Poslovni broj: Usž-4619/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Krešimir Bogdan, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Augusta Cesarca 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-789/2025-7 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-789/2025-7 od 29. rujna 2025.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura u roku od 60 dana od dana dostave ovog rješenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavljen je upravni spor (točka I.) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II.).

2. Tužiteljica je protiv točke II. pobijanog rješenja izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima navodi da sud, odbijajući njezin zahtjev za naknadom troškova upravnog spora, potpuno zanemaruje da je uspjela sa tužbom. Ističe da je kod nje u međuvremenu došlo do promjena u zdravstvenom stanju radi kojih ima mogućnost podnošenja novog zahtjeva i provođenja vještačenja radi ponovne ocjene radne sposobnosti, iz kojeg razloga nije proširila tužbeni zahtjev. Mišljenja je da je pogrešno pozivanje suda na odluku poslovni broj: Usž-217/20 koja nije primjenjiva u njenom slučaju. Ističe nepotrebnim vrednovanje pokretanja pojedinih postupaka u upravnim i parničnim postupcima. Dalje ističe da se u predmetnom upravnom sporu nije radilo o pravu na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku već o aktiviranju kontrolnog mehanizma da se o pravu tužiteljice odluči a što je u konačnici učinjeno, ali ne u zakonom propisanom roku. Smatra da postoje jasne zakonske odredbe u kojim rokovima tuženik treba donijeti odluku, te da ne bi trebala snositi posljedice nedostatka radne snage kod tuženika. S tim u vezi navodi da je koristila zakonom propisani put, te tužbu podnijela na temelju članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, brj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), i trošak zatražila na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, broj 138/23., dalje: Tarifa), koja je bila na snazi, te ničim nije zlouporabila procesna ovlaštenja. Smatra da je iluzorno od stranke očekivati da sama pokreće postupak pred sudom, te da odluka prvostupanjskog suda o odbijanju naknade troška upravnog spora nije osnovana. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i dosuditi joj troškove upravnog spora, odnosno sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura .

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnome se slaže sa odlukom prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora Predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporavano rješenje i postupak koji mu je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.

6. Odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21.) propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najdulje u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok.

7. Člankom 40. stavkom 2. ZUS-a propisano je da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba podnosi najranije osam dana nakon isteka propisanog roka.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 23. srpnja 2025. podnijela tužbu zbog šutnje uprave i da je tuženik, podneskom od 20. kolovoza 2025. izvijestio sud da je donio rješenje klasa: UP/II-141-02/25-01/03409808873, ur.broj: 341-99-05/3- 25-3226 od 19. kolovoza 2025. kojim je odbio žalbu tužiteljice protiv prvostupanjskog rješenja od 24. travnja 2024., slijedom čega je šutnja tuženika prestala. Tuženik je u navedenom podnesku predložio obustavu spora.

9. Tužiteljica se podneskom od 28. kolovoza 2025., očitovala da je tuženik donio rješenje nakon proteka zakonom propisanih rokova za donošenje rješenja, potražuje trošak upravnog spora za podnošenje tužbe. Na poziv suda da se izjasni proširuje li tužbu na rješenje tuženika od 19. kolovoza 2025., tužiteljica se očitovala da je kod nje došlo do novih promjena u zdravstvenom stanju, radi čega će pokrenuti novi postupak radi ocjene radne sposobnosti.

10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je točkom I. izreke rješenja poslovni broj: UsI-789/2025-7 od 29. rujna 2025. obustavio upravni spor. Ovu točku izreke rješenja stranke nisu pobijale žalbom. Međutim, sud tužiteljici nije dosudio zatraženi trošak upravnog spora, odnosno trošak sastava tužbe.

11. Ovaj Sud ne može prihvatiti razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio osporenu točku II. izreke rješenja, prema kojima, u predmetnom sporu nema nikakvog akta koji se osporava, a cijeli se spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom (''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) te prvostupanjski sud nalazi da je takva tužba po sadržaju vrlo slična običnoj požurnici.

12. Odredbom članka 100. stavka 1. ZUS-a, propisano je da, ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustilo donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku.

13. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. članka 100. ZUS-a, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi može se izjaviti žalba.

14. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

15. Polazeći od nesporne činjenice da je tužiteljica u predmetnom upravnom sporu u cijelosti uspjela, s obzirom da je javnopravno tijelo donijelo rješenje povodom njene žalbe na prvostupanjsko rješenje nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, ovaj Sud nalazi opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250 eura i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, što ukupno iznosi 2.812,50 eura, sve sukladno članku 144. stavku 1., stavku 2. i stavku 147. stavku 1. ZUS-a, u vezi Tbr. 27. točke 1. alineje 2. i točke 3., Tbr. 46., Tbr. 52. stavka 3. i Tbr. 54. Tarife.

16. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska