Poslovni broj: Usž-2010/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja FHiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , Ulica grada Vukovara 33 , Zagreb , radi izmjene podataka u potvrdi, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I- 1320/2023-10 od 24. ožujka 2025. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužitelja FHiz [adresa]i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1320/2023-10 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Osijeku , poslovni broj: Us I-1320/2023-10 od 24. ožujka 2025. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za ljudske potencijale , klasa: UP/I-562-01/23-02/1 , urbroj: 511-01-149-23-3 od 5. listopada 2023. (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj navodi da su mu povrijeđena ustavna prava te opširno iznosi činjenice i razloge na kojima temelji tvrdnje o povredi njegovih ustavnih prava. Nadalje, upućuje na odredbe Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine", 92/14.) te ističe da je invalidnost hrvatskih branitelja koja je osnova stjecanja prava na invalidsku mirovinu, posljedica istih okolnosti stradavanja, odnosno tijekom Domovinskog rata, a to stradavanje je zakonom vremenski određeno u članku 1. stavku 2. Zakona u periodu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Tvrdi da ne spori da se određene razlike među invalidima rata u ostvarivanju prava mogu činiti po drugim osnovama, npr. stupanj invalidnosti ili slično, međutim osnova je li F na temelju posebnog zakona prestao radni odnos jer je stekao pravo na starosnu mirovinu ili je još u radnom odnosu, ne može biti osnova za diskriminaciju. Nadalje, tužitelj u tužbi opširno obrazlaže navedenu argumentaciju. U žalbi navodi primjere svojih kolega koji su se našli u istoj situaciji kao i on, ali su dobili više zvanje kod izračuna mirovine. Tužitelj upućuje i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra relevantnim za predmetni upravni spor. Zaključno, tužitelj smatra da su počinjene povrede na njegovu štetu, da su mu povrijeđena ustavna prava na koja upire u tužbi, da je presuda donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i meritorno riješi upravni spor ili poništi pobijanu presudu uz povrat predmeta prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku s preciznim uputama o postupanju.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga, jer je prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u postupku koji je pokrenut na zahtjev tužitelja 12. srpnja 2023. za izmjenu podataka u potvrdi od 30. svibnja 2011., jer tužitelj smatra da mu je umjesto zvanja policijski inspektor trebalo utvrditi više policijsko zvanje, odnosno glavni policijski inspektor. Nadalje, proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28. travnja 1994., koje je doneseno na temelju članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima određeno da tužitelju kao pripadniku Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, VI. policijske stanice, prestaje radni odnos 30. travnja 1994. s pravom na mirovinu. Tužitelju je rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti od 11. veljače 2011. priznat status Hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata X. skupine s 20% oštećenja organizma i pravo na osobnu invalidninu uslijed psihičke bolesti PTSP, privremeno do 31. siječnja 2012.
7. Prema odredbi članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", 29/91., 73/91., 19/92. i 33/92.) ovlaštenoj službenoj osobi, na temelju rješenja ministara unutarnjih poslova, može iznimno prestati radni odnos, s pravom na mirovinu i prije ispunjenja općih uvjeta za stjecanje mirovine, ako ima najmanje 25 godina mirovinskog staža od čega najmanje 10 godina mirovinskog staža stečenog na poslovima i zadacima ovlaštene službene osobe.
8. Odredbom članka 7. stavka 2. Pravilnika o odnosu policijskih zvanja pripadnika policije prema činovima pripadnika vojnih postrojbi radi utvrđivanja vrijednosnog boda, broj: 511-01-52-22217/1-2005 od 27. siječnja 2006. (dalje: Pravilnik), radi određivanja vrijednosnog boda iz članka 4. toga Pravilnika, Ministarstvo unutarnjih poslova će pripadniku Ministarstva sa statusom Hrvatskog ratnog vojnog invalida kod kojeg je opća ili profesionalna nesposobnost za rad nastala kao posljedica ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, uslijed čega mu je prestao radni odnos, prema već stečenom zvanju utvrditi odgovarajuće zvanje (kako je to navedeno u tablici toga članka). Pri tome se za stečeno zvanje policijskog inspektora i višeg policijskog inspektora predviđa utvrđivanje zvanja glavnog policijskog inspektora u slučaju ispunjavanja uvjeta iz navedene odredbe.
9. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud osnovano smatra da iz predmetne odredbe Pravilnika proizlazi da se ona primjenjivala samo na pripadnike Ministarstva unutarnjih poslova koji imaju utvrđen status Hrvatskog ratnog vojnog invalida i kojima je radni odnos prestao zbog ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti kao posljedice ranjavanja, ozljede, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
10. Kako iz podataka u spisu predmeta, a posebno rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 28. travnja 1994. , koje je doneseno na temelju odredbe članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, proizlazi da je tužitelju kao djelatniku Ministarstva unutarnjih poslova prestao radni odnos 30. travnja 1994. s pravom na mirovinu, ali radni odnos nije prestao uslijed ranjavanja, ozljeda, zatočeništva u logoru, bolesti, pogoršanja bolesti, odnosno pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske , kod kojega je opća ili profesionalna nesposobnost za rad nastala kao rezultat navedenog, već mu je radni odnos prestao na temelju članka 68. Zakona o unutarnjim poslovima, patužitelj i prema ocjeni ovoga Suda ne ispunjava pretpostavke za primjenu članka 7. stavka 2. Pravilnika te je pravilna ocjena prvostupanjskog rješenja suda da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta izmijenjene potvrde na način da mu se utvrdi više zvanje, odnosno zvanje glavnog policijskog inspektora te je tuženika pravilno ocijenjeno. zakonitim. Naime, za utvrđivanje višeg policijskog zvanja od stečenog potrebno je da je ispunjen kumulativni uvjet prestanka službe zbog odlaska u invalidsku mirovinu, a čemu u konkretnom slučaju nije udovoljeno, jer je u postupku pravilno utvrđeno da je rješenjem tužitelja utvrđen prestanak službe zbog odlaska u starosnu mirovinu, kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud.
11. Žalbeni navodi tužitelja ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije ove upravne stvari, zbog čega ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
12. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Blanša Turić
