Poslovni broj: Usž-3101/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića članova vijeća, te sudske savjetnice Katarine Skrbinec, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice UL iz [adresa], koju zastupa Hrvoje Mladinić, odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić i Hrvoje Mladinić, Bjelovar, Mihanovićeva 15b, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi troškova zastupanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-977/2021- 4 od 14. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 977/2021-4 od 14. srpnja 2021.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410- 01/18-01/07, urbroj: 513-04-21-3 od 26. veljače 2021.
III. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Službe za nadzor, klasa: UP/I-415- 07/12-01/05, urbroj: 513-07-07/18-20 od 11. lipnja 2018.
IV. Nalaže se Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1 da tužiteljici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.182,06 eura u roku od 60 dana od dostave ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev u kojem je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-410- 01/18-01/07, urbroj: 513-04-21-3 od 26. veljače 2021. Rješenjem tuženika od 26. veljače 2021. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 11. lipnja 2018., kojim je zahtjev tužiteljica za naknadu troškova upravnog postupka (troškovi zastupanja po odvjetniku) odbijen kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno svih razloga propisanih u članku 66. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS)
Dalje u žalbi tužiteljica u bitnom navodi da stranku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik, a za opunomoćenika stranka može odrediti odvjetnika, odvjetnički ured ili drugu pravnu osobu koja je na temelju zakona može zastupati, tj. svaku potpuno poslovno sposobnu osobu, osim one koja se bavi nadripisarstvom. Tužiteljica u žalbi upire na primjenu članka 31. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. - ZUP), a s time u vezi smatra da troškovi nagrade opunomoćeniku koji je odvjetnik čine troškove stranke, a na troškove odvjetnika, jer da u protivnom, kada se takvi troškovi stranci ne bi priznali, mjerodavne odredbe prema kojima može opunomoćiti odvjetnika da je zastupa tijekom upravnog postupka ne bi imale smisla. Tužiteljica dodaje da je u odluci Ustavnog suda, broj: U-I-2753/2012 zauzeto stajalište da postupak ne može biti pravičan ako se ne osigura da stranka koja izgubi spor plati protivnoj stranci troškove postupka koji su izazvani nezakonitim aktom, odnosno postupanjem države ili javnopravnog tijela. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji zahtjev tužiteljice i poništi osporeno tuženikovo rješenje te usvoji zahtjev za naknadu troška upravnog postupka. U žalbi traži i naknadu troškova upravnog spora, a traži i trošak sastava žalbe u pobliže naznačenom iznosu.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. U povodu ustavne tužbe tužiteljice Ustavni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj: U-III-577/2022 od 9. srpnja 2025., kojom je presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-3568/2021-3 od 24. studenoga 2021. ukinuo i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak. Postupajući sukladno stajalištima iznesenim u navedenoj Odluci, ovaj Sud je ocijenio da je žalba tužiteljice osnovana, tj. da je tužiteljica s uspjehom osporila zakonitost prvostupanjske presude, iz niže navedenih razloga.
6. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem klasa: UP/I-415- 07/12-01/05, urbroj: 513-07-07/12-01 od 11. listopada 2012. tužiteljica utvrđena poreznim jamcem za porezni dug društva Agra-Invest d.o.o. Navedeni postupak je pokrenut po službenoj dužnosti, a obustavljen je rješenjem prvostupanjskog poreznog tijela, klasa: UP/I-415-07/12-01/05, urbroj: 513-07-07/18-18 od 31. ožujka 2018., jer je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga društva Agra-Invest d.o.o. Tužiteljica je prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za naknadu troškova zastupanja po odvjetniku – kvalificiranom opunomoćeniku, za sastav žalbe od 3. prosinca 2012. i zahtjeva za povrat novčanih sredstava od 5. listopada 2016., uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, u iznosu od 1.875,00 kn.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi i obrazlaže razloge zbog kojih prihvaća stajališta javnopravnih tijela prema kojima se troškovi zastupanja stranke ne smatraju redovitim troškovima postupka, tj. da mjerodavne odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te ZUP-a, ne propisuju mogućnost naknade troškova za zastupanje po odvjetniku, ali da stranka može angažirati odvjetnika u upravnom postupku, u kojem slučaju je dužna nastale troškove zastupanja podmiriti. Takvo pravno stajalište prvostupanjskog suda ovaj Sud ne prihvaća.
8. Prije svega valja reći da stranka može odlučiti da ne poduzima samostalno postupovne radnje, već da to svoje pravo prenese na drugu osobu, u pravilu stručnu osobu, koja će u upravnom postupku poduzimati radnje u njeno ime i za njen račun. Prema članku 32. stavku 1. ZUP-a stranku u postupku može zastupati osoba ovlaštena za zastupanje, odnosno zakonski zastupnik, privremeni zastupnik, zajednički predstavnik i opunomoćenik, a članak 36. stavak 1. ZUP-a, propisuje da stranka, odnosno njezin zakonski zastupnik, može odrediti opunomoćenika koji će stranku zastupati. Za opunomoćenika se može odrediti odvjetnik, odvjetnički ured ili druga pravna osoba koja na temelju zakona može zastupati stranku, odnosno svaka druga potpuno poslovno sposobna osoba, osim ona koja se bavi nadripisarstvom.
