Poslovni broj: Usž-2563/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice IO, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi nepripadne isplate obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-260/2025-7 od 29. travnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2025.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-260/2025-7 od 29. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , KLASA: UP/II 140-03/25- 01/03081973424 , URBROJ: 341-99-05/3-25-000792 od 17. veljače 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. mirovinsko osiguranje , Područne službe u Rijeci , KLASA: UP/I 140-02/23-01/03081973424 , URBROJ: 341-14-05/3-23-039696 od 31. siječnja 2024.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. siječnja 2024. , kojim je u točki 1. izreke tužiteljice utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. u svoti od ukupno 1.931,84 eura, au točke 2. izreke joj je naloženo da navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplati u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiro računa Državnog proračuna .

3. Tuženik žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Navodi da je osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela od 31. siječnja 2024. doneseno u skladu s člankom 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO). Citirajući navedeni članak, ističe da se u upravnom postupku pokrenutom po službenoj dužnosti utvrđuje visina nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove na temelju članka 165. i članka 166. ZOMO- a. Ističe da se pri tome ne odlučuje o imovinskopravnom zahtjevu, već samo o postojanju obveze vraćanja nepripadnog iznosa mirovine i daje se rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, protekom kojeg se može pokrenuti postupak pred nadležnim sudom radi vraćanja stečenog bez osnove. Smatra da je nedvojbena intencija zakonodavca bila da je osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna isto vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Smatra da bi bilo kakvim postupanjem protivno izričitoj odredbi članka 166. stavka 1. ZOMO-a povrijedio članak 5. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – dalje: Ustav). Smatra da je sud, ako je smatrao da članak 166. ZOMO-a nije suglasan s Ustavom, mogao zastati s postupkom i podnijeti Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu suglasnosti zakona ili pojedine njegove odredbe s Ustavom, pa bi na taj način bila otklonjena sumnja o povredi pravne sigurnosti zbog izravne primjene članka 166. ZOMO-a i doprinijelo bi se razvoju zakonodavnog poretka Republike Hrvatske. S obzirom na navedeno smatra da ne postoji pravna osnova da se tužiteljici ne utvrdi visina nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije odgovorila na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom postupku, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je zaključio da, iako su javnopravna tijela dužna postupati u skladu sa zakonom i u javnom interesu, u konkretnom slučaju je postupanje u skladu s člankom 166. ZOMO-a posljedica propusta prvostupanjskog javnopravnog tijela, a teret kojeg snosi isključivo tužiteljica.

8. Naime, u obrazloženju presude sud je, među ostalim, naveo da je do nepripadne isplate došlo zbog vremenskog odmaka između podnesenog zahtjeva o priznanju prava na obiteljsku mirovinu CO, sina pokojnog ĐO iz ranijeg braka, i donošenja rješenja kojim se odlučuje o njegovom zahtjevu zbog potrebe provođenja postupka vještačenja njegove radne sposobnosti i utvrđivanja ostalih relevantnih činjenica o kojima ovisi priznanje prava. Iz navedenog sud zaključuje da ne postoji krivnja niti propust na strani tužiteljice koji bi doveli do nepripadne isplate niti da je tužiteljica trebala biti upoznata s činjenicom da je CO podnio zahtjev za priznaje prava i isplatu mirovine, zbog čega se u konkretnom slučaju mogu primijeniti odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-1172018 od 8. studenoga 2018. i odluke Europskog suda za ljudska prava koje se odnose na članka 6. stavak 1. Konvencije (Gashi protiv Hrvatske, Čakarević protiv Hrvatske).

9. U upravnom postupku i upravnom sporu utvrđeno je da je rješenjem Područne službe u Rijeci od 11. veljače 2021. tužiteljici, kao udovici umrlog korisnika mirovine ĐO, priznato pravo na obiteljsku mirovinu u svoti od 3.635,22 kune mjesečno, počevši od 1. siječnja 2021. mjesečno unatrag. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 10. listopada 2023. CO, djetetu pokojnog ĐO, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu od 1. srpnja 2021. (točka 1. izreke) te mu je, zajedno s tužiteljicom, određena, počevši od 1. srpnja 2021., obiteljska mirovina u svoti od 4.280,81 kunu / 568,16 eura mjesečno, od čega tužiteljici pripada 2.140,41 kuna / 284,08 eura mjesečno, a CO 2.140,41 kuna / 284,08 eura mjesečno s daljnjim usklađenjima do 1. srpnja 2023. S obzirom na to da je tužiteljici obiteljska mirovina u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. isplaćivana u iznosu prema rješenju od 11. veljače 2021., a koji je veći od iznosa utvrđenog rješenjem od 10. listopada 2023., doneseno je ovdje osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela kojim je utvrđena nepripadna isplata u iznosu od 1.931,84 eura.

10. Imajući na umu podatke konkretnog spisa u cjelini, prema ocjeni ovog Suda pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da prvostupanjsko javnopravno tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način.

11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljici od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. isplaćivana mirovina određena rješenjem od 11. veljače 2021., iako joj je rješenjem od 1. travnja 2022., odnosno 10. listopada 2023. priznata obiteljska mirovina određena u manjoj svoti zbog primjene članka 74. ZOMO-a.

12. Budući da je prvostupanjsko javnopravno tijelo, kao nadležno tijelo, donijelo rješenje od 11. veljače 2021. kojim je tužiteljici priznalo pravo na obiteljsku mirovinu, kao i da je nadležno za odlučivanje o zahtjevu CO za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, tužiteljica je osnovano pretpostavila da je isplata mirovine zakonita. Isključivo zbog pasivnosti prvostupanjskog javnopravnog tijela i dugotrajnosti provođenja postupka priznanja prava na obiteljsku mirovinu CO, tužiteljici je u razdoblju od 1. srpnja 2021. do 31. ožujka 2022. isplaćivana mirovina u svoti većoj od pripadajuće, što je rezultiralo nepripadnom isplatom iznosa od 1.931,84 eura.

13. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prvostupanjsko tijelo nije ispunilo svoju dužnost postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način, što je za posljedicu imalo nametanje prekomjernog tereta tužiteljici jer joj je naloženo vraćanje isplaćene mirovine, iako nije mogla niti je morala znati da je CO, kao sin pokojnog ĐO iz prvog braka, podnio zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu i o kojem prvostupanjsko javnopravno tijelo nije odlučilo u roku iz članka 101. ZUP-a. Tužiteljica svojim postupanjem nije ni na koji način pridonijela spornom stanju u kojem je isplata nastavljena do donošenja novog rješenja te je postupala u dobroj vjeri. Tuženik i prvostupanjsko javnopravno tijelo, zbog čije je pasivnosti mirovina nepripadno isplaćena, osporenim su rješenjima obvezu povrata nepripadno isplaćene mirovine prebacili isključivo na tužiteljicu i time su izbjegli sve posljedice ne postupanja na vrijeme, na prikladan i dosljedan način.

14. U odnosu na žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud mogao podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti članka 166. ZOMO-a, ovaj Sud napominje da prema članku 115. stavku 3. Ustava sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Stoga je zadaća sudova u upravnom sporu tumačiti mjerodavne odredbe primijenjenih propisa u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom konkretnom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje. To ustavno i konvencijsko pravo obuhvaća cijeli niz postupovnih jamstava bez kojih nije moguće govoriti o suđenju u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.

15. Ustavni sud Republike Hrvatske je u brojnim odlukama (primjerice broj: U-III- 5989/2013) istaknuo važnost da sudovi tumače mjerodavne propise, polazeći od učinaka koje oni proizvode za stranku, u svjetlu osobitih okolnosti samog slučaja, stalno imajući na umu da se njihove odluke ne smiju dovoditi do objektivno neopravdanog ishoda za samu stranku, a ponajmanje kršiti njihova ustavna prava ili objektivne odluke. vrijednosti hrvatskog ustavnog poretka.

16. Posebno je pri tome istaknuto da prava zajamčena Ustavnom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („ Narodne novine – Međunarodni ugovori ”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija) ne mogu biti teoretska i iluzorna, već praktična i djelotvorna te da je uvijek potrebno, s obzirom na značaj prava na pošteno suđenje u demokratskom društvu, gledati dalje od vanjskog dojma te se fokusirati na stvarnu situaciju u kontekstu okolnosti svakog pojedinačnog predmeta.

17. Imajući na umu navedeno, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, imajući na umu hijerarhiju pravnih propisa prema kojima su Ustav i Konvencija iznad zakona, pravilno ocijenjen da s obzirom na specifične okolnosti konkretnog slučaja nije bilo osnove za primjenu mjerodavne odredbe zakona i iste nije primijenio na štetu tužiteljice .

18. S obzirom na sve navedeno, Sud žalbene navode tuženika smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

19. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan