Poslovni broj: Usž-4144/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Božo Vrkić, odvjetnik u Zadru, Jurja Dalmatinca Matejeva 3, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska 3, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2451/2023-33 od 13. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2451/2023-33 od 13. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda, točkom I. izreke, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502- 03/23-01/420, URBROJ: 338-01-06-05-23-04 od 22. rujna 2023. Točkom II. izreke poništena je točka II. rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Zadar, KLASA: UP/I-502-03/22-02/477, URBROJ: 338-13-02-23-06 od 25. travnja 2023. Točkom III. izreke presude tužitelju OC iz [adresa], priznaje se ozljeda pretrpljena dana 7. kolovoza 2022. po dijagnozi šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S 86.0 (ozljeda Ahilove tetive), ozljedom na radu, te mu se u vezi iste priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu. Točkom IV. izreke presude nalaže se tuženiku da tužitelju OC naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 5.464,53 eura u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja i potvrđena točka II. izreke rješenja Područne službe Zadar od 25. travnja 2023. prema kojoj se osiguraniku OC ne priznaje dijagnoza šifre prema MKB-10 S86.0 (ozljeda Ahilove tetive) ozljedom na radu.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalno prava. Ističe da je sud presudu donio na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. med. Milane Varinac Barač od 12. kolovoza 2024. prema kojem postoji uzročno-posljedična veza između zatražene dijagnoze S86.0 i načina nastanka ozljede u štetnom događaju od 7. kolovoza 2022. pa se navedena dijagnoza može priznati kao ozljeda na radu u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranu. Navodi da se protivi navedenom utvrđenju i obrazloženju suda da je sudska vještakinja u dopuni nalaza i mišljenja od 11. listopada 2024. dala detaljno i jasno očitovanje u vezi s prigovorima tuženika koje je iznio 19. kolovoza 2024. Smatra da su utvrđenja sudske vještakinje neutemeljena u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji te se poziva na očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije od 30. siječnja 2025. koje prilaže žalbi. Ističe da je sudska vještakinja uzela u obzir samo nalaze ortopeda koji datiraju četiri mjeseca nakon spornog događaja kada je tužitelj operiran, a zanemaruje se nalaz pregleda ortopeda od 9. kolovoza 2022. jer je medicinski neopravdano uzeti kasniji nalaz, a ne nalaz izrađen dva dana od štetnog događaja. Smatra da je neprihvatljiv argument sudske vještakinje da je prvi ortoped predvidio ozljedu Ahilove tetive jer se radi o debeloj tetivi koja u slučaju akutne ozljede onemogućava daljnje normalno kretanje i funkcioniranje. Nadalje navodi da se sudska vještakinja nije osvrnula na okolnost da je tužitelj nakon predmetnog događaja nastavio voziti kamion najmanje 10 sati, što bi bilo nemoguće da je Ahilova tetiva doista ruptirala predmetnog dana, a osim toga tužitelj je nastavio raditi daljnja 3 i pol mjeseca. Smatra da sud obezvrjeđuje upravni postupak i odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i podzakonskih akata. Navodi da sudska vještakinja zaključak izvodi iz kasnijih nalaza ortopeda i činjenice da u zdravstvenom kartonu tužitelja nisu evidentirane ranije tegobe koje bi mogle biti povezane s kumulativnim mikrotraumama. Ističe da Ahilova tetiva neće puknuti ako od ranije nije oštećena pri nezgodnom koraku i jednom kad se to puknuće dogodi zasigurno će tražiti adekvatno liječenje, a učinjena dijagnostička obrada MR snimka od 24. studenoga 2022. nesporno je verificirala degenerativno izmijenjenu strukturu tetive u smislu kumuliranih mikrotrauma, što ukazuje na postojanje predispozicije zdravstvenog stanja tužitelja i prepreka je za priznavanje dijagnoze S 86.0 ozljedom na radu. Navodi da izjavljuje žalbu i protiv točke IV. izreke presude u vezi s troškom upravnog spora u dosuđenom iznosu. Osporava trošak za sastav podneska od 11. siječnja 2024. i podneska od 20. studenoga 2024. jer nisu neophodni za uspjeh tužitelja u sporu. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda u cijelosti te odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu tuženika.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24.- ZUS), Sud nije utvrdio osnovanim razloge zbog kojih tuženik pobija presudu, a ne postoje niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U sudskom sporu izveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada, mr.sc. Milani Varinac Barač koja u pisanom nalazu i mišljenju od 7. kolovoza 2024. navodi u bitnome da obrazloženje rješenja Direkcije HZZO-a od 22. rujna 2023., kojom je odbijeno priznavanje ozljede na radu vezane za događaj od 7. kolovoza 2022., a koje se odnosi na dijagnozu rupture desne Ahilove tetive, u konkretnom slučaju ničim nije dokazano niti objektivizirano, već naprotiv medicinska dokumentacija u vezi s predmetnom ozljedom ukazuje upravo suprotno da je navedene dijagnoza uzročno-posljedično povezana sa štetim događajem od 7. kolovoza 2022. Ničim nije dokazano da su kod tužitelja postojale kumulativne mikrotraume koje degeneriraju strukturu tetive mijenjajući sposobnost prilagodbe na mehanička oštećenja jer nije imao subjektivnih tegoba, nikada se nije liječio s navedenih osnova, nije se bavio sportom niti je prema dostupnoj dokumentaciji bio izložen fizičkim opterećenjima koja bi dovela do kumulativne mikrotraume, a posebno ničim nije dokazano da kod tužitelja postoji stečena predispozicija za nastanak ovog stanja.
8. U dopuni nalaza i mišljenja od 11. listopada 2024. (nakon primjedaba tuženika na pisani nalaz i mišljenje sudske vještakinje) sudska vještakinja navodi u bitnome da je poklonila vjeru nalazima ortopeda koji su kasnije liječili i operirali tužitelja, a što tuženik negira, da u zdravstvenom kartonu tužitelja nema podataka da je prije štetnog događaja tužitelj imao bilo kakvih problema s Ahilovom tetivom, da se uvidom u medicinsku dokumentaciju iz studenog 2022. pa nadalje nigdje ne bilježi da je tužitelj imao bilo kakav događaj koji bi govorio o mogućnoj traumi niti je takvo stanje zabilježeno u zdravstvenom kartonu.
9. Nalaz, mišljene i ocjenu Liječničkog povjerenstva od 24. travnja 2023. i nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva Direkcije od 3. srpnja 2023. te navedeni nalaz sudske vještakinje kao i očitovanje tuženika i na taj nalaz sudske vještakinje, dopunu nalaza i mišljenja sudske vještakinje, prvostupanjski sud navodi i ocjenjuje u presudi.
10. Imajući na umu članke 66. i 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23.) te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom i sudskom postupku, prvostupanjski sud je poništio osporena rješenja javnopravnih tijela i sam riješio stvar na način naveden u izreci pobijane presude. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je riješio stvar. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. ZUS-a.
11. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud.
12. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je potpun i uvjerljiv, dan u skladu s zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju koje je riješena predmetna upravna stvar. Promatran u cjelini, otklanja dvojbe na koje ukazuje tuženik te jasno i valjano dokazuje činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.
13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Troškovi upravnog spora tužitelju su priznati sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, što je sud dostatno i valjano obrazložio.
15. Slijedom navedenog, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
