Poslovni broj: Usž-4056/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja " Benzin Perić " d.o.o. oo , OIB: 60379012458 , Trogir , Trogirska cesta 1A , zastupan po ovlaštenoj osobi direktoru JT, a oni po opunomoćeniku Hrvoju Elezu , odvjetniku u Kaštel Sućurcu , Tomislava Antunovića 5 , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , Zagreb , Katančićeva 5 , radi obnove postupka naplate trošarine, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2140/2024-8 od 25. lipnja 2025. godine. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja " Benzin Perić" doo , Trogir i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2140/2024-8 od 25. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2140/2024-8 od 25. lipnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske , Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak , klasa:
UP/II-471-01/22-01/240, urbroj: 513-04-24-3 od 21. kolovoza 2024. i Carinske uprave , Područnog carinskog ureda Split , klasa: UP/I-471-01/18-18/422 , urbroj: 513-02- 8005/39-22-13 od 15. lipnja 2022. kao neosnovan (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da se u konkretnom slučaju radilo o prekršajnom postupku vezanom za isti događaj kao i trošarinski upravni postupak, a u kojem nije utvrđena odgovornost tužitelja kao preduvjet za određivanje pripadajuće trošarine. Tuženik u trošarinskim upravnim postupcima prejudicira odgovornost i provodi upravni postupak mimo odredaba Zakona o općem upravnom postupku, ali i mimo osnovnih ustavnih kategorija presumpcije nevinosti, na što je upozoravao u predmetnom postupku, kao i u drugim postupcima koji su se vodili kod tuženika i njegovih tijela nižeg stupnja, predlažući prekide upravnih postupaka do okončanja prekršajnog postupka kao prethodnog pitanja. Dakle, sasvim je nejasno uslijed kojih okolnosti prvostupanjski sud u konkretnom slučaju cijeni da sadržaj prijedloga za obnovu i pravni temelj po kojem se traži ne potpadaju pod zakonsku osnovu iz članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku budući da u konkretnom predmetu nije riječ o ikakvom prethodnom pitanju sukladno članku 55. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku, tim više što se takav zaključak kosi s izvedenim dokazima iz točke 3. obrazloženja, a napose odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske te osobito stoga što ista tvrdnja ničim nije ni obrazložena. Smatra da je pobijana presuda manjkava, osobito u odnosu na proturječe izvedenih dokaza i zaključka izvedenog iz istih, a posljedično tome i proturječe obrazloženja i izreke pobijane presude. Ističe da je prvostupanjski sud počinio povrede postupka te pogrešno ocijenio dokaze, bez da ih je valjano obrazložio, te time izveo sasvim pogrešan zaključak što je rezultiralo i pogrešnom primjenom materijalnog prava. Tužitelj predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev iz razloga što je niži sud izveo pogrešan zaključak iz izvedenih dokaza i pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno podredno predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu s uputom o postupanju u pogledu odlučnih činjenica i primjene materijalnog prava. Tužitelj je zatražio i trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima u spisu predmeta, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski sud je istu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je pravilno zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Naime, kako to proizlazi iz podataka u spisu predmeta dostavljenog sudu uz žalbu tužitelj je podnio prvostupanjskom tijelu prijedlog za obnovu postupka koji je okončan rješenjem o naplati trošarine Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split od 15. listopada 2018., koji prijedlog za obnovu tužitelj temelji na odredbi članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21.).
7. Tužitelj je svoj prijedlog za obnovu postupka utemeljio na činjenici da je prekršajni postupak koji se vodio pred Vijećem za prekršaje Područnog carinskog ureda Split obustavljen, a u predmetu broj: P-134/18 protiv tužitelja i odgovornih osoba, a nakon ukidne odluke Visokog prekršajnog suda poslovni broj: Fpž-1740/2019 od 12. srpnja 2021., koju je tužitelj zaprimio 6. svibnja 2022. te se radi o istom činjeničnom događaju zbog kojega je obvezan na plaćanje carinskog duga.
8. Prema odredbi članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako se rješenje temelji na prethodnom pitanju, a nadležni sud ili javnopravno tijelo o tom je pitanju kasnije odlučilo u bitnim točkama drukčije.
9. Odredbom članka 124. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da stranka u prijedlog za obnovu postupka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.
10. Prema ocjeni ovoga Suda činjenica da je protiv tužitelja i odgovornih osoba u prekršajnom postupku donesena odluka o obustavi postupka, ne predstavlja razlog u smislu odredbe članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku radi kojeg bi se mogla dozvoliti obnova upravnog postupka jer se ne radi o prethodnom pitanju, a iz kojeg razloga je tužitelj obnovu tražio.
11. Naime, to stoga što prekršajna odgovornost odgovornih osoba tužitelja ne utječe na obvezu plaćanja trošarine na plinsko ulje u konkretnom slučaju. Naime, postupak naplate trošarine i prekršajni postupak su međusobno odvojeni i nezavisni postupci, te ishod jednoga ne utječe na ishod drugoga postupka, a porezni postupak naplate trošarine je posebna vrsta upravnog postupka u kojem se odlučne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti i na temelju vjerodostojne poslovne dokumentacije. Za obvezu plaćanja poreza i drugih javnih davanja odlučno je jedino da je tužitelj kao porezni obveznik – pravna osoba nezakonito raspolagao trošarinskim proizvodima odnosno plinskim uljem.
12. Radi navedenog, prema ocjeni ovoga Suda prekršajna odgovornost tužitelja i odgovorne osobe tužitelja ne predstavlja razlog za obnovu postupka u smislu članka 123. stavka 2. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, budući da u konkretnom slučaju nije riječ o prethodnom pitanju o kojem bi u prekršajnom postupku tijelo kasnije odlučilo u bitnim točkama drugačije, a kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud.
13. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
14. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud je potpuno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio i protumačio mjerodavno materijalno pravo, a u pobijanoj presudi pravilno je primijenio i odredbe Zakona o upravnim sporovima te u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama sukladno odredbi članka 119. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima.
15. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
16. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, budući da nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude trebalo je odbiti i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća :
Blanša Turić
