Poslovni broj: Usž-2083/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UV iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Andrej Tödling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tödling & partneri d.o.o., Zagreb, Lastovska 17, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na nasljedstva i darove, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-88/2020-9 od 28. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIpor-88/2020-9 od 28. prosinca 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-16/15-01/05, urbroj: 513-04-19-2 od 16. svibnja 2019. (točka 1. izreke), rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Zagreb za nekretnine, klasa: UP/I-410-16/2012- 01/02392, urbroj: 513-07-01-60/2014-011 od 9. prosinca 2014. (točka 2. izreke). Tom presudom se ujedno obustavlja postupak utvrđivanja poreza na nasljedstvo i darove (točka 3. izreke) te nalaže tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od 4.128,10 kn zahtjev tužitelj za naknadu troškova upravnog spora odbijen (točka 4. izreke).

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., i 29/17. i 110/21.– dalje: ZUS). U bitnome u žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud previdio okolnost da žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. prosinca 2014. ne odgađa njegovo izvršenje, u skladu sa člankom 167. stavkom 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16. – dalje: OPZ/08). Stoga tuženik smatra da se, u situaciji kada žalba ne odgađa pravne učinke prvostupanjskog poreznog rješenja, ne može zaključiti da je navedeni porezni dug s osnove poreza na nasljedstvo i darove utvrđen tek donošenjem osporenog rješenja od 16. svibnja 2019., kako je to prvostupanjski sud pogrešno utvrdio. Tuženik predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, proizlazi da je tužitelj, kao oporučni nasljednik pokojne PV na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marijana Jurića iz Zagreba, poslovni broj: O- 9017/2010 od 29. studenoga 2011. (UPP-OS-115/2010) naslijedio, među ostalim, obveznice Fonda za naknadu oduzete imovine (19 nedospjelih anuiteta po 2.595,88 eura, koji se isplaćuju na dan dospijeća po svojoj nominalnoj vrijednosti u kunskoj protuvrijednosti, što ukupno iznosi 362.277,89 kn), kao i novčana sredstva kod Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, u iznosu od 48.107,51 kn.

6. Prvostupanjsko tijelo je, pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ("Narodne novine", 117/93., 69/97., 33/00., 73/00., 127/00., 59/01., 107/01., 117/01., 150/02., 147/03., 132/06., 26/07., 73/08. i 25/12. – dalje: Zakon) rješenjem od 9. prosinca 2014. utvrdio osnovicu poreza na nasljedstva i darove u iznosu od 410.385,40 kn te na takvu poreznu osnovicu utvrdilo tužitelju obvezu poreza na nasljedstva i darove po stopi od 5% u iznosu od 20.519,27 kn. Tuženik je rješenjem od 9. prosinca 2014. potvrdio prvostupanjsko rješenje, odbivši žalbu tužitelja izjavljenu protiv tog rješenja.

7. Prema članku 6. stavku 1. navedenog Zakona porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine, u skladu sa zakonom, na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze.

8. Sukladno članku 7. stavku 1. Zakona obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove.

9. Ranijom presudom, poslovni broj: Usž-1328/2021-2 od 8. srpnja 2021. je ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu od 28. prosinca 2020. i odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje osporenog tuženikovog rješenja od 16. svibnja 2019. i prvostupanjskog rješenja od 9. prosinca 2014., ocijenivši da tuženik u žalbi osnovano navodi da je prvostupanjski sud previdio okolnost da žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 9. prosinca 2014., kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza, ne odgađa njegovo izvršenje. Sukladno tome da u takvoj situaciji zastara prava na utvrđivanje porezne obveze teče do trenutka u kojem je porezna obveza izvršno utvrđena, a nakon toga se stječe pravo na naplatu utvrđene porezne obveze i počinje teći zastara prava na naplatu prema članku 94. stavku 6. ranije važećeg Općeg poreznog zakona. Pri tome se ovaj Sud poziva na već iznesena stajališta u upravno- sudskoj praksi, u nizu odluka.

10. Dakle, prvostupanjski sud je u ranijoj presudi zauzeo stajalište da u ovoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni zastarnih rokova iz OPZ-a/16., već da treba primijeniti OPZ/08., jer se ne radi o upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu poreznog obveznika za utvrđivanje zastare, kao i da do 1. siječnja 2017. nije nastupila apsolutna zastara. Prvostupanjski sud je primijenivši odredbe članka 94. i 95. OPZ- a/08., koje pobliže navodi i tumači, zaključio da je tijekom žalbenog postupka (od donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja do donošenja tuženikovog rješenja), nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužitelju, jer je proteklo više od tri godine u kojem razdoblju porezno tijelo nije poduzelo kakvu službenu radnju usmjerenu na utvrđenje porezne obveze, a koja bi bila uredno dostavljena poreznom obvezniku.

11. Prvostupanjski sud dalje ocjenjuje da su osporena rješenja nezakonita, jer su donesena uz pogrešnu primjenu mjerodavnog materijalnog propisa, pa je pozivom na odredbu članka 58. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja usvojio, poništio osporena rješenja bez ocjene osnovanosti drugih navoda vezano uz pravilnost utvrđenja porezne osnovice i visinu porezne obveze.

12. Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom, broj: U-III-248/2022 od 30. travnja 2025. u povodu ustavne tužbe tužitelja, ukinuo presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-1328/2021-2 od 8. srpnja 2021. te predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak. Ujedno je donio rješenje kojim je zahtjev tužitelja za naknadu troškova ustavno-sudskog postupka odbacio. Ustavni sud ne prihvaća stajališta iznesena u prvostupanjskoj presudi, a ni u presudi ovog Suda od 8. srpnja 2021., iz niže navedenih razloga.

13. Ovaj Sud je, postupajući sukladno primjedba i stajalištima iznesenim u navedenoj odluci Ustavnog suda, žalbene navode tuženika odbio kao neosnovane, potvrđujući prvostupanjsku presudu, ali ne iz razloga navedenih u toj presudi, već iz niže navedenih razloga.

14. Iznesena stajališta prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi u vezi nastupa relativne zastare nisu pravilna, jer prema odredbi članka 197. OPZ-a/16., postupci za utvrđivanje porezne obveze započeti prema odredbama OPZ-a/08. u kojima do 1. siječnja 2017. nije nastupila relativna zastara, dovršit će se prema odredbama OPZ- a/16., a samo postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se, u smislu odredaba članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., prema odredbama ranije važećeg propisa, tj. OPZ-a/08. Takvo stajalište je već izneseno i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Uzpz-18/2020-6 od 20. listopada 2021., u kojoj se posebno ističe da okolnost je li porezni obveznik podnio poseban zahtjev za utvrđivanje zastare ili nije, ne može biti razlog za nejednako oporezivanje, niti takva činjenica može opravdati različite pravne posljedice u pogledu prijelaznog režima koji regulira pitanje nastupa zastare, u situaciji kada je porezno tijelo i po službenoj dužnosti, neovisno o radnjama poreznog obveznika, dužno paziti na nastup zastare.

Dakle, prema prijelaznoj i završnoj odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., u pogledu primjene materijalnog prava vezano za pitanje zastare utvrđivanja i naplate poreza odlučno je je li u vrijeme stupanja na snagu OPZ-a/16., odnosno na dan 1. siječnja 2017. nastupila relativna, odnosno apsolutna zastara po pravilima OPZ-a/08. S time u vezi se napominje da u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđenje porezne obveze na dan stupanja na snagu OPZ-a/16. nije nastupila ni relativna ni apsolutna, što znači da se u konkretnom slučaju sukladno odredbi članka 197. stavka 2. OPZ-a/16., na pitanje zastare na utvrđivanje porezne obveze primjenjuju odredbe OPZ-a/16., a ne odredbe OPZ-a/08., kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Prema odredbama članka 108. stavaka 1. i 2. OPZ-a/16. pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškove ovrhe te pravo poreznog tijela na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

16. U konkretnom slučaju tužitelj je nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju (24. prosinca 2011.) podnio poreznu prijavu (24. siječnja 2012.). Tuženikovo rješenje, kojim se potvrđuje prvostupanjsko rješenje od 9. studenog 2014. doneseno je tek 16. svibnja 2019., pa je nastupila apsolutna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze, protekom propisanog šestogodišnjeg roka u smislu članka 108. OPZ-a/16. U prilog tome se ukazuje na stajalište koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske naveo u presudi, poslovni broj: Uzz-31/11-5 od 18. studenog 2014., prema kojem "učinak na prava i obveze stranaka ima konačno rješenje doneseno u upravnom postupku" što znači da se, u situaciji kada je protiv prvostupanjskog rješenja dopuštena žalba, ne može smatrati da je o pravu i obvezi stranke odlučeno već prvostupanjskim rješenjem jer se tek propuštanjem podnošenja žalbe ili donošenjem rješenja drugostupanjskog tijela u povodu žalbe dovršava postupak donošenja upravnog akta. Sukladno tome je i tuženik dužan odluku o žalbi donijeti unutar zakonom propisanog zastarnog roka, tj. prema mjerodavnim zakonskim odredbama nije samo prvostupanjsko porezno tijelo vezano institutom zastare i propisanim rokom.

17. Slijedom iznesenog, ovaj Sud ocjenjuje da je i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava bilo osnove da se osporena rješenja ponište, u povodu tužbe tužitelja, ali iz razloga jer je protekao propisani šestogodišnji rok, nakon kojeg više ne postoji osnova za utvrđivanje porezne obveze tužitelju.

18. Stoga je ovaj Sud, utvrdivši da žalbeni navodi nisu odlučni za ocjenu zakonitosti prvostupanjske presude i donošenje drukčije odluke o predmetnoj stvari, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a riješio kao u točki I. izreke.

19. U odnosu na podnesak u kojem tužitelj traži naknadu troška ustavno-sudskog postupka u pobliže navedenom iznosu, valja reći da ovaj Sud razmatra samo osnovanost troškova nastalih u vezi upravnog spora, zbog čega nije bilo mjesta razmatranju podneska tužitelja od 12. lipnja 2025. u tom dijelu. Dodaje se da je Ustavni sud rješenjem, broj: U-III-248/2022 od 30. travnja 2025. zahtjev tužitelja za naknadu troškova ustavnosudskog postupka odbacio (za sastav ustavne tužbe u visini od 6.275,00 kuna), jer tužitelj zahtjev nije obrazložio i dostavio traženu dokumentaciju. Također se dodaje da je o troškovima upravnog spora već odlučeno prvostupanjskom presudom. Razlozi koje tužitelj iznosi u navedenom podnesku nisu odlučni za ocjenu osnovanosti žalbe u ovoj stvari, zbog čega trošak žalbenog postupka sastava podneska nije opravdan pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović