Poslovni broj: Usž-3020/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Borisa Markovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, zastupnice FČB, [adresa], Ilica 256 B, OIB: 38597506234, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2662/2024-2 od 6. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2662/2024-2 od 6. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenim rješenjem odbačena je tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS), iz razloga što se ne radi o upravnoj stvari.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na povrede pravila sudskog postupka. Tužitelj poimence proziva pojedine suce Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, suce Ustavnog suda Republike Hrvatske te sutkinju Upravnog suda u Splitu, nazivajući ih „radnicima suda“ za, prema njegovom mišljenju, protuzakonito djelovanje. Smatra da je pobijano rješenje donio „radnik suda“ koji je u sukobu interesa i koji se nije izuzeo iz predmeta pa predlaže oglašivanje rješenja ništavim.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zahtjevom od 30. rujna 2024. od tuženika tražio tumačenje odredbe članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, 91/96. – dalje: ZV), a kako o istom nije odlučeno, tužitelj je 21. listopada 2024. podnio tuženiku prigovor temeljem članka 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21. – dalje: ZUP). S obzirom da niti o prigovoru tuženik nije odlučio, tužitelj je podnio predmetnu upravnu tužbu radi propuštanja donošenja odluke u propisanom roku.
5. Odredbom članka 46. stavak 1. točke 7. ZUS-a, propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
6. Prema ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je detaljno i iscrpno obrazložio iz kojeg razloga se ne radi o upravnoj stvari odnosno o stvari koja uopće može biti predmet upravnog spora, a s kojim obrazloženjem je ovaj Sud u cijelosti suglasan.
7. Žalbenim navodima tužitelj nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost rješenja prvostupanjskog suda, a nisu osnovani niti razlozi kojima tužitelj upire na povredu ustavnih prava, konkretno prava na pristup sudu.
8. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS- a, trebalo odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan