REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Poslovni broj: Usž-3669/2025-2

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MENTOR d.o.o., Žrtava Domovinskog rata 2c, Benkovac, zastupan po opunomoćeniku Anti Bogdaniću, odvjetniku iz Biograda na moru, Kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, B. Petranovića 8, Zadar, radi ovrhe naknade za uređenje voda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-674/2024-8 od 2. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-674/2024-8 od 2. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenjem rješenja tuženika, klase: UP/II-363-01/24-01/46, urbroj: 2198-07-03/3- 24-2 od 22. veljače 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Biograda na moru, Jedinstveni upravni odjel, klase: UP/I-415-03/23-02/55, urbroj: 2198-16-03/04-23-1 od 22. studenog 2023. godine. Navedenim rješenjem naloženo je tužitelju kao ovršeniku da podmiri utvrđeni dug s osnova naknade za uređenje voda po rješenju od 18. svibnja 2020., sve pobliže opisano u navedenom rješenju.

2. Tužitelj je protiv citirane presude prvostupanjskog suda podnio žalbu navodeći da nije vlasnik nekretnine na koju se odnosi potraživanje tuženika. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti kako osporenu presudu tako i rješenje tuženika.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi, iako je dostava poziva uredno iskazana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je postupak prije donošenja osporene presude proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju rješenje prvostupanjskog tijela o ovrsi naknade za uređenje voda od 22. studenog 2023., doneseno na temelju ovršne isprave, a što je ovdje rješenje Hrvatskih voda, klase: UP/I-325-08/20-14/22956, urbroj: 374-3401-2-20-1 od 18. svibnja 2020. godine. Nadalje, proizlazi da je navedenim rješenjem od 18. svibnja 2020., koje je doneseno u skladu s odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj: 153/09., 90/11., 56/13., 120/16., 127/17. i 66/19.) upravo tužitelj – MENTOR d.o.o. utvrđen obveznikom plaćanja mjesečnog iznosa naknade za uređenje voda za stambene prostorije pov. 61,00 m2 na adresi [adresa]. Na navedenom rješenju je štambilj da je isto ovršno dana 10. lipnja 2020. Tužitelj ne osporava da je zaprimio navedeno rješenje o utvrđenju obveze i da nije platio utvrđenu obvezu. Stoga je pravilno rješenjem o ovrsi od 22. studenog 2023., naloženo upravo tužitelju kao obvezniku platiti utvrđeni dug od 245,70 € na račun ovrhovoditelja grada [adresa], obzirom da tužitelj kao ovršenik nije u roku podmirio u cijelosti svoju obvezu plaćanja navedene naknade naložene ovršnom ispravom. Rješenjem tuženika od 22. veljače 2024., je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi naknade za uređenje voda od 22. studenog 2023., pravilno uz obrazloženje da tužitelj u ovom postupku ovrhe navedene naknade u skladu s odredbom članka 142. stavka 7. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22., dalje: OPZ) ne može s uspjehom isticati prigovor da nije vlasnik stambene prostorije u odnosu na koju je utvrđena obveza obzirom da se žalbom na rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave ne može pobijati zakonitost ovršne isprave. Navedeno obrazloženje prihvatio je pravilnim prvostupanjski upravni sud u osporenoj presudi.

7. Imajući u vidu naprijed navedeno, budući da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

8. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a, riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner