Poslovni broj: Usž-4527/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Domagoj Vuković, odvjetnik u Slavonskom Brodu, Pilareva 18/II, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1121/2024-20 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1121/2024-20 od 29. rujna 2025.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.812,50 eura (slovima: dvije tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset centi) u roku od 30 dana od dana dostave ovog rješenja.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvije stotine pedeset eura).
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda obustavljen je upravni spor (točka I.) i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II.).
2. Tužiteljica je protiv točke II. osporenog rješenja izjavila žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima navodi da sud, odbijajući njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, potpuno zanemaruje da je uspjela s tužbom. Navodi da je odredbom članka 121. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. dalje: ZUP) propisano da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe ako zakonom nije propisan kraći rok te da se pri pokretanju spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka. Ističe da je njezina žalba zbog nedonošenja rješenja u žalbenom postupku u konačnici usvojena, pa nije niti imala razlog tužbu proširiti i na taj akt. Dalje ističe da se u predmetnom upravnom sporu nije radilo o pravu na naknadu troškova zastupanja po opunomoćeniku, već o aktiviranju kontrolnog mehanizma da se o pravu tužiteljice odluči, a što je u konačnici učinjeno i to u korist tužiteljice. Stoga smatra da odluka prvostupanjskog suda o odbijanju naknade troška upravnog spora nije osnovana. Poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4319/2018, koja se odnosi na troškove upravnog spora u slučaju obustave upravnog spora kada je tuženik udovoljio tužbenom zahtjevu, a prema kojoj se smatra da je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje i dosuditi joj troškove upravnog spora, odnosno sastava tužbe i podneska od 19. kolovoza 2024. u iznosu od po 1.250,00 eura uvećanog za PDV i trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura uvećanog za PDV.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe da tužiteljici nije potreban odvjetnik za podnošenje zahtjeva za priznavanje prava iz sustava socijalne skrbi, pa niti za ulaganje žalbe, zato što su stranke upoznate da žalbu mogu izjaviti i usmeno na zapisnik kod nadležnog područnog ureda Zavoda za socijalnu skrb te se mogu neposredno obratiti tuženiku radi rješavanja njihovog predmeta. Dalje ističe da tuženik ne može utjecati na drugo javnopravno tijelo kada će donijeti svoj „pravorijek“ o kojem ovisi rješavanje drugostupanjskog tijela. Tuženik se slaže s odlukom prvostupanjskog suda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora jer se ne radi o povredi prava stranke na suđenje u razumnom roku, nego o pravu na naknadu troškova odvjetničkog zastupanja, koje, kao što je i naveo prvostupanjski sud, nije opravdano i nužno u ovakvim sudskim postupcima. Tuženik predlaže da Sud odbije žalbu tužiteljice protiv točke II. izreke prvostupanjskog rješenja.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući osporavano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se pobija točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.
6. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica tužbu podnijela zbog šutnje uprave i da je tijekom spora tuženik donio rješenje KLASA: UP/II-551-07/24-01/826, URBROJ: 524-11-2/6-24-6 od 10. prosinca 2024. kojim je odlučio o žalbi tužiteljice na način da je poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 26. lipnja 2024. i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je šutnja tuženika prestala.
7. Tužiteljica se na poziv prvostupanjskog suda, podneskom od 27. siječnja 2025., očitovala navodeći da je zadovoljna odlukom tuženika jer je postupljeno po žalbenom zahtjevu te da potražuje trošak upravnog spora.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je rješenjem poslovni broj: Us I- 1121/2024-20 od 29. rujna 2025. obustavio upravni spor, međutim tužiteljici nije dosudio zatraženi trošak upravnog spora, odnosno trošak sastava tužbe i trošak sastava podneska.
9. Ovaj Sud ne može prihvatiti razloge na kojima je prvostupanjski sud utemeljio osporenu točku II. izreke rješenja, prema kojoj, u predmetnom sporu, nema nikakvog akta koji se osporava, a cijeli se spor svodi na pitanje je li javnopravno tijelo riješilo žalbu u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. ZUP-a, čime prvostupanjski sud nalazi da je takva tužba po sadržaju vrlo slična običnoj požurnici.
10. Odredbom članka 100. stavka 1. ZUS-a propisano je da, ako nakon pokretanja upravnog spora zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke javnopravno tijelo naknadno donese pojedinačnu odluku koju je propustio donijeti u propisanom roku, to će tijelo, osim tužitelja, istodobno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana izjavi je li naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku.
11. Prema odredbi stavka 2. istog članka ZUS-a, ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. članka 100. ZUS-a, sud će donijeti rješenje o obustavi spora. Protiv rješenja o obustavi može se izjaviti žalba.
12. Polazeći od činjenice da je tužiteljica u predmetnom upravnom sporu u cijelosti uspjela, s obzirom na to da je upravno tijelo donijelo rješenje povodom žalbe i to nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave, ovaj Sud nalazi opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora zastupanja po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe (uvećan za PDV) u iznosu od 1.250 eura i trošak sastava žalbe (uvećan za PDV) u iznosu od 1.562,50 eura, što ukupno iznosi 2.812,50 eura, sve sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, u vezi s Tbr. 27. točke 1. alineje 2. i točke 3., Tbr. 46., Tbr. 52. stavka 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“, 138/23.). Podnesak kojim se tužiteljica očitovala na odluku javnopravnog tijela kojom je riješeno o žalbi, prema ocjeni ovoga Suda, nije bio nužan za odluku u ovom upravnom sporu, pa je stoga u tom dijelu tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troška.
13. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 2., članka 144. stavka 1. i stavka 2. te članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
