Poslovni broj: Usž-3535/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Marine Kosović- Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice HF iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, u predmetu radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2643/2024 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2643/2024 od 11. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2024, urbroj: 251-02- 01/001-23-3 od 14. lipnja 2023., kao i njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, klasa: UP/I-551-06/23-013/462, urbroj: 251-09-22-1/002-23-2 od 30. ožujka 2023. kojim su izmijenjene točke II. i III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/21-013/161, urbroj: 251-21-21-1/003-21-02 od 1. ožujka 2021.

3. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Pojašnjava kako je pravo stekla na temelju pravomoćnog upravnog akta primjenom podzakonskog akta i to Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba" broj: 10/18. – dalje: Odluka/18) te se poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetu Vesna Hasani protiv Hrvatske, broj zahtjeva 208444/09 u kojem je sud utvrdio da naknade iz područja socijalne skrbi spadaju pod pravo vlasništva zajamčenog Protokolom I. Navodi da je Gradska skupština Grada Zagreba Odlukom o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22 – u daljnjem tekstu: Odluka/22) izmijenila Odluku/18 temeljem koje su donesena osporena rješenja čime se nesporno zadire u pravomoćni zaključak. Osporava stvarnu nadležnost tuženika pri čemu se poziva na odredbu članka 164. stavka 4. Statuta Grada Zagreba, a također osporava i okolnost sadrži li drugostupanjsko rješenje potpis odnosno je li potpis na tom rješenju potpis tuženika. Obrazlaže razloge zbog kojih osporava i nadležnost prvostupanjskog tijela, službenika prvostupanjskog tijela te ukazuje da su oba tijela postupala nakon proteka prekluzivnog roka od 31. prosinca 2022. koji je propisan odredbom člana 6. Odluke/22. Osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što pred prvostupanjskim sudom nije saslušana te smatra da osporena presuda ne sadrži odluku o trošku. Predlaže da Sud usvoji žalbu, poništi osporenu presudu, predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da usvoji tužbeni zahtjev, a tužiteljici naknadi troškove upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Analizom razloga na kojima tužiteljica temelji žalbu u ovom upravnom sporu u odnosu na razloge sadržane u obrazloženju osporene presude, sud je utvrdio da su žalbeni razlozi koji se odnose na nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, nepotpisivanje rješenja od strane gradonačelnika, retroaktivnost i karakter roka iz članka 6. Odluke/22. istovjetni razlozima na kojima je tužiteljica temeljila tužbu u prvostupanjskom sporu.

7. U svezi s ovim razlozima presuda prvostupanjskog suda sadrži jasno, valjano i cjelovito obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Kako tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost stajališta prvostupanjskog suda u svezi s ovim žalbenim razlozima koja su sukladni stajalištu ovog Suda u ranije donesenim presudama u istoj pravnoj stvari drugih podnositelja, to sud ne nalazi potrebnim i osnovanim ponavljanje svih razloga koja su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila u svojim odlukama.

8. Tužiteljica neosnovano osporava prvostupanjsku presudu iz razloga što nije prihvaćeno provođenje njezinih dokaznih prijedloga i nije provedeno saslušanje tužiteljice. Navedeno iz razloga što zahtjevi i načela pravednog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u pojedinom slučaju prihvatiti ili na koji bi način trebao ocjenjivati dokaze, a odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo je na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Također ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša odnosno izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka podrazumijeva mogućnost korištenja procesnih sredstava i pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima i to na način koji nijednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Navedenom je u konkretnom slučaju u potpunosti udovoljeno jer je tužiteljica tijekom upravnog postupka kao i ovog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, te joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku.

9. Nisu osnovani ni žalbeni razlozi kojima tužiteljica ukazuje da joj je odlukama upravnih tijela kao i prvostupanjskom presudom povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, a sve iz razloga koje je ovaj Sud naveo u svojim odlukama broj Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. kao i odluci Usoz-143/22 od 27. veljače 2022. iz kojih proizlazi da je neupitno pravo predstavničkog tijela da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladnim politici predstavničkog tijela, te da se uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavlja ravnoteža između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata.

10. Tužiteljica također neosnovano osporava prvostupanjsku presudu zbog odluke o trošku budući da je prvostupanjski sud nakon što je odbio njezin tužbeni zahtjev pravilno i pozivom na odredbu članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24) odlučio o njezinom zahtjevu za naknadu troškova spora na način da je isti odbio kao neosnovan.

11. Slijedom navedenog, ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Kako nije uspjela sa svojom žalbom, to nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.

12. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod točkom I. izreke dok se odluka pod točkom II. temelji na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić