Poslovni broj: Usž-3774/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča-Vuković , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu pokrenutom po Ministarstvu unutarnjih poslova , Policijskoj upravi zagrebačkoj , Policijskoj postaji Dugo Selo , radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance , odlučujući o žalbi koju je podnio HA, državljanin Savezne Demokratske Republike Nepal , kojeg zastupa odvjetnik Josip Perkušić , Zagreb , Ulica Pavla Šubića9/IV , protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3067/2025- 2 od 19. kolovoza 2025. na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3067/2025-2 od 19. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova , Policijske uprave zagrebačke , Policijske postaje Dugo Selo , klasa: UP/I-216-01/25- 03/7 , urbroj: 511-19-38-25-49 od 15. kolovoza 2025. , kojim je utvrđeno da HA, državljanin Nepala ne posjeduje važeću putnu ispravu, te mu je određen smještaj u Prihvatni centar za strane najduže do dva mjeseca, računajući od dana donošenja tog rješenja.
2. Žalitelj pobija presudu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da su tuženik i prvostupanjski sud pogrešno utvrdili činjenično stanje. Ističe da nema prijavljen boravak u Republici Hrvatskoj zbog činjenice da je bio u zatvoru na izdržavanju kazne, nakon čega je prebačen u Prihvatni centar za strance. Navodi da nije izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje rješenja o povratku, već da se ne želi vratiti u zemlju svog podrijetla, a što ne vrijedi za neku treću zemlju. Ističe da nema putnu ispravu, ali da je voljan podnijeti zahtjev za njeno izdavanje, te ostati na radu u Republici Hrvatskoj, Europskom gospodarskom prostoru (dalje: EGP) ili trećoj zemlji. Poziva se na odredbu članka 207. stavka 1. Zakona o strancima, navodeći da mu povratkom u zemlju podrijetla prijeti opasnost za život, s obzirom na to da je njegov malodobni sin umro pod sumnjivim okolnostima, a za njega kao pripadnika religijske manjine (budist) postoji opasnost ugroze za život. Smatra da je pogrešno utvrđeno da se mjera protjerivanje ne može osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona o strancima, s obzirom na to da ima adresu smještaja na koju bi se mogao prijaviti, te je otvoren za opciju smještaja u otvorenim prihvatnim centrima, gdje bi izvršavao izrečene mjere, kao i za uplatu određenog iznosa pologa kao sredstva osiguranja. Predlaže usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu te donijeti odluku kojom se izriče blaža mjera osiguranja, a podredno predlaže vratiti spis prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode iz žalbe. Navodi da su u provedenom upravnom postupku pravilno utvrđene činjenice relevantne za donošenje rješenja o ograničenju slobode kretanja. Ističe da je rješenje koje je predmet ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu doneseno jer se, u konkretnom slučaju, blažim mjerama propisanim odredbom članka 213. Zakona o strancima ne može osigurati svrha zbog koje je izrečena predmetna mjera (izvršenje rješenja o protjerivanju). Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji je prethodio u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
6. Na temelju razmatranja pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje o smještaju žalitelja u tranzitni Prihvatni centar za strance zakonito. U obrazloženju presude sud je iznio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te citirajući mjerodavne odredbe materijalnog prava naveo valjane razloge zbog kojih je potvrdio pobijano rješenje tuženika.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Samobor, klasa: UP/I-216- 04/25-01/1591, urbroj: 511-19-40-25-1 od **.**.2025. HA, državljaninu Savezne Demokratske Republike Nepal, utvrđen nezakonit boravak na području Republike Hrvatske, zbog čega mu je određena obveza napuštanja EGP-a uz zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, kao i prisilno udaljenje u državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku, državu njegovog podrijetla ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju.
8. U ranijem postupku je, s obzirom na naprijed navedeno rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Samobor, klasa:
UP/I-216-01/25-03/400, urbroj: 511-19-40-25-1 od 6. svibnja 2025. tužitelju određena mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance najduže dva mjeseca. Tužitelj je 26. svibnja 2025. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu zbog čega je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, klasa: UP/I-216-03/25-06/3464, ubroj: 511- 01-213-25-2 od 27. svibnja 2025. na temelju Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) određena mjera ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od 3 mjeseca, a rješenjem istog tijela od 17. srpnja 2025. odbijen je zahtjev za međunarodnu zaštitu sukladno članku 41. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.
9. Nadalje, u postupku je utvrđeno da tužitelj nema osiguran smještaj u Republici Hrvatskoj ni prijavljenu adresu boravišta, nema putnih isprava, te da nema financijskih sredstava, dok se na temelju njegovog iskaza i postupanja može zaključiti da ne želi dragovoljno izvršiti obvezu napuštanja EGP-a. Navedeno proizlazi iz zapisnika od 15. kolovoza 2025. na koji je tužitelj, ispitan u prisutnosti prevoditelja, izjavio da se slaže s utvrđenim činjeničnim stanjem i nema primjedbi, kao i da samovoljno ne želi napustiti EGP i vratiti se u zemlju svog podrijetla zbog loših odnosa s obitelji supruge i loše ekonomske situacije, što je potvrdio vlastoručnim potpisom na zapisnik.
10. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance, a koji žalitelj svojim navodima u sporu nije doveo u sumnju, prvostupanjski sud je ocijenio pravilnom odluku javnopravnog tijela donesenog na temelju članka 212. Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22, 151/22 i 40/25, u daljnjem tekstu: ZoS), jer se u konkretnoj situaciji ne mogu primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS-a.
11. Prvostupanjski sud je pravilno prihvatio ocjenu javnopravnog tijela da je u konkretnom slučaju procjenom individualnih okolnosti utvrđeno da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a, odnosno Republike Hrvatske te da postoje razlozi navedeni u članku 214. stavku 2., alinejama 1., 2. i 3. ZoS-a. Ovo stoga što žalitelj koji nezakonito boravi na području Republike Hrvatske bez prijavljenog boravka nije postupio po pravomoćnom i izvršnom rješenju od 6. svibnja 2025. i napustio EGP, već je na zapisnik od 15. kolovoza 2025. izjavio da ne želi napustiti EGP i vratiti se u zemlju svog podrijetla.
12. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud žalbene navode ocjenjuje neosnovanim. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 212. stavka 1. u vezi s člankom 214. stavkom 2. alinejama 1., 2. i 3. ZoS-a za donošenje rješenja o smještaju u Prihvatni centar za strance , s obzirom na to da zbog pojedinačnih okolnosti žalitelja nije bilo moguće primijeniti blaže mjere iz članka 213. stavka 1. ZoS-a. Pozivanje tužitelja na razloge zbog kojih smatra da je u primjeni zabrana prisilnog udaljenja propisana odredbom članka 207. stavka 1. Zakona o strancima , a koji se odnose na način izvršenja rješenja o protjerivanju (određeno prisilno udaljenje tužitelja u državu njegovog podrijetla ili uz njegov pristanak u drugu treću zemlju), nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari određivanje smještaja u Prihvatni centar za strance. .
13. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu , 4. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
