Poslovni broj: Usž-865/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OFČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatske komore medicinskih sestara, Zagreb, Maksimirska 111, OIB: 13208436102, radi izdavanja odobrenja za samostalan rad, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2076/2023-15 od 21. studenoga 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 2076/2023-15 od 21. studenoga 2024.
II. Poništava se rješenje Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: UP/I-034-04/23-12/32, URBROJ: 696-1-7-23-04 od 27. travnja 2023. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.
III. Tuženik je obvezan u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknaditi trošak upravnog spora u iznosu od 622,06 eura (slovima: šesto dvadeset dva eura i šest centi) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, dok se odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatske komore medicinskih sestara, KLASA: UP/I-034- 04/23-12/32, URBROJ: 696-1-7-23-04 od 27. travnja 2023. (točka I. izreke) i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužiteljice radi promjene podataka razine obrazovanja u Registru Hrvatske komore medicinskih sestara i izdavanja odobrenja za samostalan rad magistre sestrinstva.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je tijekom upravnog spora isticala da je Ministarstvo zdravstva provelo izvanredni upravni nadzor nad tuženikom povodom izdavanja rješenja od 27. travnja 2023. zbog čega smatra da je Ministarstvo zdravstva trebalo pozvati kao zainteresiranu osobu da sudjeluje u ovom sporu. Navodeći sadržaj obavijesti Ministarstva zdravstva od 20. lipnja 2023., ističe da se sud niti jednom nije referirao na činjenicu provedbe upravnog nadzora. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i da je na osnovi istoga izveden pogrešan zaključak, posebno u odnosu na slijed njezina obrazovanja. Ističe da je sud pogrešno zaključio da je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 10. lipnja 2020. potvrđeno da slijed njezina obrazovanja nije u skladu s razinom kompetencije medicinskih sestara jer se presuda odnosila na činjenično stanje kada još nije imala diplomu magistre sestrinstva. Pri tome ističe da se sud bavio pitanjima koja nisu niti mogu biti predmet ovog upravnog spora, a koje je tuženik nametnuo u nedostatku zakonskih propisa za opravdanje svoje odluke. Ponavljajući navode iz upravnog spora, smatra da sud nije pravilno primijenio niti jednu zakonsku odredbu, a posebno članak 7., članak 8., članak 13. stavak 4. i članak 16.a Zakona o sestrinstvu („Narodne novine”, 121/03, 117/08. i 57/11. – dalje: Zakon). U tom smislu posebno upire na članak 8. Zakona kojim je propisano da se viša razina obrazovanja medicinskih sestara stječe završetkom preddiplomskog stručnog ili sveučilišnog studija sestrinstva za medicinske sestre, i/ili diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva. Navodi da je isti bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva, kao i da je isti izmijenjen u vrijeme donošenja pobijane presude. Ističe da nije uzeto u obzir ni uvjerenje Hrvatskog katoličkog sveučilišta od 16. svibnja 2023. kojim su utvrđene sve njezine kompetencije kao magistre sestrinstva. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu, osporeno rješenje tuženika i naložiti tuženiku donošenje rješenja o promjeni podataka i izdavanju odobrenja za samostalan rad. Potražuje trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,12 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda koje je iznosio tijekom upravnog postupka i upravnog spora, a koje i sada u cijelosti detaljno ponavlja. Osporava zatraženi trošak od 1.244,12 eura jer nije jasno na što se točno odnosi. Predlaže odbiti žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanima.
7. Postupak u ovoj upravnoj stvari pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 24. veljače 2023. za izdavanje odobrenja za samostalan rad zbog završetka sveučilišnog diplomskog studija sestrinstva, uz koji je kao dokaz priložila diplomu Hrvatskog katoličkog sveučilišta, KLASA: 602-04/23-16/009, URBROJ: 498-03-02-03-23-188 od 25. studenoga 2023.
8. Postupajući po zahtjevu tužiteljice tuženik je donio osporeno rješenje od 27. travnja 2023. kojim odbija zahtjev tužiteljice. U obrazloženju rješenja navedeno je da je tužiteljica diplomski sveučilišni studij upisala na temelju priznatih 55 ECTS bodova ostvarenih na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a koje je upisala protivno uvjetima javnog natječaja, kao i da je dokaz o završenom prijediplomskom studiju sestrinstva nužan jer prvostupništvo sestrinstva predstavlja minimum osposobljavanja medicinskih sestara odgovornih za djelatnost opće njege. Imajući na umu navedeno, zaključeno je da tužiteljica ne ispunjava uvjet iz članka 8. Zakona.
9. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da su javnopravna tijela u provedenom upravnom postupku pravilno primijenila članak 8. Zakona. Navedeno je obrazloženo činjenicom da je tužiteljica završila dodiplomski upravni studij za upravnog pravnika, a ne stručni studij sestrinstva, zbog čega ne posjeduje standard obrazovanja koji je potreban za višu razinu obrazovanja medicinskih sestara. Pri tome je navedeno da se uvjerenje Hrvatskog katoličkog sveučilišta, kojim su propisane kompetencije magistre sestrinstva, izdaju, identičnog sadržaja, svima koji završe pri navedenoj visokoškolskoj ustanovi dvogodišnji diplomski sveučilišni studij i ostvaruju pravo na izdavanje odobrenja za samostalni rad sveučilišne magistre jer su prethodno završili trogodišnji sveučilišni ili stručni preddiplomski studij sestrinstva.
10. Međutim, ovaj Sud ne prihvaća navedeno tumačenje prvostupanjskog suda i ocjenjujući provedeni postupak u njegovoj cjelini, smatra da je istim povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
11. Člankom 8. Zakona propisano je da se viša razina obrazovanja medicinskih sestara stječe završetkom preddiplomskog stručnog ili sveučilišnog studija sestrinstva za medicinske sestre, i/ili diplomskog sveučilišnog studija sestrinstva.
12. Člankom 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sestrinstvu („Narodne novine”, 123/24. – dalje: ZID ZS) propisano je da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti prema odredbama Zakona o sestrinstvu („Narodne novine”, 121/03., 117/08. i 57/11.) te propisa i općih akata donesenih na temelju toga Zakona.
13. Člankom 8. Zakona o sestrinstvu („Narodne novine”, 121/03., 117/08., 57/11. i 123/24. – dalje: Zakon/24), koji je stupio na snagu 31. listopada 2024., propisano je da se viša razina obrazovanja medicinskih sestara stječe završetkom prijediplomskog stručnog ili sveučilišnog studija sestrinstva i/ili diplomskog stručnog ili sveučilišnog studija sestrinstva nakon završenog prijediplomskog studija sestrinstva.
14. U vrijeme podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za samostalan rad (24. veljače 2023.) pretpostavke za stjecanje više razine obrazovanja medicinskih sestara su završeni preddiplomski stručni ili sveučilišni studij sestrinstva za medicinske sestre, i/ili diplomski sveučilišni studij sestrinstva.
15. S tim u vezi, iz spisa predmeta (nesporno) proizlazi da je tužiteljica završila sveučilišni diplomski studij sestrinstva i stekla akademski naziv sveučilišne magistre sestrinstva nakon završenog Hrvatskog katoličkog sveučilišta (diploma od 25. studenoga 2023.), a što je prema citiranom članku 8. Zakona dovoljno za stjecanje više razine obrazovanja medicinske sestre.
16. Tijekom upravnog postupka i upravnog spora neosnovano je kao uvjet za stjecanje više razine obrazovanja medicinskih sestara uzet završeni prijediplomski stručni ili sveučilišni studij sestrinstva i/ili diplomski stručni ili sveučilišni studij sestrinstva nakon završenog prijediplomskog studija sestrinstva, iako navedeno nije bilo propisano člankom 8. Zakona koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju članka 10. ZID ZS-a, dok je navedeno propisano tek člankom 8. Zakona/24 o sestrinstvu koji na snazi od 31. listopada 2024. i nije mjerodavan za izdavanje odobrenja tužiteljici za samostalan rad kao magistre sestrinstva.
