Poslovni broj: Usž-4476/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan , članice vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja CUŽiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Marku Praljku iz Odvjetničkog društva Praljak & Savić doo , Zagreb , Radnička cesta 37b , OIB: 23673585807 , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske , Policijske postaje Dubrovnik , Dubrovnik , Dr. Ante Starčevića 13 , OIB: 36162371878 , radi protjerivanja i određivanja roka za dragovoljni odlazak, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-465/2025-8 od 8. kolovoza 2025. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025. ,

pretpostavljam da je

Odbija se žalba i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-465/2025-8 od 8. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika , KLASA: UP/I-216-04/24- 01/3181 , URBROJ: 511-03-07-25-13 od 13. veljače 2025. , i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Tuženiku je naloženo da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude (točka II. izreke).

2. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostavi pravomoćno rješenje tužitelju nadoknaditi troškove spora u iznosu od 2.500,00 eura.

3. Rješenjem tuženika od 13. veljače 2025. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske te se utvrđuje da mu prestaje zakoniti boravak u Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske.

4. Tuženik pobija zakonitost prvostupanjske presude i rješenja te iz sadržaja žalbe proizlazi da istu podnosi zbog svih zakonom propisanih razloga.

4.1. Ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj. Us l-2025/2024 od 14. siječnja 2025. nije postala pravomoćna jer o njegovoj žalbi na istu nije odlučeno. Također ističe da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2259/2024-19 od 24. srpnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja KLASA: UP/I-116-01/24-02/136, URBROJ: 443-02- 02-11-24-1 od 14. kolovoza 2024. Smatra da utvrđene činjenice i zaključci prvostupanjskog suda nisu u skladu s navedenim dokazima zbog čega prvostupanjska presuda nije valjano obrazložena.

4.2. Osporava i odluku o troškovima upravnog spora. Ističe da je odluka o troškovima spora preuranjena budući da upravni spor nije pravomoćno završen. Donošenjem iste povrijeđena su osnovna načela postupka, načelo pravne sigurnosti i načelo zaštite prava stranaka jer se od tuženika očekuje da postupi po presudi i rješenju prije nego što je odlučeno o njegovoj žalbi protiv istih.

4.3. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje i odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ispitujući osporavanu presudu i rješenje te postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobijaju.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2025/2024 od 14. siječnja 2025. poništeno rješenje tuženika, KLASA: UP/I- 216-04/24-01/3181, URBROJ: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024. kojim se tužitelj protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se da mu prestaje zakoniti boravak u EPG- u i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske. Iz obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik propustio na jasan i nedvojben način utvrditi činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima, niti je obrazložilo razloge izricanja mjere protjerivanja, odnosno je li razlog protjerivanja počinjeni prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja i/ili postojanje opasnosti za javni poredak, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Ovo iz razloga jer je tuženik ocijenio da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak jer je počinio prekršaj u smislu članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima na temelju prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, KLASA: UP/I-116-01/24-02/656, URBROJ: 443-02-02-11-24-7 od 8. kolovoza 2024. kojim je tužitelj proglašen krivim za počinjene prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavku 2. istog Zakona. Tužitelj je na prekršajni nalog od 8. kolovoza 2024. uložio prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je u upravnom sporu dostavio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Ppž- 7972/2024 od 8. listopada 2024. kojim je, u predmetu identične činjenične i pravne situacije (isti Zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru, KLASA: 116-01/24- 02/383, URBROJ: 443-02-02-11-24-7 od 8. kolovoza 2024.), prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje okrivljenog AUŽ kao osnovan te je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. kolovoza 2024., KLASA: 116-01/24-02/656, URBROJ: 443-02-02-11-24-7 ocijenjen pravodobnim. Prvostupanjski sud je istaknuo da u spisu tuženika nitko ne osporava da je tužitelj bio prijavljen radnik, da ima sklopljen Ugovor o radu, prima plaću od poslodavca s kojim je sklopio Ugovor o radu i da je uredno prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

9. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu tuženik je utvrdio da je tužitelj, državljanin treće zemlje, počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima, kažnjiv po članku 250. stavku 2. istog Zakona, radi čega je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, broj: KL. UP/I- 116-01/24-02/656, URBROJ: 443-02-02-11-24-6 od 8. kolovoza 2024. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna, koja odluka je postala izvršna. Stav je tuženika da u odnosu na tužitelja ne postoje smetnje ili prepreke za protjerivanje jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštite od protjerivanja te je ocijenio da će se izrečenom mjerom u potrebnoj mjeri utjecati da tužitelj shvati nedopustivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se upozoriti i drugi građani da se klone takvih ponašanja.