9. Troškovi postupka i stranaka u ZUP-u su uređeni člancima 161. i 162. Prema članku 161. stavku 1. ZUP-a, na koji se poziva prvostupanjski sud, javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Iz iste zakonske odredbe (stavak 2. i 3.) proizlazi da u postupcima koji su pokrenuti na zahtjev stranke troškove postupka uvijek snosi osoba koja je takav postupak izazvala bez obzira na ishod postupka.
10. Ustavni sud u navedenoj odluci napominje da način zakonskog uređenja naknade troškova postupka predstavlja jedna od elemenata prava na pristup pravosuđu, koje je imanentno pravu na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav). Također Ustavni sud navodi da su ranije iznesena stajališta, u drugim odlukama (broj: U-I-2753/2012 od 27. rujna 2016. i dr.) tiču naknade troškova upravnog spora, da su primjenjiva i na naknadu troškova upravnog postupka, a ukazuje i na primjenu stajališta iznesenih u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz-44/2016-8 od 14. srpnja 2021., u kojoj se upućuje i na praksi Europskog suda prema kojoj pristup pravosuđu u demokratskom društvu zauzima osobito važno mjesto, a napominje da su iznesena shvaćanja primjenjiva i u upravnom postupku. S time u vezi se upućuje na primjenu stavka 5. članka 161. ZUP-a, koji propisuje da u situaciji kada je postupak pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo, ako nije drukčije propisano. Dakle, u takvom slučaju, kao što je predmetni, troškove postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo. Naime, javnopravno tijelo je pokrenulo postupak s ciljem nametanja neke obaveze tužiteljici, tužiteljica je iskoristila svoje zakonsko pravo i opunomoćila odvjetnika da je zastupa i štiti njezina prava i interese u postupku, a postupak je okončan povoljno za tužiteljicu, što znači da troškove takvog postupka treba snositi javnopravno tijelo koje je u konkretnom slučaju postupak pokrenulo. Svako drugo tumačenje mjerodavnih odredaba o troškovima postupka narušilo bi ravnopravnu poziciju tužiteljice u predmetnom postupku, koja nema specifična pravna znanja potrebna za poduzimanje radnji i zaštitu svojih prava i interesa u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, uvažavajući pri tome složenost postupka i sposobnost tužiteljice da se sama zastupa, a ujedno bi bilo protivno već iznesenim stajalištima u ustavnosudskoj praksi i stajalištima koje je zauzeo Vrhovni sud u navedenoj presudi. Dakle, stajališta iz upravnosudske prakse na koje se poziva prvostupanjski sud u pobijanoj presudi su izmijenjena prije donošenja prvostupanjske presude, a dodaje se i da su u istovjetnim predmetima, Upravni sud u Zagrebu, pravomoćnom presudom poslovni broj: Us I-847/2021 od 25. veljače 2022. i ovaj Sud u presudi poslovni broj: Usž-4003/2021-2 od 10. veljače 2022. tužiteljima, SL, kćeri tužiteljice i ČL, bivšem suprugu tužiteljice, dosudili troškove upravnog postupka (za sastav žalbe i podneska) te upravnog spora.
11. Slijedom iznesenog, ovaj Sud je ocijenivši žalbene navode osnovanima, poništio prvostupanjsku presudu, osporeno tuženikovo rješenje i prvostupanjsko rješenje te dosudio tužiteljici troškove upravnog postupka i troškove spora u traženom iznosu, te na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučio kao u izreci.
12. Tužiteljici je priznato pravo na naknadu troškova zastupanja po odvjetniku za sastav žalbe i podneska u upravnom postupku u traženom iznosu od 1.875,00 kn, za sastav tužbe u traženom iznosu od 3.125,00 kn i za sastav žalbe u traženom iznosu od 3.906,25 kn, uz pripadajući porez na dodanu vrijednost, što preračunato u eura odgovara dosuđenom iznosu od 1.182,06 eura. Navedeni iznos traženih troškova je tužiteljici dosuđen sukladno mjerodavnim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23.), te na temelju odredbe članka 161. stavka 5. ZUP-a i odredbe članka 79. ZUS-a. Prema stavku 4. članka 79. ZUS-a, na temelju kojeg je donesena odluka o troškovima upravnog spora, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Zbog toga je ovaj Sud dosudio tužiteljici trošak sastava tužbe i sastava žalbe, uvećan za porez na dodanu vrijednost, u traženom iznosu.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović
