnom sudu uz naknadu troškova sastava žalbe.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu ističe kako su žalbeni navodi tužitelja neosnovani te predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
5. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka.
8. Osporenom presudom prvostupanjskog suda ocijenjeno je pravilnim stajalište upravnih tijela prema kojem je tužitelj sukladno odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj: 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG) i Odluke o komunalnoj naknadi („Službeni glasnik Grada Biograda na Moru“, broj: 9/18, 13/19 i 10/22) u pravilno i zakonito provedenom postupku utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade za zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti na adresi Bukovačka ulica bb, obračunske površine 7.013,00 m[2] , u ukupnom godišnjem iznosu od 3.478,47 €/26.208,54 kn.
9. Iz spisu priloženog zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je predmetno zemljište u vlasništvu zainteresirane osobe, dok je u teretovnici temeljem Ugovora o pravu građenja od 24. studenog 2005. upisano pravo građenja u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Iz potonjeg zk.ul. proizlazi da je nositelj prava građenja na predmetnoj nekretnini tužitelj.
10. Odredbom članka 93. stavak 1. ZKG-a propisano je da komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona, dok je stavkom 2. iste odredbe propisano da korisnik nekretnine iz stavka 1. ovoga članka plaća komunalnu naknadu: ako je na njega obveza plaćanja te naknade prenesena pisanim ugovorom, ako nekretninu koristi bez pravne osnove ili ako se ne može utvrditi vlasnik.
11. Imajući u vidu stavak 1. citirane odredbe ZKG-a prema kojoj je obveznik plaćanja komunalne naknade vlasnik ili korisnik predmetne nekretnine, a s obzirom da tužitelj niti ne osporava da je nositelj prava građenja na predmetnoj nekretnini, to je i po ocjeni ovog Suda, pravilno utvrđen obveznikom plaćanja komunalne naknade u konkretnom slučaju. Pri tome je bez utjecaja upućivanje tužitelja na stavak 2. citirane odredbe ZKG-a iz koje proizlazi da tužitelj kao korisnik u konkretnom slučaju ne može biti obveznik plaćanja komunalne naknade jer na njega nije pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalne naknade, a kako to proizlazi iz sadržaja spisu priloženog ugovora o zakupu i njegovog dodatka te ugovora o pravu građenja sklopljenog između tužitelja i zainteresirane osobe.
12. Budući da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu koje je opterećeno pravom građenja to je tužitelj dužan snositi, između ostalog i javne obveze u vezi s predmetnom nekretninom, a kako je komunalna naknada novčano javno davanje sukladno članku 91. stavku 1. ZKG-a, to je tužitelj pravilno određen obveznikom plaćanja komunalne naknade bez obzira što iz sadržaja priloženih ugovora o zakupu te ugovora o pravu građenja na njega nije prenesena obveza plaćanja komunalne naknade kakvu u vidu ima odredba članka 93. stavak 2. ZKG-a. Nadalje, upućivanje tužitelja na rješenja o komunalnoj naknadi koja su predmet zasebnih upravnih postupaka ne utječe na zakonitost predmetnog rješenja o komunalnoj naknadi, kao ni na zakonitost i pravilnost osporene presude.
13. Prigovor tužitelja koji se odnosi na pogrešan matematički izračun iznosa komunalne naknade pravilno je otklonio prvostupanjski sud te se u tom dijelu upućuje na obrazloženje osporene presude radi izbjegavanja suvišnog ponavljanja. S tim u vezi, ovaj Sud upućuje i na odredbu članka 130. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) prema kojoj se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice. Stoga, isticanje tužitelja kako je kod matematičkog izračuna pogrešno primijenjen koeficijent za obračun, a što nije osporavao ranije tijekom upravnog spora, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost izračuna visine komunalne naknade.
14. Imajući u vidu sve navedeno nema osnove za usvajanje žalbe.
15. Kako tužitelj nije uspio sa žalbom, to u smislu odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
16. Stoga je trebalo odlučiti temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