17. Imajući na umu navedeno, u konkretnom slučaju je prilikom donošenja odluke nezakonito primijenjen članak 8. Zakona, pri čemu je isti ujedno primijenjen retroaktivno.
18. Iz navedenog valja zaključiti da je tuženik zbog pogrešnog tumačenja i primjene materijalnog prava, odnosno primjene materijalnog prava koje nije bilo na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva i donošenja odluke nego tek u postupku savjetovanja, a potom i prvostupanjski sud zbog pogrešnih utvrđenja o provedenom upravnom postupku i ocjene njegove zakonitosti, povrijedili pravo tužiteljice iz članka 29. stavka 1. Ustava.
19. Pri tome se napominje da stajališta iz ovosudne presude, poslovni broj: Usž- 113/20-2 od 10. lipnja 2020. nisu primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ta presuda odnosi na stjecanje više razine obrazovanja nakon završetka specijalističkog diplomskog stručnog studija sestrinstva, zbog čega je i zaključeno da tužiteljica tada nije ispunjavala uvjet iz članka 8. Zakona.
20. Slijedom navedenoga, Sud je ocijenio da je žalba tužiteljice osnovana i na temelju ovlaštenja iz članka 135. stavka 2. ZUS-a je poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2076/2023-15 od 21. studenoga 2024. i rješenje tuženika od 27. travnja 2023. te je vratio predmet tuženiku na ponovni postupak (točka II. izreke) uz obvezu da se u ponovljenom postupku dužan pridržavati pravnih shvaćanja i primjedbi ovog Suda na temelju članka 119. stavka 4. ZUS-a (točka III. izreke). S obzirom na to da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio zakonitom primjenu mjerodavnog materijalnog prava u upravnom postupku, čime je propustio vratiti predmet tuženiku na ponovni postupak, to je odlukom ovog Suda zbog prirode upravne stvari predmet vraćen tuženiku radi donošenja zakonite odluke o zahtjevu tužiteljice, pridržavajući se pravnog shvaćanja i primjedbi ovog Suda u odnosu na tumačenje mjerodavnog materijalnog prava u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS- a.
21. Imajući na umu da su ovosudnom presudom poništena prvostupanjska presuda i usvojen je tužbeni zahtjev, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu koji je time dovršen odnosno pravomoćno okončan te ima pravo na naknadu svih opravdanih troškova upravnog spora u skladu s člankom 144. stavkom 1. i člankom 147. stavkom 1. ZUS- a.
22. Kako se odluka o troškovima upravnog spora donosi u okviru postavljenog zahtjeva stranke prema specificiranim (pojedinačnim i ukupnim) troškovima za koje se naknada traži (članak 148. stavak 1. i stavak 2. ZUS-a), a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnice koja je tužiteljicu zastupala u vrijeme podnošenja tužbe (članak 144. stavak 2. ZUS-a), tužiteljici je trebalo za sastav tužbe priznati zatraženi iznos od 622,06 eura, s uključenim PDV-om.
23. Kako zahtjev za naknadu svih troškova ovog upravnog spora nije postavljen u skladu s člankom 148. stavkom 3. ZUS-a, već je tužiteljica tek u žalbi zatražila dodatni trošak od 622,06 eura, odnosno ukupno 1.244,12 eura, koji nije specificiran, to nije bilo osnove da joj se pored troška koji je pravovremeno postavljen i specificiran u tužbi (622,06 eura), prizna i daljnje zatraženi trošak u iznosu od 622,06 eura, zbog čega je o troškovima odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.
24. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 2. i stavka 1., članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
