Poslovni broj: Usž-2333/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježana Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice specijalistice Blaženke Drdić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĆC iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, Ante Starčevića 5, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi prava na liječenje bolničkom medicinskom rehabilitacijom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 264/2024-11 od 15. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-264/2024-11 od 15. travnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-264/2024-11 od 15. travnja 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-02/23-03/556, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 21. prosinca 2023. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-02/23-03/44, URBROJ: 338-08-02-01-23-02 od 19. listopada 2023., kojim tužiteljici nije priznato pravo na bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom na teret sredstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.
3. Odluka javnopravnog tijela temelji se, u bitnome, na utvrđenju da Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za bolničko liječenje medicinskom rehabilitacijom i fizikalnom terapijom u kući („Narodne novine“ broj 46/07, 46/08, 91/09, 118/09, 9/21, 90/22, 146/22, 157/22, 73/23 i 76/23 dalje: Pravilnik) nije previđena stacionarna rehabilitacija jer se fizikalna terapija za dijagnoze bolesti utvrđenih kod tužiteljice može provoditi u izvan bolničkim uvjetima.
4. Tužiteljica pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka (članak 66. stavak 1. točka 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10.,143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. dalje ZUS, koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24). U žalbi, u bitnome, navodi da je to što je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev, ocijenivši da je osporeno rješenje tuženika zakonito, samo iz razloga što nije predložila provođenje dokaza medicinski vještačenjem protivno odredbama članaka 9. i 34. ZUS-a. Ističe da je osoba starije životne dobi, umirovljenica, lošeg zdravstvenog stanja te bez ikakvog pravničkog znanja, kao i da u prvostupanjskom postupku nije imala punomoćnika. Nadalje, navodi da odredba članka 34. ZUS-a pruža upravnom sudu mogućnost da od stranke zatraži predlaganje dokaza koji podupiru njene tvrdnje, a kako bi pravilno brinuo o tome da se prava neuke stranke u postupku ostvaruju. Smatra da je upravni sud dužan, sukladno odredbi članka 34. stavka 2. i 3. ZUS-a, zatražiti od takve stranke da predloži izvođenje dokaza koje smatra da su ključni za dokazivanje njenih tvrdnji. Predlaže poništenje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak. Potražuje troškove žalbenog postupka.
5. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima tužiteljice. Smatra da se odredbe ZUS-a na koje se tužiteljica poziva odnose na situaciju u kojoj je stranka ovlaštenik nekog prava na temelju zakona, a kod tužiteljice je tek trebalo u upravnom sporu utvrditi ispunjava li zakonske uvjete za priznanje prava koje traži Ističe da nepoznavanje prava, pa i procesnog, ne ispričava. U odnosu na meritum stvari smatra da je sud prvog stupnja pravilno proveo postupak te u pobijanoj presudi dao valjano obrazloženje u odnosu na sve okolnosti koje su bile relevantne za rješavanje ovog predmeta te na pravilan način primijenio materijalno pravo. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u gran icama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud nije utvrdio postojanje razloga zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razloga na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke u skladu s ovlaštenjem iz članka 33. stavka 2. ZUS-a, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno na temelju pravilno provedenog upravnog postupka te potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
9. U upravnom je postupku, na osnovi utvrđenog činjeničnog stanja i stručno medicinske ocjene liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda utvrđeno da se u skladu s važećim Pravilnikom za dg. MKB šifre S32 obuhvaćenu Popisom bolesti, bolesnih stanja i posljedica ozljede, bolnička medicinska rehabilitacija propisuje za prijelome lumbalne kralježnice i zdjelice s neurološkim ispadima, dok se kod tužiteljice što je utvrđeno nalazima i mišljenjima institucionaliziranih tijela vještačenja u upravnom postupku, radi o frakturi sedmog torakalnog (Th 7) i drugog lumbalnog kralješka (L2), bez neuroloških ispada, za koje bolesti i stanje se može provoditi fizikalna terapija u izvanbolničkim uvjetima na indikaciju nadležnog fizijatra te provođenje naučenih vježbi kod kuće.
10. Nalaz, mišljenje i ocjena liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda, na temelju kojeg je doneseno osporeno rješenje je potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine kao i odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Promatrano u cjelini, otklanja eventualne dvojbe te su jasno i valjano iznesene sve činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
11. U konkretnom slučaju, ovaj Sud drži da se tužiteljica neosnovano poziva na načelo iz odredbe članka 9. ZUS-a te povredu odredbe članka 34. ZUS-a. Naime, doista povreda odredbe članka 9. ZUS-a u nekim slučajevima može nerazmjerno ograničiti tužitelju mogućnost da iznosi tvrdnje koje mu idu u prilog i predlaže dokaze za potkrepu takvih tvrdnji, čime bi došlo do neravnopravnog položaja u odnosu na suprotnu stranu. Međutim, valja imati na umu da, u konkretnoj upravnoj stvari , dokazivanje nije započelo pokretanjem upravnog spora već je prethodno provedeno, u upravnom postupku, a nalazi i mišljenja vještaka temelje se na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji, pri čemu tužiteljica u tužbi, niti na raspravnom ročištu, ne upire na nedostatnu medicinsku dokumentaciju ili pogrešan zaključak o bolestima ili težini bolesti, niti na ikakav argumentirani način dovodi barem u pitanje, ako ne u sumnju, utvrđene činjenice u upravnom postupku (u tužbi ukazuje na svoje materijalno stanje i nemogućnost da sama snosi troškove stacionarne medicinske rehabilitacije, a tijekom spora dostavlja medicinsku dokumentaciju koja je dio upravnog predmeta i na kojoj su nadležna tijela vještačenja temeljila svoje nalaze i mišljenje). U takvoj situaciji, kada stranka niti paušalno ne navodi tvrdnje o činjenicama za dokazivanje kojih bi, eventualno, trebalo predložiti izvođenje dokaza, po stajalištu Suda, nema ni povrede načela pomoći neukoj stranci kojom povredom bi bila počinjena i bitna povreda pravila sudskog postupka.
12. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u osporenom rješnju zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
13. Trebalo je, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke presude.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