10. U sudskom sporu opunomoćenik tužitelja je dostavio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Ppž-7966/2024 od 21. listopada 2024. kojim je prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje okrivljenog CUŽ, ovdje tužitelja, kao osnovan te je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. kolovoza 2024., KLASA: 116-01/24-02/656, URBROJ: 443-02-02-11-24-6 ocijenjen pravodobnim te je odlučio da će se spis predmeta dostaviti stvarno i mjesno nadležnom općinskom sudu.

11. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku i upravnom sporu te je na takvo utvrđeno činjenično stanje, uz primjenu članka 189. stavka 1. točke 3. i članka 192. stavaka 1. i 5. Zakona o strancima („Narodne novine", 133/20., 114/22. i 151/22.; dalje: Zakon o strancima), poništio rješenje tuženika. Stav je prvostupanjskog suda da tuženik ponovno nije na jasan i nedvojben način utvrdio činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima niti je obrazložilo razloge izricanja mjere protjerivanja, odnosno je li razlog protjerivanja počinjeni prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja i/ili postojanje opasnosti za javni poredak, zbog čega se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim.

12. Člankom 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

13. Člankom 192. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se rješenjem o protjerivanju utvrdit da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina.

14. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik odlučnu činjenicu da je tužitelj počinio prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja utvrdio na temelju prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8. kolovoza 2024. Opunomoćenik tužitelja je tijekom prvostupanjskog spora dostavio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, broj: Ppž-7966/2024 od 21. listopada 2024. kojim je prihvaćen njegov prijedlog za povrat u prijašnje stanje te je prigovor podnesen protiv predmetnog prekršajnog naloga ocijenjen kao pravodobnim.

15. S obzirom na to da je protiv prekršajnog naloga, koji predstavlja temelj za donošenje osporenog rješenja tuženika, tužitelj uložio prigovor te iz sadržaja spisa ne proizlazi je li taj postupak okončan i na koji način, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se ne može otkloniti prigovor tužitelja o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u upravnom postupku. Također, tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj bio prijavljen radnik, da ima sklopljen Ugovor o radu, prima plaću od poslodavca s kojim je sklopio ugovor o radu i da je uredno prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

16. U odnosu na žalbeni navod da presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2025/2024 od 14. siječnja 2025. nije postala pravomoćna, ovaj Sud ističe da je točkom I. izreke ovosudnog rješenja, poslovni broj. Usž-1941/2025 od 4. prosinca 2025. žalba tuženika na predmetnu presudu odbačena. Ovo iz razloga jer je istom pojedinačna odluka prvi puta poništena i predmet je vraćen na ponovni postupak te stoga prema članku 127. stavku 1. ZUS-a, žalba protiv presude nije dopuštena, a kako je to pravilno u uputi o pravnom lijeku naveo i sud prvog stupnja. Dakle, presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-2025/2024 od 14. siječnja 2025. postala je pravomoćna te je tuženik bio obvezan postupiti u skladu sa stajalištima iz iste.

17. Tuženik u žalbi ističe da je presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2259/2024-19 od 24. srpnja 2025. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, KLASA: UP/I-116-01/24-02/136, URBROJ: 443-02-02-11-24-1 od 14. kolovoza 2024. te istu dostavlja uz žalbu. Međutim iz predmetne presude proizlazi da je njome potvrđeno kao zakonito rješenja Državnog inspektorata kojim je tužitelju Alasia d.o.o. određena upravna mjera podnošenja prijave za strane radnike na obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme od 29. svibnja 2024. , a koja okolnost nije od utjecaja na utvrđenje odlučnih činjenica iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima.

18. S obzirom na to da je prvostupanjskom presudom poništeno rješenje tuženika od 13. veljače 2025. , tužitelj je uspio u upravnom sporu i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 144. stavak 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a . Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe i trošak zastupanja na raspravi od 10. srpnja 2025. , u skladu s Tbr. 27. točki 1. alineji 2. , Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. , u vezi s Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) u iznosu od 2.500,00 eura.

19. Slijedom navedenog, Sud žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude i rješenja sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njihovo donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi isti bili rezultat arbitrarnog postupanja, odnosno sudske samovolje.

20. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. stavka 4. ZUS-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić