Poslovni broj: Usž-4606/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RD iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1228/2025-11 od 29. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1228/2025-11 od 29. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-140-03/25-01/03181264631, urbroj: 341-99-05/3-25-1193 od 27. siječnja 2025.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zagrebu, klasa: UP/I 140-03/24-01/03181264631, urbroj: 341-25-05/3-24-170273 od 27. siječnja 2025. kojim je tužiteljici, bračnom drugu umrlog korisnika mirovine GD, priznato pravo na obiteljsku mirovinu od 1. prosinca 2024. u svoti od 1636,35 eura mjesečno.

3. Tužiteljica podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj izražava nezadovoljstvo odlukom suda. U bitnome ističe da je njezin pokojni suprug sa 42 godine mirovinskog staža ostvario pravo na starosnu mirovinu koja mu je nezakonito isplaćivana u manjem iznosu. Navodi da se ne radi o mirovini koja je ostvarena primjenom posebnih povlaštenih propisa, te je mišljenja je da je došlo do povrede prava vlasništva koje je zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske. Smatra da joj je trebalo izračunati mirovinu od punog iznosa njegove starosne mirovine bez umanjenja. Navodi da su odbijeni njezini dokazni prijedlozi, te predlaže Visokom upravnom sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga danih tijekom postupka i predlaže Sudu da žalbu odbije.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno navodi žalbe na dovode do drugačije odluke suda.

7. Odredbom članka 86. stavka 8. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 do 119/22,dalje: ZOMO/13) propisano je između ostalog da će se nakon smrti korisnika starosne mirovine, ostvarene do stupanja na snagu ovoga Zakona, obiteljska mirovina odrediti na temelju osobnih bodova korisnika mirovine u trenutku smrti, uz primjenu mirovinskog faktora iz članka 87. stavka 1. točke 13. ovoga Zakona.

8. Pema podacima spisa predmeta proizlazi da je pokojni suprug tužiteljice GD na temelju rješenja Područne službe u Zagrebu, broj: 494011 od 31. siječnja 2005. počevši od 18. studenoga 2004. ostvario pravo na starosnu mirovinu prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 102/98 do 22/00, dalje: ZOMO), te je umjesto te mirovine određena najviša mirovina sukladno Zakonu o najvišoj mirovini („Narodne novine“, broj: 162/98 i 82/01). Tužiteljici je u ovom postupku nakon njegove smrti priznato pravo na obiteljsku mirovinu u iznosu od 1636,35 eura. Obiteljska mirovina je određena od osobnih bodova korisnika starosne mirovine u trenutku smrti, a izračunata je tako da je osobni bod (161,3617), pomnožen s mirovinskim faktorom (0,77) i aktualnom vrijednošću mirovine (13,17 eura), u skladu s odredbama članaka 79. stavka 1., 86. stavka 8 i 87. stavka 1. točkom 13. ZOMO- a/13.

9. Prema ocjeni ovoga Suda, pravilno je obiteljska mirovina tužiteljice određena na temelju osobnih bodova korisnika mirovine u trenutku njegove smrti, odnosno od osobnih bodova pokojnog supruga na temelju kojih je izračunata svota najviše mirovine prema odredbi članka 2. Zakona o najvišoj mirovini. Tim je propisom određena najviša mirovina koju osiguranik može ostvariti koja mu se mirovina određuje prema odredbama ZOMO-a, pa suprotno navodima tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za drugačiji način određivanja obiteljske mirovine. U postupku priznanja prava na obiteljsku mirovinu nema osnove za odlučivanje i iznošenje prigovora o načinu izračuna i visini starosne mirovine pokojnog korisnika, iz koje se izvodi pravo i izračunava obiteljska mirovina.

10. Prema članku 49. stavka 1. i 4. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice i nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka.

11. Tužiteljici se napominje da rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-I-197/1999 i dr. od 23. ožujka 2005. („Narodne novine“, broj: 47/05) nisu prihvaćeni prijedlozi za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o najvišoj mirovini („Narodne novine“, broj: 162/98) i članka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o najvišoj mirovini („Narodne novine“, broj: 82/01) s Ustavom Republike Hrvatske.

12. Stoga žalbeni navodi stoga nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

13. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska